tag:blogger.com,1999:blog-61968036672346324832024-03-13T11:48:44.776+01:00Imitatio MariaeNasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.comBlogger296125tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-28110899561080547202024-02-08T17:32:00.002+01:002024-02-08T17:32:52.875+01:00 Pobožnost svete krunice – remek-djelo katoličke duhovnosti<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBoXNPNGGlpdh6BSmUeg0HO_9Dop9Ps8ZejQuA1vIWv4v_8_LZaQBNDLJdHTQL28pfXumvL9OU10JPL5pvw-NxaqSr2UdPCCc2h8fefIsoyNKN8BDS0dgEr4YWHW_M10OC4jzojGaVqD0IcUG8-w6jboOyFbrURX1OX4RLAg7dXAqfxjGDH8Kw21RrsfeR/s245/Gospa%20s%20Krunicom.png" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="245" data-original-width="202" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiBoXNPNGGlpdh6BSmUeg0HO_9Dop9Ps8ZejQuA1vIWv4v_8_LZaQBNDLJdHTQL28pfXumvL9OU10JPL5pvw-NxaqSr2UdPCCc2h8fefIsoyNKN8BDS0dgEr4YWHW_M10OC4jzojGaVqD0IcUG8-w6jboOyFbrURX1OX4RLAg7dXAqfxjGDH8Kw21RrsfeR/w264-h320/Gospa%20s%20Krunicom.png" width="264" /></a></div><br /><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Pobožnost krunice ima ogromnu snagu i smisao. Ona ne uključuje samo emocije, već je ozbiljna i puna promišljanja. Njome se izgrađuje duhovni život katolika kao čvrsta i sjajna građevina izvjesnosti.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Da bismo u potpunosti razumjeli vrijednost pobožnosti prema svetoj Krunici, ispitajmo je pobliže.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Nakon što ju je sveti Dominik Guzman primio izravno od Gospe, pobožnost Krunice brzo se proširila Crkvom, prelazeći okvire dominikanskog reda i postajući obilježje mnogih drugih redova koji su je počeli nositi na svojim pojasevima.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Bilo je vremena kada je svaki katolik obično nosio krunicu sa sobom, ne samo kao predmet za brojanje molitva Zdravomarija, već kao instrument za privlačenje Božjih blagoslova.</span></p><p style="text-align: justify;"><i><span style="font-family: times; font-size: large;">Molitva koja nas intimno sjedinjuje s Bogom</span></i></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Što je krunica?</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ukratko, to je skladba razmatranja o životu Gospodina našega Isusa Krista i Njegove Blažene Majke, u kombinaciji s vokalnim molitvama. Ova kombinacija vokalne i mentalne molitve je doista predivna jer dok se molba izgovara usnama, um se koncentrira na određeni detalj.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Time čovjek čini sve što može u nadnaravnom redu: svojim se nakanama sjedinjuje s onim što njegove usne izgovaraju, a svojim se umom prepušta onome o čemu razmišlja njegov duh.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">U ovom obliku molitve čovjek se prisno sjedinjuje s Bogom, tim više što se to sjedinjenje ostvaruje po Mariji, Posrednici svih milosti.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Netko bi se mogao zapitati: „Kakav je smisao uglas moliti se Gospi dok razmatramo o nečem drugom? Zar ne može nešto jednostavnije? Ne bi li bilo lakše najprije razmatrati, a zatim izmoliti deset Zdravo Marija?”</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Odgovor je vrlo jednostavan. Svaka tajna sadrži, u svojim pojedinostima, beskrajne uzvišenosti koje naš jadni duh nastoji dokučiti... Da bismo to mogli učiniti što savršenije, potrebna nam je pomoć Božje milosti, a ta nam je milost dana preko Gospine pomoći. Ukratko, izgovaramo Zdravo Marijo kako bismo zamolili Blaženu Djevicu da nam izmoli milosti potrebne za dobro razmatranje.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Snažna i ozbiljna pobožnost, puna promišljanja</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">U Krunici otkrivamo mala, ali dragocjena teološka blaga koja je čine remek-djelom katoličke duhovnosti i nauka.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ova pobožnost ima ogromnu snagu i značaj. Ne uključuje samo emocije; naprotiv, ozbiljna je, promišljena, s čvrstim temeljima. Njime se izgrađuje duhovni život katoličkog čovjeka kao čvrsta i sjajna građevina uvida i pouzdanosti.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Štoviše, razmišljanje o otajstvima života našega Gospodina i Njegove Majke daje vjernicima mogućnost primanja milosti koje se odnose na događaj o kojemu razmišljaju.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Razmotrimo li bezbrojne milosti koje Presveta Marija dijeli molitvom svete Krunice, vidimo u tome nešto što je čini nadmoćnijom od ostalih čina marijanske pobožnosti. E sada, zašto je to tako?</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Prije svega, vrijedi istaknuti da Gospa, kao uzvišena Kraljica, ima pravo odabrati svoje sklonosti! A željela je tu pobožnost uzdići iznad svih ostalih, dijeleći vrlo posebne milosti molitvom svete Krunice.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Odluka da se svakodnevno moli krunica</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Jedan događaj iz života svetog Alfonza Marije de Liguorija pokazuje nam da je krunica, osobito tijekom velike borbe, zalog pobjede.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dok je sveca u invalidskim kolicima vodio hodnicima samostana brat iz njegova reda, upitao je jesu li izmolili cijelu Krunicu. Brat je odgovorio:</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"Ne sjećam se."</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">“Pomolimo se, dakle,” rekao je sveti Alfonz.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">“Ali ti si umoran! Kakva je šteta da se danas ne moli Krunica?”</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"Bojim se za svoje vječno spasenje ako je zanemarim izmoliti makar samo jedan dan."</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Upravo tako trebamo misliti i osjećati: Krunica je veliko jamstvo naše konačne ustrajnosti. Moramo moliti Presvetu Djevicu za milost da je molimo svaki dan našeg života.</span></p><p style="text-align: justify;"><i><span style="font-family: times; font-size: large;">Nikada je nemojmo napustiti!</span></i></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Krunica je molitva jakih, molitva ratnika, jer ima toliku učinkovitost da čini da zlo uzmiče, a dobro napreduje. Ona veže vjernike uz Gospu i tjera đavla koji je mrzi i boji je se.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Onima koji su u iskušenju dajem ovu preporuku: držite krunicu! Ali fizički je držite, nikad je ne puštajte.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Čak i dok spavate, pokušajte držati krunicu pri ruci, tako da je možete osjetiti uza se. A ako se bojite da će pasti na pod – jer prema tome moramo postupati s punim poštovanjem – objesite je oko vrata ili stavite u džep.</span></p><p style="text-align: justify;"><i><span style="font-family: times; font-size: large;">“Želio bih uskrsnuti s krunicom u rukama”</span></i></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kada se naše ruke više neće moći otvoriti ili zatvoriti, i kada će ih pokretati drugi koji nam pomažu, neka nam u posljednjem molitvenom položaju bude krunica isprepletena među prstima, tako da kada se dogodi uskrsnuće mrtvih i naša tijela budu vraćena u život, sveta krunica bude tu u našim oživljenim prstima.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Nadam se da će, u trenutku kada su svi pravednici pozvani na uskrsnuće, moj prvi pobožni poljubac pasti na krunicu koju nalazim u svojim rukama.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Evo, dakle, prijedloga za nakon uskrsnuća. Nikada nisam čuo za neki sličan savjet ili dogovor vezan za taj trenutak, ali ja predlažem jedan. Kad svi uskrsnemo iz mrtvih, usred sjaja posljednjeg suda, podsjetimo se: "Imali smo dogovor." I tada poljubimo krunicu! </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: medium;">Plinio Corrêa de Oliveira</span></p><div style="text-align: justify;"><br /></div>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-86419581079286038982023-12-14T15:27:00.001+01:002023-12-14T15:27:37.503+01:00Dužnosti sinova i kćeri<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjRMvdlkIHxJlG37XARONM546Wu5pCtoCAQ3CZh5JtNGFUhoaXCyCkuHqOHhO0o6lz8-0ydShy5xKnlfr3-bBjSb0BEXHLqFlomlBqKmgw5na_Imv-pYN8P2ooTa6Rxz997ghwiKi14b1-jUKq4RPB-ll_pf8DVRqGpdFmPxnXvg-jJ0y27TIbYMZKXxxbz/s550/Obitelj%20izlazi%20iz%20crkve.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="550" data-original-width="448" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjRMvdlkIHxJlG37XARONM546Wu5pCtoCAQ3CZh5JtNGFUhoaXCyCkuHqOHhO0o6lz8-0ydShy5xKnlfr3-bBjSb0BEXHLqFlomlBqKmgw5na_Imv-pYN8P2ooTa6Rxz997ghwiKi14b1-jUKq4RPB-ll_pf8DVRqGpdFmPxnXvg-jJ0y27TIbYMZKXxxbz/w326-h400/Obitelj%20izlazi%20iz%20crkve.jpg" width="326" /></a></div><br /><p></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Presveto Srce Isusovo obećalo je svetoj Mariji Margareti kako će svima onima koji su se Njemu posvetili dati sve milosti potrebne u njihovom staležu. U Lurdu i u Fatimi Gospina zapovijed je glasila: <i>„Pokora! Pokora! Pokora!“</i> Kako bi razjasnio ovaj ponovljeni trostruki zahtjev, Njegovo Božanstvo objavio se sestri Luciji, govoreći: „Žrtva koja se zahtjeva od svake osobe je ispunjenje dužnosti njezina staleža i poštivanje mojih zapovjedi. To je pokora koju tražim i zahtijevam.” Mnogi ne uspijevaju izvršiti ovu pokoru, jer osim onih temeljnih dužnosti koje imaju prema Bogu i Njegovoj Crkvi kako je naznačeno u Deset Zapovijedi i crkvenim propisima, ne poznaju dužnosti svojega poziva. Evo, dakle, sažetka društvenih dužnosti djece prema pouzdanim moralnim priručnicima i katekizmima, ali uglavnom iz spisa svetog Petra Juliana Eymarda (usp.Euharistijski priručnik).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>"Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno.'Poštuj oca svoga i majku – to je prva zapovijed s obećanjem: da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji.'“</i> (Efež 6:1-3)</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>"Svim srcem poštuj oca svoga i ne zaboravi majčinih bolova. Sjeti se da im svoj život duguješ: kako da im uzvratiš sve što učiniše za te?"</i> (Knjiga Sirahova, 7.poglavlje)</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Nakon dragog Boga, primarni dug sinovskog poštovanja dugujemo svojim roditeljima; ali na sekundaran način on uključuje braću, sestre, bake i djedove kao i daljnje rođake. Sinovsko poštovanje je krepost koja potiče čovjeka da daje svojim roditeljima i drugim članovima svoje obitelji, svakom na njegovom primjerenom mjestu, ljubav, poštovanje i pomoć koje im dugujemo. Društvena osnovna zajednica, obitelj, je područje djelovanja sinovskog poštovanja. Ta krepost, stoga, teži zaštititi naravna prava onih koji žive unutar obiteljskog kruga, da im ne naštete oni unutar ili izvan istog kruga. Iz toga slijedi da svaki laki grijeh mržnje, zlovolje ili prezira usmjeren prema onima izvan obiteljskog kruga vrlo lako postane smrtni kada je taj isti grijeh usmjeren prema svojim vlastitim roditeljima ili obitelji. Štoviše, u tim slučajevima počinjen je dvostruki grijeh, budući da je nepoštivanje dodano grijehu samog lošeg ponašanja. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sinovsko poštovanje nalaže čovjeku četiri dužnosti, i po naravnom i po božanskom zakonu, dužnosti prema roditeljima upravo zato što imaju roditeljsku ulogu:</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">-<span style="white-space: pre;"> </span>Služba ljubavi, jer su djeca blisko povezana sa svojim roditeljima najposebnijom vezom, jer nakon Boga roditelji su izvor čovjekovog postojanja i njegovi najveći dobročinitelji</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">-<span style="white-space: pre;"> </span>Poštovanje i naklonost koju im se duguje zbog njihovog dostojanstva i izvrsnosti kao nadređenih</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">-<span style="white-space: pre;"> </span>Poslušnost jer su oni božanski postavljeni vodiči svojoj djeci</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">-<span style="white-space: pre;"> </span>Duhovna i materijalna pomoć u vremenima kada pritišće nužda.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dužnost ljubavi i pomoći – Djeca su vezana ljubavlju prema svojim roditeljima odmah nakon Boga. Prirodno je za čovjeka da voli svojeg oca i majku. Oni su radost njegovog života. Vjera predstavlja roditelje kršćanskoj djeci kao predstavnike moći i dobrote Božje. Tako vjera propisuje kršćanskoj djeci da ljube svoje roditelje nadnaravnom ljubavlju, odnosno ljubavlju koja nije samo unutarnja već je i vanjska. Puki izvanjski pokazatelji ljubavi bez unutarnje privrženosti srca nisu dovoljni. Osim vanjskog pokazivanja ljubavi mora postojati i unutarnji čin volje da im se želi najveće dobro, poglavito vječno spasenje. Ta autentična ljubav, stoga, mora biti prisutna u svakom trenutku. Materijalna i duhovna pomoć, s druge strane, su potrebne samo kada nužda to nalaže. Da bi bila iskrena, ta sinovska ljubav, i vanjska i unutarnja treba imati tri kvalitete. Ona mora biti s poštovanjem, podložnošću i predanošću. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ljubav s poštovanjem – Poštovanje je prvi dokaz sinovske privrženosti. Ljubav bez poštovanja je samo oblik sebeljublja, slična preziru. Poštovanje je vjerni čuvar ljubavi, njezina kruna časti i slave. U prisutstvu svojih roditelja, vjerno kršćansko dijete treba stoga strogo izbjegavati svako nepoštivanje ili banalni govor, koji ne bi koristio u prisutstvu onih koje on poštuje i cijeni. Dijete treba izbjegavati svaku nepristojnost ili neotesanost koju ne bi dopustio pred nekom časnom osobom. Uobičajeni primjeri uključuju da nije primjereno prekidati roditelje kada govore, pokušavati ih ispraviti, odgovarati im, prevrtati očima na njihove savjete, praviti se gluh na njihove naloge, itd. Dobri sinovi i kćeri posebno se trude častiti svoje roditelje u prisutstvu drugih. Njihova osobna čast nalaže to kao dužnost, a Bog to nalaže kao apsolutnu zapovijed: „Poštuj oca i majku!</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ljubav s podložnošću – Njegovo Veličanstvo, naš Gospodin Isus Krist, živio je skoro trideset godina poslušan svojim svetim roditeljima, Josipu i vazda Djevici Mariji. Evanđelje nam otkriva savršenost Njegove poslušnosti: „I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan.“ (Luka 2:51). Poslušnost je bila Njegov život. Mjera djetetove ljubavi prema svojim roditeljima je direktno proporcionalna njegovoj spremnosti da ih sluša. Sebičnost, čak i žestoko inzistiranje na svojoj volji je jedno od najranijih i najsnažnijih manifestacija zlobe i požude kod djece. U skladu sa svojim godinama i sposobnostima, djeca stoga trebaju svakodnevno raditi na radosnom podvrgavanju svoje volje roditeljima u svim pravednim stvarima. Vjernost u poslušnosti je bitni temelj dobrog karaktera i rasta u svetosti. Dijete koje ne uspije postati izvrsno u podložnoj ljubavi skoro uvijek odrasta u egocentričnog, popustljivog i poročnog odraslog čovjeka. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ljubav s predanošću – dobro i vjerno kršćansko dijete treba učiniti obiteljski život svojim prioritetom, odmah nakon ljubavi. Predana ljubav znači naći radost i ispunjenje unutar obitelji i tražiti napredak svoje obitelji, čak i pod cijenu samožrtvovanja. Dijete s predanom ljubavlju odbacuje sve užitke koje njegovi roditelji ne odobravaju. Također treba odbaciti sva prijateljstva koja bi monopolizirala njegovo vrijeme i njegovu privrženost na trošak sinovske privrženosti. Njegova glavna prirodna sreća treba biti da živi pod roditeljskim krovom, njegov glavni prirodni užitak da obasipa nježnom ljubavlju i brigom svoje roditelje. Primjerene riječi i geste privržene ljubavi trebaju biti dio djetetovog svakodnevnog života. U trenucima patnje i nedaća, ono uvijek treba biti njihova utjeha i njihova snaga.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Djeca su obavezna pomagati svojim roditeljima kada su u potrebi. Toliko je stroga ta dužnost da bi sin ili kćer bili dužni odgoditi vjenčanje ili ulazak u redovnički ili svećenički poziv da bi došli njima u pomoć. Moguće potrebe koje se mogu pojaviti protive se katalogizaciji, u rasponu od hrane do odjeće ili posjećivanja kada su bolesni ili tješenje kada su žalosni. Nadalje, djece moraju dati duhovnu pomoć svojim roditeljima (npr. upozoravajući ih na blizu smrt ako su ozbiljno bolesni, osiguravajući im nužne sakramente, katoličku sahranu i pokop, moleći za pokoj njihovih duša nakon smrti, posebno dajući služiti Mise na tu nakanu). </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>„Sine moj, pomozi oca svoga u starosti i ne žalosti ga za života njegova. Ako mu i razum klone, budi blag s njime i ne grdi ga ti, koji si u punoj snazi. Jer, ne zaboravlja se milost prema ocu, već se uračunava u oprost grijeha. U danima tvoje nevolje Gospod će te se sjetiti: kao što se led topi na suncu, tako će se iskopnjeti tvoji grijesi.“</i> (Knjiga Sirahova 3).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sretno je vjerno dijete koje likuje služeći svojim roditeljima samo sa željom da im čini dobro, bez ikakve druge nade osim ufanja u Boga. Ono nije gubitnik što se tako ponaša jer je bogobojazna obitelj neprocjenjivo blago, čast veliko bogatstvo, a sinovska privrženost najuzvišujuća krepost.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Djeca, pak, ozbiljno griješe kada nemaju unutarnje ljubavi, kada mrze ili preziru svoje roditelje u sebi, kada se raduju njihovim nedaćama, kada tuguju radi njihovog uspjeha, i kada se nadaju smrti svojih roditelja da bi se oslobodili njihove kontrole ili uživali u nasljedstvu.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Slično tome, bilo bi ozbiljno grješno kada bi djeca radi nedostatka vanjske ljubavi pokazivali mržnju prema svojim roditeljima otkrivajući njihove nedostatke, vrijeđajući ih ozbiljno (npr. smijući im se, nazivajući ih pogrdnim imenima, oponašajući ih) ili uzrokujući im ozbiljnu žalost ili brigu (npr. družeći se sa lošim društvom, zanemarujući svoj studij, izlazeći kasno). Dijete koje pokazuje takav nedostatak poštovanja prema svojim roditeljima mora popraviti i nadoknaditi za njihovu povrijeđenu čast moleći ih oproštenje pred onima pred kojima ih je uvrijedilo. Također je težak grijeh da dijete udari ili ozlijedi svoje roditelje iz ljutnje ili nasilne namjere. Dijete nikada namjerno ne smije ozlijediti svoje roditelje fizički, emocionalno ili duhovno.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>„Od hulitelja nije bolji tko prezire oca,i Gospod proklinje onoga tko vrijeđa majku.“</i>(Knjiga Sirahova, 3.poglavlje).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dužnost poštovanja i časti – poštovanje prema roditeljima zahtjeva ne samo da djeca daju unutarnje priznanje svojim roditeljima od Boga dano dostojanstvo i autoritet, već također da oni pokažu taj stav u svojem ponašanju. Odbijanje razgovora s majkom ili ocem, grimase, sarkastične primjedbe, sram radi njih kada prijatelji navrate, sve su to primjeri povrede te kreposti.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sv. Ambrozije kaže: <i>„Koliko li je tvoja majka pretrpjela radi tebe! Kolike neprospavane noći, koliko odricanja, koliko tjeskobe je radi tebe pretrpjela! Kako je teško tvoj otac radio da bi ti pružio hranu i odjeću! A ti možeš biti nezahvalan onima koji su toliko učinili i trpjeli radi tebe?“</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dužnost poslušnosti – kada dijete zaista prigrli svoje dužnosti da ljubi, poštuje i časti svoje roditelje, on također njih sluša s poštovanjem i dužnošću. On sluša njihove zahtjeve, ima sinovski strah prema njihovom autoritetu, kao i zahvalnost radi njihove materijalne, intelektualne i moralne pomoći. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sv. Pavao podučava: </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>„Djeco, slušajte roditelje u svemu, ta to je milo u Gospodinu!“</i> (Kološanima 3:20), osim, naravno, ako ono što traže je protivno Bogu Ocu: <i>“Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!“</i> (Djela 5:29). Mi dobro činimo kada se sjetimo da svako očinstvo dolazi od Boga Oca, (cf. Epfežanima 3:15), stoga je svaki autoritet podložan i podvrgnut Njegovom autoritetu.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dužnost da se voli i poštuje svoje roditelje nikada ne prestaje. Dužnost da se pomaže roditeljima prestaje kada prestane potreba. Ali dužnost da se sluša roditeljske naredbe prestaje kada dijete postane punoljetno, počne živjeti neovisno ili kada se oženi. Pa opet, kako je primjereno da ono i dalje traži savjet svojih roditelja čak i kao odrasla osoba. Dok god sin ili kćer ostaje pod krovom svojih roditelja, oni su ipak dužni podvrgnuti se svim nalozima roditeljima, bez obzira koliko dijete ima godina ili kakvi su uvjeti. Svako dijete koje zarađuje dok živi s roditeljima treba također doprinijeti od te zarade za održavanje doma, osim ako to roditelji ne trebaju i ne traže.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kad god roditelji čvrsto naređuju djetetu oko neke ozbiljne stvari, to je obično smrtni grijeh ako ih se ne posluša. Ozbiljne stvari se tiču onoga što može uzrokovati ozbiljnu štetu ili djetetu ili obitelji, odnosno, neposluh koji bi mogao rezultirati nemoralnošću, ozbiljnom opasnošću za spasenje ili primjetnu opasnost za vremenito dobro ili čast obitelji. Takve stvari tiču se duhovnog i fizičkog života obitelji i njezinih članova i stoga su smrtna, smrtonosna kada se krše. Odbiti prisustvovati Misi ili primati sakramente (ili odbijati moliti s obitelji), zanemarivati učenje do te mjere da to uzrokuje pad u školi, sramotiti obitelj družeći se s lošim društvom, „iskradati se“ iz kuće u kasne sate, kršiti roditeljska razborita pravila što se tiče druženja sa suprotnim spolom, to sve spada u ozbiljne grijehe protiv poslušnosti. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sve što je ovdje rečeno vezano za roditelje treba se isto tako primijeniti na trajne zaštitnike ili usvojitelje. Pravo roditelja na poslušnost, poštovanje i čast se dijeli sekundarno na školske upravitelje i učitelje. Roditelji implicitno predaju tim pojedincima dio svog božanski predanog autoriteta da upravljaju i usmjeravaju njihovu djecu. Posljedično, ometanje nastave, vrijeđanje i drsko ponašanje i neumjesnost prema instruktorima i starješinama, namjerno nepraćenje nastave i zloupotreba vremena za učenje, to je sve vrlo uvredljivo za sinovsku privrženost.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dužnosti kod kuće – te dužnosti trebaju biti drage srcu kršćanskog sina ili kćeri. Bog je učinio te dužnosti prvim zakonom ljubavi prema bližnjem. Ljubav uvijek počinje kod kuće. Kako djeca ispunjavaju dužnosti kod kuće će kasnije odrediti kako će to raditi u svojim vlastitim budućim obiteljima ili redovničkim zvanjima.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dužnosti braće i sestara – prijateljstvo među braćom i sestrama treba biti vjerno i snažno. Da bi netko bio kršćanin, to prijateljstvo treba biti utemeljeno na kreposti, posebno ljubavi.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">O ljubavi – Sv. Pavao kaže da je ljubav slatka, strpljiva i dobrodušna. Slatkoća u ljubavi izbjegava sve što hrani zlobnost ili neprijateljstvo. Strpljivost u ljubavi u tišini podnosi slabosti neke dobi, s naravnim slabostima braće i sestara. Dobrodušnost u ljubavi traži dobro brata i sestre isto kao da je svoje vlastito, priskrbljuje dobro za njih s jednostavnošću i radošću. Sv. Toma kaže da je ljubav prijateljska. Ona uvijek traži ono što je najbolje za drugoga, uvijek mu želeći dobro, čak i pod cijenu neke vlastite žrtve. Ona je uvijek budna i spremna tražeći priliku da pomogne ili učiniti neko djelo ljubaznosti drugome.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">O kreposti – Prijateljstvo koje je utemeljeno samo na naravnim osjećajima ili simpatiji neće dugo opstati i rijetko će učiniti dobro sinu ili kćeri jer mu nedostaje nadnaravnih motiva i ne postiže zasluge. Samo nadnaravna krepost daje prijateljstvu život i snagu. Ta krepost treba biti požrtvovna u svemu što nije pogrešno ili u onome što je samo stvar preferencije. Ona treba biti dobrodušna i uviđavna u svim komunikacijama, privržena u službi koja se daje i nezainteresirana za nagradu, čineći sve iz ljubavi, a ne interesa. Ona treba biti privržena posebno u stvarima spasenja, koristeći molitvu, žrtve i opomene i ne mirujući dok se brat ili sestra u opasnosti od propasti ne vrati Crkvi i njezinim sakramentima. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Braća se posebno trebaju truditi štititi i čuvati krepost svojih sestara, uvijek izbjegavajući nezdravu bliskost i odnoseći se s njima s poštovanjem koje se duguje ženama, jer zasigurno će to kako se odnose sa sestrama sada na neki način utjecati kako će se odnositi prema svojim vlastitim ženama u budućnosti. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sestre, sa svoje strane, trebaju se truditi biti čedne i nježne, nikad si ne dopuštajući da budu nadmene ili da budu kao „dio muškog društva“. Takva treba biti krepost sinova i kćeri da bi ona bila savršena. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Što se tiče čednosti katekizam podučava da čednost štiti intimno središte osobe. To znači da se odbija otkriti ono što treba ostati skriveno.... čednost je pristojnost. Ona nadahnjuje nečiji izbor odjeće. Ona šuti i povlači se gdje postoji očiti rizik od nezdrave znatiželje. Ona je diskretna... Čednost nadahnjuje način života koji čini mogućim oduprijeti se zavođenjima mode i pritiscima prevladavajućih ideologija.“</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Papa Pio XII. jednom je rekao: <i>„Nema ništa pogrešno ako želiš biti moderan. Ali, moda nikada ne smije biti vrhovno pravilo ponašanja. Postoji granica izvan koje moda može donijeti propast duše.“</i>A drugom prilikom je podučavao: <i>„čednost predviđa prijeteću opasnost, brani nam da se izlažemo rizicima, zahtjeva izbjegavanje onih prilika kojih se nerazboriti ne klone. Ne voli nečiste i slobodne razgovore, povlači se od najmanje nečednosti, pažljivo izbjegava sumnjivu bliskost s onima suprotnog spola, budući da potiče dušu da pokazuje dužno poštovanje tijelu, kao pripadniku Kristovog otajstvenog tijela i hramu Duha Svetoga. Onaj koji posjeduje blago kršćanske kreposti zazire od svakog grijeha nečistoće i hitro bježi kada je kušan njegovim zavođenjima.“ </i>(Sacra Virginitas, no. 58).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Izbor poziva – Izbor životnog staleža je najozbiljnija i najvažnija stvar za mlade. O tom izboru ovisi sreća u ovom i sljedećem životu. Spasenje svakog čovjeka najbolje se može osigurati prihvaćajući poziv koji mu je Bog odabrao. Stoga je za mlade najvažnije pažljivo razmotriti, u prikladno vrijeme, poziv na koji ga Bog u svojoj dobroti zove, preispitujući svoju prikladnost za njega i njegove naravne sklonosti. Ali u odabiru svog poziva on mora, prije svega, uzeti svoje spasenje u obzir. Dio tog strpljivog i razboritog razlučivanja nužno će biti savjetovanje sa svojim roditeljima, kao i mudrim i iskusnim svećenikom i duhovnikom te mnogo molitve. Jednom kada je osoba shvatila Božju volju i prigrlila svoje buduće zvanje, treba se pripremiti prakticirajući određene kreposti koje će biti potrebne da je ukrase i da je usavrše. Ako se razmišlja o profesionalnoj karijeri, onda se mlada osoba mora posvetiti tome s upornošću, raditi na njoj s usklađenošću nakane, posvetiti studij s pobožnošću i priopćavati znanost s krepošću. Ako odabere komercijalnu, industrijsku, vojnu ili neku drugu karijeru, neka shvati da će biti potrebna velika snaga karaktera da nadvlada prve poteškoće i nepokolebljivu hrabrost da se odupre opasnostima i sablaznima društva koje je često bezbožno i pokvareno. Najbolja karijera je ona koja se događa u blizini mudrog oca, dobre majke, i ako je moguće pobožne braće i sestara. Život mlade osobe uz obitelj je kao tok bujne rijeke koja nosi život i radost cijelom kraju. Ako naš Gospodin poziva sina ili kćer na uzvišeniji stalež potpune posvećenosti Kristovoj svetoj Crkvi, bilo da se radi o svećeništvu za sina ili redovništvu za sina ili kćer, roditelji se trebaju jako radovati radi tog božanskog dara. Ali dopustite pročišćenje nakana i testiranje poziva, i nemojte se začuditi ako upravo preko roditelja budete testirani u tom pogledu.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Utječite se često blaženoj Djevici Mariji. Ponavljam, nužno je konzultirati vjernog svećenika u potrazi za potvrdom i odgovaranjem na poziv sa svom poniznošću i pouzdanjem. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ako pak mlada osoba sagledava sveti brak kao svoj poziv i mjesto u životu i blagoslovljen je s kršćanskim roditeljima koji se brinu za njezinu dobrobit i vječno spasenje, neka se savjetuje s njima i dopusti im da ga vode svojim mudrim savjetima. A zatim neka moli žarko i Bog će je blagosloviti.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Što se tiče standarda za izbor supružnika, mlada osoba prije svega treba preferirati duhovne kvalitete prije naravnih talenata i sposobnosti, treba procijeniti karakter iznad bogatstva, statusa i imovine i treba preferirati kreposti prije prolazne ljepote. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Međutim, ona treba također uzeti u obzir i kompatibilnost na naravnoj razini, npr. kulturu, osobnost, temperament i međusobna očekivanja. Da bi bili sretni, bračni par mora moći imati cjeloživotno poštovanje prema osobi s kojom će živjeti u stanju uzajamne i kršćanske privrženosti.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kod hodanja važno je proučavati i slijediti pravila ponašanja i prepoznati da će emocije vrlo vjerojatno imati jaku ulogu u pronalaženju supružnika. Budući da emocije zamagljuju naš vid, vrlo je potrebno da se mladi savjetuju sa svojim roditeljima o prikladnosti određene osobe o kojoj se razmatra kao o budućem supružniku.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>„Djeco, slušajte mene, oca svoga,i radite tako da se spasite. Jer Gospod slavi oca u djeci njegovoj i učvršćuje pravo majke nad sinovima njezinim. Tko štuje oca, okajava grijehe svoje, i tko časti majku svoju, sabire blago. Tko štuje oca, radovat će se sa svoje djece i bit će uslišen u dan molitve svoje. Tko časti oca svojeg, dugo živi; tko čini radost majci svojoj, sluša Gospoda. On služi roditeljima svojim kao svojim gospodarima. Sine moj, riječju i djelom štuj oca svoga da te od njega stigne blagoslov. Jer blagoslov očev učvršćuje kuću djeci, a majčina kletva temelje im ruši. Ne traži časti u sramoti oca svojeg, jer ti očeva sramota nije na čast. Jer čovjeku dolazi čast od počasti oca njegova, a prezrena majka sramota je djeci.“ </i> (Knjiga Sirahova, 3.poglavlje). Velika je nagrada često osigurana onoj djeci koja se trude ispuniti te dužnosti, a njima su zauzvrat dana zahvalna i dobra djeca.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>„Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.“</i>(Matej 7:2). </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">U Fatimi je anđeo opisan u viziji dijela o Trećoj tajni kako ponavlja zahtjev naše Gospe Lurdske: „Pokora! Pokora! Pokora!“ Kako se ta pokora vrši, nebeska Kraljica je prikazana u istoj viziji kako gasi vatru Božje kazne kako dolazi na svijet! Ako sinovi i kćeri vrše pokoru u skladu s dužnostima svog staleža, sigurno će im pomoći Božja milost u svim njihovim nastojanjima i primiti će zaštitu Presvetog i Bezgrješnog Srca protiv svih opasnosti kao i pomoći našoj Gospi da ispuni obećanja iz Fatime: <i>„Na kraju, moje će Bezgrješno Srce pobijediti.“ </i></span></p><div>Fr. Peter Carota (blog traditional catholic priest)</div>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-83090076527148246682023-11-23T13:20:00.001+01:002023-11-23T13:20:30.856+01:00Dužnosti žene i majke<p style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8S9aeCTyLetwRBSWL4uuKgLNRhbn4FRwDjejN97kWJ3hKiZeFXUaQGFZRwvNiLrSdiBGuOzuoXQkCe8q1lqz0a5ebu_YKyRZ1JGcUi4aRr6-jkyNCatVA-EO_cLDLa0H4NBidhvh7RQTrXvyqlJk2ja0UNiVuzMKVE7g57h89jBqO_2DzgGNmwwUt6hkO/s337/maj%C4%8Dinstvo.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="337" data-original-width="319" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj8S9aeCTyLetwRBSWL4uuKgLNRhbn4FRwDjejN97kWJ3hKiZeFXUaQGFZRwvNiLrSdiBGuOzuoXQkCe8q1lqz0a5ebu_YKyRZ1JGcUi4aRr6-jkyNCatVA-EO_cLDLa0H4NBidhvh7RQTrXvyqlJk2ja0UNiVuzMKVE7g57h89jBqO_2DzgGNmwwUt6hkO/w379-h400/maj%C4%8Dinstvo.jpg" width="379" /></a></div><br /><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><p></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Presveto Srce Isusovo obećalo je svetoj Mariji Margaret kako će svima onima koji su se Njemu posvetili dati sve milosti potrebne u njihovom staležu. U Lurdu i u Fatimi Gospina zapovijed je glasila: „Pokora! Pokora! Pokora!“ Kako bi razjasnio ovaj ponovljeni trostruki zahtjev, Njegovo Božanstvo objavio se sestri Luciji, govoreći: „Žrtva koja se zahtjeva od svake osobe je ispunjenje dužnosti njezina staleža i poštivanje mojih zapovjedi. To je pokora koju tražim i zahtjevam.” Mnogi ne uspijevaju izvršiti ovu pokoru, jer osim onih temeljnih dužnosti koje imaju prema Bogu i Njegovoj Crkvi kako je naznačeno u Deset Zapovijedi i crkvenim propisima, ne poznaju dužnosti svojega poziva. Evo, dakle, sažetka društvenih dužnosti žene i majke prema pouzdanim moralnim priručnicima i katekizmima, ali uglavnom iz spisa svetog Petra Juliana Eymarda (usp.Euharistijski priručnik).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Prije početka, međutim, molim imajte na umu da budući da je brak sveta zajednica za osnovanje obitelj i dijeljenje zajedničkog života, prirodno slijedi da se mnoge dužnosti muževa i žena preklapaju. Dakle, pomaže ako su muškarci i žene upoznati s dužnostima i jednog i drugog kako ne bi „gospodarili jedni preko drugih“ već da to bude razlog da se duboko poštuje onog drugoga, da se uveća nesebično služenje i ojača uzajamna ljubav. S tim na umu, članci u ovom serijalu također trebaju nadopunjavati jedan drugoga. Stoga, da skratim, mnoge dužnosti koje majka dijeli s ocem ovdje nisu ponovljene. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>„Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neće oskudijevati.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Ona je kao lađa trgovačka: izdaleka donosi kruh svoj.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Još za noći ona ustaje, hrani svoje ukućane i određuje posao sluškinjama svojim.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Opasuje snagom bedra svoja i živo miče rukama.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Vidi kako joj posao napreduje: noću joj se ne gasi svjetiljka.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Ne boji se snijega za svoje ukućane, jer sva čeljad ima po dvoje haljine.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Sama sebi šije pokrivače, odijeva se lanom i purpurom.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Muž joj je slavan na Vratima, gdje sjedi sa starješinama zemaljskim.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu budućem.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Svoja usta mudro otvara i pobožan joj je nauk na jeziku.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Na vladanje pazi ukućana i ne jede kruha besposlice.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju, i muž njezin hvali je:</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ."</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela njezina!“ (Mudre izreke 31)</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dužnosti prema svojoj obitelji. – Bog je stvorio od obitelj središte kršćanskih dužnosti, svetište Njegovih milosti i plodno tlo svake kreposti. Udana žena, stoga, teži svojem savršenstvu prvenstveno i najprije u svojoj obitelji časteći svoj poziv i izvršavajući svoje dužnosti supruge i majke. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ona treba cijeniti svoj životni stalež. U praksi to znači da voli svoj poziv, obitelj, dom. Ona treba voljeti svoj poziv kao onaj koji je Bog, u svojoj ljubeznoj providnosti, odabrao za nju ispred svih drugih.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Svaki cvijet je lijep kada je savršen. A Bog poklanja više pažnje nečijoj ljubavi nego uzvišenosti staleža. Nikad nećemo podbaciti u ugađanju Njemu dok go mu služimo vjerno s ljubavlju. Na ljudskoj i naravnoj razini ona treba stoga biti uvjerena da je služenje njezinoj obitelji daleko važnije, daleko izazovnije, i daleko više ispunjavajuće nego ikakav drugi posao ili profesionalna karijera. Majka će više promijeniti svijet na bolje odgajajući svetu djecu nego što će moći postići izvan obitelji. Njezino duhovno štivo i razmatranje treba biti usmjereno tome da si učini tu istinu stvarnom.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ona treba ljubiti svog muža – Vjerna kršćanska žena treba ljubiti svog muža prije svih drugih kao predstavnika, poslanika Božjeg autoriteta. Ona ga treba okružiti poštovanjem i pomoći mu privrženošću i pouzdanjem, ostajući mu vjerna na svaki način što krepost zahtjeva. Žena koja ima strah Božji ne koristi bračni čin u svrhu požude i senzualnosti, (cf. Tobias 6:16-17 vulgate), već se drži onih ograničenja koja su razumna i ozbiljna, ali da nikad namjerno ne ometa prokreaciju. Razuman i ozbiljan poziv na bračnu dužnost čini se s jasnom, umjerenom i trijeznom voljom, ne prečesto i ako nema neke prepreke radi tjelesnog zdravlja.Takav poziv obvezuje drugu stranu, u pravdi, da da svoj dug, kao što sv. Pavao kaže: <i>„Muž neka vrši dužnost prema ženi, a tako i žena prema mužu. Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. Ne uskraćujte se jedno drugome, osim po dogovoru, povremeno, da se posvetite molitvi pa se opet združite da vas Sotona ne bi napastovao zbog vaše neizdržljivosti. Ali to velim kao dopuštenje, ne kao zapovijed.“</i> (1. Korinćanima 7:3)</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kako se svaki blagoslov postiže od Boga svetom molitvom, vjernički bračni par treba povremeno uzdržavati se od bračnog duga da bi se posvetili molitvi. To vjersko uzdržavanje posebno se preporuča za vrijeme svečanog korizmenog posta i kao način da se pripremi za svetu Pričest.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Papa Pio XI. naučava: „Taj vanjski izraz ljubavi u domu zahtjeva ne samo uzajamu pomoć već treba ići i dalje, mora imati kao svoju primarnu svrhu da si muž i žena uzajamno pomažu svakoga dana u formaciji i usavršavanju u unutarnjem životu, tako da svojim partnerstvom u životu mogu napredovati sve više i više u kreposti i iznad svega da mogu rasti u istinskoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu, o čemu zaista „ovisi sav zakon i proroci“. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kućno društvo je stoga utvrđeno tom vezom ljubavi, da može procvjetati u tom „redu ljubavi“, kako ga naziva sv. Augustin. Taj red uključuje i prvenstvo muža u odnosu na ženu i djecu, spremno podvrgavanje žene i njezinu poslušnost, što Apostol hvali ovim riječima:</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>„Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu.“</i>(Efežanima 5)</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">To podvrgavanje, međutim, ne negira niti oduzima slobodu koja potpuno pripada ženi i u pogledu njezinog dostojanstva kao žene i majke i družice, niti je to čini obveznom da sluša svaki zahtjev svoga muža ako to nije u skladu sa zdravim razumom ili dostojanstvom koje zaslužuje kao žena, niti, konačno, to ne uključuje da se ženu stavlja na razinu onih osoba koje zakon naziva maloljetnicima, kojima nije običaj dati slobodu korištenja njihovih prava radi nedostatka zrelog prosuđivanja ili njihovog neznanja o ljudskim poslovima. Ali to brani pretjeranu slobodu koja ne mari za dobrobit obitelji, to brani da u tom tijelu koje je obitelj, srce bude odvojeno od glave na veliku štetu cijelog tijela i bližnje grješne prilike. Jer ako je muž glava, žena je srce i kako on ima glavno mjesto u vladanju, tako i ona može i treba tražiti za sebe glavno mjesto u ljubavi.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ponavljam, to podvrgavanje žene mužu će se u stupnju i načinu razlikovati s obzirom na razne životne okolnosti osoba, mjesta i vremena. Zapravo, ako muž zanemaruje svoje dužnosti, na ženi je da zauzme njegovo mjesto usmjeravanja i vođenja obitelji [npr. u duhovnoj formaciji i odgoju]. Ali struktura obitelji i njezinih temeljnih zakona, utemeljenih i potvrđenih od Boga, moraju uvijek i svugdje biti održani nepromjenjeni. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">S velikom mudrošću naš predhodnik Lav XIII. ... naučava: <i>‘Muškarac je vladar u obitelji i glava ženi, jer ona je meso njegovog mesa i kost njegove kosti, neka bude podložna i poslušna mužu, tako da ništa ne nedostaje od časti i dostojanstva u poslušnosti koju mu daje. Neka božanska ljubav bude konstantan vodić u njihovom odnosu, i u njemu koji vlada i u njoj koja sluša, jer oboje nose sliku, sliku Krista i sliku Crkve.“ </i>(cf.Casti Cannubii, 23-29).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sveti Ivan Zlatousti dodaje: <i>„Primijetite ponovno kako je Pavao opominjao muževe i žene na uzajamnost... da ljubi je stoga mužev dio, a da se predaje ženin dio. Ako, stoga, svaki doprinosti svoj dio, sve stoji čvrsto. Kada je voljena, i žena postaje ljubazna; a iz njene podložnosti, i muž se uči popustiti.“</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ona treba voljeti svoj dom – Da bi bila sretna u svom domu, majka treba gledati na njega kao na drugi Nazaret; ona treba uživati u njemu i ljubiti samoću i povučenost koje joj on pruža, držeći svjetovne sablazni daleko i štiteći je od njegovih opasnosti. Ona ga treba pretvoriti u čenakolo molitve i milosti. Radi sigurnosti svih, bez ikakve pretpostavke , internetske veze treba zaštititi i koristiti s ograničenjima i razboritošću.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Jedna od njezinih primarnih briga treba biti utemeljenje dobro uređenog doma, da dodijeli svakome zadatke, da inzistira na urednosti i čistoći i kršćanskim manirima svoje djece međusobno, čineći od sebe dušu i središte svega. Njezin dom će tada biti kao kuća Božja i ona će tamo uživati u miru i sreći kreposti. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Da bi ispunila te dužnosti do savršenosti, izbjegla zablude današnjeg vremena, vjerna žena i majka treba moliti svakodnevno za ljubav prema svom mužu i djeci pa čak i svom domu, jer ljubav je strpljiva, ljubezna i podnosi sve i jedino će po molitvi moći dostići takvu ljubav.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">O našim vremenima, papa Pio XI. naučava: <i>„Komunizam posebno karakterizira to odbacivanje svih veza koje vežu ženu za obitelj i dom, a njezina se emancipacija proglašava njegovim najosnovnijim principom. Ona se odvlači od obitelji i brige o djeci, da bi je se gurnulo u javni život i kolektivnu proizvodnju pod istim uvjetima kao muškarca. Briga o domu i djeci stoga se prenosi na kolektiv.“</i> (Divini Redemptoris, no.11).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ona treba služiti svojoj obitelji – Jednom kada je ona prožeta dubokim poštovanjem i ljubavlju za svoj stalež, majka treba osjećati snažan impuls da služi svojoj obitelji. Služba žene daje njezinim voljenima oblik njezinog života, supstancu i središte njezinih kreposti, pravilo pobožnosti koje je Bog postavio za njezino posvećenje. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Služenje obitelj postaje obris njezinog života kada se ona preda njegovim zadacima. Život majke je život potpune ovisnosti. Prihvačajući taj životni stalež, ona žrtvuje Bogu svoju slobodu i volju. Njezin život postaje neprekidni čin samoodricanja i blagoslovljena je ona kada zna kako učiniti to samoodricanje zaslužno po primjeru Njegovog Veličanstva, Isusa Krista, Njegove blažene Majke i svetaca, koji su prakticirali poslušnost do savršenosti, bez slave, bez uvjeta, bez kraja. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Majka odgaja i njeguje svoju djecu. Ona je neposredni skrbnik o njihovom kruhu svagdašnjem, prvi liječnik njihovih rana i slatka utjeha koja donosi sućut i utjehu koje ublažuju njihovu žalost i poteškoće tako da ona dolaze k njoj bez ustezanja u svim svojim poteškoćama i nedaćama. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Prije rođenja roditelji, posebno majke, moraju izbjegavati sve što može biti štetno za dijete in utero.Nakon poroda majka treba dojiti svoje dijete ako može. Bez opravdanog razloga, majka bi ozbiljno sagriješila kada bi zanemarila tu dužnost. Papa Pio XII. je 26. Listopada 1941. uzeo vremena usprkos teškim ratnim vremenima da bi se susreo sa ženama talijanske katoličke akcije. Njegova primarna briga u tom razgovoru je bila razvoj karaktera i objasnio je kako on počinje na majčinim prsima. <i>„To je razlog zašto je,“</i> objasnio je, <i>„osim kada je stvarno nemoguće, poželjnije da majka hrani svoje dijete na svojim prsima. Tko može reći kakvi otajstveni utjecaji se vrše na rast tog malenog stvorenja preko majke o kojoj potpuno ovisi za svoj razvoj?“ </i>Mnoge novije studije potvrdile su mudrost naših predaka da je majčino mlijeko najhranjivija hrana za dijete. Posebno je važna jer ojačava djetetov imunitet, pomaže razvoju mozga i ojačava vezu između djeteta i majke.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Nadalje, vjerna majka će ljubiti svoju djecu na kršćanski način, odnosno, u Isusu Kristu, koji je rekao: "Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!"(Matej 19,14)</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Njegovo Veličnastvo je sam postao malo dijete da bi djetinjstvo učinio još ljupkijim i vrednijim majčinske ljubavi. Da bi bila savršena, takva majčinska ljubav je nadnaravna, nježna i velikodušna. Služba njezinoj obitelji postaje suština njezinih kreposti kada ona prepozna da je Bog providio milosti i sve što je potrebno za najveću savršenost u svakom životnom staležu. Kada dobra djela i pobožne želje ometaju dužnosti nečijeg staleža, onda nisu uredne, već radije distrakcija. Majka se mora dobro paziti od tih napasti i nikada izgubiti iz vida božanski cilj koji je Božja volja označila za nju. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Blažena Djevica Marija nikad nije prešla ograničenja jednostavnog i skrivenog poziva koji joj je Bog namijenio. Ona se isključivo bavila svojim poniznim dužnostima supruge i majke, skrivenim naporima njezinih siromašnih uvjeta, jednostavnim i malim krepostima svakodnevnog života. U tome je ona ugađala Bogu. Blažena je majka koja zna naći u svom staležu prilike za prakticiranje svake kreposti i vježbanje božanske ljubavi; ona je otkrila kraljevstvo Božje na zemlji.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Služba njezinoj obitelji postaje središte njezinih kreposti kada ona prakticira ljubav Božju ljubeći svog bližnjeg. Služeći svojoj obitelji, ona ljubi Boga i bližnjeg i raste u toj ljubavi. Kreposti majke se lako mogu sažeti u prakticiranju blagosti i ljubavi. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Težeći blagosti u svojim djelima i odnosima s drugima, ona postaje vidljiv i opipljiv izraz za sve, tako reći, Božje dobrote i slatkoće Njegove očinske providnosti. Uvijek smirena, poput ljubavi Božje, božanskog motiva koji je pokreće. Uvijek dobra i milostiva, poput božanske dobrote koja je uzdržava. Dajući i ne tražeći ništa zauzvrat, budući da je ispunjena s Bogom. Neprestano se odričući sebe. Uvijek mirna i nježna u nasljedovanju Presvetog Sakramenta koji je suština i središte kršćanskog života.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Služba njezinoj obitelji postaje pravilo njezine pobožnosti. Budući da se savršenstvo svetosti sastoji od savršenog posvećenja poziva, majka treba usmjeriti sve svoje duhovne dužnosti tom cilju, kao što vojnik koristi svo svoje znanje, oružje i snagu za bitku. Ona će, stoga, gledati na pobožnost kao nadnaravna sredstva posvećenja svog staleža i podvrgnuti će vanjske prakse svojim dužnostima. Radi toga će ona paziti da regulira i koordinira svoje pobožne prakse na takav način da podržavaju njezine primarne dužnosti umjesto da se s njima sukobljavaju. Ako ona zna kako ekonomično koristiti svoje vrijeme i imati red, ona će uvijek naći načina kako jačati svoju pobožnost i pobrinuti se primjereno za sve drugo.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">U slučaju nužde, hitne situacije koja zahtjeva ljubav, ona će smatrati svojom dužnosti napustiti pobožne prakse radi svog bližnjeg, staviti po streni slatkoću molitve i odmora radi žrtve djela, imajući pred očima samo jednu parolu: „Bog tako želi.“</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Žena treba posvećivati svoju obitelj. Ne smije biti zadovoljna samo služeći svojoj obitelji, majka se mora posvetiti i njezinom posvećenju. Tako je dio tog područja povjeren od Boga njezinoj predanoj skrbi da ona može u svakoj strpljivosti, kultivirati i učiniti da donese stostruki plod kroz velikodušnu revnost žarke ljubavi.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Božanska misija majke je ona vjere, kreposti, molitve i trpljenja. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Misija vjere – Ona mora biti prva koja će govoriti o Bogu, dobroti Isusa Krista svojoj djeci, koja će njegovati rast sjemenke vjere koja je položena u njih milosti krštenja, nadgledati s velikom brigom njihovu nevinost i učiniti pobožnost dio njihovog najranijeg odgoja.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Majka je ta koja mora sačuvati i održati vjeru obitelji tako što će biti vrlo stroga i čuvati od svega što može sablazniti njezine članove. Vjera je najdragocjenije kršćansko blago, biser velike cijene. Preko duhovnog štiva i pobožnih razgovora, ona će pomoći da vjera njezine djece donosi plod.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Nadalje, roditelji su prvi odgojitelji svoje djece. Papa Lav XIII. jednom je pisao: <i>„Katolički roditelji ne smiju povjeriti odgoj svoje djece školama koje nisu sigurne...“</i> (pismo talijanima, 8. Prosinac 1892.) Katekizam kaže da je to pravo i dužnost roditelja „osnovno i neotuđivo“ kao takvo. <i>„Uloga roditelja u odgoju/obrazovanju je takvo da je gotovo nemoguće pružiti adekvatnu zamjenu.“</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Misija kreposti – Majka mora usaditi krepost u svako svoje dijete na takav način da im je učini dopadljivom. Krepost koja ne proizlazi iznutra će brzo biti izgubljena kroz loše društvo ili napuštanje doma. Majka će prvo raditi na samoj sebi da njezina krepost bude jednostavna i laka tako da i njezina djeca mogu postati, takoreći, prirodno kreposna po njezinom primjeru. Krotka i ponizna – kao Isus i Marija, tako da može osvojiti srca svih. Snažna, odlučna pa opet nenavezana, tako da može uvijek ostati neuznemirena u kušnjama i vjerna Bogu u svojim žrtvama. Ako je muž kojeg joj je Bog dao više grješnik nego kršćanin, radi njegovog uzdizanja i njezinog posvećenja, ona će se posvetiti njegovom obraćenju strpljivo i s povjerenjem. Takva žena može naći svoje utočište i inspiraciju u sv. Moniki, sv. Riti, bl. Anni Mariji Taigi kao i bl. Elizabeti Canori Mora.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Misija molitve – kršćanska majka će najbolje posvetiti svoju obitelj molitvom. Njezina molitva stavlja krunu na ono što su započele njezine riječi i primjeri. Bog ne odbija ništa ustrajnoj molitvi majke, kao što dokazuje sv. Monika. On je stavio njezinu moć i pobjedu u molitvu. Molitva stoga treba biti uobičajena hrana njezine duše. Majka će rano naučiti svoju djecu njihove molitve. Koliko god može, ona će na sebe preuzeti dužnost da ispunjavaju svoje pobožne dužnosti svaki dan. Ona će ih posebno naučiti da imaju naviku često posjetiti Presveti Sakrament vodeći ih u crkvu od njihove najranije dobi.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Misija trpljenja – Naslov majke je plod trpljenja. Bog je to tako htio. Naslov duhovne majke se može steći jedino na Kalvariji uz bok Djevici Žalosnoj Majci.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Da bi postigla milost spasenja za svoju djecu, majka treba prihvatiti trpljenje i to da često trpi sama s Isusom i Marijom. Blažene su te patnje, doista, jer one rađaju djecu Božju i građane Neba na život milosti. Što je veća njezina patnja i što je više lišena svih naravnih utjeha, to se više ona treba radovati božanskoj ljubavi, jer je to znak da je čas pobjede blizu.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sretna je majka koja posjeduje mudrost križa, krepost Isusa Raspetog. Sva njegova slatkoća i moć će biti njezina. Neka tada ona prakticira tu raspetu ljubav bez prestanka. Neka žarko moli za to kao najsigurniju i najuzvišeniju milost savršenstva.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dužnosti prema bližnjem – Dužnosti vjerne majke i supruge prema bližnjem spada u tri kategorije: dužnosti prema rodbini, dužnosti prema prijateljima i dužnosti prema poznatima. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dužnosti prema rodbini - te dužnosti su dio njezinih kršćanskih dužnosti. One nisu uvijek lake. Ljubomora, sebičnost, duh razdora često otežavaju održavanje zajedništva u miru i ljubavi. Tako da vjerna i savjesna žena treba u svoj ljubavi i razboritosti posvetiti sebe u unapređivanju veza ljubavi među rodbinom, mireći posvađane, izglađujući povrijeđene osjećaje bez kompromitiranja istine. Ona će uvijek biti uspješna u svojom posredovanju ako traži jedino slavu Božju i duhovno dobro svojih bližnjih stavljajući po strani svoje vlastite interese i sebeljublje. Ona će uvijek biti veza ljubavi ako je ljubazna u svojim riječima prema svima i teži služiti, a ne biti služena, radije biti zanemarena nego sjati. Ta dužnost je često posebno izazovna s roditeljima i obitelji supružnika, pa opet ona na to može gledati kao na sredstvo koje joj je pružila Božanska providnost da stekne zasluge i raste u svetosti.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dužnosti prema prijateljima – iz motiva božanske ljubavi, žena i majka ne treba, kao pravilo, imati prijatelje izvan rodbine jer je njezin princip sfere aktivnosti već određen obitelji. Ako je međutim, u tom pogledu, ona izolirana, i Bog joj je dao prijateljice s istim duhovnim ambicijama, neka ona ljubi te prijateljice kao sestre i računa na njih kao snagu i pomoć. Ali neka ona ne zaboravi da je nenavezanost sol prijateljstva. Ta rezerviranost ili nenavezanost čini kršćansku ženu uvijek čistu u njezinim privrženostima, uvijek čednu u načinu življenja. Ona stoga treba uvijek biti diskretna u vezi žalosti i poteškoća kod kuće. Jedna nerazborita riječ je dovoljna da uništi povezanost obitelji, da otvori rane samo napola zatvorene i ražari vatre razdora. Ona treba biti rezervirana u otkrivanju svojih slabosti. Čast i ljubav čine to dužnošću, a razboritost pravilom ponašanja. Prijatelji nisu uvijek diskretni.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ako je majka, mora biti jako mudra u izboru prijatelja svoje djece. Prijateljstva su izvor i dobra i zla među mladima. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Konačno ona treba biti rezervirana u otvaranju svog srca, osobito u trenucima žalosti i tuge. Teško je naći prijatelja koji, u takvim okolnostima, može istinski tješiti i ojačati u Bogu uznemirenu dušu. Radosna je duša koja je zadovoljna s Bogom i sve nalazi u Bogu.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dužnosti prema poznanicima – Radi dužnosti svog staleža, žena i majka često mora imati posla sa svijetom. Te dužnosti spadaju u tri kategorije – one koje se javljaju radi pristojnosti ili dobrih običaja, radi posla i radi društvenih obveza.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">1.<span style="white-space: pre;"> </span>Pristojnost – te dužnosti se posebno sastoje od primanja i uzvraćanja posjeta. Ona se tome treba spremno posvetiti kada to dužnost ili ljubav zahtijevaju. U tim prilikama, ona treba biti poznata po svom poštovanju prema istini, ljubavi i milosrđu i da je njezina motivacija uzdizanje bližnjih.Ali u interesu njezinih vjerskih dužnosti i onih njezinog staleža, ona treba što je moguće više izbjegavati beskorisne i dokone posjete, koji troše dušu, slabe pobožnost i često vrijeđaju ljubav.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">2.<span style="white-space: pre;"> </span>Posao – Razboritost i jednostavnost trebaju upravljati njezinim poslovima. Treba biti razborita u izboru sredstava, koristeći sve što joj je Bog dao u smislu inteligencije, sposobnosti i istinske marljivosti da uspije u svom poslu. To je legitiman ulog u nečije talente, kako se o njima govori u Evanđelju. Ona treba biti jednostavna u svojim poslovanjima, tražeći samo pravdu, djelujući jedino prema istini i imajući pouzdanja samo u Boga za uspjeh. Život utemeljen na vjeri ne treba ništa više.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kao što pohvale Salomona o ženi vrsnoj u Mudrim izrekama pokazuju, ženin posao kod kuće ima neizmjernu ekonomsku vrijednost iako se rijetko naplaćuje i kompenzira novčano ili pravedno prepoznaje. Svejedno, nitko ne treba omalovažavati ili ponižavati njezin posao koji ima vitalnu važnost za život njezine obitelji i ekonomsku održivost. Kreposna žena neće se brinuti o svjetovnim vrijednostima ili ljudskom obziru, pouzdajući se da će joj sam Bog naplatiti njezine napore iz ljubavi stostruko. Primijetite također da je društvo općenito bolje kada su njegovi građani odgojeni kod kuće uz majčinu brigu i ljubav. Ako ne postoji ozbiljna nužda, majka ne bi smjela raditi izvan kuće. Majka koja stavlja veliku važnost na profesionalnu karijeru i zarađivanje plaće ispred obiteljskih dužnosti stavlja svoju vlastitu dušu i dušu članova svoje obitelji u ozbiljnu opasnost. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">3.<span style="white-space: pre;"> </span>Društvene obveze - Vjerna žena i majka je ponekad dužna sudjelovati u svjetovnim proslavama. Njezin položaj, obiteljske dužnosti, prijateljstva to zahtijevaju. U takvim prilikama koje su neukusne njezinoj pobožnosti, kreposti čednosti, ljubavi i poniznosti će biti pravilo njezinog ponašanja i njezina zaštita.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Čednost – čednost treba biti njezin glavni ukras, njezin kršćanski protest protiv taštine svijeta i njezina moćna zaštita protiv njezinih opasnosti. Katekizam naučava da čednost štiti intimno središte osobe. To znači odbiti otkriti ono što treba ostati skriveno... čednost je pristojnost. Ona nadahnjuje njezin izbor odjeće. Ona čuva tišinu ili rezerviranost kada postoji očita opasnost od nezdrave znatiželje. Ona je diskretna... Čednost nadahnjuje način života koji čini mogućim oduprijeti se zavođenju mode i pritisku prevladavajućih ideologija.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Papa Pio XII. jednom je rekao: „Nema ništa pogrešno u modernome. Ali, moda nikada ne smije biti vrhovno pravilo ponašanja. Postoji granica preko koje moda može donijeti propast duše.“ I na drugom mjestu naučavao je:“čednost predviđa prijeteću opasnost, zabranjuje nam izlagati se riziku, zahtjeva izbjegavanje onih prilika koje razboriti ne zanemaruju. Ona ne voli nečiste i slobodne razgovore, bježi od najmanje nečednosti, pažljivo izbjegava sumnjivu bliskost s osobama suprotnog spola, budući da ona navodi dušu da pokazuje dužno poštovanje prema tijelu, kao dijelu Kristovog Tijela i hramu Duha Svetoga. Onaj koji posjeduje blago kršćanske čednosti zazire od svakog grijeha nečistoće i isti tren bježi kad ga zavode njezine prevare.“ (Sacra Virginitas, no. 58).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ljubav – Želeći najbolje drugome, kršćanska žena treba biti pažljiva da nikoga ne osramoti, učtiva u svemu što savjest dopušta i istina se ne profanira, posvećena do samih granica dužnosti.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Poniznost – u prisutstvu ljudske slave i ambicije, poniznost žene i majke treba sjati u svoj svojoj jednostavnosti. Ona treba ustuknuti u pozadinu i zaboraviti na sebe da bi se zaposlila brigom o drugima, ona treba prihvatiti mirni spokoj poniženja koje joj nanose njezina taština i sebeljublje, znajući kako naći Boga usred radosti i užitaka svijeta kao i njegovih žalosti. Kada je ona čedna, skromna, ljubazna i ponizna, ona može sudjelovati na svjetovnim proslavama bez straha od njihovih opasnosti. Ona će ispuniti svoju dužnost i ostaviti za sobom slatki miris Krista, u kojem ona živi i za kojeg djeluje.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Žene, bedem civilizacije – U sedamnaestom stoljeću, Gospa od Dobrog Uspjeha (ili Dobrog Događaja) prorekla je prečasnoj majci Marijani od Isusa da će dvadeseto stoljeće vidjeti gubitak vjere, morala i dobrih običaja. Danas vidimo da su se Njezina proročanstva ostvarila. Ono što je preostalo od kršćanske zapadne civilizacije napada se sa svake strane i sistematski uništava. Stoga se kršćanske majke trebaju prisjetiti da su u svakom društvu vjerne žene bile te koje su sačuvale standard dobrog ponašanja, običaja i morala. To su vrijednosti koje majka, više nego itko drugo, prenosi svojoj djeci. To su vrijednosti koje su žene bile sposobne potaknuti kod muškaraca i društva – jednostavno ponašajući se na dostojanstven i čedan način koji zahtjeva uzvraćanje. Tako će oporavak kršćanske civilizacije, koji je toliko očajnički potreban danas, početi i ojačati zahvaljujući kršćanskoj ženi i majci, srcu svake obitelji i doma i zemlje.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">U Fatimi je anđeo opisan u viziji dijela o Trećoj tajni kako ponavlja zahtjev naše Gospe Lurdske: „Pokora! Pokora! Pokora!“ Kako se ta pokora vrši, nebeska Kraljica je prikazana u istoj viziji kako gasi vatru Božje kazne kako dolazi na svijet! Ako činimo svoju pokoru u skladu s dužnosti svog staleža, mi ćemo sigurno imati pomoć Božje milosti u svim našim nastojanjima i primiti zaštitu Presvetog i Bezgrješnog Srca protiv svih opasnosti kao i pomoći našoj Gospi da ispuni obećanja iz Fatime: „Na kraju, moje će Bezgrješno Srce pobijediti.“ Kako radosna može biti takva dobra žena i majka kada dođe pred Božje sudačko prijestolje i može reći: „Dok sam ja bila s njima, ja sam ih čuvala u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitila ih.“(Ivan 17,12)</span></p><div><span style="font-size: small;">Fr. Peter Carota (blog traditional catholic priest)</span></div>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-34338633949899772072023-10-27T16:21:00.002+02:002023-11-23T13:20:51.357+01:00Dužnosti muža i oca<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigMEp4GM87TkkfbELhE_k0rNkcwOGaHRe7bmI9djfKov_o1MrXRozeHRjCcg5ZSfZcpnPGIEPhmNl2CLHdnpWKya9K5Qzibtx9a_Sjj5yAhqxcwF2ZZCJVsWHmJDUufd-KSxEvyz2N_4GaF16I6gY7XxT8ia8rbjQtAfy_M6E1UM3QCJR18BLh1U70h2fa/s680/obitelj%203.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="680" data-original-width="504" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEigMEp4GM87TkkfbELhE_k0rNkcwOGaHRe7bmI9djfKov_o1MrXRozeHRjCcg5ZSfZcpnPGIEPhmNl2CLHdnpWKya9K5Qzibtx9a_Sjj5yAhqxcwF2ZZCJVsWHmJDUufd-KSxEvyz2N_4GaF16I6gY7XxT8ia8rbjQtAfy_M6E1UM3QCJR18BLh1U70h2fa/w296-h400/obitelj%203.jpg" width="296" /></a></div><br /><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: large;">Presveto Isusovo Srce obećalo je Svetoj Margaret Mary kako će svima onima koji su se Njemu posvetili dati sve milosti potrebne u njihovom staležu. U Lurdu i u Fatimi Gospina zapovijed je glasila: "Pokora! Pokora! Pokora!" Kako bi razjasnio ovaj ponovljeni trostruki zahtjev, Njegovo Božanstvo objavilo se sestri Luciji, govoreći: „Žrtva koja se zahtjeva od svake osobe je ispunjenje dužnosti njezina staleža i poštivanje mojih zapovjedi. To je pokora koju tražim i zahtijevam.” Mnogi ne uspijevaju izvršiti ovu pokoru, jer osim onih temeljnih dužnosti koje imaju prema Bogu i Njegovoj Crkvi kako je naznačeno u Deset Zapovijedi i crkvenim propisima, ne poznaju dužnosti svojega poziva. Ovdje donosimo sažetak muževih i očevih dužnosti prema pouzdanim priručnicima s područja ćudoređa i katekizma katoličke Crkve, uglavnom iz spisa Svetoga Peter Julian Eymarda (usp. Priručnik za sv. Euharistiju). Ističemo kako se neke teme koje se odnose na oca kao glavu obitelj (npr. pitanja dječje izobrazbe i odgoja) također odnose i na srce obitelji, odnosno na ženu i majku.</span></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: large;">Dužnosti prema svojoj obitelji. – Prva dužnost glave obitelji je sudjelovati u posvećenju osoba koje uzdržava. Narav to traži od njega, Bog tako hoće, njegov spas ovisi o tome. Ova dužnost mu se predstavlja s tri gledišta, što odgovara naslovima muža, oca i skrbnika (bilo kao poslodavac ili zaposlenik).</span></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dužnosti muškarca kao muža. – Muž bi trebao poštivati svoju ženu, voljeti je i pomagati joj u njenom posvećenju. Treba je poštivati kao što Isus Krist iskazuje čast svojoj Crkvi, i to osobito u prisutnosti djece kako bi djeca naučila ljubiti i poštivati svoju majku, a time i sve žene općenito. Muškarac također ima dužnost iskazati joj čast u prisustvu stranaca i poznanika, jer kako će oni inače iskazati poštovanje prema njoj?</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Muž treba voljeti svoju ženu kao svoje tijelo, kao samoga sebe. Baš kao što čovjek traži ono što će učiniti njegovo tijelo i život radosnim, tako i on treba težiti onomu što će omogućit njegovoj ženi rast u radosti i miru. Njegova ljubav i nježnost trebaju ublažiti autoritet koji mu je Bog dao kada ga je učinio glavom žene, kao što je Isus Krist glava Crkve.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Njegova ljubav treba biti nježna i čista, s Bogom kao njezinim izvorom i krajnjom svrhom, prisutna i vjerna, s ljubaznošću pružajući svojoj ženi sve što joj je potrebno za život i njezin položaj, podupirući je u nemoćima i manama s milosrđem, dijeleći njezine radosti i tuge sa suosjećanjem.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Muž treba tražiti posvećenje sa svojom ženom. On sam joj mora služiti kao posvečujuće sredstvo i prvenstvena nakana mu treba biti molitva s njom. Muž će osobito svojim dobrim primjerom i svojim krepostima i milosrđem steći poštovanje i naklonost svoje žene i na taj način dati joj podršku na pravome putu.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sveti Ivan Zlatousti kaže: "Promatrajte kako je Sveti Pavao poticao muževe i žene na uzajamnost. Ljubiti je dakle mužev dio, a popuštanje se odnosi na drugu stranu. Ako dakle svatko pridonosi svojim dijelom, sve će biti čvrsto. Zbog toga što je voljena i žena postaje puna ljubavi, i od njezine podložnosti, muž uči popuštati."</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Budući da čovjek nije sastavljen samo od tijela, već i od duše i duha, muž treba raditi na uspostavljanju veze sa svojom ženom koja nije samo tjelesna nego osjećajna i duhovna. Muškarci trebaju zapamtiti kako žene trebaju osjećajnu podršku i prijateljstvo svojega muža. Bračni savez ima svrhu ujediniti muškarca i ženu na svim razinama, uključujući i osjećajnu i duhovnu što ne treba zanemariti.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Pobožan muž ne koristi bračni čin u svrhu požude ili putenosti (usp. Tobija 6,16-17 Vulgata), nego se drži unutar granica koje su razumne i ozbiljne bez namjernog ometanja začeća. Razuman i ozbiljan muž traži bračnu dužnost s određenom, trijeznom voljom, ne previše učestalo i ne ugrožavajući tjelesno zdravlje. Takav zahtjev obvezuje drugu stranu, u pravednosti, uzvratiti dužnost, kao što Sveti Pavao kaže: "Neka svaki muž svojoj ženi pruži ono što njoj pripada, a svaka žena čini isto svojemu mužu." (1. poslanica Korinćanima 7,3). Istodobno, međutim, to treba zapamtiti kako isti apostol također opominje muževe: "Oni koji imaju žene, neka budu kao da ih nemaju." (1. poslanica Korinćanima 7,29), i Sveti Jeronim kaže: "Ljubav koju mudar čovjek gaji prema svojoj žena ishod je razboritosti, a ne požude. On upravlja svojim nagonom i ne teži zadovoljstvu. Nema ništa sramotnije od toga da muž voli svoju ženu kao priležnicu."</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kao što svaki blagoslov treba primiti od Boga molitvom, vjernici bi se ponekad trebali suzdržavati od bračnih dužnosti, kako bi se posvetili sebi i molitvi. Ovo vjersko suzdržavanje osobito se preporučuje u korizmenome postu.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dužnosti muškarca kao oca. – Dužnosti oca prema djeci su velike: njegova nakana je napraviti od njih dobre i snažne kršćane, korisne građane i svece za nebo. Te su dužnosti trostruke: odgajati djecu sa Božjim strahom, podučavati ih i pristojno naći njihovo mjesto u svijetu.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Izobrazba. – Tijelo je stvoreno za dušu, a duša za Boga koji je prosvjetljuje vjerskima istinama i uljepšava je svetošću. Majka započinje vjersku pouku, otac dopunjuje i učvršćuje u vjeri. Milost i snaga utjecaja daju dodatno moć njegovim riječima. Primjer majke upućuje djecu, onaj očev ih osvaja. Od tuda izreka Svetoga Duha: „Kakav otac, takav sin.“</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Otac bi prije svega trebao nastojati dati svojoj djeci kršćansku izobrazbu kao čvrst i neophodan temelj za pošten životan stav i za uspješnu budućnost. Posebnu pozornost treba voditi o učilišnome ćudoređu, izobraznoj ustanovi kojima kani povjeriti nevinost i krhkost svoje djece. Životna nevinost i vjerska čistoća nadmašuju cijelo svjetsko bogatstvo, imaju prednost od svih počasti i znanja, osobito kad su oni izopačeni i bezbožni.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Roditeljsku izobrazbu svoje djece treba proširiti i na pitanja o čistoći. Neki ćudoredni učitelji vjeruju kako odgoj mladih u stvarima što se tiču čistoće (6 i 9. Božja Zapovijed) trebaju biti neizravni. Smatraju kako je opasno govoriti o tim stvarima mladeži i kako će ih sama šutnja – poduka o skromnosti, pobožnost i pokora uz roditeljsku budnost održati čistima, a dovoljno znanje će doći pravodobno kad Bog to providi. Drugi pak odbacuju ovu teoriju kao suprotnosti tradiciji crkve i iskustvu. Branitelji izravne izobrazbe ukazuju na zlo šutnje: loše navike se učvršćuju i prije nego se grješnost razumije, skrupuli i bol iz neznanja potopiti će mladež kod ulaska u zrelost, lažne i pokvarene zamisli koje nećudoredni prijatelji, liječnici i odgajatelji nameću, neizbježno će zatrovati nevine umove, nadmoćan i pokvaren utjecaj današnjih masovnih medija, gubitak povjerenja u roditelje koji su odbili prenijeti važna znanja i savjete te uništavanje nevinih života od zavodnika gdje bi pravovremena riječ upozorenja spriječila propast. Dakle, postoji neznanje koje se ne može ukloniti bez izravne poduke, a ovo neznanje je štetnije, barem za dobro odgojenu djecu, nego svako zlo koje bi moglo biti uzrokovano dosljednim odgojem. Ipak, ovu poduku trebali bi provoditi isključivo roditelji.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Vježbanje tjelesne čistoće trebalo bi biti usmjereno i na volju i razum, jer znanje bez ispravne osobnosti je nemoćno protiv iskušenja. Djecu treba od početka vježbati ćudoređu. Ovo uključuje da ih se čuva što je više moguće od otrovnih izvora, učeći ih da imaju potpunu vjeru u roditelje te ih navikavati da svoje upite i poteškoće donose roditeljima. Očevi također moraju vježbati svoju djecu u njihovoj čvrstoći vježbom neprestanog obuzdavanja i suzdržavanja u borbi protiv zlih sklonosti sve dok navika kontrole ne postane prirođena.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Djeca također moraju vjerski stasati, što uključuje učenje kako moliti i razvijanje navike svakodnevne molitve, vjernost i pravilnu upotrebu sakramenata, sakramentala, pobožnosti i ostalih sredstava milosti dok se dobro ne oblikuju u pobožnosti. Ovako obučeni oni će spremnije i čvršće stati u obranu protiv svjetovnih i tjelesnih užitaka koje društvo neprestano nameče.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Što se tiče same materije, poduka bi trebala uključivati razliku između spolova, njihovo podrijetlo i dostojanstvo od Boga, početak života kod biljaka i životinja, pouku o reproduktivnim organima (vrlo pažljivo i obazrivo učinjeno), o majčinoj i očevoj ulozi, ozbiljne razloge koji zahtijevaju poštivanje spolnog morala, poštovanje prema ženama, veliku grješnost i štetnost samozadovoljavanja, značenje puberteta kod oba spola, dobrog utjecaja na zdravlje uzdržljivosti i samokontrole kako bi se u budućnosti očuvao od pokvarenog nemorala u svijetu i raznih društvenih perverzija.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Jasno je kako se svi ovi koncepti ne mogu prenijeti odjednom. Mladi ne bi razumjeli, a za malenu djecu bi to bila sablazan. Svako pretjerivanje i izmišljanje treba izbjegavati, ali i strogo znanstveno-tehničke upute nisu preporučljive. Jasno je kako su roditelji, a posebno majke, prirodno prikladne za ovaj osjetljiv zadatak ranih čuvara čednosti, iako kasnije njezine upute trebaju biti dopunjene i poduprijete propovijedima, vjeronaučnom podukom i savjetima koji se dobiju u ispovjedaonici.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Odgoj – Dužnost odgoja sastoji se u ispravljanju djetetovih nedostataka, u njegovoj zaštiti od sablazni(U Katekizmu Katoličke Crkve (KKC 2282), koji govoreći o poštovanju dostojanstva osobe, ističe: »Sablazan je stav ili ponašanje koje druge navodi na zlo. Tko sablažnjava, postaje bližnjemu napasnik. Nasrće na krepost i čestitost: može brata uvući u duhovnu smrt. Sablazan je teški grijeh ako onaj tko je izaziva djelom ili propustom hotimice navodi druge na veliko zlo. Sablazan poprima osobitu težinu poradi autoriteta onoga tko je uzrokuje ili slabosti onoga tko joj podliježe. Našem je Gospodinu nadahnula ovo prokletstvo: ‘Tko sablazni jednoga od ovih najmanjih (…) bilo bi mu bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku’ (Mt 18, 6). Sablazan je teška kad je uzrokuju oni koji su po naravi ili po službi dužni druge učiti i odgajati. Isus to prigovara pismoznancima i farizejima: uspoređuje ih s grabežljivim vucima u ovčjoj koži« (KKC 2285).), i u bdijenju nad njegovim prijateljstvima. Dijete ima puno slabosti, a njegovi poroci rastu s godinama. Glavni cilj je otkriti ih odmah na početku kako bi se umanjili, a potom uvijek treba biti oprezan težiti sprječavanju njihovog ponovnog rasta.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kako bi bila poštena opomena djetetu treba biti smirena. Ispravak koji se provodi u ispadu ogorčenja ili zlovolje čine više štete nego koristi (ovo točka se teško može previše naglasiti!).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Korekcija treba biti razumna, odnosno proporcionalna prekršaju; ipak je bolje biti blaži nego previše strog jer je to Božji način rada s nama. Ono što je važno je pokazati mladom prijestupniku razlog za ispravljanje i kažnjavanje njegove pogreške, i zla od nje, kako bi uvježbao svoj um da mrzi i kloni se zla i da cijeni i voli dobro. Kao što svaki iskusni roditelj zna, dijete dobro sazrijeva kad ljubav prema kreposti i mržnja prema poroku dolazi iznutra.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ispravljanje mora biti ljubazno. Roditeljska ljubav uvijek mora biti očita čak i kod najstrožeg ispravljanja, tako da može dovesti do poniznog i skrušenog povratka djeteta koje nikada ne smije izgubiti iz vida ljubav prema svome ocu, njegovu dužnost da ukori i kazni dijete za njegovo dobro.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ispravljanje treba biti dostojanstveno. Otac je vođa. Trebao bi poštivati i poticati poštovanje prema autoritetu koje mu je Bog udijelio. Ako treba izbjegavati nepotrebnu strogost— koja slama i obeshrabruje — trebao bi još više izbjegavati slabost koja rađa prezir. Neka otac bude dostojanstven u govoru, diskretan u djelovanju (naročito na javnim mjestima), plemenit i strpljiv s nadom za poboljšanjem djeteta i darežljiv u davanju oprosta. Otac treba zaštititi svoju djecu od sablazni koju u njima budi uspavano nagnuće prema zlu; tu je očeva uvjerljiva dužnost da zaštiti svoju djecu od tih kobnih udaraca. Dječja prirodna radoznalost, neznanje, slabost i sklonost oponašanju drugih iz ljudskog obzira, sve im to čini počinjanje grijeha i stvaranje loše navike lakim. Kako se djetetov razum razvija, otac bi ga trebao razborito, ali snažno u vjeri, ljubavi i časti upozoriti protiv neizbježne sablazni koja ga čeka u svijetu: ukazujući mu na užas zla najprije općenito, zatim detaljnije prema jačini kreposti djeteta i širine opasnosti. Neka otac bude strog u zabrani loših štiva i drugih oblika medija koji ostavljaju neizbrisiv trag i sjećanje u pamćenju. Treba biti čvrst u zabrani lošeg društva gdje se ni najjača krepost ne može održati jako dugo protiv ove smrtonosne opasnosti.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sretno je dijete koje ima čvrstu i nježnu očinsku ruku koja ga vodi kod buđenja njegovih ranih nagona i podržava u njegovim poteškoćama u sazrijevanju. Ono će vječno blagoslivljati ljubav koja ga je spasila štiteći njegovu krepost od tužne i nesretne propasti. Ta krepost vrijedi više od svih naravnih i materijalnih dobara koje bi otac ikada mogao podariti svojoj djeci.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Otac mora pažljivo paziti na prijateljstva svoje djece. Dječje srce treba prijateljstvo. Dijete koje voli svog oca i majku, kasnije braću i sestre, vodi čist i sretan život. Otac i majka moraju biti složni u svojim nastojanjima kako bi usadili svojoj djeci raspoloženje i ljubav prema obiteljskom životu. Na taj će način djeca doista biti sretna u svojoj obitelji i tražit će istu takvu sreću u budućnosti u vlastitoj obitelji (bilo kao roditelji ili kao redovnici/svećenici). Očevi se moraju čuvati svakog razdora između sebe i svoje žene koji djeca mogu uočiti. Djeca su vješta u iskorištavanju roditeljske nesloge za vlastitu korist. Nesloga uzrokuje mnogo nemira između supružnika i djetetu omogućuje razvijanje dvoličnosti i sebičnosti. Očevi moraju biti oprezni i takvo ponašanje „posjeći u korijenu“. Nesuglasice sa svojom suprugom treba rješavati nasamo(daleko od djece). Muž i žena uvijek trebaju imati ujedinjen stav, govoreći djeci: “Tvoja majka i ja smo jedno: što ona zapovijeda, zapovijedam i ja; ako je ne poslušaš i ne poštuješ, onda ne slušaš i ne poštuješ mene.”</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Opasnost počinje razvijanjem samoljublja, odnosno kad mladi žive daleko od kuće. Sve jačom sinovskom ljubavlju i stegom roditelji ih trebaju ojačati u borbi protiv lažnih prijatelja. Ako saznaju za neka opasna prijateljstva, neka djecu prvo savjetuju, zatim narede, a u krajnjem slučaju strogo zaprijete. Roditelji neka radije raskinu s djetetom nego da odobre smrtni grijeh; inače će se njihovo dijete izgubiti, a njihovo ime biti osramoćeno. Bolje je snažno udarati kad još ima nade nego čekati sramotu i propast. Prije ili kasnije sinovska ljubav će imati sretan povratak. Mnogi sveci su čuli svoje roditelje kako govore: “Radije bih da si mrtav pored mojih nogu nego da ikada počiniš smrtni grijeh.” Od njihove mladosti, otac treba učiti svoje dijete: “Nikada me ne tjeraj da biram između Boga i tebe (tj. prihvatiti tvoj grijeh), jer ja ću uvijek prije izabrati Boga.”</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Usmjeriti svoju djecu u životu. – Iako nečije zvanje dolazi od Boga, ipak je dužnost roditelja ispitati i usmjeriti dijete, jer volja Božja nije uvijek jasna i sigurna. Ne smiju prosuđivati o zvanju na temelju hirovite i nestabilne mašte mladih. Roditelji trebaju proučiti njihov karakter, prirodne sklonosti, njihove umne sposobnosti, ispravnost rasuđivanja i snagu volje. Također, trebali bi se posavjetovati s mudrim, iskusnim čovjekom, moliti se, uzdati se u Boga prije nego nešto konkretno poduzmu. Ako otac osjeti kako njegov sin ima sposobnosti koje mogu voditi do neke profesionalne karijere, iz razboritosti ne bi trebao ukazati djetetu svoja opažanja na početku njegovog školovanja; trebao bi samo inzistirati na uspjehu u savladavanju obveznih predmeta. Kada dođe vrijeme za donošenje odluke, a mladić još nije pokazao pravu spremnost za neko određeno zanimanje i nije opravdao svoje namjere s ozbiljnim razlozima, otac bi tada trebao iznijeti svoja zapažanja i prijedloge. U takvom slučaju ima pravo inzistirati da mladić bar pokuša ono što predlaže. Kad bi mladića privlačilo uzvišeno zvanje svećeništva i kad bi imao za to potrebne kvalitete, otac ima, istina, pravo suditi o izboru svoga sina, ali ne i pravo da se suprotstavi sigurnim znakovima poziva. Bog ima prednost i kršćanski roditelji duguju prema svojoj savjesti i iz ljubavi prema Bogu predati ono što im je najdraže na svijetu. Zadovoljan njihovim odricanjem, Bog će im platiti stostruko za žrtvu njihovog sina koji će pripadajući Bogu biti utjeha, slava i sreća svoje obitelji. Ovo također vrijedi i za kćer od Boga pozvanoj u redovnički život. Ako su pozvani na svetu ženidbu, mudrost i razboritost roditelja mora voditi djecu, posebno u izboru njihovog supružnika. Otac bi trebao iznad svega istaći kreposti i vjeroispovijest onoga tko treba treba biti primljen u njegovu obitelj; trebao bi više voljeti krepost nego sreću. Otac ima posebnu zadaću osigurati udvaranje samo časnih i čestitih muškaraca njegovim kćerima. Iako bi mudrost roditelja trebala usmjeravati djetetov izbor supružnika, kršćanska razboritost međutim zabranjuje im da nameću svoj izbor i da proturječe na silu razumnoj i čestitoj naklonosti. Bog je Onaj koji spaja kršćanska srca i svojim blagoslovom donosi sreću u obitelji</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dužnosti kao poslodavca. – Kršćanski poslodavac treba cijeniti i vjerovati svojim zaposlenicima. Trebao bi biti pravedan i razuman u svojim naredbama, ljubazan i suosjećajan sa svojim radnicima u njihovim tugama i bolestima, imajući na umu kako su i oni stvoreni na sliku Božju. Kršćanin zaposlenik treba nastojati pružiti usluge za koje zaposlen je i plaćen. Također, dijete, iako podložno roditeljskom autoritetu, ima pravo na nagradu za dodatne usluge učinjene roditeljima. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dužnosti prema zajednici i društvu. – Redoslijedom koji je odredila Božja providnost, svaki čovjek ima svoje društvene obveze koje mora izvršiti, čime može proslaviti Njegovo Veličanstvo Isusa Krista u ovom svijetu. Ove dužnosti podrazumijevaju određene obveze: u vršenju poziva; u njegovim poslovnim i prijateljskim odnosima.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dužnosti staleškog poziva. – Dužnosti su hijerarhijski određene. Nakon što ispune svoju dužnost prema Bogu i Njegovoj Crkvi, suprug i otac mora se tada usmjeriti na dužnosti koju ima prema svojoj ženi i djeci kako bi vladala određena stabilnost. Čak i ako ima vremena i sredstva za pomoć bližnjemu, trebao bi ih ipak uvijek podrediti dužnostima svoga staleža. Dužnost je stvar pravila, ostalo (npr. djela milosrđa) samo stvar preporuke. Dobro uređena ljubav prema bližnjemu počinje od vlastitog doma i prosvjetljena kršćanska revnost će se najprije usmjeriti na vlastitu obitelj.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Odnosi u poslovanju. – Svaki čovjek treba razvijati talent koji mu je Božanska Providnost povjerila i učiniti njegov rad isplativim i plodonosnim; takva je volja Božja. Ljubav prema istini i pravdi u svim poslovima moraju biti neraskidivo pravilo onoga koji služi Njegovom Veličanstvu.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ljubav prema istini. – Bog je Istina, On ljubi i blagoslivlja samo istinu; istina je stalno i vjerno štovanje koje On zahtijeva od čovjeka u svim njegovim djelima. Istina nikad neće nanijeti čovjeku bilo kakve štete, dok će izvrtanja i poluistine biti štetne. Istina ponekad može poniziti njegov ponos, proturječiti ciljevima koje ima iz svog samoljublja i obuzdati njegove požude; ali ako Istina pobjedi u njegovom srcu, to će biti čovjekova slava. Dakle, treba se kloniti dvoličnosti i laži. Čovjek koji ima samopoštovanje mrzi takve stvari; kršćanin bi trebao bježati od njih kao od poroka koji su odvratni pred Bogom. Pobožni muž i otac usvojit će istinu kao nepromjenjivo pravilo svoga ponašanja, čak i ako bi njegov ponos ili njegovi interesi zbog toga trpjeli. Ako se istina čuva, tada je njegova čast sigurna i Bog proslavljen. U nekim prilikama razboritost može zahtijevati suzdržanost i diskreciju u govoru kako ne bi otkrio stvar koja šteti pravdi ili milosrđu, ili možda nije pravi trenutak; s druge strane, istinitost u djelovanju uvijek mora biti pravilo njegovih prosudbi i savjesti.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ljubav prema pravdi. – Poštivati prava svih, djelovati uvijek prema pravilu pravičnosti, činiti drugima ono što smatramo da bi oni nama trebali učiniti, to je naravni i kršćanski zakon pravde. Nikada ne bismo trebali braniti uzroke laži i nepravde protiv kreposti pravednosti i istine, čak i kad bismo to platili gubitkom prijatelja i svjetovnih dobara. Nikada ne bismo trebali zaprljati svoje ruke prisvajanjem tuđe imovine ili protupravnim dobicima. Čestitost i mir duše vrijedi više od svega nepošteno stečenog bogatstva. Trebali bismo hrabro stati u obranu povrijeđene istine, nanesene nepravde i potlačene vrline. Takve su dužnosti poštenoga i pravičnoga čovjeka. Takvo je bilo pravilo ponašanja svetog čovjeka Joba, kojega je Bog nagradio obasipajući ga sa počastima i bogatstvom.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Prijateljski odnosi. – Istinski prijatelj je neprocjenjivo blago; ali mi ga moramo izabrati među tisuće i stavite ga na kušnju prije nego što mu se povjerimo. Postoji prijateljstvo časti koje nestaje kad poniženje udari: interesno prijateljstvo koje se mijenja u neprijateljstvo kad se otkriju mane prijatelja i prijateljstvo iz zadovoljstva koje zanemaruje svoje prijatelje u trenutku njihove potrebe. Otac treba biti oprezan u svom izboru i vjeran u svojoj naklonosti prema prijatelju.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Razborit u izboru. – Pravog prijatelja je teško naći; a lažni prijatelj je opasan. Muškarac katolik treba, koliko god je to moguće, odabrati prijatelje među katolicima. Uzajamni osjećaji njihovih duša i jedinstvo uma i srca u ljubavi prema Isusu Kristu, pridonijet će ugodi i svetosti toga prijateljstva. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Vjeran u svojoj naklonosti. – Ništa nije tako osjetljivo kao prijateljevo srce. Moramo znati kako pružiti bližnjem neke dokaze povjerenja i poštovanja, kako obraniti njegov ugled kao naš vlastiti; kako učiniti neko dobro na nesebičan način i kako mu pomoći u nevolji. Ali, prije svega, moramo ga dobrohotno savjetovati u iskorjenjivanju njegovih mana jer to je pravi dokaz prijateljstva. Čovjek mora podržati svog prijatelja u kreposti; ojačati ga u opasnostima s kojima će se njegova duša suočiti; i konačno mu donijeti kršćansku pomoć u susretu sa smrću.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">U Fatimi, anđeo prikazan kod ukazanja i otkrivenja Treće Tajne ponovio je zahtjev Gospe Lurdske: Pokora! Pokora! Pokora! S pozivom na pokoru, u ukazanju, nebeska Kraljica prikazana je kako gasi plamen Božjeg gnjeva koji dolazi na svijet! Ako kršćanski muževi i očevi budu činili pokoru u skladu sa svojim životnim staležom, sigurno će biti potpomognuti Božjom milošću u svim svojim nastojanjima i primiti zaštitu Presvetog i Bezgrješnog Srca Marijina protiv svih opasnosti, i na taj način pomoći Gospi u ispunjenju fatimskoga obećanja... “Na kraju, Moje Bezgrješno Srce će pobijediti.”</span></p><p><span style="font-size: large;"><br /></span></p><p><span style="font-size: x-small;">Fr. Peter Carota (blog traditional catholic priest)</span></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-18068027077780344692023-03-18T11:37:00.003+01:002023-03-18T11:42:59.011+01:00 Katolički seoski pokret<p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: times;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEge7LAcgWHoPCYksmCnNRoUan8W02-cWKWPwrYgvilIMIvT8rYYJc412rEZT_sIaFTEtSOxoxqPjWX8i6ZX4Z6mZnLeUJL6cX561lVIXqfX3x7rWtLiCFB8hF20Eow1_T3kucxnf2BbUrxDzsZgHRM1UoIhVZEo1GDQhdzQAdzAnnYCJt8uOvAXp-cTWQ/s274/an%C4%91eo%20gospodnji%202.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="184" data-original-width="274" height="215" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEge7LAcgWHoPCYksmCnNRoUan8W02-cWKWPwrYgvilIMIvT8rYYJc412rEZT_sIaFTEtSOxoxqPjWX8i6ZX4Z6mZnLeUJL6cX561lVIXqfX3x7rWtLiCFB8hF20Eow1_T3kucxnf2BbUrxDzsZgHRM1UoIhVZEo1GDQhdzQAdzAnnYCJt8uOvAXp-cTWQ/w320-h215/an%C4%91eo%20gospodnji%202.jpg" width="320" /></a></span></div><span style="font-family: times;"><i><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;"><i><br /></i></span></p>S obzirom da mnogi praktični vjernici, roditelji, bake i djedovi, a i oni mlađi u zadnje vrijeme ozbiljno promišljaju o odlasku na selo, objavljujemo jedan inspirativan tekst koji je napisao vlč. Vincent McNabb početkom 20 stoljeća s američke stranice katoličkog seoskog pokreta:</i></span><p></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">„Iz Egipta pozvah sina svojega.“ Matej 2:15.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">U svakom slučaju jasno vidimo, i oko toga se većina slaže, da se za nevolje i jade koji tako nepravedno pritišću većinu radne klase mora pronaći neko prikladno rješenje ... Papa Lav XIII, Enciklika Rerum Novarum, broj 3 (1891.).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"Zakon bi stoga trebao biti sklon vlasništvu; i njegova politika bi trebala biti da se što je više moguće pripadnika skromnijih klasa prikloni tome da postanu vlasnici.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Mnogo je odličnih ishoda koji će iz toga uslijediti i prvo je da će vlasništvo zasigurno biti pravedno raspoređeno. Jer ishod civilne promjene i revolucije je bio podijeliti društvo u dvije značajno odvojene kaste. Na jednoj strani je Partija koja drži moć jer drži bogatstvo; što uključuje sav rad i trgovinu; koja za svoju korist i za svoje vlastite ciljeve manipulira svim izvorima ponude i čak je predstavljena u Vijeću države same.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Na drugoj strani postoji nemoćno mnoštvo, rascjepkano i u trpljenju i čak spremno za nerede. Ako bi se radne ljude moglo ohrabriti da očekuju udio od zemlje, posljedica će biti da će se provalija između golemog bogatstva i pukog siromaštva premostiti i klase će se približiti jedna drugoj.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Daljnja posljedica će biti veće obilje plodova zemlje. Ljudi se uvijek više trude oko onoga što im pripada; čak i zavole samu zemlju koja daje plodove kao rezultat rada njihovih ruku, ne samo hranu za jelo već obilje dobrih stvari za njih i njihove drage. Samo je po sebi razumljivo da takvo raspoloženje povećava plodove zemlje i bogatstvo zajednice.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Treća prednost proizlazi iz ovoga; ljudi bi se zadržali u zemlji u kojoj su rođeni; jer nitko ne bi zamijenio svoju zemlju za stranu zemlju ako mu vlastita osigurava sredstva za pristojan i sretan život."</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Izazov ovih nadahnutih riječi Svetoga Pisma i autoritarne riječi papinske enciklike je potaknulo katolike ovih otoka da osnuju Pokret za odlazak iz gradova i povratak na selo. Sam izazov nije sam po sebi odmah doveo do sadašnjeg Pokreta. Prošlo je četrdeset godina društvenog lutanja od kada je papa Lav potrebu za rješenjem nazvao „žurnim“. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"Kad se njegov izazov prvi put oglasio, neki su bili nemalo uznemireni s ishodom plemenitog i nadahnutog učenja Lava XIII., koje je bilo prilično novo svjetovnim ušima i gledano je sumnjičavo od strane katolika, a drugima je bilo uvrjedljivo. Razlog je taj što je ono napadalo i odbacivalo idole liberalizma, uklonilo okorjele predrasude i bilo je toliko neočekivano ispred svog vremena da su ljudi spori u srcu ismijavali studiju nove socijalne filozofije, a plahi su se plašili visokog dosega tog učenja. Nemali broj ljudi, dok su istovremeno iskazivali divljenje toj poruci svjetla, smatrali su je utopijskim idealom koji je više bio poželjan nego ostvariv u praksi." Enciklika pape Pija VI. Quadragesimo Anno, broj. 14 (1931.).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Skupina katolika, svećenika i laika koji se počinju udaljavati od gladovanja i približavati mogućnosti vlasništva su, zapravo, popustili autoritetu što je uzrokovano okolnostima izravno njima vidljivima. Konačno su bili potaknuti djelovati i reagirati, ne samo ili ne uglavnom, izazovom iz Rima već povikom neimaštine i grijeha iz Glasgowa, Birminghama i Londona. Iz uvjerenja, ako ne riječima, predvidjeli su sljedeće riječi Svetoga Oca:</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"Nakon što su moderni strojevi i industrija napredovali nevjerojatnom brzinom i preuzeli mnoge novo kolonizirane zemlje, čak i drevne civilizacije dalekog istoka, broj obespravljenih radničkih masa, čiji vapaji se s ove zemlje dižu do neba je narastao do neslućenih visina. Štoviše, postoji golema vojska najamnih seoskih radnika koji su u iznimno teškoj situaciji i koji nemaju nade da će ikada imati udjela u vlasništvu zemlje. Oni će isto, ako se ne poduzmu efikasna rješenja, ostati trajno u svojoj sadašnjoj situaciji."</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Hajdemo posložiti neke od glavnih motiva koji su nagnali ove katolike da, u poslušnosti Svetom Ocu u ovoj određenoj stvari, vide ne samo općenito ispravnu i poželjnu stvar koja se u kršćanstvu može napraviti, nego i najbolju i najžurniju stvar koju mogu sada poduzeti ovdje u Velikoj Britaniji.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Prvi i glavni motiv: Bogoštovlje</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Poput izabranih ljudi nisu se brinuli o ostavljanju posuda s mesom Egipta, niti „meda i mlijeka“ Obećane zemlje, već o tome da ljudi mogu poći i štovati Boga. (Izlazak 6.) Htjeli su postaviti prioritete. Njihov zakon ili pravilo, poput zakona božjih ljudi, počinje ovako: Ja sam Bog, tvoj Bog koji te izveo iz zemlje egipatske i iz kuće neslobodne. Nemoj imati drugoh bogova uz mene (Izlazak 20:2-3.) Ne samo da ne će štovati ono što je krivo – poput bogatstva ovoga svijeta – nego ne će kao primarno dobro željeti ono što je sekundarno dobro. Stoga će napustiti ružnoću grada, ne zbog ljepote zemlje, nego zbog ljepote Božjeg lica; napustit će bolesni grad, ne zbog zdravlja tijela, nego zbog zdravlja duše, prekinut će sa zamršenošću gradskog života, ne zbog jednostavnog života s prirodom, nego zbog mirnog života s Bogom.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Drugi veliki motiv: Nasljedovati Krista</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Štoviše, veći od Mojsija, svojom smrću na Križu, izveo ih je iz većeg zatočeništva od onoga u Egiptu, Bog kojeg štuju i kojeg će slijediti je onaj čije ime je napisano na Križu „ISUS NAZAREĆANIN“. Isus iz Nazareta, Riječ koja je postala Tijelom, nije došao među nas da bi pokazao tijelo i krv nego da bude Otkupitelj. Čovjekova moć stremljenja prema onome što zna je uvijek bila manja od moći poznavanja što najviše treba tako da ono što treba nije vodstvo, čak ni primjer koji ravnicu čini još ravnijom, nego otkupljenje koje će njegovu slabu ljudsku volju učiniti snažnijom. Ono što se mora reći o ljudskoj rasi u danima prije Kristovog dolaska, mora se reći danas. Ako možemo vjerovati dvama papama, koji su pisali o društvenim temama, čovječanstvo je tako učinkovito činilo krivo da društvena dobrobit treba biti ne samo pohranjena, nego preoblikovana. Zlo ili naopaka prošlost sada treba biti otkupljena po visokoj cijeni. Ali samo će dosezi i mjere Nazareta dati pojedincima i narodima vlasništvo i suverenitet nad vlastitim dušama. Suvremenom svijetu treba otkupljenje; otkupljenje znači povratak u Nazaret. Iz tog razloga bi nadvratnik u svakom domu i domaćinstvu kojeg gradimo na zemlji trebao imati uklesano u kamenu:</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"Tada siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan." Luka 2:51.</span></p><p style="text-align: justify;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">Treći motiv: Obiteljska ljubav</span></b></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Jedan od najeksplicitnijih motiva onih koji svoju pozornost okreću prema zemlji je želja za obnavljanjem katoličke obitelji. Mnogi stariji muškarci i žene koji se sjećaju roditelja i djedova i baka znaju da je suvremeni poredak u svijetu uništio povijesnu ustanovu zvanu DOM. Mnogi mlađi muškarci i žene, također shvaćaju, intuitivno, da stanje stvari koje samoubojstvo rase čini jedinom praktičnom politikom je puko stanje kaosa – ako se to doista može nazvati stanjem.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sjajna vizija bračne ljubavi koju je Bog usadio u srca mladih, čini se kao uzvišeno ruganje kad se usporedi sa stanjem u gradovima, u kojima osnivanje obitelji djeluje kao zločin protiv države. Zasluga naših razboritijih dana je da se među najrazboritijim bjeguncima od neposredne prigode za grijeh koji se zove „suvremeni grad“ nalaze mladi muškarci i žene čija srca trepere od samozatajnih želja za brakom i roditeljstvom. U tim ljudima koji teže prema bračnim zavjetima se odmetnuti sin okreće od bijede svinjca i društva svinja ka domu kojeg krase muž i žena, roditelj i dijete. U tom svetom mjestu ljudske ljubavi naći će se mjesta za roditelja, kasnije baku i djeda. Kako je loše organiziran svijet koji nema drugog mjesta osim „institucije“, ubožnice za mudrost starijih. Koje li škole ljudske i božanske ljubavi, i stoga i mudrosti koja izvire iz ljubavi, nalazimo u domu kojeg omogućuje seosko gospodarstvo. Suvremeni tražitelji istinske metode poučavanja će uzalud tražiti dok ne prepoznaju mudrost koju je jednom izgovorila neka žena u mnoštvu: „Nisam imala ništa do školovanja kod kuće.“ Pa ipak školovanje kod kuće koje je sada skoro nestalo u gradskom životu je toliko temeljno da je, iz još jedne fraze božjeg svećenika,“Politička ekonomija dijete domaćinske ekonomije.“ To samo govori, kad se radi o školi, da je Bog stvorio obitelj kao jedinicu i model države, i da je najveća pohvala najmoćnijoj sili nazvati vladara moći „Ocem ljudi.“</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Četvrti motiv: Ljubav prema čistoći</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Obiteljski život, sa svojim umijećem ljubavi, vodi do sljedećeg motiva koji navodi katoličke muškarce i žene da napuste gradski život i vrate se na zemlju. Svuda oko njih su prizori i zadah tjelesnog grijeha. Ti muškarci i žene počinju plamtjeti od srama zbog uvreda koje im se nude. Ako se radi o muškarcima, osjećaju uvredu što ih se smatra toliko senzualnim da im se čak ni hrana ili odlazak na odmor ne može ponuditi bez preporučivanje neke senzualne nagosti. Ako se radi o ženama, u dobi zbunjenosti, čak se osjećaju više uvrijeđene sugestijom da je ženin glavni interes za muškarca niti spiritualan ni intelektualan, već tjelesni. Gradski život, sa svojim svakodnevnim mnoštvom ljudi u gradskim prostorima i u prijevoznim sredstvima, ima tendenciju proizvesti senzualni poremećaj koji će samo izoliranje izliječiti ili spriječiti. Psiholozi rulje i života u suvremenim gradovima su jedva više od onoga što rulja prepoznaje, a to je da ni jedna moralna bolest nije tako zarazna i tvrdokorna kao ona koja se temelji na tjelesnom užitku popračena altruizmom roditeljstva. Prečesto je psihologija rulje proučavala samo divlje ispade ljutnje u rulji, zaboravljajući da je „Ne ubij“ temeljnija zapovijed od „Ne počini preljuba“, pa ipak oduzimanje života je, samo po sebi, toliko mentalno odbojno, a stvaranje života toliko tjelesno ugodno da kad su muškarci i žene nagurani u suvremenim gradovima, seksualna razuzdanost se širi poput društvene kuge. Kako bi izbjegli tu senzualnu kugu, katolički muškarci i žene izlaze iz napućenih gradova u seoska prostranstva gdje zaraza grijehom u njima neće biti u najpogodnijem okruženju za rast i širenje.</span></p><p style="text-align: justify;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">Peti motiv: Ljubav prema pravdi</span></b></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Drugi motiv koji stoji iza katoličkih križara koji se vraćaju zemlji je ideal koji je sadržan u prvoj Otkupiteljevoj budnici: „Blagoslovljeni neka su siromašni jer njihovo je Kraljevstvo nebesko.“ Pa ipak, budnica ne pobuđuje ideal izgladnjujućeg siromaštva kojemu se jedva dopušta da daje ili čak da živi. Nasuprot, Njegovo junačko i društveno vrijedno siromaštvo je bilo siromašno, a ipak je obogatilo mnoge. Povratak radu na zemlji i njegovom blizancu – manuelnom radu, znači povratak na stabilno, unosno stanje stvari, gdje radnik živi od svojega rada i bavi se izravno stvarima načinjenim od mudrosti i ljubavi. Kad je čovjek poduzeo korake za taj povratak, ne primitivnim stvarima, već primarnim, ČOVJEK NIJE TREBAO RASIPATI NI DJELIĆ VREMENA NITI GRAM MATERIJALA. Drugim riječima, povratak radu na zemlji i manuelnom radu daje čovjeku priliku, a nesebičnom čovjeku i povod, idealnom: siromaštvo rada u proizvodnji – siromaštvo štedljivosti u konzumaciji. To su dvije vrste siromaštva povezane s dvije primarne funkcije proizvodnje i konzumacije. Siromaštvom rada čovjek teži proizvesti što je više moguće stvarnog bogatstva za razliku od simbola bogatstva. Njegov ideal je proizvesti najviše što može od najboljeg što može. Izazov sv. Pavla Efežanima, koji su voljeli raspravu, će rijetko izostaviti – „Tko je običavao krasti, neka više ne krade! Neka se radije trudi i svojim rukama radi što je dobro, da mogne što dati potrebitome!“ Poslanica sv. Pavla Efežanima 4:28. Takav radnik će imati sve više za dati nakon što je proizveo koliko je mogao jer konzumira koliko treba. Siromaštvo rada udruženo je sa siromaštvom štednje. Radnik na zemlji ili radnik koji radi rukama koji mjeri svoja prava sa svojim dužnostima i svoje potrebe svojim željama će napustiti svijet koji ga je primio bogatiji nego kod dolaska. Kad se ovo obogaćujuće siromaštvo rada na zemlji ili manuelnog rada usporedi sa radom strojeva u gradu ovaj potonji se vidi kao temeljno rasipan glede vremena i materijala. Dakle, kad križari povratka na zemlju planiraju napustiti grad to nije samo kroz želju da štuju Boga i drže se teške zapovijedi - „Ne počini preljuba“ nego sa željom da ispune i zapovijed „Ne ukradi“.</span></p><p style="text-align: justify;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">Šesti motiv: Ljubav prema slobodi</span></b></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sljedeći motiv zbog kojeg postoji žurnost kod katoličkih križara pokreta za zemlju se može nazvati ljubavlju prema slobodi. Nekima od njih se taj motiv izražava kroz načelo: - „Dom je društvena obrana slobode, a seosko gospodarstvo je ekonomska obrana doma.“ No, sloboda nije čovjekova fizička i moralna moć da čini što želi nego da čini što treba. Poluistina i stoga krivovjerje „samoizražavanja“ nema trajnog uporišta u zemlji. Ali samo na zemlji, sa svojim laganim, izravnim pristupom snazi prirode, postoji normalna mogućnost nesebične samo-reprodukcije što je odgovor prirode „samoizražavanju“. Na zemlji, stoga, otac obitelji, koja je božanska jedinica ljudskog društva, može tražiti slobodu bez da zapadne u antisocijalnu sebičnost. Njegov zahtjev da bude slobodan od servilnih uvjeta je zahtjev da nema zapreka dobrom korištenju svoje moći da ima i podiže obitelj. Rečeno sažeto, ideal slobode se stoga prikazuje mladim muškarcima i ženama križarima pokreta za povratak na zemlju. Oni smatraju da ljudska ljubav, koja je božanski instinkt, živi samo čuvanjem obećanja ili zavjeta. Svaki dat zavjet je skovana obveza. Jer bračna ljubav s obostranim obećanjem muža i žene i obećanje, to svetije jer nije uzajamno, oca i majke prema djetetu, tvore niz obveza koje zahtijevaju potpunu slobodu od svih zapreka. I mladi koji traže slobodu da štuju Boga kroz obiteljski život se odmiču od servilnih uvjeta suvremenih gradova koje je stvorio čovjek prema slobodnim uvjetima prirode koju je stvorio Bog.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Sedmi motiv: Ljubav prema domovini</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Naposljetku, muškarci i žene koji se spremaju napustiti grad i okrenuti se zemlji i selu svoje domovine čine to potaknuti ljubavlju prema svojoj domovini. Oni prepoznaju da se nijedan grad ne hrani niti odijeva sam, već ga moraju hraniti i odijevati stanovnici zemlje. Štoviše, oni idu dalje i prepoznaju da što više ljudi živi u gradu, to više ljudi mora živjeti na zemlji i obrađivati je. Stoga, država koja je tako organizirana da se broj stanovnika u gradu povećava, a broj stanovnika na zemlji smanjuje je država koja nasmrt krvari. Ali ni jedna država na svijetu nema takvu brojčanu nadmoć stanovnika grada nad stanovnicima na zemlji. Rezultat te loše raspodjele je s iznenađujućom jasnoćom postavio premijer – g. Ramsay MacDonald u nedavnoj izjavi o nacionalnoj krizi:</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"Presudno je da se povjerenje svijeta u naš ugled obnovi; u suprotnom, ne ćemo biti u stanju održavati vrijednost funte i ishod toga je ono što treba pomno razmotriti. Prvo, ako dođe do pada funte mi bismo kasnili s ispunjavanjem svojih obveza prema ostatku svijeta i naš ugled bi bio uništen. To bi bilo pogubno budući da ova zemlja, više od drugih, ovisi o održavanju tog ugleda jer moramo kupovati, kao što i činimo, veliki dio svoje hrane i sirovine u inozemstvu." Obraćanje 25. kolovoza 1931.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">...</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Katkada se naglašava da je rad na zemlji težak. Odgovor uvijek mora biti ovaj: - „Težak ili lagan, rad na zemlji je nužan.“ Ako, stoga, narod treba žrtvu rada na zemlji za svoj život (ili, kako bi ovaj pisac rekao, prividnu žrtvu), taj posao treba organizirati, bilo dobrovoljno ili prisilno, jer se narod, poput pojedinca, ne može lišiti vlastita života. Ako propadnu napori za dobrovoljno djelovanje narod će biti prisiljen primijeniti prisilu. Flenc dico. Kažem to kroz suze. Takva prisila bi bila sramotna bilo kome, naročito ljudima ovih otoka kojima je Bog podario zemlju koja je iznimno plodna, a podneblje je najumjerenije na svijetu. Ali križari seoskog pokreta su odlučni spriječiti tu sramotu tako da dobrovoljni napor bude uspješan i da ne propadne. Ispunjeni nadom i ljubavlju koja proizlazi iz njihove vizije vjere, oni su usmjereni na napredovanje iz egipatskih sluganskih uvjeta do slobode sinova i kćeri božjih, gdje ga mogu štovati svojim rukama i srcima. Ne će zaboraviti da kad ih je Bog obvezao da ga štuju u zapovijedi „Poštuj svojega oca i svoju majku,“ On ih je obvezao da daju čast, poštovanje, poslušnost i, povremeno, samožrtvovanje zemlji koja ih je rodila i prsa zemlje koja ih je nahranila. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"Svrši svoj posao vani i uredi svoje polje, potom kuću svoju zidaj." Izreke 24:27</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><a href="https://catholiclandmovement.info/about" target="_blank">Izvor</a></span></p><p><br /></p><p><br /></p>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-410916634312835972023-01-20T17:59:00.004+01:002023-01-21T10:55:16.610+01:00Umijeće odijevanja - učimo od žene vrsne<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhMJtO7KreJ-lR304XErU0TsHu_fSDsCde2FCkfmlVBKX8xCIZyu5TO4-IHySXFA0wkIoqeP4uMHMU_belYLlzEBKqyKXRQCZ6WeSzRAlVbquawnbNdBKJ57598fxutNApXW5rEI2H25zI1T903RTdelpKMyQc3Ygsjnt0Tb-anCn7Cx8ZD6Yv4Zb2_7Q/s720/%C5%BEena%20vrsna.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="435" data-original-width="720" height="241" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhMJtO7KreJ-lR304XErU0TsHu_fSDsCde2FCkfmlVBKX8xCIZyu5TO4-IHySXFA0wkIoqeP4uMHMU_belYLlzEBKqyKXRQCZ6WeSzRAlVbquawnbNdBKJ57598fxutNApXW5rEI2H25zI1T903RTdelpKMyQc3Ygsjnt0Tb-anCn7Cx8ZD6Yv4Zb2_7Q/w400-h241/%C5%BEena%20vrsna.jpeg" width="400" /></a></div><br /><p><i>Ovome eseju prethode dva nastavka - <a href="http://nasljedujmariju.blogspot.com/2022/11/umijece-odijevanja-dvije-skole-misli.html" target="_blank">1.dio</a>, <a href="http://nasljedujmariju.blogspot.com/2022/12/umijece-odijevanja-problemi-s.html" target="_blank">2.dio</a></i></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Vrijeme i trud</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Mnoge žene koje imaju želju unaprijediti način kako se odijevaju obeshrabe se zbog strašnih tržišnih uvjeta. Na primjer, žena koja želi nositi dražesnu suknju dok obavlja svoje dužnosti hladnog zimskog dana pretražuje trgovine i trgovinske centre, internetske stranice i trgovine rabljenom robom. Nalazi obilje tankih poliesterskih maxi suknji s kričavim uzorcima ili nekoliko jednoličnih ravnih suknji dizajna koji nikome ne laska. Ali dražesna vunena okrugla suknja ili elegantna suknja A kroja od tvida joj potpuno izmiću. Nakon mnogih sati njezinog besplodnog lova, počinje očajavati i prisiljava se pomiriti se s još jednom sumornom zimom u trapericama i trenirci.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Situacija je manje ili više jednaka za sva godišnja doba i uvjete života. Bilo da se odijevamo za nabavke ili vjenčanje, u trenutku kada žena odluči potražiti odjeću od boljih materijala ili ljepšeg dizajna nego što se to uobičajeno nudi, ona se suočava s napadnom stvarnošću da u današnjem društvu ne postoji lak način da se dođe do takve odjeće. A s tom tmurnom mišlju ona odmahuje tužno glavom i odustaje od svog pothvata. Ona se ne osjeća opravdano da ulaže više vremena u tu stvar.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ali ja tvrdim da je opravdano da ona uloži više vremena u tu stvar. Ona ne treba misliti kako samo slijedi svoj neozbiljan hir. Koji je god instinkt potiče da traži nešto bolje, koliko god beznadno pothvat djelovao, on je zasigurno dobar pothvat. Kako sam obrazlagala u svojim prethodnim esejima, prilagođavanje potpuno „normalnom“ odijevanju nije neutralan čin. Barem ne u današnje vrijeme. To neizbježno znači prilagođavanje ružnoći i često otvorenoj nečednosti.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Iako sve duše polažu pravo na pripadnost otajstvenom Tijelu Kristovom, žene posebno uživaju povlasticu utjelovljenja Crkve (koja je ženstvena, mistična zaručnica Kristova) i simbolike njezine same biti. Ta činjenica, umjesto da zastraši žene, treba obnoviti njihov žar i ohrabriti ih da krenu ponovno u onaj pothvat. Treba samo pogledati u Knjigu mudrih izreka o Vrsnoj ženi da bi se vidjelo kako nabavljanje dobre odjeće za sebe i svoje ukućane oduzima veliki dio njezinog vremena.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ne boji se snijega za svoje ukućane, jer sva čeljad ima po dvoje haljine.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sama sebi šije pokrivače, odijeva se lanom i purpurom.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu."</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">(Mudre izreke 31:13, 19, 21, 22, 24).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">... Njezina doslovna interpretacija ističe ljudsku, i to vrlo određeno žensku, brigu svetaca i može služiti da ohrabri sve žene da donesu ljepotu u svakodnevni život. Edith Stein (St. Teresa Benedicta od Križa) je napisala:</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"Dio njezine [ženske] urođeno ženstvene brige za ispravan razvoj bića koji je okružuju uključuje stvaranje okruženja reda i ljepote pogodnog za njihov razvoj."</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Nepotrebno je govoriti da je odijevanje temeljni dio tog okruženja, tog reda ljepote. Naravno, struktura današnjeg društva s njegovom industrijalizacijom, sistemima masovne proizvodnje i konzumerizmom sprječava značajan povratak starih zanata koje je prakticirala žena vrsna. Kako se onda poglavlje o ženi vrsnoj odnosi na žene u današnje vrijeme? U doslovnom smislu on pokazuje da čak i u današnje vrijeme, žena može i treba posvetiti vrijeme pribavljanju odjeće za sebe i svoje ukućane.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Vrijedno je istaknuti da dok god se odijevamo na svakodnevnoj bazi trebat ćemo tome posvetiti neko vrijeme, bila ta odjeća ružna ili lijepa. Pribavljanje lijepe odjeće može zahtjevati neko vrijeme u tom procesu učenja, ali i to se može svladati. Nakon malo prakse, žene mogu naći da zbog količine online kupovine koje zapravo obavljaju (s malim proizvođačima koji proizvode robu koje nema u vodećim trgovinama) da zapravo uštede na vremenu. Više ne moraju stajati u garderobama i čekati u redu na blagajnama. Mogu samo uzeti svima mjere, pogledati tablice s veličinama i kliknuti mišem za kupovinu. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Mnoge online stranice će često imati bolju odjeću nego skupi trgovinski laci. Također i trgovine rabljenom robom mogu imati komade odjeće vrijedne nošenja iako žene moraju biti spremne provesti neko vrijeme istražujući po stalcima da bi našle to skriveno blago. Ukratko, zadatak je utjecati na pogane oko sebe, ali toliko dugo dok su ti pogani vrijedni tog truda. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Konačno, žene koje šiju trebaju prioritizirati njegovanje te vještine i nastojati je prenijeti svojim kćerima. Na taj način one će biti naoružane sposobnošću da prekroje gotovu odjeću da bi je učinile čednijom ili ljepšom ili da načine potpuno nova i uspješna umjetnička djela. Poznajem ženu koja je šivala ljupke trudničke haljine za sebe koristeći posteljinu iz trgovine rabljenom robom i mašinu za sto dolara. Poznajem djevojku koja je pretvorila maturalnu haljinu bez leđa u čednu haljinu za bal vrijednu jedne princeze. Niti jedna nije profesionalna krojačica, ali obje su bile spremne posvetiti malo vremena i svoju od Boga danu kreativnost za umijeće odijevanja. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Ulaganje</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">U katoličkim krugovima gdje je obilje prave pobožnosti i velikih obitelji, često se mogu sresti žene koje nemaju običaj platiti više od dvadeset dolara na bilo koji komad odjeće. Možda su odrastale sa starijim sestrama i nosile naslijeđenu odjeću cijelo svoje djetinjstvu i sada, podižući svoje vlastite obitelji, one nastoje uštediti svaki peni da bi mogle staviti hranu na stol. One bi možda željele da mogu naći bolje materijale i krojeve za sebe i svoju obitelj, ali čini im se neoprostivo i nepromišljeno platiti sto dolara suknju u online butiku kada mogu kupiti jednu za pet dolara u trgovini rabljenom robom. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Što se toga tiče, htjela bih naglasiti da iako je to već postao klišej, načelni princip „bolje kvaliteta nego kvantiteta“ ovdje se sigurno može primjeniti. Jedna lijepa suknja je sigurno bolja nego deset ružnih. Ideja da se mora svaki dan nešto drugo odijenuti nastala je u vrijeme industrijalizacije i održavaju je samo jeftine metode proizvodnje i upotreba sintetskih vlakana. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Puno je bolje uložiti u mali broj komada odjeće koji su kvalitetniji jer oni ne samo da će pridonijeti boljem umjetničkom uspjehu već će položiti i test vremena.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Uz to, štedljive žene mogu to sagledati drugačije ako prepoznaju da žena koja traži lijepu odjeću za sebe i svoje ukućane, traži za njih duhovnu hranu jednako kao i tjelesnu zaštitu za njih od vremenskih prilika. Čovjek ne živi samo od kruha već traži i duhovnu hranu i duboki osjećaj mira koji nepogrešivo donosi ljepota u svakodnevnom životu.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Odjeća je također i moćan pedagoški alat. Kao dio materjalnog svijeta koji dolazi u stalni izravan kontakt s našim tijelima, ona ima duboku moć podučiti nas utjelovljena bića tko mi jesmo. U pismu iz 1960., koje se odnosi na odjeću, kardinal Siri je istaknuo:</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"Od postanka svijeta, odjeća koju osoba nosi tako određuje i uvjetuje geste, stavove i ponašanje da ona nameće, izvana, određeno raspoloženje i duhovno stanje." </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">To razmatranje ne možemo dovoljno naglasiti. Odjeća ima moć oblikovati um. Sekularni svijet koji vode zle sile sigurno to koristi u svoju korist. Na nesreću, većina današnjih katolika to još nije shvatila i počela koristiti. Umjesto robe koja govori o lažima senzualnosti, „rodne neutralnosti“ i distopijske praktičnosti, katoličke žene trebaju nositi robu koja im pomaže shvatiti sebe u očima Božjim: ljupke haljine i suknje, ne nepraktične, ali niti samo praktične! Nepotrebno je reći, neukusna, ružna i nečedna odjeća suprotstavlja se ontološkoj vrijednosti i ljepoti nositelja/nositeljice i kao da kaže: „Nisi ni vrijedan/vrijedna nečeg boljeg.“ </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kad se radi o odgoju djece preko odjeće, djevojčica kojoj je dana skupocjena garderoba će naravno postati razmažena ako je njeni roditelji ne nauče zahvalnosti i primjerenoj skrbi o njezinoj imovini. Ali djevojčica kojoj se ne daje ništa osim ružne rabljene robe bit će zbunjena na drugi način. Ona neće razviti primjeren pogled na svoje dostojanstvo u očima Božjim. Njezina ružna odjeća otežat će joj da shvati svoju vlastitu ontološku ljepotu. Ona neće naučiti kako uspješno prakticirati umijeće odijevanje, jer, poput slikara s vodenastim bojama, njezini manjkavi materijali će ometati njezinu sposobnost da stvori nešto lijepo, ostavljujući je umornom i frustriranom. Stoga je ključno da roditelji, kao primarni odgajatelji svoje djece, i svi kršćani koji trebaju svjedočiti istinu u svijetu i djelovati, da razmisle o poruci koju njihova odjeća odašilje. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Konačno, gledajući obiteljski krug izvana, trebamo priznati da ontološka ljepota koja zrači iz velikih katoličkih obitelji ushićuje kada su svi članovi dobro odjeveni. To je stoga jer vidljiva ljepota njihovog vanjskog izgleda stvara savršeni sklad s tonom ontološke ljepote koja pjeva iz njihovog jedinstva. U prevladavajućoj disonanci današnjeg svijeta koji promovira obiteljske razdore i ružnoću u svim mogućim domenama, oni stoje kao oaza obilja u goloj pustinji. Oni donose hranu nade svima koji ih vide jer oni odražavaju sliku trojedinog Boga. Iz tog razloga ulagati novac u bolju odjeću je zapravo čin velikodušnosti, djelo milosrđa, poput žene vrsne koja je "s</span><span style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">iromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima".</span></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Smijanje budućem danu</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">U svim raspravama o obnovi kršćanske kulture svatko se treba suočiti sa stvarnošću križa. Za svaku ljepotu sunčeve svjetlosti na bijeloj tkanini, trakici koja vijori na vjetru, djevojkama u pastelnim haljinama poput mnoštva cvijeća u polju, potreban je trud vrsne žene koja se "noću ustaje", a to se često može činiti kao nezahvalan zadatak. Odjeća naručena preko internete neće uvijek najbolje odgovarati, stvari će se zapraljati, zgužvati ili neće izazvati željeni učinik. Bit će razočaranja i nazadovanja i kušnji da se upitate je li taj stalan trud uopće vrijedan. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Pa opet, čitamo da se žena vrsna "smije budućem danu". Zašto se ona smije? Što je čini pobjedonosnom? Sv. Albert Veliki objašnjava da njezin smijeh proistječe iz njezine vjere u vječnu nagradu. Stoga sve – i naporno kupovanje preko interneta, sati uz mašinu, zastrašujući zadatak glačanja platna, konstantan trud uklanjanja mrlja – može postati čin vjere za ženu koja teži slaviti Boga.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Što je zamorniji zadatak, što je nedostižniji zemaljski dobitak, to ona više može vjerovati u nebesku pobjedu i smijeh u budućim danima. Ona koja je ustrajala u svom trudu da bi uzdigla umove ljudi k Nebu poniznim sredstvima koja su joj pristupačna, ona će sama biti uzdignuta da vidi Boga, a onda se više neće mučiti, već će počivati zauvijek, odjevena u Njegovu beskonačnu ljepotu. </span></p><p style="text-align: justify;"><a href="https://onepeterfive.com/the-art-of-dress-learning-from-the-valiant-woman/?fbclid=IwAR1XNzugT1ipeKWCxtABVeJeSmbmuZh2FTrvVUnL0meHphfSfx3EyrcrRc" target="_blank">Izvor</a></p>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-14978104116107054562022-12-16T18:02:00.002+01:002022-12-16T18:07:51.510+01:00"Nasljeduj Mariju" - Alexandre Joseph de Rouville (5)<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLM43cC0CfdQ9LTDwGijZClOIiOvJoIOVezztFf8e2ejv0KFLYdv6Ku8_d4aW7x1NcNNh0kp7-_4tAJZrtPFOfhW58lrZlmVQaLPVoGLYXcqHW1oM9yG3mQYb6ifVALkVYxmzyXRYccfkczQXUcMAInwzpescGm-THVo38xdo5U9-JfhPbNQU1i_KWcw/s734/photo_2022-08-09_00-17-27.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="734" data-original-width="427" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLM43cC0CfdQ9LTDwGijZClOIiOvJoIOVezztFf8e2ejv0KFLYdv6Ku8_d4aW7x1NcNNh0kp7-_4tAJZrtPFOfhW58lrZlmVQaLPVoGLYXcqHW1oM9yG3mQYb6ifVALkVYxmzyXRYccfkczQXUcMAInwzpescGm-THVo38xdo5U9-JfhPbNQU1i_KWcw/w233-h400/photo_2022-08-09_00-17-27.jpg" width="233" /></a></div><br /><p></p><p style="text-align: center;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">Poglavlje 5.</span></b></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Trebamo se posvetiti Bogu od naših najnježnijih godina.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom oca svog! Zaželi li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je on gospodar tvoj." (Psalmi 45, 10-11) </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Marija je rano poslušala božanski glas koji ju je zvao na povučen život. U najnježnijim godinama Ona je napustila očinski dom da bi se posvetila Bogu u Njegovom hramu.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ništa ju nije moglo zadržati, niti nježnost Njezinih godina, slabost Njezine konstitucije niti privrženost roditelja.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sve je što odgađa žrtvu pobožne osobe koja traži Boga i ljubi samo Njega prilika za žalost, jer odgađanje odlaže njezinu radost.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-size: large;"><span style="font-family: times;">Povučena u hramu, Marija se predala, sa svakom savršenošću za koju je bila sposobna u skladu sa svojom dobi i snagom, </span><span style="font-family: times;">izvršavanju </span><span style="font-family: times;">poslova koji su joj bili povjereno.</span></span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"O, kćeri kneževska, kako su krasni koraci tvoji!" (Pjesma 7,1)</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Tvoj primjer treba nasljedovati. Po Tebi će mnoštvo djevica biti dovedeno Kralju kraljeva koje će se posvetiti Njegovoj službi u Njegovom hramu s radošću i veseljem. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Prinošenje njihovih srdaca, njihove mladosti, njihove slobode i čitave osobe Bogu, bit će savršena počast dana Njegovom Suverenom Veličanstvu i privući će na sebe neiscrpan izvor blagoslova za vrijeme svog smrtnog postojanja.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Oh, kako su zavedeni oni koji ne smatraju mladost prikladnim vremenom za prakticiranje kreposti.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Marija i svi sveci iskusili su kako je dobro za čovjeka da od mladosti nosi jaram Gospodinov.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Je li to odnos prema Bogu kakav On zaslužuje da sačuvamo za Njega samo jadne ostatke svog života, koji nam je On dao da bude potpuno posvećen Njegovoj službi?</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kakvu žrtvu činimo za Boga kada čekamo na posvećenje Njegovoj službi dok ne izgubimo snagu i okretnost radi svijeta?</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Treba se plašiti da ćemo nositi nestrpljivo jaram Gospodinov, kada ga odlučimo ponijeti, nakon što smo se iscrpili noseći jaram ovoga svijeta.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kažemo da ćemo se predati Bogu kada sazrijemo. Ali hoćemo li ikada dostići staru dob kojoj se rado nadamo? I ako hoćemo, hoćemo li se lako popraviti kao što mislimo?</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Žalosno iskustvo nam pokazuje da ako sa starošću i dođe više znanja, rijetko to znači više mudrosti. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine! Otvori nam!'A on im odgovori: 'Zaista kažem vam, ne poznam vas!'" (Matej 25, 11-12)</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sretan je čovjek koji se od svog djetinjstva priprema pojaviti se pred Suverenim Sucem, koji će od nas zahtjevati strog račun o tome kako smo iskoristili svoj život, bez obzira na dob i situaciju.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Onaj, koji se ne posveti Bogu od početka svog života, treba se bojati da ga Bog, da bi ga kaznio, ne liši preranom smrću.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">O, moj Bože, kako sam dugo živio, a da Te nisam ljubio! Trebao bih biti neutješan radi takve nezahvalnosti. A ako se lako utješim, mogu li reći iskreno, da sam Te barem počeo ljubiti.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kad bih se barem mogao vratiti u dane svojeg djetinjstva! Moje srce, moju dušu, moje misli, moju privrženost, sve što je moje ja bih posve Tebi posvetio.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Udostoj se primiti moju najveću zahvalnost radi Tvog neopisivog milosrđa jer si me sačuvao na životu dok sam Te ja neprestano vrijeđao.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Potpomognut pomoći Tvoje milosti za koju molim iz dna svoga srca, ja ću Ti služiti od sada nadalje do mog posljednjeg daha i s toliko više vjernosti koliko sam kasnije počeo djelo svog obraćenja.</span></p><p style="text-align: center;"><br /></p><p><br /></p>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-28694642501453664842022-12-06T16:49:00.001+01:002023-01-21T10:52:50.717+01:00Umijeće odijevanja – Problemi s "normalnošću"<p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">U <a href="http://nasljedujmariju.blogspot.com/2022/11/umijece-odijevanja-dvije-skole-misli.html" target="_blank">prethodnom eseju</a> uvela sam jedan pristup odijevanju koji zovem školom normalnosti. Sada ću još ostražiti probleme s tom školom misli kojoj pripadaju mnogi katolici danas. Radi sažetosti, fokusirat ću se na žensko odijevanje. Međutim, vjerujem da moja zapažanja i analiza mogu biti korisni za oba spola. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Što je škola normalnosti?</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Škola normalnosti promovira „normalne“ i „aktualne“ oblike odijevanja na temelju toga da 1) oni mogu biti važni i privlačni i 2) da će oni pomoći integrirati njihove nositelje u suvremeno društvo na veću slavu Božju. Njezini pristaše su obično konzervativni katolici koji, s jedne strane, razumiju duboko značenje odijevanja, ali koji se, s druge strane, drže mišljenja da mogu biti „moderni“i „integrirani“ umjesto „staromodni, stidljivi ili jednostavno čudni“ poput nekih od njihove katoličke braće. Odjeveni u hudice i traperice, izlizane hlače ili slatke ljetne haljine s naramenicama, oni sebe vide kao tajne agente koji stručno šire vjeru po fakultetima, uredima i kafićima. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"></span></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgPjTxBlSq2iWbTMzvXLQSMHpN_FD1k0DOGEQj6eMj3E-x5kDsBK-7-luQk6yPnoV2zOWSFgc5C_eBeCrUJDSVHHyJcLuEzfYMwQsgDVdPt0UDvKeAfbTVHeMlRThPhuFSFCKCDeJBNErYfUIbIvLJ19zbFwtKLWpVRU__dIqe5JLwlNSIJTgp_phqfJw" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img alt="" data-original-height="600" data-original-width="900" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgPjTxBlSq2iWbTMzvXLQSMHpN_FD1k0DOGEQj6eMj3E-x5kDsBK-7-luQk6yPnoV2zOWSFgc5C_eBeCrUJDSVHHyJcLuEzfYMwQsgDVdPt0UDvKeAfbTVHeMlRThPhuFSFCKCDeJBNErYfUIbIvLJ19zbFwtKLWpVRU__dIqe5JLwlNSIJTgp_phqfJw=w400-h266" width="400" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="color: #999999;">Potpuno relevantni i zapaljuju vatru po svijetu... ili barem tako misle</span></td></tr></tbody></table><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><span style="font-family: times; font-size: large;">Njihov se pristup, kažu, ne razlikuje puno od onog svetaca kroz povijest koji su prigrlili tadašnje oblike odijevanja i spasili duše usput.</span><p></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Luj IX. je izgledao kao srednjovjekovni kralj, Margaret Clitherow poput Elizabetanske kućanice, Terezija (prije karmela) poput kćeri male buržoazije iz Belle Époque, itd., itd. Svi su oni postali sveci, ističu učenici Škole normalnosti pa i mi možemo učiniti isto. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Problemi ispod površine</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Na površini ta se škola čini vrlo razumnom. Međutim, ispod njezine privlačne fasade, ona skriva neke znatne probleme. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kao prvo, škola normalnosti nije povijesno iskrena. Ona implicitno drži da je, što se tiče odijevanja, jedno povijesno razdolje u biti isto kao i drugo. Škola spremno priznaje da su se naši preci odijevali drugačije, ali ne žele ni aludirati na to da su se naši preci odijevali bolje. Pristaše te škole ne priznaju da ne postojimo u istom povjesnom kontinuumu kao većina svetaca koje drže za svoje uzore.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Pa opet, čak i sekularni kritičari priznaju da se dogodio ogroman kulturološki prekid za vrijeme Prvog svjetskog rata. Taj prekid je imao razoran utjecaj na sve umjetnosti. Kao što je to opisao Reed Johnson u članku Los Angeles Times-a, za vrijeme i poslije Prvog svj. Rata rascvjetani viktorijanski jezik je odnio vjetar i zamijenio ga je prozaičan žilavi i prosti stil. U likovnoj umjetnosti nadrealisti i ekspresionisti su osmislili klimave i nasjeckane perspektive i vizije razlomljenih ljudskih tijela kao iz neke noćne more i razorenih društava koje vuku prema moralnom kaosu... </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Cinizam prema vladajućim klasama i ogorčenje zbog ratnih pokretača i profitera dovelo je do potražnje za umjetničkim oblicima koji su bili iskreni i direktni, a manje isprepleteni retorikom i eufemizmima.[1]</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"></span></p><div style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiwd-1LAcmC4p4uVhrNGzZUkrRrRun1N4Mqx84wmzeyk71xysM4oxFnFGUgofJXWviknznBXEdNNp_6KwKcSkUCoiAqsP7HleAXRNB23Pw3rFXLt2EtnMMQ08c56paCXEZo_mIxdrftTWzudRF-ODFOJ9sSZ7BMEQlasxlouFSF_priN-IdsTakp6z5vw"><img alt="" data-original-height="600" data-original-width="650" height="369" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiwd-1LAcmC4p4uVhrNGzZUkrRrRun1N4Mqx84wmzeyk71xysM4oxFnFGUgofJXWviknznBXEdNNp_6KwKcSkUCoiAqsP7HleAXRNB23Pw3rFXLt2EtnMMQ08c56paCXEZo_mIxdrftTWzudRF-ODFOJ9sSZ7BMEQlasxlouFSF_priN-IdsTakp6z5vw=w400-h369" width="400" /></a></span></div><span style="background-color: white; font-family: "Noto Serif", Georgia, serif; font-size: 15px; text-align: left;"><span style="color: #66727d;"> </span><span style="color: #999999;"> Nosaći novina (sramota rada) – Georg Scholz, 1921 (Public Domain)</span></span><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /><br /></span><p></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">S tim cinizmom došao je duboki prezir za sve što se smatralo romantičnim, sentimentalnim, neozbiljnim; praktičnost je postala Bog. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Odjeća i industrijalizacija</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Primijenjene umjetnosti poput odijevanja više se uopće nisu prepoznavale pod umjetnost, s naglaskom na ratnu praktičnost koja je ugušila svaku estetsku vrijednost. Hannah Stamler piše, "u kratkom razdoblju od četiri godine, ženska moda je postala od lepršave funkcionalna", što ukazuje na iznenadnost promjene i prevladavajuće predrasude koje često imaju sekularisti - poglavito to da je ukrašena, a manje "praktična" odjeća neozbiljna (ili čak, kako mnogi tvrde, sputavajuća) i traži radikalnu promjenu.[2]</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dakle, neki mogu ukazati na određene krojačke uspjehe nakon svjetskih ratova, npr. sjajne kostime Hollywoodskog zlatnog doba ili svakodnevnu eleganciju bijelih rukavica i šešira širokog oboga, ali tu se ne radi toliko o revitalizaciji odijevanja koliko o čeznutljivim odjecima boljih dana. Drastične promjene u odijevanju koje je izbljuvala seksualna revolucija u šezdesetima bile su samrtni hropac onoga što je počela puno prije.[3]</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">U svojoj Estetici, katolički filozof Dietrich von Hildebrand upravo stavlja trenutak prekida malo prije velikog rata: </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Do početka devetnaestog stoljeća i pobjede mašina, kultura još nije bila udavljena civilizacijom... praktični život kao cjelina posjedovao je organski karakter i bio je stoga ujedinjen s posebnom poezijom života. Zbog toga je cijeli život bio prožet kulturom. Ali kako je praktični život ljudskog bića bio lišen svog organskog karaktera i postao ustrojen i stoga depersonaliziran, tako je i poezija praktičnog života bila izgubljena. [4]</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Za ilustraciju, možete se sjetiti Tolkienovog idiličnog okruga, nastanjenog ljudima koji "nisu razumijeli niti voljeli mašineriju kompliciraniju od kovačkog mijeha, vodenog mlina ili tkalačkog stana vs. Paklenog grada Isengarda metala i kotačića koji kontrolira Sarumanov um." [5]</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">S tim na umu, ne trebamo li zastati prije negoli prigrlimo oblike civilizacije koja je ugušila kulturu? Možemo li, poput Škole normalnosti, zažmiriti na povjesne činjenice i praviti se kao da umijeće odijevanja koje je prošetalo po avenijama vremena nije oštećeno postindustrijskim ideologijama?</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Da li bi sveci koji su bili prije nas, oni koji su rušili stabla druida i prekretali poganske oltari zaista preporučali taj pristup? Škola normalnosti nikada ne prepoznaje ta pitanja, a još se manje njima bavi. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Katolički pogled na ljepotu</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sljedeći problem sa školom normalnosti je neuspjeh da se prepozna ljepotu kao objektivnu i ključnu komponentu u umijeću odijevanja. S mnoštvom pretjeranih i otrcanih fraza uvjerava žene da su lijepe iznutra i van, da samo moraju otkriti svoj "osobni stil" da žive kao integrirane, autentične katoličke žene. Mogle bismo pretražiti svu silu objava na blogovima i prelistati mnoštvo stranica nedavno objavljenih knjiga i opet ostati nesigurni oko toga što zapravo čini lijepu odjeću. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Naravno, žene su lijepe. Svi ljudi, pa čak i oni naizgled neugledni, imaju ljepotu zbog svog ontološkog dostojanstva i, ako su kreposni, po svojoj svetosti. Ali unatoč tome, domena ljepote koja se precizno tiče umijeća odijevanja je nešto posve drugo.[6]</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ontološka i duhovna ljepota ne garantiraju vidljivu ljepotu. Osoba s lijepom dušom može imati prosto lice i nositi odvratnu odjeću. Međutim, zasigurno je prikladno i ispravno da djeca Božja nastoje nositi vidljivo lijepu odjeću ne samo kao znak poštovanja prema svojim vlastitim vidljivim tijelima (bila ona nezgrapna ili ne), već i kao način da bez riječi govore o skladu i budu u skladu sa svojim nevidljivim ljepotama. To je, po svojoj prilici, dužnost katoličkih pisaca koji se bave temom odijevanja da usmjere svoje čitatelje na lijepo odijevanje i daju im upute utemeljene na estetskim principima i pravom filozofskom shvaćanju ljepote. Na nesreću, škola normalnosti ne posjeduje takve principe niti shvaćanje. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"></span></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEi2qqY6Pz0HsWws-tLfIfG1R4DC7FVV7BOgDLAEQWmJrM3-lczIt07g4RUTCkHadkjCt06r0FLZhwo85THNJ6zptJ714iqaQqBrjsZNOLvyl4LGKzRcUVCifNxqdM6SlsnILVq2vzVLSm0Ybps_b8R72-8e98l1Qu-AN3QzxpSF6G4JriuNfdgDIBRfSw" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img alt="" data-original-height="600" data-original-width="434" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEi2qqY6Pz0HsWws-tLfIfG1R4DC7FVV7BOgDLAEQWmJrM3-lczIt07g4RUTCkHadkjCt06r0FLZhwo85THNJ6zptJ714iqaQqBrjsZNOLvyl4LGKzRcUVCifNxqdM6SlsnILVq2vzVLSm0Ybps_b8R72-8e98l1Qu-AN3QzxpSF6G4JriuNfdgDIBRfSw=w290-h400" width="290" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="background-color: white; color: #66727d; font-family: "Noto Serif", Georgia, serif; font-size: 15px; text-align: left;">Škola normalnosti bi slavila sportski "osobni stil" ove djevojčice</span></td></tr></tbody></table><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><b><span style="font-family: times; font-size: large;">Naši predci i ljepota</span></b><p></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Vraćajući se ponovno povijesnim činjenicama voljela bih istaknuti nevjerojatnu intuiciju koja je vodila naše pretke (pretežno siromašne i nepismene) da proizvedu zaista prekrasnu robu. Bez pretjeranih razgovora o estetici (zasigurno bez skoro ikakvih u čitavom srednjovjekovnom periodu), nekako su uspjeli proizvesti prekrasna umjetnička djela na svim poljima, ne samo u odijevanju. Od šarmantne seljačke odore do začuđujućih postignuća renesansnih tkanina, izgleda da je sam zrak koji su udisali davao snagu za sve veće umijeće u odijevanju. Uz sve njihove ratove, gladi, pošasti i oskudice, vodeća sila je tiho uzdizala njihovu odijeću na način koji mi, u ovom razdoblju udobnosti, praktičnosti i masovne proizvodnje jedva da možemo shvatiti. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"></span></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgwrKdk6ryIzY5viIODwK48jn2xNUv7qfDnb-F0J_WGa6v9RyrpQ4jSS9EBdroqZqCMCX8x-I9JLZZfp9WTXu9CcPNgBsUqNWtR-N9mlACw1MZdok4H2heX5xgHPoGF634o3hvbeiSGONH8nVctLBdwjaCqDtcmKoRCZkxru8UHEKgVikod3F-BaW4Meg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img alt="" data-original-height="600" data-original-width="455" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgwrKdk6ryIzY5viIODwK48jn2xNUv7qfDnb-F0J_WGa6v9RyrpQ4jSS9EBdroqZqCMCX8x-I9JLZZfp9WTXu9CcPNgBsUqNWtR-N9mlACw1MZdok4H2heX5xgHPoGF634o3hvbeiSGONH8nVctLBdwjaCqDtcmKoRCZkxru8UHEKgVikod3F-BaW4Meg=w303-h400" width="303" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="background-color: white; color: #66727d; font-family: "Noto Serif", Georgia, serif; font-size: 15px; text-align: left;">Djevojka u odjeći za krizmu u molitvi – Charles Joshua Chaplin, 1860</span></td></tr></tbody></table><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEh3QGwiUPQKxFOtDLiWKziVpxefYmrDWhxt4G-haBbXMLDx4K2F75K89gT_6ECM5fmxoXHkTjekIX5YUdoBvZPNUKzlSRbLD380X0AHAMrWDMDxWHDve1fRmK8dajliNrw8R1lUue4rLp9kNlxHBLBFkh2UdKx9YX4ThMjRgRafdHxkhb9_ueeEEgiU2Q" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img alt="" data-original-height="600" data-original-width="439" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEh3QGwiUPQKxFOtDLiWKziVpxefYmrDWhxt4G-haBbXMLDx4K2F75K89gT_6ECM5fmxoXHkTjekIX5YUdoBvZPNUKzlSRbLD380X0AHAMrWDMDxWHDve1fRmK8dajliNrw8R1lUue4rLp9kNlxHBLBFkh2UdKx9YX4ThMjRgRafdHxkhb9_ueeEEgiU2Q=w293-h400" width="293" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="background-color: white; color: #66727d; font-family: "Noto Serif", Georgia, serif; font-size: 15px; text-align: left;">Slika poljske seljanke – Aleksander Augustynowicz, 1916</span></td></tr></tbody></table><br /><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEi6mWB1Utus3mkOqeQJNiwbsatcJl3lEQLC-OxRgG5R3veaipod0Z9vvnSVnXWM01RdyS_nrG94usx9p-Xp1lb7cfmrWmR3jaAiFkdR5QYojo2O-rfsl4Lg3GbCsT4hjhLufPld_WE_Hn_bdsMV6z6Z4pNOssBJFK67CGZNzHwtg7RFrOcIavmwxoZhaQ" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img alt="" data-original-height="600" data-original-width="797" height="301" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEi6mWB1Utus3mkOqeQJNiwbsatcJl3lEQLC-OxRgG5R3veaipod0Z9vvnSVnXWM01RdyS_nrG94usx9p-Xp1lb7cfmrWmR3jaAiFkdR5QYojo2O-rfsl4Lg3GbCsT4hjhLufPld_WE_Hn_bdsMV6z6Z4pNOssBJFK67CGZNzHwtg7RFrOcIavmwxoZhaQ=w400-h301" width="400" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="color: #999999;">Talijanska čipka - ručni rad </span></td></tr></tbody></table><br /><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhWRw5T5bwLLem7XFb1-IAidFFfkQuKJiLtUnALc3VFCzUpvf8dPwBYW1LuAr4N_YWxwi1bURPS-6V_yt2s4OMc5tWFx0xO-iaEWZfZGV0qcc9IX4G_R66JF63QExDhT96i_u5gnQvRUC-RuMxwd9NHiDaJ9FrLyRoMstHiQtdFmsenDe_1m_8ekKRUxQ" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img alt="" data-original-height="600" data-original-width="750" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhWRw5T5bwLLem7XFb1-IAidFFfkQuKJiLtUnALc3VFCzUpvf8dPwBYW1LuAr4N_YWxwi1bURPS-6V_yt2s4OMc5tWFx0xO-iaEWZfZGV0qcc9IX4G_R66JF63QExDhT96i_u5gnQvRUC-RuMxwd9NHiDaJ9FrLyRoMstHiQtdFmsenDe_1m_8ekKRUxQ=w400-h320" width="400" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="color: #999999;">Srednjovjekovna misnica</span></td></tr></tbody></table><br /></span><span style="font-family: times; font-size: large;">Za nas danas, odijevanje nije umjetnost koja raste organski iz doma i malih gradova kršćanstva. Radije, ono juriša na nas s tornjeva bezimenih oligarha. Izgleda kao da nemamo izbora nego prihvatiti bezoblične, "rodno neutralne" krojeve, šlampave na gužvanje otporne tkanine, neukusne uzorke i senzualnu prijanjajuću ležernu odjeću. Možemo vidjeti tu odjeću u punom svjetlu ne samo na svakom aerodromu, sportskom kompleksu ili na benzinskoj pumpi, već i u većini restorana, škola i crkava. A to je posve novi fenomen, gdje se najbogatiji često pojavljuju najružnije obućeni. To je kao neka masovna estetska perverzija. </span><p></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"></span></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhGFOty62knkHpruE6P1cBELvuNivazC0Mbns-N3XbdVnodqNa067DfVtNeLKL-VOApk-QF4F3dcHMt9m6BbzJx45jR_tX8X9LyKadrh7HiLfV4DMYcUL3UwVnCVSZ_7Qc2LWlbOUGfvtARcoOQgluvxTW6M1cM8N52ireYqLT3CNlaYVJ7yqhEXmrKlQ" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img alt="" data-original-height="600" data-original-width="900" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhGFOty62knkHpruE6P1cBELvuNivazC0Mbns-N3XbdVnodqNa067DfVtNeLKL-VOApk-QF4F3dcHMt9m6BbzJx45jR_tX8X9LyKadrh7HiLfV4DMYcUL3UwVnCVSZ_7Qc2LWlbOUGfvtARcoOQgluvxTW6M1cM8N52ireYqLT3CNlaYVJ7yqhEXmrKlQ=w400-h266" width="400" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="background-color: white; color: #66727d; font-family: "Noto Serif", Georgia, serif; font-size: 15px; text-align: left;">Jednolična, dosadna odjeća za jednog od najbogatijih ljudi na svijetu.</span></td></tr></tbody></table><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiDM6jT-wWDzfdXAEIu0teA4Q6P4Xn3nGw5iKFnbWoJL3qAMyIir2znVUr-UKOe4WAARvWF33E5FDaHPdF3w9z9xyx8_9gNj2KDkitMCzFZw65saOteuYH3kRUOtWfeVxTU0Sge3jAsPrIXo8MhMzQIyTJe-hCDimgWaNoUnec6ywmMe-2AqTlVZlNgIw" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img alt="" data-original-height="600" data-original-width="618" height="389" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiDM6jT-wWDzfdXAEIu0teA4Q6P4Xn3nGw5iKFnbWoJL3qAMyIir2znVUr-UKOe4WAARvWF33E5FDaHPdF3w9z9xyx8_9gNj2KDkitMCzFZw65saOteuYH3kRUOtWfeVxTU0Sge3jAsPrIXo8MhMzQIyTJe-hCDimgWaNoUnec6ywmMe-2AqTlVZlNgIw=w400-h389" width="400" /></a></td></tr></tbody></table><p></p><div class="wp-caption aligncenter" id="attachment_41493" style="background-color: white; border: 0px; box-sizing: border-box; clear: both; color: #283037; font-family: "Noto Serif", Georgia, serif; font-size: 19px; margin: 0px auto 1.5em; max-width: 100%; outline: 0px; padding: 0px; vertical-align: baseline; width: 628px;"><p class="wp-caption-text" id="caption-attachment-41493" style="border-bottom-color: initial; border-bottom-style: initial; border-image: initial; border-left-color: rgb(227, 234, 240); border-left-style: solid; border-right-color: initial; border-right-style: initial; border-top-color: initial; border-top-style: initial; border-width: 0px 0px 0px 2px; box-sizing: border-box; color: #66727d; font-family: inherit; font-size: 15px; font-style: inherit; letter-spacing: 0px; margin: 12px 0px 0px; outline: 0px; padding: 0px 0px 0px 10px; vertical-align: baseline; width: 628px;"><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span>Mogla je obući štogod njezin novac može kupiti - a ona je odabrala ovo. </p></div><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ali kako smo bića stvorena na sliku i priliku Božju, trebamo težiti da odražavamo posve lijepog Boga. Muškarci i žene nanizani u ružnu odjeću (čak i s najboljim namjerama) stvaraju iluziju, prepreku istini o tome tko mi jesmo. To ne može, a da ne našteti našim vlastitim dušama i osujeti evangelizaciju.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Zašto tako malo katolika cijeni ljepotu odijevanja?</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Svatko bi trebao zastati i zapitati se zašto se, ako je ljepota odijevanja tako poželjna i njezin nedostatak tako vrijedan žaljenja, više katolika ne osvijesti o nedostacima suvremene odjeće.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Zaista, izgleda da čak i najpobožniji katolici ne mare zbog nedostatka ljepote u njihovom odijevanju i ne čeznu za ikakvim popravkom. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Hildebrand komentira tu začuđujuću atrofiju estetske osjetljivosti.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ljudi su se navikli na eliminaciju poezije svijeta, na mehanizaciju života, na odbacivanje ljepote, ali to ne umanjuje stvaran utjecaj koji to uništenje šarma jednog organskog, istinski ljudskog života ima na ljudsku sreću.[7]</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">S obzirom na prisutnost odjeće – napokon, svaki muškarac, žena i dijete se moraju svaki dan odijenuti – nije li vrlo vjerojatno da ružnoća naše odjeće doprinosi uvelike slabostima naše sadašnjice? Neuspjeh Škole normalnosti da prizna nedostatak ljepote u suvremenoj odjeći i prividna nesvjesnost o tom propustu samo dokazuje kako je strašna postala situacija. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"></span></p><table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><tbody><tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgCzjAvVB5Of1oqwGwaxAUCWtUtJqed4XhinO0PZ2dq6AYRV0IQ1LdrCjI2ebgtlq69CyLKdqCG-iJqrdQWl709EDEb1XdgA3ZLN9MC-m4qp_1mTmLo75hPDH0GEGtVc1rinpymoNQTnLWMghFL0jdwc4qBWH5oXoWl6ScrbsIFJMBr0kj30Bve7JHv0w" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img alt="" data-original-height="600" data-original-width="900" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEgCzjAvVB5Of1oqwGwaxAUCWtUtJqed4XhinO0PZ2dq6AYRV0IQ1LdrCjI2ebgtlq69CyLKdqCG-iJqrdQWl709EDEb1XdgA3ZLN9MC-m4qp_1mTmLo75hPDH0GEGtVc1rinpymoNQTnLWMghFL0jdwc4qBWH5oXoWl6ScrbsIFJMBr0kj30Bve7JHv0w=w400-h266" width="400" /></a></td></tr><tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="background-color: white; color: #66727d; font-family: "Noto Serif", Georgia, serif; font-size: 15px; text-align: left;">Odjeća koja nije vrijedna niti ove lijepe djevojke niti lijepe scene. </span></td></tr></tbody></table><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><b><span style="font-family: times; font-size: large;">Moderna ljepota, ne modernistička ljepota</span></b><p></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ali zasigurno je, netko bi mogao ubaciti, najveća privlačnost škole normalnosti među dobronamjernim katolicima ne toliko želja da se uklope, a još manje želja da odustanu od ljepote, već radije želja da se jednostavno pomire s okolnostima u koje nas je Bog stavio. Napokon, rođeni smo u ovom razdoblju i moramo nešto nositi. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Naravno, to su valjani razlozi. Problem se javlja kada se želja za mirom pretvori u pasivno prihvaćanje i slijepu promociju modernizma i relevantnosti kao da su oni, sami po sebi, dobri. Kao da se u području estetike naše razdoblje ne razliku značajno od prethodnih razdoblja. Kao da nemamo neodloživu dužnost da se borimo protiv destruktivnog duha našeg vremena koji bi htio učiniti svijet još odvratnijim.[8] Sveci koje držimo za uzore su se držali dobroga, istinitoga i lijepoga. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Zasigurno moramo podnositi suvremenu odjeću u većoj ili manjoj mjeri, ali moramo prepoznati da se radi o „toleriranju“, a ne „prihvaćanju“ i da se u tome pozicioniramo da iskoristimo svaku priliku da popravimo tu situaciju. Ne radi se o taštini ili snobizmu ako vidimo da se ne odijevamo onako kako bismo trebali i ako se potrudimo bolje odijevati kada je to moguće. Ako ne priznamo da smo krenuli krivim putem, nikad se nećemo okrenuti i pokušati naći pravi put.[9]</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dok možda nećemo vidjeti ljepotu u srednjovjekovnom odijevanju na dvoru ili šarmu tradicionalnih nošnji ili čak u relativno zauzdanoj edvardijanskoj eleganciji obnovljenog za vrijeme naših života, svejedno možemo sijati sjemenke obnove za iduće generacije. To ne znači da ćemo posebno izabrati jedan "savršeni" način iz povijesti i pokušati ga rekreirati. U raspravi o arhitekturi koja se može jednako dobro primijeniti na umijeće odijevanja, Hildebrand piše:</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Zaista je važno reći da arhitekt ne treba oponašati u novom stilu ranija razdoblja. Ali u isto vrijeme moramo izričito naglasiti da istinski umjetnik uopće ne treba obraćati pažnju na zeitgeist. On treba kreirati zgradu u kojoj će općeniti umjetnički zahtjevi biti ispunjeni. On može koristiti razne motive, uključujući i one iz ranijih razdoblja, ali oni se mogu ubacivati u posebne ideje određene zgrade.[10]</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Što se tiče odijevanja, ne trebamo od sebe raditi povjesne imitatore, ali sigurno je da moramo učiti od naših predaka. Možemo i trebamo težiti kvaliteti pred kvantitetom, prigliti veću formalnost i dati prednost elegantnom ukrašavanju i dekoraciji ispred praktičnosti.[11]</span></p><p style="text-align: justify;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">Kako obnoviti ljepotu odjeće</span></b></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Moramo se sjetiti da je odijevanje umjetnost i da se istinska umjetnost razvija organski. [12] A to, umjesto da nas zaplaši, nam zapravo treba donijeti mir – i strpljenje. Kako zapravo živimo na neki način u kulturološkom epicentru potresa, naš glavni zadatak je ukloniti krhotine (tj. riješiti se ružne odjeće) i kultivirati zemlju za budući rast. Kultivacija uključuje potpuno ponovno procjenjivanje našeg načina života. Prvo se trebamo pitati kako se klanjamo i kako štujemo Boga. Je li liturgija kojoj prisustvujemo izvor ljepote koji nas približava Bogu i otkriva Njegovo veličanstvo? Je li ona nešto što može, sa svojih uzvišenih visina, utjecati na svaki aspekt naših života? Ili je horizontalna ravnina u kojoj ne možemo vidjeti ništa osim sebe i jednolično sivilo našeg vlastitog progona? </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">I ponalazimo li vrijeme za dokolicu u kojoj bismo mogli prigrliti svoju od Boga danu kreativnost, tu kvalitetu po kojoj se razlikujemo od drugih stvorenja i čini nas tako nevjerojatno bliskim Njemu? Ili ispunjavamo svoje vrijeme jeftinom razonodom poput televizije i društvenih mreža? Ako ne znamo kako napraviti jednostavnu čestitku za prijatelja ili složiti cvijeće u malu vazu, vjerojatno nikada nećemo naučiti kako zadovoljiti "općenite umjetničke zahtjeve" umijeća odijevanja. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Iznad svega moramo biti spremni na žrtvu. Posao obnove je svakodnevni križ i odricanje od lagodnosti, udobnosti i utjehe da ćemo imati "normalan" život. Pa opet on će donijeti novo obilje: naš Bog je velikodušan i On neće prezrijeti naše napore. Kao što umjetnica vjerske tematike Gwyneth Thomson-Briggs kaže:</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Svaki put kad sam pristala podignuti križ ljepote i nositi ga, žrtva je uvećala moju ljubav i donijela veliku radost. [13]</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Molimo da sada i uvijek možemo podići svoje križeve ljepote i slijediti našeg Gospodina, izvor svake ljubavi i radosti. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: x-large;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEg-eEkiuhIlWuKG_oVEm7oHiXf6JaeFMSvpFBB-wItjix76DC4CnoEdxgKMz6sRXijt3nPhruQn6YrHBZJsjB1KbtQkDwwQH5kt_KGcTmsKDiVMK5Bl8EOPlikzZrmAl3NQAprMvx1zFFjuM6YGKimZBYUIovsyKex4NkhamFD7-YctnOurpkU3NL8UdA" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img alt="" data-original-height="1802" data-original-width="1400" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEg-eEkiuhIlWuKG_oVEm7oHiXf6JaeFMSvpFBB-wItjix76DC4CnoEdxgKMz6sRXijt3nPhruQn6YrHBZJsjB1KbtQkDwwQH5kt_KGcTmsKDiVMK5Bl8EOPlikzZrmAl3NQAprMvx1zFFjuM6YGKimZBYUIovsyKex4NkhamFD7-YctnOurpkU3NL8UdA=w310-h400" width="310" /></a></div><br /><i><a href="http://nasljedujmariju.blogspot.com/2023/01/umijece-odijevanja-ucimo-od-zene-vrsne.html" target="_blank">nastavlja se</a></i><br /><p></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">[1] Reed Johnson, “Art forever changed by World War I,” Los Angeles Times (21. srpanj 2012.).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">[2] Hannah Stamler, “In Pictures: How World War I Changed Women’s Fashion,” Frieze, (19. studeni 2019).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">[3] Linda Przybyszewski, The Lost Art of Dress (New York, New York: Basic Books, 2014) 191-192.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">[4] Dietrich von Hildebrand, Aesthetics, prevod. Brian McNeil (Steubenville, Ohio: Hildebrand Project, 2018), vol. II, 52.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">[5] J.R.R. Tolkien, Gospodar prstenova (Boston: Houghton Mifflin Company, 1994), 1, 462.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">[6] Dietrich von Hildebrand Aesthetics, trans. Brian McNeil (Steubenville, Ohio: Hildebrand Project, 2018), vol. I, 75-101.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">[7] Ibid., 4.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">[8] Ibid., vol. II, 65-66. Ovdje Hildebrand naglašava hitan obrazovni i arhitektonski zadatak, a može se lako vidjeti kako se iste ideje mogu primijeniti na odijevanje.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">“Arhitektura nije samo izražaj živog kulturnog svijeta. Ona je također izniman obrazovni zadatak današnjice radi oslobađanja zeitgesita od njegove jalove depoetizacije i mehanizacije... Zbog toga je zadatak suvremen arhitekture dosta različit od onog onih razdoblja u kojima se poezija života još razvijala bez ometanja i u kojima je bogati kulturni svijet ispunjavao svoj unutrašnji prostor. Današnja arhitektura mora se boti protiv zeitgeista, ne preko oponašanja starijih stilova, već preko neograničene upotrebe velikih arhitektonskih ideja prošlosti da bi se stvorilo nešto novo što je hranjeno umjetničkim nadahnućima arhitekta, a ne zeitgeistom.”</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">[9] C.S. Lewis, Mere Christianity (Internetska arhiva, 2014).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">[10] Hildebrand, op. cit., vol. II, 65.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">[11] Detaljan popis svih mogućih načina za obnovu ljepote u umijeću odijevanja je izvan domašaja ovog eseja, ali nadam se o tome pisati kasnije. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">[12] Ibid., 8-9.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">[13] Vlč. Michael Rennier citira Gwyneth Thompson-Briggs, “Počinjući danas, evo kako učiniti svoj život ljepšim.“ Aleteia (20. veljače 2022).</span></p><div><a href="https://onepeterfive.com/art-dress-problems-normalcy/" target="_blank"><span style="font-family: times;">Izvor</span></a></div>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-40266631444101053832022-11-28T11:28:00.004+01:002023-01-21T10:56:34.309+01:00Umijeće odijevanja<p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiV45QVKwZHlikHGH4bQbYL0hWMjoDNSxg0AiHbKZvl-jGvvXNiABwDaR_ZpDLU-z-uRnxxv6TFL3a45eSnKCieSTgRxanDO5Kt5qab-bIHiHdVQDlaYLr-eyhf9Nv45FBDCOG5tN9f__u6q8jb4zS82HTbmdeQZLy6hBNuE1JH6xAOyn_CCJUYuDHVMA" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img alt="" data-original-height="1080" data-original-width="747" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiV45QVKwZHlikHGH4bQbYL0hWMjoDNSxg0AiHbKZvl-jGvvXNiABwDaR_ZpDLU-z-uRnxxv6TFL3a45eSnKCieSTgRxanDO5Kt5qab-bIHiHdVQDlaYLr-eyhf9Nv45FBDCOG5tN9f__u6q8jb4zS82HTbmdeQZLy6hBNuE1JH6xAOyn_CCJUYuDHVMA=w277-h400" width="277" /></a></span></div><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /><br /></span><p></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Umijeće odijevanja: dvije škole misli</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kada se radi o umijeću odijevanja, postoje dvije škole misli među pobožnim katolicima. Jedna opisuje čednost kao najvažniju stvar, a druga normalnost. Na nesreću, obje potpuno promašuju cilj.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dok škola čednosti podučava važne lekcije o čuvanju čistoće, ona ne uspjeva postići umjetnički uspjeh jer jedva da prepoznaje odjeću uopće kao umjetnost. To je kao instruktor slikanja koji nikada ne ode dalje od uvodne lekcije o opasnostima terpentina. Za studente ove škole, odjeća postaje poput neke moralne znanosti, puna litmus testova koji uključuju duljinu od dva prsta, mahanje rukama, sagibanje i opipavanje tkanine. Oni ne uče ništa o estetici i vjeruju da su uspješni ako slijede upute Vatikana. [1] </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ali nije li nas Dostojevski oduševio tvrdnjom da će ljepota izbaviti svijet? Kako bi to bilo smiješno da je rekao da bi samo čednost to mogla učiniti![2]</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Škola normalnosti se uzdigla djelomično kao negativna reakcija na školu čednosti i djelomično kao uobražen pokušaj da se "pokvari" pogane.[3] </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Studenti ove škole smatraju se superiornima nad svojom nazadnom braćom zaglavljenom u platnene vreće čednosti.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Oni nose uske traperice i vjeruju za sebe da su puno bolji evangelizatori jer su "normalni" i "mjerodavni". Studenti normalnosti prezirno odguruju čednost kao stanje uma i dok tvrde da promoviraju ljepotu, toliko relativistički o njoj promišljaju, da njihova odjeća nikad nije više od prašine u vjetru <a href="https://jezikoslovac.com/word/fy4v" target="_blank">zeitgeista</a>. Bilo bi im bolje da se osvrnu na alarmantno upozorenje Dietrich von Hildebrand:</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"Taj zeitgeist samog industrijaliziranog svijeta je laž. On se protivi istinskom, pravom, valjanom ritmu ljudskog života, ritmu koji je neodvojivo povezan s objektivnom biti poezije ljudskog života. Moramo se boriti protiv tog zeitgeista i spasiti čovjeka od tog prokletstva."[4]</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">U naše vrijeme, koje se razmeće nevjerojatnim nizanjem tehnološke sterilnosti i jednolične aljkavosti, tretiranje normalnosti kao najvišeg cilja daleko od toga da će izbaviti čovjeka, samo će osnažiti prokletstvo. Ono spriječava obnovu ljepote i ranjava ljudsko dostojanstvo na načine koje su preduboke za shvatiti. Za razliku od škole čednosti, koja posjeduje neke korisne pouke ako se izdvoje od zabluda skrupuloznosti i tretiraju samo kao preduvjet za umjeće odijevanja, škola normalnosti ne nudi zapravo ništa vrijednog, a puno toga štetnog. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kako se, stoga, trebamo odijevati? Budući da je odijevanje zaista umijeće i da je tema umjetnosti ljepota, javlja se logično rješenje: moramo se kao prvo i najvažnije upisati u školu naših predaka, školu ljepote. To ne znači da moramo načiniti točne kopije povijesnih odijela, već da ako želimo obnoviti ljepotu odijevanja, da moramo proučavati one koji su to činili prije nas i koji su to činili nevjerojatno dobro. U onome što je njima predano prirodno kao jezik kojim su govorili, mi trebamo, kao slabašni pacijenti koji se oporavljaju od udara, započeti polagan i težak rad na rehabilitaciji. Katolički umjetnici, filozofi, povjesničari i pisci moraju postaviti teška pitanja bez uzmicanja pred prividnim argumentima o "stanju uma" i "kulturoloških normi". Što zapravo čini ljepotu odijela? Koji su načini odijevanja bolji za čovjekovo spasenje? I što mora učiniti da bi se pokrenuo? </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Usprkos veličini izazova, nada i dalje prevladava. Napokon, dva stupa trijade koja mora podržati umijeće odijevanja već su na mjestu: s Crkvenim naukom o identitetu ljudske osobe, razlikama i komplementarnosti spolova, dobrom obiteljskom životu, radu, dokolici i konačnoj svrsi svakog ljudskog života, vidimo da stup istine već čvrsto stoji. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;"><span style="font-size: large;">Nadalje, Crkveni jasni nauk o potrebi za čednosti, skromnosti i bratskom ljubavi, formira stup dobrote. I sad nedostaje samo treći stup, stup ljepote i zato se ova prva dva urušavaju. Ali to ne treba biti tako. Mi katolici, sinovi i kćeri najljepše kulturne baštine koju je svijet ikada proizveo, ne trebamo se zadovoljiti da se odijevamo na ružan, osiromašen način. Vrijeme je da započnemo obnovu koja je već dugo potrebna i iako ovisimo o vodstvu umjetnika i intelektualaca s dobrim ukusom, mi svi, budući da se svaki dan vježbamo u umijeću odijevanja, snosimo veliku odgovornost. I ako nam je taj zadatak pretežak, moramo se prisjetiti da je Krist obećao da će nas odijevati bolje nego ljiljane u polju samo ako ga nastavimo tražiti. ... </span><i><a href="http://nasljedujmariju.blogspot.com/2022/12/umijece-odijevanja-problemi-s.html" target="_blank">nastavlja se</a></i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">[1] Takozvane „Vatikanske upute“ ili „Vatikanska mjerila“ sastoje se od nekoliko vrlo jasnih Vatikanskih dokumenata izdanih između 1920. i 1960. godine. Bilo da se netko s njima slaže, u potpunosti ili ne, o njima treba ozbiljno promisliti. Mogu se naći na raznim mjestima, a <a href="https://www.national-coalition.org/modesty/moddecre.html" target="_blank">ovdje</a> je dobra kompilacija na engleskom. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">[2] Tema ljepote i njezine moći se provlaći kroz cijelu knjigu Dostojevskog „Idiot“. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">[3] Zabluda proizlazi iz pogrešne pretpostavke da su pogani zapravo imali nešto što se moglo pokvariti. Netko može ukazati na to kako nam je suvremena moda dala sintetička vlakna, rastezljive tkanine i, ukratko, sva čuda kojima se plastika može razmetati, ali treba shvatiti da je to tehnološki, ne umjetnički razvitak i da je sve to, u velikoj večini slučajeva, zapravo vrlo ružno. Tako, iz praktičnih razloga, te tehnologije možda imaju neku vrijednost, ali zabluda je misliti da su one doprinos postmoderne umijeću odijevanja, kada su, skoro u pravilu, njegovo uništenje. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">[4] Dietrich von Hildebrand, Estetika, trans. Brian McNeil (Steubenville, Ohio: Hildebrand Project, 2018), vol. II, 65.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">[5] Ibid., 47.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;">[6] Formulu o trijadi dugujem dr. Peteru Kwasniewskom koji me upoznao s njom kroz osobnu korespondenciju. </span></p><div><span style="text-align: justify;"><a href="https://onepeterfive.com/art-dress-two-schools/" target="_blank"><span style="font-family: times; font-size: large;">Anna Kalinowska </span></a></span></div>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-25843339994233204222022-11-26T20:06:00.000+01:002022-11-26T20:06:11.599+01:00"Nasljeduj Mariju" - Alexandre Joseph de Rouville (4)<p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiu9Y4RkXA_vFfB0NPOmmSqvTWPiTNhgg7uT1_9YlaqI-BtFxyqBzblPLX0cKViIezYHRxvSjd0OrDuBhm3HPD4sOVDpMn6hPqhNXh5vEYLk0iLLfGlGW7IGYOfh2grUNicNfinJDCPVYm_m6JQvsRDqLIqiQrhwQ5rQTrtDfszWyz2Qt-etY49N59a5g/s295/images.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="295" data-original-width="171" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiu9Y4RkXA_vFfB0NPOmmSqvTWPiTNhgg7uT1_9YlaqI-BtFxyqBzblPLX0cKViIezYHRxvSjd0OrDuBhm3HPD4sOVDpMn6hPqhNXh5vEYLk0iLLfGlGW7IGYOfh2grUNicNfinJDCPVYm_m6JQvsRDqLIqiQrhwQ5rQTrtDfszWyz2Qt-etY49N59a5g/w232-h400/images.jpeg" width="232" /></a></span></div><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /><div style="text-align: center;"> <b>Poglavlje IV.</b></div></span><p></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">O brizi koju trebamo posvetiti uvećanju posvetne milosti i kreposti</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-size: large;"><span style="font-family: times;">Učenik: Ti si primila, o, sveta Djevice, puninu milosti od prvog trenutka svog začeća. No ipak nisi bila zadovoljna uživati u miru tako dragocjen blagoslov, Ti si posvećivala najveću brigu da </span><span style="font-family: times;">to uvećavaš </span><span style="font-family: times;">cijeli svoj život .</span></span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">A milost, koja uvijek daje novi napredak duši koja iskreno teži savršenstvu, svakodnevno obogaćuje sve više i više. Ti si bila dobro obrađeno polje, u kojem i najmanje sjeme daje stostruki plod.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Iako si rođena u svetosti, svetost Ti nije bila urođena. Ali Ti si je učinila takvom svojom neprestanom pažnjom i brigom.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Marija je raširila svoje grane kao palma i njene su grane divne i ljupke (Knjiga Sirahova).</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Marija: Sine moj, ako želiš uvećati milost koja te čini prijateljem i djetetom Božjim, hramom Duha Svetoga i bratom i subaštinikom Isusa Krista, bježi od svijeta, ljubi molitvu, često primaj sakramente i prakticiraj sve kreposti primjerene tvom životnom staležu.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Najbolji način za povećati trajnu i posvetnu milost je neprestana vjernost u osluškivanju nadahnuća djelatne milosti.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Slušaj glas koji ti govori u nutrini i neka te vode njegova nadahnuća.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Što smo pažljiviji na taj glas to postajemo poučeniji u znanosti svetaca. Proporcionalno tome koliko napredujemo, ona nas uči da još više napredujemo.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-size: large;"><span style="font-family: times;">Mnogi ljudi, nakon što su </span><span style="font-family: times;">neko vrijeme </span><span style="font-family: times;">hodali putem prakticiranja kreposti, daju si oduška, zadovoljni s onim što su učinili. Ali milost nikada ne kaže dosta je.</span></span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Drugi misle da je dovoljno da se ne prepuštaju pokvarenosti. To nije dovoljno. Onaj koji je dobar, treba se svaki dan truditi postati još bolji.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Koliki će kršćani biti iznenađeni na dan suda, vidjeći sebe natovarenim mnogim dugovima prema pravdi Božjoj, jer nisu dobro iskoristili sredstva koja su imali na raspolaganju da postanu veliki sveci?</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">U prakticiranju kreposti, ako se ne trudiš napredovati, nazadovat ćeš. Ako ne dobivaš, gubit ćeš.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kada si postavljamo granice u službi Božjoj, On nam tako odgovara u svom podijeljivanju blagoslova.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ali što manje s Njim kalkuliraš, to će On biti velikodušniji i darežljiviji s tobom, čak i u ovom životu.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Što se tiče bogatstava ovoga svijeta, koliko god malo posjeduješ, uvijek će ti biti dosta. Ali što se tiče bogatstva milosti, nikada ne možeš imati previše.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sluga koji zanemaruje unaprijediti dobrobit svog gospodara, bit će kažnjen.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Probudi se, stoga, moj sine, iz svog sna. On može postati letargičan i smrtan. Požuri se nadoknaditi vrijeme koje si izgubio.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Nemoj govoriti da si zadovoljan ako zadobiješ posljednje mjesto u domu nebeskog Oca. Govoriti na takav način znači izložiti se da budeš isključen.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Učenik: O, Ti moćna i revna zagovornice kršćana! O, Marijo, pomozi mi posvetiti svoj život koji mi je dao Svemogući Bog, samo pod uvjetom da ga ljubim i da mu služim. Pomozi mi zaslužiti slavu Neba, koju ću postići jedino uz pomoć milosti i prakticiranje dobrih djela. Ja sam savršeno svjestan da će moja nagrada uvijek biti proporcionalna mojoj revnosti i vjernosti.</span></p><div><br /></div>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-36260049360098203822022-11-25T17:37:00.000+01:002022-11-25T17:37:11.914+01:00Recenzija knjige "Sveta Krunica" <p style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-iHndhY1_R0TKYcHoBlJkPDRS2nHAKrjEJTUThkVT_9tdxXB_P8WzqS4f7dknb6xo9RjAWYZFEwE7_7PwnCi6nX0Q8pdOHxNJ-dxUr7ekADeWl-fWQfp1rgFhPHUTAcY7nj2IpSSyI8YhBwCiM-bcoVF024UgBNDWHrUk910M17-ZgHksnFGLxkiNQg/s1280/photo_2022-10-25_14-37-59.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1280" data-original-width="930" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-iHndhY1_R0TKYcHoBlJkPDRS2nHAKrjEJTUThkVT_9tdxXB_P8WzqS4f7dknb6xo9RjAWYZFEwE7_7PwnCi6nX0Q8pdOHxNJ-dxUr7ekADeWl-fWQfp1rgFhPHUTAcY7nj2IpSSyI8YhBwCiM-bcoVF024UgBNDWHrUk910M17-ZgHksnFGLxkiNQg/s320/photo_2022-10-25_14-37-59.jpg" width="233" /></a><br /><br /></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>RECENZIJA</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: x-large;"><a href="https://novenacroatica.com/shop/sveta-krunica-sedam-nacina-razmatranja-o-otajstvima/" target="_blank">Knjiga autorice Sanje Pešorde</a>, nije još jedna knjiga u nizu onih koje govore o Svetoj Krunici.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: x-large;">Knjiga ove autorice, svojevrsni je priručnik koji obrađuje mnoge teme te ulazi u samu esenciju Gospine Krunice. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: x-large;">Knjiga doista čovjek "tjera" da se zamisli i da nauči što Sveta Krunica jeste.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: x-large;">Onima koji tek ulaze u svijet molitve - ova knjiga pomoći će da shvate što je molitva. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: x-large;">Onima koji već mole - još više će obogatiti molitveni život. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: x-large;">Čitajući ovu knjigu, dolazi se do zaključka kako Gospina krunica, nije više samo pusto i sebično nabrajanje želja i pozdrava, nego zaista prije svega melodija i ključ za nježno Srce naše Gospe. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: x-large;">Što pobožnije naše srce pjeva ovu molitvu - Gospin časoslov, to je milja Srcu naše Gospe. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: x-large;">Ave Maria!</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: x-large;"><br /></span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Autor: Bonifacije</span></p>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-49281392732745534302022-11-14T12:49:00.001+01:002022-11-14T13:42:53.538+01:00Dr. Antun Bauer: Krematorij ili pokapanje<h2 style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"> Krematorij ili pokapanje?</span></h2><h3 style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></h3><h3 style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">1. Nekoliko prigovora</span></h3><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Poznata je stvar, da masonerija danas propagira krematorije kao znak svoje reakcije protiv kršćanskih dogmi i propisa. I u tome mu idu na ruku one sekte, koje su kao i ona zadojene krajnjom mržnjom protiv Rimokatoličke Crkve. U tome hoće da prednjači starokatolička sekta, koju je stvorila ljudska strast i ona je i uzdržava. Ona se gotovo u svemu prilagođava čovječjim slabostima i loži i time nosi na sebi biljeg čovječjeg izuma i podrijetla; ona je čovječje djelo, te, ako želi da se održi, u svemu mora da ide za racionalizmom, modom, političkim strujama. I evo netko od predstavnika ove sekte ustade nedavno u jednom zagrebačkom listu, pa zagovara spaljivanje mrtvaca. Čujmo njegove razloga. Ti su po njemu ovi: </span></p><p style="text-align: justify;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">1. statistika nam pokazuje, da pokret za spaljivanje sve više raste iza rata; </span></b></p><p style="text-align: justify;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">2. u samoj prijestolnici konzervativne Austrije u Beču, gdje odlučuju kršćanski socijali, osnovan je moderni krematorij;</span></b></p><p style="text-align: justify;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">3. rimska je Kongregacija dva puta mijenjala i ublažavala svoje odluke o spaljivanju (15. XII. 1886. i 27. VII. 1892.);</span></b></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b><span>4. židovstvo, od kojega je kršćanska Crkva preuzela običaja, u kome imade duboke simbolike, razvila je lijepe uporabe (Gebräuche). Kasnije, i to crkvenim ukazom od 12. IX. 1912. vrhovne izraelske crkvene oblasti u W</span></b><span><b><span>ürtembergu, potpuno je izmijenilo svoje prijašnje stajalište te dozvolilo rabinima prisustvovati kod spaljivanja. Ono se stavilo na opravdano stajalište: da način pogreba ne spada u područje vjere, nego da je to običaj, koji je podvrgnut promjenama prema prilikama;</span><span> </span></b></span></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><span><b>5. dr. A. Harnack, protestantski bogoslov, izjavio je o tome ovako: "Sigurno je, da kršćanska vjera ne zabranjuje spaljivanje mrtvaca. Isto je tako zajamčeno, da je od početka bio crkveni običaj pokapati mrtvace, i da su se iz ovoga običaja, u kome imade duboke simbolike, razvile lijepe uporabe </b></span><b>(Gebräuche), koje su predstavljale neko zajedništvo među kršćanima. Ali običaji i uporabe promjenjivi su i ne smiju se pod svaku cijenu čuvati. I najdublja simbolika gubi svoju vrijednost, ako više ne odgovara osjećaju. K tome, ne smije se nikome oduzeti pravo da glede svojeg mrtvog tijela čini odredbe, koje hoće - osim skandaloznih. Odatle slijedi, da država mora bezuvjetno dozvoliti spaljivanje, jer i kriminalno-pravni razlozi ne mogu biti odlučujući. Što se pak tiče Crkve, to ona može s obzirom na stari običaj prigovarati koliko hoće, ali je sigurno da se ogrješuje o duh Kristov i o svoju dužnost, ako kod spaljivanja uskraćuje crkvenu utjehu. Pogrebne svečanosti vrijede za one, koji ostaju (rođaci, prijatelji itd.), a u koliko se odnose na pokojnika nisu nikakav sakrament, nego molitva. A Crkva nije zato tu, da sudi, a najmanje o sukobu pokojnika sa crkvenim običajima". Danas je kod protestanata spaljivanje najobičniji način pogreba;</b></span></p><p style="text-align: justify;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">6. Katolička Crkva preuzela je mnoge poganske običaje, a među njima baš i ovaj: pokapanje mrtvaca. Ali je ona tim običajima dala kršćansku formu, pa bi to isto mogla učiniti i sa spaljivanjem. I onako imade u katoličkoj liturgiji obreda "blagoslov vatre" i lijepih molitava nad istom. Istina je, da je Krist bio položen u grob - kako je to bio običaj kod Židova - "da se ispuni Pismo", ali ne zato, da u grobu istrune, nego da svojom moći iz groba ustane, kao pobjednik nad životom i smrću. Stoga ovo pitanje spada samo u područje crkvenog, a nipošto u područje pozitivnog božanskog prava. Što se pak tiče vjere u uskrsnuće, to se upepeljenjem (spaljivanjem) isto ni malo ne dira. Uskrsnuće, u koje vjeruju kršćani, ne može se nikakvim razlozima uma apsolutno dokazati - ono je članak vjere i spada u sferu svemogućnosti Božje; </span></b></p><p style="text-align: justify;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">7. odurno je i grozno pomisliti na to, kako izgledaju za nekoliko dana mrtva tjelesa milih nam pokojnika, koja su se morala položiti u blato i vodu na većini naših grobišta spram lijepog i čistog upepeljenja u jednom modernom krematoriju;</span></b></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>8. još je jedan, vrlo važan razlog, koji govori za upepeljenje; a to je mogućnost ponovnog oživljenja u grobu. Nema ništa groznije ni mučnije, nego li biti živ pokopan. Takovih slučajeva bilo je - kako se to naknadno ustanovilo - veoma mnogo. Mi znamo, da je tzv. "pregled mrtvaca" veoma manjkav, osobito na selima. Često se "konstantira" smrt iz daljine, a da se mrtvaca i ne vidi, a kamoli "pregleda" ili čak opipa. Mnogi domari sile, da se mrtvoga čim prije riješe. Razni procesi zadnjeg doba sve nam to potvrđuju. Godine 1923. izišla je brošura poznatog publicista Baltazara Brandta pod naslovom: "Scheintod begraben". U toj zanimljivoj brošuri, punoj statističkih podataka, veli pisac među ostalim ovo: "Dijagnoza smrti u svojoj današnjoj formi sprječava tek najveća zla. Veću i jaču sigurnost ona ne pruža uvijek. Jedno je sigurno: ako se ne može utvrditi da li je netko uistinu mrtav ili nije, to se barem ne smije dopustiti mogućnost, da čovjek opet oživi u času, kad ga se više ne može spasiti već ga se mora pustiti da zaglavi u najtežim mukama. Ova pak mogućnost postoji samo kod pokapanja. Kod spaljivanja nema te mogućnosti. U jednom žaru do 1000 stupnjeva ugrijanog zraka nema oživljavanja, nema smrtne borbe. Sve strahote, koje se mogu desiti u grobu - ono samrtno hroptanje, koje satima traje u agoniji i mukama - isključeno je. Pred dahom ovog žara u krematoriju gasi se u sekundi svaki život, da se niti zamisliti ne može što se događa. I baš ovo strelovito, bez boli uništenje života vatrom, bilo je jedan od poglavitih razloga, da su sve kulturnije države posegnule za gradnjom domova za upepeljenje"; - </b>Na koncu taj "starokatolik" zove u pomoć svoju zaštitnicu, državnu vlast ovako:<b> "Danas nisu više ženidba, porod, smrt i pogreb isključivi poslovi Crkve, nego kod istih imade i države svoje, i to veliko pravo: a za državu moraju biti mjerodavni razlozi blagostanja i kulturnog napretka."</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b><br /></b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>2. Kardinal Faulhaber o pokopu i spaljivanju</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b><br /></b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kršćansko je groblje (Friedhof) predvorje mira (Vorhof des Friedens). Tako mirno leže u dugim redovima jedan pokraj drugog, prijatelj i neprijatelj, siromah i bogataš. No, sad se eto netko popeo na zid mirnog groblja i hoće da ometa taj mir. Spaljivači su lešina sa svojim krematorijima unijeli razdor između kršćanskog i poganskog shvaćanja i tu su zapalili svoje peći i donijeli nemir i na otok mrtvaca i na zadnji otok mira. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">U 40 je obranbenih zakona (can. 1203-1242) Crkva posvetila svoj pijetet i brigu groblju, čovječjem truplu, pokopu, da tako grob i pokapanje posveti i počašću zaokruži... Crkva posvećuje mjesto, gdje mrtvi počivaju, kako posvećuje crkvenu zgradu. Sveto je tlo u groblju, kako je to i tlo hrama. Ta zapravo morala bi svaka župa imati svoje groblje, kako ima i svoj hram. Zajedničko groblje s drugim konfesijama jest miraz novijeg doba i nešto polutanskoga, kako su to i simultani hramovi. U mnogim su katoličkim selima hram i groblje većinom skupa. Tu se vrstaju grobovi oko groba mučenika u oltaru, tu pada zraka vječnog svijetla iz hrama na groblje, tu zvoni zvonce za Pretvorbe i mrtvima kroz prozor na groblju, a vjernici pri prolazu škrope grobove blagoslovljenom vodom. Isti zločini opogane groblja i hramove: ubojstvo ili krvava prepirka, psovka i nečisto djelo. I biskup kod svoje natpastirske vizitacije mora pogledat, da li je groblje ograđeno i u dobrom stanju. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Crkveni je to propis, a u nekim je zemljama i običaj, da se mrtvo tijelo nosi iz kuće tuge najprije u župnu crkvu, da tako rekući posljednji put pohodi Svetootajstvo i onda ga tek nose na groblje. Župnik mora one, koji su u miru s Crkvom umrli, pratiti i predati zemlji, a siromahe bez nagrade. Župnik mora voditi i evidenciju preminulih.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Crkva smatra čas pokapanja časom posvećenja. Stoga Ona i zabranjuje i ne trpi na groblju anticrkvenih zastava i znakova. Crkva je u svoje vrijeme grobare posebnom posvetom uvodila u njihovu službu. Ovo je tijelo bilo nekoć hram Božji. Sada je ruševina. No, svetište ostaje i kao ruševina nešto časno. U očima je Crkve pokapanje mrtvaca djelo milosrđa. Ona vidi iza tijela dušu, koja je otišla k Bogu - iza smrtne ukočenosti buduće uskrsnuće k novom životu. "Sije se u raspadljivosti, ustaje u neraspadljivosti. Sije se tijelo tjelesno, ustaje tijelo duhovno" (1, 15, 42, 44). I mi moramo imati prema mrtvome tijelu, ne djetinjski strah, nego crkveno poštivanje, <b>pa barem pozdraviti svaki sprovod. </b>Pastir u rimskoj Kampaniji nije nikada išao u škole, ali gle!, pred mrtvačkim kolima skida on svoj šešir. Kršćanska uljudnost pozdravlja mrtvaca. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Majčina je ljubav Crkve okitila pokop svoje djece sa značajnim molitvama i obredima. Ona blagoslivlje mrtvo tijelo u kući tuge i tu moli neumrli mrtvački psalam "De profundis": "Iz dubine vapijem k Tebi, Gospodine! Gospodine, usliši glas moj. U Tebe je milosrđe i obilato otkupljenje". Zatim svećenik škropi mrtvaca blagoslovljenom vodom i okadi tamjanom, te moli: "Molimo Te, o Gospodine, daj duši svog sluge odrješenje, da, umrijevši svijetu, Tebi živi, i što je sagriješila u slabosti tijela, Ti to poništi u svojoj blagosti svog beskonačnog milosrđa. Po Kristu našem Gospodinu. Gospodine, daj mu pokoj vječni"! Na putu se do groba moli ili pjeva: "Pomiluj me, Gospodine" (Miserere) u svečanom mrtvačkom koralu vjekova. Onda slijedi molitva: "Dođite u pomoć, vi, o sveci Božji! Dođite u susret, o Anđeli Gospodnji i primite njegovu dušu! Privedite je pred lice Svevišnjega"! Ovim je molitvama Crkva najavila pokojnike Anđelima i svecima nebeskim. U daljnjoj molitvi razgovara se Crkva s preminulom dušom, te joj podaje preporučno pismo za put u vječnost: "U Nebo neka te odvedu Anđeli! Kod dolaska neka te dočekaju mučenici i isprate te u sveti grad"! Vjernici ne dolaze kao tuđinci u onaj grad, oni dolaze kao "sugrađani svetaca". Na grobu se blagoslivlja svaki pojedini grob. "O Bože, udostoj se, te postavi jednog od Tvojih svetih Anđela čuvarom ovog groba"! Zatim blagoslovljena voda, okađenje i molitve, koje tumače smisao ovih obreda: "Neka nebeskom rosom i nebeskim mirisom utješi dušu tvoju Bog Otac i Sin i Duh Sveti"! Zatim Benedictus, najljepši himan iz Evanđelja, koji naviješta otkupljenje iza duge žalosti i prosvjetljenje onih, koji sjede u tami i u smrtnoj sjeni i upućuje njihove noge na put mira. K tome antifona: "Ja sam uskrsnuće i život", pa još jedan "Gospodine, pomiluj" i Očenaš i Pomolimo se. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kao što majka na večer polaže svoje dijete na počinak i na čelu ga križa blagoslovljenom vodom, tako polaže i Crkva svoju djecu u mir groba. Tu ne trebamo nadgrobnih govora. Ti su govori zapravo nešto nekršćansko. Grob je mjesto, gdje se Boga moli, a ne drže se govori. Molitve su i obredi Crkve najutješljiviji nadgrobni govori. Vjera uspoređuje i čas na grobu sa sijanjem i žetvom prema Ps. 125, koji veli: "Koji sa suzama siju, žet će u veselju. Odoše plačući i sijahu sjeme. Sada pak dolaze s pjesmom noseći snopove". Vjera uspoređuje blijedo mrtvo tijelo i dušu, koja je otišla k Bogu, tamu groblja i svjetlost vječne domovine, crnu koprenu žalosnih ljudi i svijetla odijela Božjih Anđela, žalosni naš oproštaj i veseli ponovni susret, mrtvački miris zemlje i ugodni miomiris Nebesa, smrtnu sjenu groba i mir Raja. To je duboki smisao i sveta posveta crkvenog pokopa. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Drukčije je, sasvim drukčije kod necrkvenog spaljivanja lešina. Sasvim je drukčije, kada se okrenemo od groba k gorećim pećima. Tu nema blagoslovljenog groblja. Tu nema sijanja buduće žetve. Tu nema riječi o Anđelima i Nebu. Tu je vatra bez svjetlosti. Tu je smrt kao upitni znak bez odgovora, kao zagonetka bez rješenja. Tu je riječ psalma: "Plamen proždire grješnike". Tu nema molitve: "Gospodine, podaj im vječni mir", nema Benedictus, nema De profundis. Tu bismo morali slušati kidanje mišićja na lešini radi djelovanja vrućine od tisuću stupnjeva, gledati gibanje muskula na usnama i očima, te trzanje ruku kao zakasnjeli De profundis (Iz dubina) iz dna vatrene peći.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Čudnovato! Vazda su se pioniri spaljivanja pridružili kojoj revoluciji i pograbili novim žarom zublju u ruke, da nanovo zagriju duhove za svoju paklenu mašinu. Tako je bilo u doba francuske revolucije 1797., tako u doba zbrke duhova g. 1848., tako i sada u doba revolucije g. 1918. Kada je bio u Rimu vatikanski sabor, održali su masoni u Napulju svoj kongres kao izraziti protest protiv vatikanskog zbora. Od tada je mržnja protiv Crkve još jače uspirena, babilonska je peć još 7 puta jače ugrijana (Dan 3, 19). Od tada su osnovana udruženja za spaljivanje i podignuti su krematoriji po velikim gradovima. Crkveni neprijatelji trube u zadnje doba o "prednostima spaljivanja", da tako odstrane i zadnji kršćanski biljeg u javnom životu i odvrate duhove od vjere u prekogrobni život i uskrsnuće tijela. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Tri puta je Crkva svečano podigla glas protiv spaljivanja. G. 1886. je Crkva posebnim dekretom zabranila, da katolici budu članovi koga udruženja za spaljivanje ili da ma u kojem obliku odrede spaljenje. G. 1918. je izišlo novo kanonsko pravo Crkve i u njem kanon 1203. zabranjuje spaljenje s napomenom: "Takovo određenje u oporuci ili kako drukčije ne veže u savjesti; jer obećanje, da ćemo učiniti nešto nepravo, npr. sudjelovati kod ubojstva, ne može nas vezati u savjesti". 19. lipnja g. 1926. je izišao novi dekret i upravljen je biskupima svega svijeta, neka podignu svoj glas protiv sve rastućeg "barbarskog običaja" spaljivanja, jer i neprijatelji kršćanskog imena sve to jače šire i pospješuju "tako grešno" spaljivanje tobože u ime napretka i javnog zdravlja. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ovoj je zabrani Crkva podala i posebnu znamenitost: nijedan svećenik ne smije biti nazočan kod spaljivanja, pa niti kao član rodbine pokojnika. Nijedan svećenik ne smije biti u kući blagosloviti mrtvaca, koji će biti spaljen, pa niti mu inače iskazati časti crkvenog pokopa. Nijedan svećenik ne smije dopustiti, da se žare s pepelom položi na posvećeno mjesto. Ako će mrtvo tijelo biti spaljeno po naredbi "koga drugoga", onda smije svećenik blagosloviti ga u kući, ali ga ni u tom slučaju ne smije pratiti prema krematoriju. Ako tko sam još za života odredi da ga se spali, pa bio on visokog ili niskog položaja, kapitalist ili proletarij, smatra ga se jednako kao one, koji su od vjere otpali ili su prešli u koju krivovjersku sektu, kao da je javni mason i da je umro u crkvenom izopćenju, kao da je samoubojica, kao da je u dvoboju zaglavio i drugi javni grješnik. Gornja zabrana veže pod teški grijeh (dekret lipnja 1926.), pa se takvima uskraćuju sakramenti umirućih, jer su pored sve pouke ustrajali u neposluhu protiv ove crkvene zapovijedi. Tu ništa ne pomaže uvjeravanje, da je tkogod bio ipak religiozan ili čak "dobar katolik."</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Na sreću znamo iz Evanđelja, kako je Krist, vječna istina, odlučio o toj stvari. "Zaista, zaista vam kažem: ako pšenično zrno padnuvši na zemlju ne istrune, ostaje samo; ako li istrune, donosi obilan rod" (Iv 12, 24). Pšenično se zrno ne baca u vatrenu peč da se spali, nego se polaže u zemlju kao sjeme buduće žetve. Krist je govorio i o drugim vrstama pogreba: zavodniku valja staviti na vrat kamen mlinski i baciti ga u dubinu morsku. Bogati je rasipnik pokopan u krematorij Pakla. Za Kristove sljedbenike ostaje priča o zrnu pšeničnom, ostaje u vječnoj vrijednosti vrijednosti zapovijed o pokapanju u zemlju. I tijelo je Isusovo bilo pokopano u vrtu Nikodemovu. Apostolsko vjerovanje "Raspet, umro i pokopan bi" jest vjeroispovijest o pokapanju i neprimanju</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"> spaljivanja. Otkada je Gospodin ležao u grobu, posvećen je grob svakog kršćanina. Kada dakle naša Crkva diže svoj glas protiv toga, te se naša groblja raskršćane, onda je taj glas Crkva glas Kristov. Na Kristovu grobu moraju si sve kršćanske ispovijesti vjere pružiti ruku i tako zajednički nastupiti protiv nekršćanskog spaljivanja. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Glas je Crkve glas kršćanske predaje,</b> u Starom su Zavjetu ovdje ili ondje propali roditelji bacali svoju djecu u goruću peć kumira Moloha. Katkada bi lešine rodoskvrnitelja spalili, da tako zastraše ljude pred rodoskvrnjenjem. Isto tako i lešine u doba kuge i rata. No, općenito Stari se Zavjet držao riječi Božje: "I u prah ćeš se vratiti, odakle si i uzet". </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kada je kršćanstvo izišlo iz granica obećane zemlje i prešlo u poganski svijet, ono je ondje našlo običaj spaljivanja i pokapanja. No doskora je vrijedilo pravilo: Pokopanje je kršćansko, spaljivanje mrtvaca je pogansko. Ne, kao da bi uskrsnuće od mrtvih stojalo do pokapanja! Koji je sve iz ničega stvorio, taj će i one uskrisiti, koji su za progona kršćana spaljeni kao zublja živa ili za požara ili u krematorijima novih pogana. Crkve je jednakom ozbiljnošću odstranila ružan običaj spaljivanja, kako je u svojim misijama suzbijala ropstvo. Danas socijalizam kortešuje za spaljivanje, taj poganski običaj; jednako neopravdano možemo poraditi neka bi se opet uvelo ropstvo, također poganski običaj. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Spaljivanje je dakle nazadak i nitko ga ne smije širiti u ime napretka. Spaljivanje je novo golo poganstvo. Možda si toga nije svjestan pojedini član udruženja za spaljivanje. Neistinite grozne priče o crvima u grobu i o opkopanim prividnim mrtvacima možda su u kome probudile odvratnost protiv pokapanja i preokrenule njegov ukus, koji je blizu fiksnoj ideji. Pokret za spaljivanje u svojoj cjelini ostaje dakle poganska <b>ljaga</b> na našoj kulturi. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Glas je Crkve glas zdrave naravi. </b>Stari su narodi balzamiranjem tražili da zaustave raspadanje tijela. Takav naravni pietet osjeća kao divljaštvo ono spaljivanje, koje hoće da naravno raspadanje pospješi u vatri. Čovječja lešina je razvalina, koju je proizvela neizbježiva smrt. Spaljivanje znači ovdje razvalinu još jednom razvaliti, a to čine samovoljno pokojnikovi prijatelji. I kod onih starih naroda, gdje je spaljivanje bilo ušlo u običaj, očuvalo se naravno osjećanje pojedinih ljudi svoje pravo da se dadu u zemlju pokopati. Kod Rimljana je spaljivanje bilo postalo modom u doba, kada je narod bio u dekadenci. I ipak ni tada rimsko pravo nije to tražilo zakonom za sve ljude. Glas se naravi borio protiv izopačenju naravi. Naravno čuvstvo sluša s užasom: u Indiji i danas spale živu udovicu s lešinom njezina muža. Tu glas Crkve ustaje protiv toga. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Zadnji i najdublji uzrok spaljenja jest mržnja na Crkvu, koja veli na Čistu srijedu: "Spomeni se čovječe, da si prah i da ćeš se u prah obratiti"! Nemojte mi navoditi svoje "estetske" razloge! Raspadanje je u ognju barem jednako odvratno kao u zemlji. Smrt je i raspadanje došlo u svijet po grijehu. Tu grozu nećemo predobit pred svjetlošću vatre, ali ćemo je predobit u svjetlosti Spasiteljeve riječi o pšeničnom zrnu, koje se polaže u zemlju i tu istrune, da uskrsne onda kao nova pšenica. Mirnim poštovanjem stojimo pred zasijanom oranicom, a tako i pred grobnim humkom, pod kojim klija pšenično zrno za uskrsnuće. Što je ljepše: položiti kao nakit u svoj vrt žaru s pepelom spaljene majke ili obratno s cvijećem svog vrta okititi grob pokojne majke?</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ne dajte se ni zastrašiti djetinjim strašilom, da su groblja tobože <b>štetna po zdravlje! </b>Činovnici naših groblja, pa i čuvari lešina dostignu jednaku starost kao i ljudi, koji stanuju daleko od groblja. I pogibelj, da vas žive spale, jednako je tako velika i jednako je tako malena kao i pogibelj, da će vas žive zakopati. Tu je smrtna muka u jednom kao i u drugom slučaju ista. No, eto će netko kazati: "Velika groblja oduzimaju <b>gospodarstveno </b>mnogo polja, koje bi se moglo upotrijebiti za sijanje pšenice ili krumpira; radije polje za zelje nego li za mrtvace"! Tome ću odgovoriti: stidi se, što tako govoriš o pokojnicima! Ta onda je i to krađa narodne imovine, ako se stotine tisuća upotrijebi u podizanju krematorija. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Teški je grijeh i to ostaje, ako tko pored zabrane stupi u udruženje spaljivanja ili ako u njemu ostane. Kršćanskom oku nije vatra u tim krematorijima sveta vatra. Kršćani se pokapaju kao "usjev, koji Bog sije, da dozrije na dan žetve". Dobro je, ako se brinemo za čas smrti i za sprovod, pa smijemo da stupimo u takova pogrebna društva i pogrebna osiguranja, koja načelo odbacuju spaljivanje. Ili crkveni pokop ili pogansko spaljenje! <b>Ili kršćanstvo ili poganstvo! </b>Svaki je kršćanski grob posvećen, otkada je Gospodin u grobu ležao!</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b><br /></b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>3. Hrvatski episkopat protiv krematorija</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b><br /></b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Katolički Episkopat ove države, u potpunom suglasju sa naukom i odredbama Sv. Crkve slaže se sa stanovištem Preč. Bačke Administrature, te najodlučnije osuđuje taj pothvat neprijatelja Katoličke Crkve, jer: </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>1. razlozi navedeni u korist gradnje krematorija nisu nikako opravdani i temeljiti;</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>2. spaljivanje lešina jest poganska institucija, koju sada bezbošci i slobodni zidari hoće da uvedu, da se tako ruši vjera roda ljudskoga u život preko groba; </b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>3. Katolička Crkva spaljivanje ljudskih lešina izrijekom i strogo osuđuje i kažnjava.</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b><br /></b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>I. Razlozi za spaljivanje lešina nisu opravdani</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ovi su razlozi već tisuću puta znanstveno opovrgnuti, pa se ipak svaki put nanovo stereotipno iznose, a da se ne mogu dokazati. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Zdravstveni razlog </b>imao bi po izjavama krematista (pristaša spaljivanja lešina) sastojati u tome, da su groblja pogibeljna za zdravlje okolice. No, bezbroj vještaka, kao npr. Reihard u Dresdenu, Negeli u M</span><span style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">ünchenu, Mantegazza u Italiji, Bouchardet u Francuskoj, Admiral u Nizozemskoj i Holland u Engleskoj, dapače i sami krematisti, kao Barginski u Berlinu i Gorini u Lodi-u, potvrdili su, da od dobro uređenog groblja ne prijeti nikakva pogibao za okolicu ni pogledom na vodu ni pogledom na mijazme u zraku, jer je zemlja najbolje dezinfekcijsko sredstvo.</span></span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Ekonomski </b>razlozi sastoje se u tome, što se spaljivanjem lešina u groblju oduzima zemlji njoj potrebno đubre, uslijed čega malo po malo opada kakvoća zemlje i njezina produktivna snaga; zatim što je površina groblja neproduktivna, te bi se ista mogla mnogo bolje iskoristiti. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">No dandanas, pri ogromnim količinama umjetnog gnojiva, što se po cijelom svijetu proizvodi (fosfati, amonijak itd.), govoriti o opadanju gospodarstva, jer da se zemlji ne dovodi gnojivo ljudskih lešina, je pravi nonsens, pogotovo ako se uvaži, da laganim raspadanjem lešina u groblju ipak nakon 10 do 20 godina svi kemijski dijelovi mrtvih tjelesa stupaju opet u opće kolanje prirode. Što se pak tiče tobože neproduktivne površine groblja, to je ista tako neznatna, da se uopće ne može uvažiti kao faktor pauperizacije. U Italiji npr. pri površini države (prije rata) od 296.305 kvadratnih km iznosi površina svih groblja samo 20 kvadratnih km, u Belgiji samo 8 kvadratnih km. Naprotiv su izdali samo u Italiji do g. 1900. za gradnju krematorija ogromnu svotu od 140 milijuna lica, koju svotu treba ukamatiti i amortizirati. Pošto je ovaj izdatak potpuno suvišan, to isti zaista škodi narodnoj ekonomiji i blagostanju države. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Psihološki</b> (odnosno kako se gore veli: fiziološki) razlog imao bi sastojati se u tome, što je odvratno pomisliti na to, kako se tjelesa naših milih pokojnika pomoću crvi u gnojivu raspadaju, dok je spaljivanjem lešine proces kroz jedan ili dva sata potpuno dovršen. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Na ovo treba odgovoriti, da se samo slaba i bolesna mašta može baviti time, da sebi predoči proces raspada mrtvih tjelesa; zatim da raspad u grobu puno više odgovara prirodnim zakonima, što ih opažamo u cijeloj prirodi, nego prisilni proces u vatri.</span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ovdje spada također od krematista slavljena sigurnost od svake pogibli, da se pokopa čovjek, koji je samo prividno mrtav. Ali da se spriječi ta pogibao, dostatno je da se uvede obligatorno pregledavanje lešina prije pogreba. A za lešine namijenjene spaljivanju, Ministarstvo Zdravlja traži ne samo to, nego i da se svaka takva lešina prethodno sudsko-liječnički secira, i to potpunim pravom; dok kod normalnog sahranjivanja lešina mogu vještaci i nakon mnogo godina ustanoviti tragove sile ili otrova, koji su prouzročili smrt, to je ovo nakon kremacije potpuno isključeno. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Preostaje <b>estetski razlog</b>, tj. tvrdnja, da više odgovara ljepoti ljudskog tijela, ako se spali, nego ako se pokopa, i da se pepeo milih pokojnika može na utjehu rođaka sačuvati u urnama te sahraniti u kući ili u vrtu kao dragocjenu uspomenu. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Nije od potrebe da se ovi djetinjasti navodi pobijaju i da se dokazuje, kako je pristojnije za uzvišenost i značaj ljudskog tijela, koje će jednoć uskrsnuti, da se sahrani u blagoslovljenoj zemlji uz svečane crkvene obrede, i kako dobro uređeno groblje baš diže i oplemenjuje žalosne duše pokojnikovih rođaka.</span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Uostalom, sve da bi gornji razlozi i bili opravdani, a dokazali smo da nisu, to ipak dozvola fakultativnog spaljivanja lešina ne bi imala smisla, jer ne bi se mogli polučiti tobožnji uspjesi, dok pretežiti dio svih naroda i dandanas u državama, koje su dozvolile kremaciju, drži se jednako svojih svetih vjerskih običaja. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Primjeri zapadnih država nisu nikako za nas mjerodavni. Ima kod njih štošta, što bi se moglo uvesti kod nas sa mnogo većom koristi, dok bi bilo štetno i pogibeljno, da slijedimo njihov primjer u instituciji, koja</span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>II. potječe od poganstva, i nalazi svoje najvjernije pristaše i širitelje među bezbošcima i slobodnim zidarima.</b></span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">To bezdvojbeno dokazuje povijest običaja spaljivanja ljudskih lešina. Kako najstarije prapovijesne iskopine, tako i Sveto Pismo Staroga Zavjeta dokazuju, da je u pokopavanju lešina bio prvi i opći način pogreba mrtvaca. Sveto Pismo (Stari Zavjet) poznaje spaljivanje lešina samo kao pooštrene smrtne kazne, što dokazuje njegovu odvratnost za židovski narod. Samo u vremenima kuge ili drugih općih katastrofa dopušta je stari zakon (kao i dandanas Katolička Crkva) iznimno spaljivanje lešina. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">I Kinezi, kod kojih je tako razvijen kult mrtvaca, nisu upotrebljavali i ne upotrebljavaju ni danas spaljivanje lešina. Isto tako ni muslimani. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Grci i Rimljani upotrebljavali su ga doduše, ali paralelno sa ukopavanjem lešina. Jedino stari Germani bili su odani spaljivanju lešina, tako da je Karlo Veliki, da ovoj zloporabi učini kraj, morao izreći smrtnu kaznu protiv onih Germana, koji bi se usudili spaljivati lešine svojih pokojnika. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kad se kršćanstvo pobjedonosno raširilo po cijeloj Europi, upotrijebilo je ono kao jedini način sahranjivanja mrtvih tjelesa kršćana samo ukopavanje u posvećenoj zemlji (Katakombe u Rimu), u grobljima za to posebno određenim i blagoslovljenim. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ovome svetom običaju imade bijela rasa da zahvali tolike umjetnine. Uz to ožalošćeni rođaci pokojnika naučili su se od prvih dana kršćanstva da traže i nalaze u tim posvećenim mjestima utjehu i poticaj za razmatranje života onkraj groba. Ovaj je sveti običaj kao i svi crkveni obredi, koji ga prate, najbolji dokaz za nepokolebljivu vjeru kršćana u budući život nakon smrti.</span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">I baš stoga, jer je na kršćanskim grobljima usko i nerazdruživo spojena vrhunaravna istina o besmrtnosti duše i života preko groba prema zaslugama prije smrti, nastoje bezvjerci i slobodni zidari da uvedu spaljivanje lešina, da time oduzmu kršćanima ovo važno sredstvo, koje ih često opominje na posljednje stvari. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Do g. 1869. nije bilo u Europi uopće govora o praktičnom provođenju spaljivanja lešina. Sveti Otac Papa Pijo IX. sazvao je za 8. prosinca te godine (1869.) sveopći crkveni sabor u Rim, a istoga dana i sata sastala se, kao ustuk tome, internacionalna skupština slobodnih zidara u Napulju, koja je - usput rečeno - nakon nekoliko dana od oblasti raspuštena. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Na toj skupštini slobodnih zidara pročitano je od predsjednika i odobreno od cijele skupštine slijedeće očitovanje: "U stvarima filozofije vjere držeći, da je ideja jednoga jedinoga Boga izvor i potpora svakom despotizmu i nepravednosti; nadalje da je katolička vjera najsavršenija personifikacija te ideje, i da skup njezinih dogmi odgovara nijekanju samoga društva: to slobodni zidari preuzimaju obvezu, da će sa svim sredstvima, što im stoje na raspolaganju, ne isključivši ni revolucionarnu silu, raditi oko što skorijeg uništenja katolicizma". </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kao jedno od najpodesnijih sredstava imala je tomu da posluži laicizacija groblja i promjena istih u krematorije. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">I zaista, kršćansko groblje sa svojim posvećenim grobovima, sa svojim crkvenim svečanostima, sa blagoslovima i molitvama, sa svojim grobnim spomenicima punim dirljive simbolike naše vjere, našega ufanja i naše ljubavi, moralo je biti tim neprijateljima kršćanstva trn u oku.</span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">I odmah su se vidjeli plodovi ovoga masonskog očitovanja po cijeloj zapadnoj Europi. U svim gradovima nastala su preko noći društva za uvođenje spaljivanja lešina, za gradnju krematorija. Za tu ideju zagrijale su se sve liberalne i masonske novine, kao i vlade istoga kova, tako da je u zapadnim državama doskora dozvoljena gradnja krematorija i spaljivanje lešina. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ali europski narodi, ma koje vjere i narodnosti, nisu se ipak dali zavesti od širitelja toga poganskog pokreta za spaljivanje lešina. Vidimo to iz okolnosti, da od tisuću lešina prosječno jedva se jedna spaljuje, dok se ostale (999) ukopavaju po dotičnim vjerskim obredima. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Iz ove činjenica proizlazi bezdvojbe, da je pokret krematista umjetno i proti volji i želji pučanstva uveden od neznatne manjine, koja pri tom ne traži kulturni razvitak ili napredak, nego ovim kao i drugim sredstvima nastoji, da kod svih naroda uguši sve ono, što je u vezi sa kršćanskom vjerom i kršćanskim moralom. Naročito s razloga, što taj pokret ima očitu i javno izraženu protuvjersku tendenciju.</span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>III. Katolička Crkva zabranjuje i kažnjava spaljivanje ljudskih tjelesa</b></span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sveta Kongregacija Svetog Oficija dekretom od 19. svibnja 1886. osudila je taj pokret time, što je zabranila upis u društva za širenje kremacije, kao i odredbe, da se nakon smrti vlastita lešina spali. Istodobno je izrekla, da, ako se takva društva utemeljena od slobodnih zidara, svaki, koji se u njih upiše, potpada pod crkvene kazne određene za društva slobodnih zidara.</span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ujedno se navodi u dekretu, kako ga je Sveti Otac Papa odobrio i odredio, da se isti priopći svim Ordinarijima s nalogom, da se na zgodan način pouče vjernici o gadnoj zlorabi spaljivanja lešina i da svim silama odvraćaju svoje vjernike od te zlorabe. U uvodu dekreta veli se, kako ljudi vrlo dvojbene vjere kao i slobodni zidari nastoje svim silama, da se uvede taj poganski običaj spaljivanja lešina te da u tu svrhu osnivaju takova društva.</span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ovaj je dekret nadopunjen dekretima iste Kongregacije od 15. XII. 1886. i od 27. VII. 1892. Novi crkveni zakonik, proglašen g. 1917. osuđuje također spaljivanje lešina. Kanon 1203. veli u § 1.: "Tjelesa mrtvih vjernika valja pokopati, dok je njihovo spaljivanje zabranjeno"; a u 2. §-u: "Ako je tko prethodno odredio spaljivanje svojega tijela nakon smrti, nije dopušteno, da se ta njegova posljednja volja ispuni, ako je ova odredba dodana kakovu ugovoru, kojoj oporuci ili kakvom drugom spisu, onda se smatra kao da nije dodana." </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kanon 1240. određuje, da se uskrati crkveni pogreb onima, koji su odredili spaljenje svojega tijela nakon smrti, ako nisu prije smrti dali kakvih znakova pokajanja (§ 1. br. 5).</span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kanonom 2359. određuju se posebne crkvene kazne za one, koji bi se usudili narediti ili silom polučiti, da se crkveno pokopaju oni, koji su odredili spaljenje svojega mrtvog tijela, kao i za one, koji su tjelesa takovih ljudi svojevoljno crkveno pokopali.</span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Napokon je u gore spomenutom odgovoru Apostolske Administrature u Subotici od 30. VII. t.g. br. 1578. naveden sadržaj okružnice Sv. Kongregacije Sv. Oficija od 19. VI. t.g., kojom Sv. Crkva ozbiljno i odrješito opominje Ordinarije i svećenike na zabranu crkvenog sudjelovanja kod spaljivanja lešina, odnosno kod crkvenog pogreba onih osoba, koje su takvo spaljivanje bile odredile, pa se nalaže, da se vjernici pouče o pakosti i zlobi toga poganskog i protuvjerskog pokreta, koji, kako orkužnica izrijekom ističe potiče od neprijatelja smrti i od nade u buduće uskrsnuće, pa da se time utare put materijalizmu.</span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kad dakle nijedan od razloga navedenih od onih lica, koji proti kršćanskim običajima i vjerskim obredima hoće da sagrade krematorij najprije u Subotici, pa zatim po svoj prilici i u drugim mjestima naše države - nije opravdan, nego je naprotiv dokazano, da je spaljivanje lešina poganski običaj, koji bi se imao uvesti od neznatne manjine in odium fidei: to Katolički Episkopat ove države najodlučnije osuđuje takav nemoralni i protuvjerski pothvat i očekuje od državnih vlasti, da neće tomu prijedlogu udovoljiti, nego da će braniti vjeru i svete običaje ne samo katoličkog dijela pučanstva, nego i svih drugih vjeroispovijesti, jer sve suglasno osuđuju ovaj barbarski običaj, kako ga sama Crkva naziva.</span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><span> </span><span> Dano iz biskupskih konferencija,</span><br /></span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><span><span> </span><span> u Zagrebu, dne 12. listopada 1926.</span><br /></span></span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><span><span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span>Dr. Antun Bauer, v.r.</span></span></span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><span><span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span><span> </span>Nadbiskup, predsjednik bisk. konferencija</span></span></span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><span><span><br /></span></span></span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><span><span><b>4. Odgovori na prigovore</b></span></span></span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><span><b>ad. 1. - </b>Statistika ne pokazuje povećeg uspjeha u širenju krematorija za rata. Barem ne prema gg. 1885.-1900. Jedino novine i časopisi, koji su u rukama masonske lože ili pod njezinim utjecajem, pokazuju da je u tom pravcu loža sve sile uložila, kako bi se ta ideja o spaljivanju opet sada počela širiti, da po mogućnosti zahvati i kršćanske gradove. </span></span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>ad. 2. - </b>U Beču istina postoji krematorij. No taj nije podignut na poticaj kršćanskih socijala. I onda su postojali takovi zakoni, ta ga oni nisu mogli zapriječiti. Za to su djelo odgovorni socijalni demokrati i njihovi pokrovitelji, liberalci svih struja. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>ad. 3. - </b>Rimska Kongregacija nije mijenjala svoje odluke, nego ih opet naglasila, opetovala i upotpunila. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>ad. 4. - </b>Židovstvo kao takovo nije ni danas odustalo od pokapanja. Ako je jedna mala općina, kakova je u Würtenbergu, pristala na spaljivanje, to ne znači da je uz to pristalo svo židovstvo. Dvije-tri laste ne prave proljeća. Uz to pisac o židovstvu sudi kriterijem Rimokatoličke Crkve. Jedino kod nas postoji strogo jedinstvo u upravi i nauci. Kod nas je nemoguće da koja župa ili biskupija u javnosti nastupi protiv jedinstvenosti, a da tome ne prigovori biskup ili Papa, te pozove na red takove prijestupke. Kod Židova toga nema; oni nisu na sve svijetu jedno, jedna organizacija čvrsto povezana. Nitko nije od katolika ikada tvrdio, da je pitanje o pokapanju objava, jer je to stvar crkvene discipline. Ali ni disciplinu ne smije nitko po svojoj volji kršiti. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>ad. 5. - </b>A. Harnack je vrstan poznavatelj grčko-kršćanske književnosti prvih pet vjekova. No, iz toga ne slijedi, da je on i vrstan teolog. Kako će naša Crkva pokapati svoje mrtvace, ne treba da stoga ide u školu jednog protestanta, kako je A. Harnack. On može da govori svojoj crkvi, ako će ga slušati. No, sumnjamo i u to, da li on ima pravo te i svojoj crkvi prigovori, jer on malo što vjeruje na osnovu svog racionalizma. Harnack neopravdano traži od svoje crkve, da ne smije uskratiti crkvenu utjehu pri spaljivanju. Ta to je jedino sredstvo, kojim crkva kaže neposlušnim sinovima: "Vi mene niste slušali za života, nego ste protiv moje zabrane odredili, neka vas iza smrti spale, pa sada ne mogu i neću ni ja da vam sudjelujem kod spaljivanja." Krivo veli Harnack, da pogrebne svečanosti vrijede "isključivo" za one, koji iza pokojnih ostaju na zemlji. To nije istina. Ta u tim svečanostima, poglaviti udio imaju molitve, pa one su uglavnom namijenjene pokojnicima. I svaka crkva ima pravo, da uskrati svoje molitve i sudjelovanje u njima kod onih, koji su je prezreli i dali se spaliti pored njezinih zabrana. Konačno nije istina, da je danas kod protestanata spaljivanje najobičniji način pogreba. Obratno je istina.</span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>ad. 6. - </b>Pisac je kazao, da je Katolička Crkva uzela od židovstva običaj pokapanja, a sada eto veli, da je ona to uzela od pogana. Ta Židovi nisu pogani. Crkva bi, apsolutno govoreći, mogla i spaljivanju dati kršćansku formu. No, kada ona toga ne čini, ne vode je hirovi, nego znameniti razlozi i pametna tradicija, koje smo vidjeli gore u glasu naših biskupa i kardinala Faulhabera. I Crkva znade, da se pri spaljivanju ne gube atomi ljudskog tijela i da Bog može uskrisiti i spaljena tjelesa, ali iz toga ne slijedi da bi ona stoga morala prigrliti i spaljivanje. Tko bi to htio tvrditi, taj bi očito griješio "per excessum." </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>ad. 7. - </b>Ako se kod prividne smrti sada slabo pregleda prije ukapanja, to isto može da bude i kod spaljivanja. Razlika je ta, da kod ukapanja može da oživi čovjek, a kod spaljenja toga nema. No, tu je kriva pretpostavka, da čovjek može sebe ubiti ili dati se ubiti. To ne smije nitko izravno, jer nitko nema nad sobom te vlasti, pa takav bi griješio protiv naravnog zakona, koji također potječe od Boga. Stoga je zabranjeno i narediti u oporuci, da nam srce probodu iza naše smrti. Toga nitko ne smije učiniti s navedenog razloga. Stoga se ne može navesti to u prilog spaljenja, što ovo isključuje mogućnost da bi netko kasnije oživio. Radije moramo naglasiti, da su takve države dužne ne dopustiti pokop dotle, dokle nije sigurna i zajamčena smrt. Uostalom je rijedak slučaj, da je netko u zemlji oživio. A nema zakona ili običaja, koji neće biti nekojim osobama na štetu ili neugodan. Ima slučajeva, u kojima su nekoje osobe upale u ponor ili slučajno među visoke gudure. Ti spašeni, pripovijedaju kasnije, da su u ponoru ili gudurama sasvim drukčije sudili o svom životu ili vječnosti, nego li su radili za ugodnog života. Valja naime i slučajeve, u kojima netko u grobu uistinu oživi, promatrati u duhu vjere, gdje su se eto ljudi i tim tobožnjim očajnim slučajevima znali dobro okoristiti u prilog svoje sretne vječnosti. Na ovo će se dakako nasmijati ljudi bezvjerci. No, što ćemo im tu reći? Naši se putevi tu razilaze, pa i naši sudovi. Kod bezvjeraca najviše važi, ako nema boli i ako se smrt izvrši u tren. A vječnost? A duša? I bol i nezgoda može da bude na spas duše i odluči za sretnu vječnost. Konačno, nije istina, da su sve kulturnije države segnule za gradnjom domova za upepeljenje. To je samo želja masonstva. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>ad. 9. - </b>Država ne smije nikada za volju nekolicine masona ili liberalaca povrijediti savjest većine svojih podanika. Niti je istina, da spaljivanje unosi blagostanje i kulturni napredak. To su fraze, kojima masonstvo i njihovi prijatelji prikrivaju svoje prozirne tendencije. Oni hoće, da ruše sve što je katoličko, pa i katoličke običaje i obrede. Hoće da nas u svemu vrate k poganstvu. To neće postići, gdje su katolici svjesni. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: xx-large;"><br /></span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times;">Izvor: "Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti", Vol. 9, No. 4, 1928.</span></p>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-89913086350119651692022-10-28T10:24:00.001+02:002022-10-28T10:24:46.282+02:00"Nasljeduj Mariju" - Alexandre Joseph de Rouville (3)<p style="text-align: center;"><b><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFmhnBFBuJDLti3LjlkKcjMcY39tQEqtZkeDfLi6ysi9mWl1JKv6GWd3xEt_kROcohJ8H2BuhouVTOutqFWYIetETmQZVEUEuk_ooWOvLOxLHJCSVQrUEK19xfbqo8lW0fH7_LOtgRoicrH3pr8rVqW4NAUeKfeRD9sbQc6KNKjPOV6n1mGKkL6aaN2A/s295/images.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="295" data-original-width="171" height="295" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhFmhnBFBuJDLti3LjlkKcjMcY39tQEqtZkeDfLi6ysi9mWl1JKv6GWd3xEt_kROcohJ8H2BuhouVTOutqFWYIetETmQZVEUEuk_ooWOvLOxLHJCSVQrUEK19xfbqo8lW0fH7_LOtgRoicrH3pr8rVqW4NAUeKfeRD9sbQc6KNKjPOV6n1mGKkL6aaN2A/s1600/images.jpeg" width="171" /></a></b></p><b><br /></b><p></p><p style="text-align: center;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">Alexandre Joseph de Rouville: "Nasljeduj Mariju"</span></b></p><p style="text-align: center;"><b><span style="font-family: times;">Sastavljeno prema planu knjige "Nasljeduj Krista"</span></b></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></p><p style="text-align: center;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">KNJIGA I.</span></b></p><p style="text-align: center;"><b><i><span style="font-family: times; font-size: large;">U kojoj se razmatraju kreposti Blažene Djevice - od vremena Njezinog Bezgrješnog Začeća do rođenja Njezinog Božanskog Sina u Betlehemu</span></i></b></p><p style="text-align: center;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></b></p><p style="text-align: center;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">POGLAVLJE III.</span></b></p><p style="text-align: center;"><b><i><span style="font-family: times; font-size: large;">O brizi koju trebamo posvetiti da bismo sačuvali posvetnuu milost</span></i></b></p><p style="text-align: center;"><b><i><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></i></b></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Marija je začeta u milosti Božjoj bez ikakve mrlje grijeha ili barem bez imalo sklonosti na grijeh; nije imala iste razloge za strah da ne upadne u grijeh. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Međutim, ako proučimo čitav tok Njezinog ponašanja, možemo pomisliti, da je Ona imala isto ili čak više od nas razloga za strah. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ona je neprestano pazila nad svim pokretima svog Srca, kao da je u opasnosti da njegovi osjećaji budu zavedeni ljubavlju prema stvorenjima. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ona je neprestano pazila nad svim svojim riječima, kao da se plašila i najmanje neopreznosti svog jezika. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Začeta sa svim povlasticama nevinosti, Ona je odabrala uvijek živjeti u vježbanju pokore.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Što se nas tiče, iako smo okruženi zavodljivim i pokvarenim neprijateljima, koji su neprestano zauzeti napadom na naše slabosti naravi, pa opet, mi živimo bezbrižno i u velikom miru. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Priznajemo da smo sama slabost, pa ipak, redovito se izlažemo prilikama koje su uzrokovale padove i najsnažnijih. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Nosimo blago milosti u vrlo krhkoj posudi, koja se može razbiti na komadiće u trenutku kada to najmanje očekujemo.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Koliko mnogo neprijatelja nas nastoji lišiti tog dragocjenog blaga? Neprijatelji unutar nas, neprijatelji izvan nas, neprijatelji oko nas. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b> Neprijatelji unutar nas</b> - naše strasti, koje nikad nisu posve ukročene. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Neprijatelji izvan nas</b> - duhovi tame.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Neprijatelji oko nas</b> - ovaj pokvareni svijet. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Poput napola ugašene lampe, naše strasti mogu se uvijek nanovo zapaliti i prouzrokovati strašne požare.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">I da smo sa sv. Pavlom bili uzneseni do trećeg Neba i dalje bismo se trebali plašiti da budemo bačeni dolje u najnižu provaliju sa đavlom i njegovim anđelima. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Uzalud se umirujemo iskrenošću naših namjera i revnošću svojih odluka. Jedna nesretna prilika dovoljna je da nas uništi zauvijek. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Jedan jedini pogled lišio je Davida prijateljstva Božjeg, a Dalila je zavela i pokvarila Sampsona. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Najjača i najimpozantnija stabla najudaljenijih osama, bila su srušena iznenadnim udarom ili napadom, nakon što su mnogo godina podnosila najjače oluje. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">U prakticiranju kreposti, ne možemo odgovoriti sa sigurnošću da ćemo biti vjerni sutra - jer smo bili vjerni danas. Budući da je potrebna budnost i odgovor na Božja nadahnuća, duša koja je bila predmet Njegovih povlastica, još uvijek može biti izgubljena. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Onaj koji oslanjajući se na svoje prijašnje raspoloženje i dispoziciju nije budan nad samim sobom uskoro će na njih zaboraviti. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kada želimo ploviti nemirnim morima i proći živim blatom, a da ne poduzmemo potreban oprez da bismo ih izbjegli, moramo uskoro očekivati žalostan brodolom. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Teško je, priznajem, prolaziti čitavi život pazeći na svoje sklonosti i težnje da bismo se protiv njih borili. Ali nitko nikada nije postao svetac bez budnosti i borbe. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"Moje tijelo dršće od straha pred Tobom, sudova Tvojih ja se bojim" (Psalmi 119, 120); strah će me učiniti opreznim, a moj oprez za mene će postići sreću budućih pobjeda u mojim borbama.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Pomozi mi da Te dobro razumijem, da je milost koja me čini Tvojim djetetom i prijateljem jedino dobro, koje je vrijedno moje brige, a čiji gubitak je jedino vrijedan mojeg žaljenja i suza.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><span>Kako trebam biti sretan, ako nikada nisam izgubio to dragocjeno blago. Slobodan od mnogih problema i nedaća u ovom životu, trebao sam postići za slijedeći neiscrpivi izvor utjehe i radosti.</span> </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">O moj Bože, ja ću radije pretrpjeti najgora zla negoli se opet dovesti u situaciju da izgubim Tvoje prijateljstvo. To je moja čvrsta odluka. Kakvu ću radost uživati, ako ostanem njoj vjeran. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ako ću znati čuvati to blago, Ti ćeš prebivati u mom srcu, vladati u njemu svojom prisutnošću, rasvjetljivati ga svojom mudrošću, podržavati ga svojom moći i svakodnevno ga darivati novim znakovima svoje ljubavi. Ukratko, Ti ćeš sam biti njegova najveća nagrada u vremenu i vječnosti. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times;"><br /></span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times;">Izvor: The imitation of the Blessed Virgin: composed on the plan of the Imitation of Christ by Rouville, Alexandre de, 1716-1793</span></p>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-38890579372142959722022-10-21T12:23:00.001+02:002022-10-25T14:14:21.733+02:00"Nasljeduj Mariju" - Alexandre Joseph de Rouville (2)<p style="text-align: center;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhaiL40rXylwf-WhpytDgrrUCT7BLrwnzYW2lNEHD-kkQW3ie92XfqPc8qICYMhawjnNJAOdlUu7fVSEuWeIVxKuWGzgOa5wOcRtbseLTGbDh1cWeGv-hEbJJ118IwWurMCsHjMFz6i9T_sM30ph_Af9hVGGYfD2u5vrVncplvfJnZDN2yqWOoIzu3W6g/s295/images.jpeg" imageanchor="1" style="font-weight: bold; margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="295" data-original-width="171" height="295" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhaiL40rXylwf-WhpytDgrrUCT7BLrwnzYW2lNEHD-kkQW3ie92XfqPc8qICYMhawjnNJAOdlUu7fVSEuWeIVxKuWGzgOa5wOcRtbseLTGbDh1cWeGv-hEbJJ118IwWurMCsHjMFz6i9T_sM30ph_Af9hVGGYfD2u5vrVncplvfJnZDN2yqWOoIzu3W6g/s1600/images.jpeg" width="171" /></a></div><p style="text-align: center;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></b></p><p style="text-align: center;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">Alexandre Joseph de Rouville: "Nasljeduj Mariju"</span></b></p><p style="text-align: center;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">Sastavljeno prema planu knjige "Nasljeduj Krista"</span></b></p><p style="text-align: center;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></b></p><p style="text-align: center;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">KNJIGA I. </span></b></p><p style="text-align: center;"><b><i><span style="font-family: times; font-size: large;">U kojoj se razmatraju kreposti Blažene Djevice - od vremena Njezinog Bezgrješnog Začeća do rođenja Njezinog božanskog Sina u Betlehemu</span></i></b></p><p style="text-align: center;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></b></p><p style="text-align: center;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">POGLAVLJE II.</span></b></p><p style="text-align: center;"><b><i><span style="font-family: times; font-size: large;">Koliko treba cijeniti posvečujuću milost </span></i></b></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Marija je bila izuzeta od grijeha od prvog trena svog postojanja. Odnosno, Ona je začeta u milosti i prijateljstvu Božjem.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Što se nas tiče, mi smo svi, kod našeg ulaza u svijet, nesretne žrtve bijesa Božjeg. Marija je sama, sačuvana Njegovom ljubavlju, ušla u svijet kao najdivnije djelo Njegove milosti. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Svemogući Bog nije mogao dopustiti da hram u kojem je odlučio prebivati, bude okaljan i najmanjom mrljom ili manom. Čast Sina je zahtijevala da Njegova Majka ne bude, niti na trenutak, rob đavla.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ali, kako je silno Marija cijenila tu istaknutu povlasticu? To je za Nju bilo kao mudrost u Salomonovim očima - izvor svih blagoslova.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"Gospodin je u Njoj... "(Mudre izreke 8,22). To je Ona cijenila više od svih zemaljskih kraljevstva. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ona je obdarena s mnogim drugim privilegijama; ali, ovo joj je bilo dragocjenije od ostalih jer ju je činilo prihvatljivijom Bogu.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Cijeli Njezin život, bio je neprekidno svjedočanstvo Njezine zahvalnosti Bogu radi tog neopisivog dara, koji niti jedno drugo čisto biće, nije podijelilo s Njom. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kršćanska dušo, ti si primila na svom krštenju posvečujuću milost koju je Marija primila prvog trenutka svog postojanja. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Po toj milosti, ti si zadobila pravo zvati Boga svojim Ocem i Isusa Krista svojim Bratom. "Učinjena si baštinicom Božjom ... i subaštinicom Kristovom." (Rim 8,17). Čak je i nebesko Kraljevstvo bilo određeno za tebe.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Shvaćaš li dobro izvrsnost tih slavnih povlastica? I jesi li na pravi način osjetljiva na čitav raspon dužnosti koje ti one nalažu?</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Jao, na sramotu kršćanstva, kako malo kršćana uopće promišlja o tome i nastoji, po svetosti svog života - održati dostojanstvo svojeg visokog poziva!</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Koliko je malo onih koji se brinu da sačuvaju neokaljanu tu haljinu nevinosti kojom su odjevene, i koja je tako upećatljiv simbol iskrenosti, čistoće i pobožnosti djece Božje!</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ponosimo se radi probitaka svijeta i s neobjašnjivom zanesenošću dajemo zadnje mjesto, po svom mišljenju, milosti koja zapravo, pravo govoreći - jedina zaslužuje naše poštovanje. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Revni smo da sačuvamo nepokvarenim ono što svijet naziva glasovitim rođenjem, a ne sramimo se izroditi od onoga koje je duhovno i božansko, upuštajući se u podle i bijedne strasti, živeći putenim životom. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Hvalimo se navodnom neovisnošću i po čudovišnom savezu s đavlom, nemamo nikakve skrupule ponovno se uvrstiti u redove pod njegovom zastavom, staviti njegovu uniformu i ponovno pasti u ropstvo u kojem smo imali nesreću biti rođeni. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">S lakomošću trčimo svjetovnim stvarima i prolaznom bogatstvu, a vječno blago nebeskog Kraljevstva zanemarujemo pa čak i preziremo.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Nezahvalne duše, nesretne žrtve grijeha - tko god da ste, barem nemojte otvrdnuti svoja srca prema Božanskom glasu koji vam opet govori. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Drugo krštenje još uvijek preostaje za vas da obnovite milost posvojenja koju ste izgubili. To je krštenje pokore, ispovijedi. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Utječite se njemu iskreno i s povjerenjem. Vaš nebeski Otac žarko želi obnoviti svoje prijateljstvo s vama. Ali ne gubite vrijeme, jer možda uskoro više neće biti vremena za vas. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Čista i Bezgrješna Djevice, moli za nas, da se u budućnosti uvijek odričemo grijeha i ustrajemo nepokolebljivo u našim odlukama, da popravimo velike gubitke koje smo podnijeli prepuštajući se grijehu. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Tvoja zaštita će postići za nas milost potpune obnove prijateljstva s Bogom, a onda ćemo uz tvog božanskog Sina Isusa, našeg najdivnijeg Spasitelja i jedinog Otkupitelja - slaviti i blagoslivljati tebe kao uzrok našeg spasenja. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Izvor: The imitation of the Blessed Virgin: composed on the plan of the Imitation of Christ by Rouville, Alexandre Joseph de, 1716-1793</span></p>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-199609800968142172022-10-15T11:53:00.003+02:002022-10-25T14:14:47.027+02:00"Nasljeduj Mariju" - Alexandre Joseph de Rouville (1)<p style="text-align: center;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgi1VlmlDJFByypds-9UdO0jwVzHRWq4H8-ght64PWXHyvLB3bg9rYXYz5CVSFtmsHpfhrrLi_r7CKCSGQE-FY4TYxTj0AF_2Kx1NONZse6z3N9vkeql3EL6dtQZM_wLGHfB2KNHlKfMkRhGeZw2rUDXi7sqXGP1_5K0UShfL4Og4AoI7xV7UO4CgiZpA/s295/images.jpeg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="295" data-original-width="171" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgi1VlmlDJFByypds-9UdO0jwVzHRWq4H8-ght64PWXHyvLB3bg9rYXYz5CVSFtmsHpfhrrLi_r7CKCSGQE-FY4TYxTj0AF_2Kx1NONZse6z3N9vkeql3EL6dtQZM_wLGHfB2KNHlKfMkRhGeZw2rUDXi7sqXGP1_5K0UShfL4Og4AoI7xV7UO4CgiZpA/s16000/images.jpeg" /></a></div><br /><p style="clear: both; text-align: center;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">Alexandre Joseph de Rouville: "Nasljeduj Mariju"</span></b></p><p></p><p style="text-align: center;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">Sastavljeno prema planu knjige "Nasljeduj Krista"</span></b></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></p><p style="text-align: center;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">KNJIGA I.</span></b></p><p style="text-align: center;"><i><b><span style="font-family: times; font-size: large;">U kojoj se razmatraju kreposti Blažene Djevice - od vremena Njezinog Bezgrješnog Začeća do rođenja Njezinog božanskog Sina u Betlehemu</span></b></i></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></p><p style="text-align: center;"><b><span style="font-family: times; font-size: large;">POGLAVLJE I.</span></b></p><p style="text-align: center;"><i><b><span style="font-family: times; font-size: large;">O nasljedovanju kreposti Blažene Djevice</span></b></i></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>"Blago onima koji čuvaju moje putove...blago čovjeku koji me sluša" (Mudre izreke 8, 32;34)</i> i čuva u srcu svom pouke kreposti koje ga učim u primjerima svetosti koje sam mu pokazala!</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Crkva nas potiče, primjenjujući te riječi Svetoga Pisma na Blaženu Djevicu, da proučavamo kako se ta Kraljica Svetaca ponašala ovdje na zemlji i da nasljedujemo ono čemu se divimo u Njoj. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sretan je, posljedično, onaj koji nasljeduje Mariju, budući da, nasljedujući Mariju on nasljeduje Isusa Kralja - prvi uzor svih kreposti. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Život te Presvete Djevice, jedna je univerzalna pouka. U njoj, mi učimo kako se ponašati u blagostanju, ali i nedaćama; u vremenima molitve, usred vanjskih obveza, u slavi i u poniženjima. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Mi nikada nećemo dostići savršenost s kojom je Ona obavljala sve svoje čine, ali savršenija je ona osoba koja je manje udaljena od toga.</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Stoga ti, koji govoriš da služiš i častiš Mariju, ako želiš suobličiti se s tim izvrsnim uzorom, trudi se nasljedovati je, koliko je god moguće u tvojoj slabosti: u Njezinoj živoj vjeri, spremnoj poslušnosti, iznimnoj poniznosti, nepokolebljivoj vjernosti, čistim nakanama i najvelikodušnijoj ljubavi. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Tko ne bi bio sposoban, kada ga pomaže Božanska milost, slijediti Njezin primjer kao uzor u prakticiranju tih različitih kreposti?</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Bez tog nasljedovanja, tvoja ljubav za Nju je jako slaba i ne bi trebao očekivati značajne znakove Njezine zaštite. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Svakog dana, istina je, ti kažeš neke molitve Njoj u čast. Štoviše, na sebi nosiš neke vanjske znakove svoje pobožnosti prema Njoj. Možda si i član onih duhovnih bratovština koje su posebno ustanovljene da bi častile Njezine iznimne kreposti. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sve će ju to pokrenuti, bez sumnje, da moli za spasonosne milosti za tebe. Ali, ako se tvoja pobožnost ne pruža dalje od toga i ako te to ne potakne da nasljeduješ Njezine kreposti, tvoja te pobožnost neće spasiti. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Filistejci su posjedovali Kovčeg Saveza i okitili su ga darovima, ali on im nikada nije postigao nikakav blagoslov jer su ostali uvijek vezani uz svoje idole. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">O, najdivnija Kraljice kreposti; ako te mi ljubimo, nije li ispravno da za tebe radimo ono što radimo za svoje vremenite prijatelje? Mi se trudimo formirati svoj karakter u skladu s njihovim i prihvatiti njihove interese. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Iz tog usklađivanja uzdiže se sjedinjenje srdaca. Nema prijateljstva tamo gdje nema sličnosti u ponašanju. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kako može Tvoje Srce, tako ponizno i čisto, tako apsolutno podložno Božjoj volji, tako revno za interese Božje, biti sjedinjeno sa srcem ovisnim o pohoti i ponosu, nepodložnim Božjoj volji i bez ikakve revnosti za Njegovu slavu?</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"Ako me ljubite, nasljedujte me, kao što sam ja nasljedovala Krista" - to govoriš svakome od nas; s još više opravdanja nego kad je sv. Pavao govorio prvim kršćanima. "Ako ste moja djeca, upijte duh svoje Majke."</span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Duh Marijine djece mora biti kao duh njihove Majke; duh milosrđa i ljubavi, duh spokoja, duh mrtvljenja, duh straha i duh Božji. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">O, Sveta Djevice, ja ću stoga u budućnosti učiniti, da se moja pobožnost prema Tebi sastoji iznad svega u nasljedovanju Tvojih kreposti. </span></p><p style="text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;">To je najsavršenija čast koju Ti mogu odati. To je najveće svjedočanstvo ljubavi koje Ti mogu dati. </span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></p><p style="text-align: left;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Izvor: The imitation of the Blessed Virgin: composed on the plan of the Imitation of Christ by Rouville, Alexandre Joseph de, 1716-1793</span></p><p style="text-align: center;"><br /></p>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-59777487091746177322022-10-07T09:46:00.001+02:002022-10-07T11:53:46.969+02:00Blagdan Gospe od Krunice<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjQyD-ADLEgdAheX7Ol0vPPn8h-iSrZBvhldeD9_yl1Y3E3lFnEaip4Mk3Z2fp9mK2s-x855a4N7zx9IBGr2nfmchgeDKqXRCfoULkM8J7QCVv76Ysz7MXL6Hp3R3hgeP5TwSBqtaXIef8OPoTkXDGlVLTh3B0z_UPveSXvT1Hw6NaeIPaV5QjAtYr3QQ/s640/88d9100a6f8a61ebe89e664084eb8538.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="640" data-original-width="640" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjQyD-ADLEgdAheX7Ol0vPPn8h-iSrZBvhldeD9_yl1Y3E3lFnEaip4Mk3Z2fp9mK2s-x855a4N7zx9IBGr2nfmchgeDKqXRCfoULkM8J7QCVv76Ysz7MXL6Hp3R3hgeP5TwSBqtaXIef8OPoTkXDGlVLTh3B0z_UPveSXvT1Hw6NaeIPaV5QjAtYr3QQ/s320/88d9100a6f8a61ebe89e664084eb8538.jpg" width="320" /></a></div><br /><p></p><p style="text-align: center;"><b>"Cvati, cvijeće, kao ljiljan i daj miris, zeleni se miljem, pjevaj hvale i blagoslivljaj Gospodina u Njegovim djelima." (Pričesna pjesma, Rimski Misal)</b></p><p style="text-align: center;">✝</p><p style="text-align: left;">Drage braćo i sestre, "već su pustinjaci prvih stoljeća molili neku vrstu krunice. Oni su molili određeni broj molitve Gospodnje "Oče naš" i pri tome su iz krila odbacivali kamenčiće. A molili su i na zrnca na konac nanizana. Poslije su mnogi pustinjaci, nevješti čitanju, mjesto 150 psalama molili 150 "Zdravo Marija" a umetali su i "Oče naš" te cijelu tu molitvu završavali bi sa hvalom Presv. Trojstvu. Današnjem načinu moljenja krunice početak je u 13. stoljeću. Veli se, da se je sama Presveta Djevica ukazala Sv. Dominiku i da ga je poučila, kako se moli krunica. (...) Tako je Gospa pokazala, kako joj je milo moljenje krunice. Krunica ima svoju posebnu vrijednost već radi načina moljenja. Krunica je molitva, u kojoj se pozdrav anđeoski "Zdravo Marijo" i "Oče naš" spliću kao u vijenac na čast Bl. Djevice i na spomen otajstva našega spasenja. Kako je lijepo, kada djeca beru cvijeće i slažu u vijenac, da njime okite sliku Djevice. Tako je isto lijepo, kada mi vijencem najljepših molitava i razmatranjem otajstava spasenja slavimo nebesku Majku. Zgodno se krunica zove i ružarij, vijenac ruža, kojim kršćanske duše časte Mariju, onu milu, uzvišenu i svetu Ružu Otajstvenu." (Đ. Cezner: Blagoslovljen Bog u svojim svetima, str. 51)</p><p style="text-align: left;">"U latinskom jeziku "rosa" = ruža, "rosarium" = krunica, zapravo vijenac ruža. O tim ružama je i govor u misnom obrascu: "U meni je milost svakoga puta i istine, u meni je svako ufanje života i krijeposti: rodih rod kao ruža zasađena uz potoke voda." (D. Kukalj: Općinstvo svetih, str. 78) [Prikazna pjesma, Rimski Misal] </p><p style="text-align: left;">"U crkvi benediktinaca u švicarskom gradu Engelbergu ima na prostranom oltaru lijepa slika Sv. Krunice. U sredini je Majka Božja s krunom na glavi a na lijevoj ruci drži Isusa. Pokraj nje su tri Anđela. Prvi pokazuje na Isusa i nad njim je pisano: "Slava Bogu na visini". Drugi gleda na križ, što ga Isus drži u ruci. Treći Anđeo ima zastavu s natpisom: "Ja sam uskrsnuće". Ona tri Anđela označuju tri djela krunice: radosno, žalosno i slavno. Ova tri djela netko je zgodno prispodobio sa tri vijenca ruža: bijelih, crvenih i zlatnih. Bijele su ruže otajstva radosna: Utjelovljenje Sina Božjega, Njegova rođenja i djetinjstva. Crvene su ruže otajstva žalosne pregorke muke i smrti Isusove. Zlatne su ruže slavna otajstva: Uskrsnuće Isusovo i Uzašašće na Nebo, dolazak Duha Svetoga, Uznesenje Marijino u Nebo i Njezino Krunjenje za Kraljicu Neba i zemlje. Kada ova otajstva pri moljenju krunice pobožno razmatramo, onda krunicu dobro molimo." (Đ. Cezner: Isto, str. 51)</p><p style="text-align: left;">"Krunica je vijenac najljepših molitava. (...) Vjerovanje je molitva, koju su po Božjem nadahnuću sastavili Apostoli, a sadrži u sebi sve glavne istine vjere. Molitva "Slava Ocu" jest jednostavna i ujedno uzvišena hvala Presv. Trojstvu. "Oče naš" je najdivnija molitva, plod mudrosti i dobrote našega Gospodina, koja svojom ljepotom nadvisuje one preksrasne psalme Davidove. Molitva "Zdravo Marijo" ima svoj početak u Nebu. Za nju veli slavni Toma Kempenac: "Kada preblaženu Djevicu pozdravljamo s riječima Anđela "Zdravo Marijo", onda Nebo kliče od veselja, zemlja se snebiva, vrag bježi, Pakao drhće, žalosti nestaje, radost se povraća, srce se od milja topi i sveta ga pobožnost raspaljuje. Doista ja ćutim u srcu takovu utjehu, da je ne mogu riječima izraziti." (Đ. Cezner: Isto, str. 123)</p><p style="text-align: left;">Svatko od nas, vjerujem, ako već ne posjeduje, barem je vidio vrt u kojemu raste svakoliko cvijeće. Otajstva Sv. Krunice jesu ruže koje moljenjem Svete Krunice darujemo Gospi za Njezin vrt - Njezino Prečisto Srce. Moleći tako otajstva Svete Krunice čupamo trnje i korov koji okružuje i kojim se Njezino Prečisto Srce oskvrnjuje. "Za ruže presvete Krunice vraća nam Ona ruže blagoslova, koje je isprosila kod svoga Sina." (D. Kukalj: Općinstvo svetih, str. 78) </p><p style="text-align: left;">Drage braćo i sestre, "molite u vašim obiteljima svi skupa svaku večer krunicu. Otac i majka, sinovi i kćeri, molite svaki dan tu laku i lijepu molitvu, koja je nadarena tolikim oprostima." [usp. Papa Pijo IX.] (Đ. Cezner: Isto, str. 266)</p><p style="text-align: left;">[Drage braćo i sestre], (...) [uzmimo] krunicu u [ruke], oči [oborimo] i [srca dignimo] prema Nebu" [Sv. Feliks Kantalicijski] (Đ. Cezner: Isto, str. 123) i poklonimo napose danas ali i inače - bukete ruža, našoj nebeskoj Majci. </p><p style="text-align: left;"><span style="text-align: center;">"Cvati, cvijeće, kao ljiljan i daj miris, zeleni se miljem, pjevaj hvale i blagoslivljaj Gospodina u Njegovim djelima." (Pričesna pjesma, Rimski Misal)</span></p><p style="text-align: center;"><b>Regina Sacratissimi Rosarii - Ora pro nobis!</b></p><p style="text-align: center;"><b>Ave Maria!</b></p><p style="text-align: center;">🕇 </p><p style="text-align: left;">Autor: Bonifacije</p><p style="text-align: left;"><br /></p><p style="text-align: left;"><br /></p><p style="text-align: left;"><br /></p><p style="text-align: left;"><br /></p><p style="text-align: left;"><br /></p><p style="text-align: left;"><br /></p><p style="text-align: left;"><br /></p><p style="text-align: left;"><br /></p><p style="text-align: left;"> </p><p style="text-align: left;"><br /></p><p style="text-align: left;"><br /></p>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-54961977595798328942022-08-21T18:07:00.002+02:002022-08-21T18:07:40.609+02:00Da, Krunica je moćno oružje protiv zla - Ona je rješenje, ne problem<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj_Y-kViftupPaVc8yIrXBNd9iSgNQC4SVSnxeY2tD-HXPubOLXaNGYM_gHFo8qpF52WoSbHQfru-vuYDTyyh_mI_ks6oOYlqlo_sExt5_ZivKTqjX6c35825WBXPGOXfdDPur6OirdGTQ1wgJk4X2FBpwPiAdg59KLYN5ThSNDiBCAj6Czhtt2sMhlyA/s512/child-in-prayer.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="341" data-original-width="512" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj_Y-kViftupPaVc8yIrXBNd9iSgNQC4SVSnxeY2tD-HXPubOLXaNGYM_gHFo8qpF52WoSbHQfru-vuYDTyyh_mI_ks6oOYlqlo_sExt5_ZivKTqjX6c35825WBXPGOXfdDPur6OirdGTQ1wgJk4X2FBpwPiAdg59KLYN5ThSNDiBCAj6Czhtt2sMhlyA/w400-h266/child-in-prayer.jpg" width="400" /></a></div><br /><p><br /></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Gdje god se bori protiv neprijatelja Crkve, Krunica je u samom centru borbe. Crkva nije nikada skrivala Krunicu i vojničko slikovno prikazivanje toga što znači biti kršćanin u neprijateljskom svijetu.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><i>Gospodin Panneton si je mogao prištedjeti mnogo muke i vremena da je samo malo istražio Krunicu izvan konspiratornih stranica koje je trolao da bi sastavio svoje dramatično blebetanje.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Katolici nikad nisu skrivali činjenicu da je Krunica oružje u borbi protiv sila zla. Već sedam stoljeća Krunica je moćno oružje protiv svijeta, tijela i đavla. Sadašnje razdoblje nije iznimka tom pravilu. Zapravo, ona je sad potrebna više nego ikada.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sv. Dominik je prvi promovirao Krunicu kao sredstvo borbe protiv albigenskog krivovjerja u trinaestom stoljeću. Papa Pio V. je 1571. pozvao sve kršćane da mole Krunicu za pobjedu nad muslimanskom flotom kod Lepanta. Dan katoličke pobjede sedmog listopada kasnije je proglašen blagdanom Svete Krunice.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kada se Blažena Majka ukazala maloj djeci pastirima u Fatimi, Portugalu 1917. Ona je tražila da svi svakodnevno mole Krunicu da bi završilo ratovanje u Europi. Mnogi pripisuju povlačenje sovjetske vojske iz Austrije 1955.nakon 2. svjetskog rata masovnim javnim okupljanjima radi molitve Krunice koje je po čitavoj zemlji organizirao pater Petrus Pavlicek.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Gdje god se bori protiv neprijatelja Crkve, Krunica je u samom centru borbe.. Crkva nije nikada skrivala Krunicu i vojničko slikovno prikazivanje što znači biti kršćanin u neprijateljskom svijetu. Nema ništa pogrešno u usvajanju tog slikovnog prikaza u modernim vremenima i ratovanju. Nije bez razloga blaženi papa Pio IX. rekao: "Dajte mi vojsku koja moli Krunicu i ja ću osvojiti svijet." </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">S dokumentiranim iskustvima uspjeha, Krunica je pravo i efikasno oružje protiv stvarnih neprijatelja Crkve. Ona izaziva užas u srcima onih koji progone Crkvu, uključujući i one koji su uključeni u trenutni kulturni rat.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Tako napadi gospodina Pannetona na Krunicu jedino mogu biti objašnjeni jer je on vidi kao prijetnju sadašnjoj bezbožnoj kulturi. On ne može propustiti primijetiti da se Krunica javlja svugdje na prvim linijama kulturnog ratovanja. Njezina nevjerojatna moć je zatvorila klinike za pobačaje, otkazala nastupe transnestita po čitaonicama i naljutila sotonističke aktiviste. Njegov napad ne cilja samo na krajnje desničare već na vjerne katolike koji na javnim trgovima mole Krunicu i koji uspijevaju biti poslušni Marijinom zahtjevu u Fatimi. I to ga užasava.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Zabrinutost gospodina Pannetona zbog Krunice ima tri znakovita nedostatka. On ne razumije narav Krunice kao molitve koja sjedinjuje osobu s Blaženom Majkom. Tako on stvara svetogrdnu priču da se zrna krunice kao amajlija isprepliću u ekstremističke resice. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Krunica, po svojoj naravi, povezuje vjernike katolike s našom Gospom, koja je sva čista, sva dobra i nesposobna za grijeh. Ništa u vezi naše Gospe ne može biti protivno zajedničkom dobru. Oni koji mole Krunice će se zauvijek truditi da ne učine ništa protivno Božjem zakonu. Sugerirati da su oni odani Krunicu potencijalni krajnje desni teroristi je uvreda svim onima koji ljube Krunicu i mole ju.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Njegov drugi problem je njegova želja da izolira Krunicu da je učini bezopasnom. Dok osuđuje konzervativce što od Krunice rade oružje, on želi sve to getoizirati. On drži da je Krunica prihvatljiva dok god se moli unutar crkava i dalje od gradskih trgova. Krunica mora biti reducirana na utješnu dekicu koja podupire slabe duše koje muči tjeskoba. Ona mora ostati u rukama onih koje on smatra "svetima" i stoga mora ostati nedjelotvorna. Mješavina katoličkog aktivizma i Krunice ne smije biti dopuštena. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Konačno, vizija Krunice gospodina Pannetona želi ograničiti njezinu upotrebu na nejasna i dvosmislena zla. Oni odani Krunici moraju držati svoju borbu subjektivnom i unutarnjom. Ciljati na folklornog "Sotonu" koji postoji samo u mašti nervoznih katolika, a ne na pravi svijet.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Onog trenutka kada je zlo identificirano kao sotonistička crna misa na Harvardu ili u gradskoj vijećnici u Oklahomi, LGBTQ+ agenda ili "reproduktivna prava", pisac oglašava uzbunu. Krunica tada pogoduje opasnim "homofobnim" stajalištima. Ona tada predstavlja "militarizam koji također uzdiže ratnički mentalitet i ideje o muževnosti i muškoj snazi."</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Zabludjeli kanadski pisac pokazuje svoje prave ekstremističke boje braneći sva ljevičarska stajališta. A kada druga strana kaže da prestanemo koristiti Krunicu to je siguran znak da ona ima ogroman utjecaj na "vrhovništva i vlasti" koji vladaju modernim svijetom (Efežanima 6,12). Vrijeme je da pojačamo napad.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">A Krunica je najmoćnije oružje. Katolici je trebaju koristiti ponosno, javno i gorljivo.</span></p><p><a href="https://www.lifesitenews.com/blogs/yes-the-rosary-is-a-mighty-weapon-against-evil-its-the-solution-not-the-problem/" target="_blank"><span style="font-family: times; font-size: large;">John Horvat II </span></a></p>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-60559921285258960512022-07-03T10:36:00.002+02:002022-07-03T10:36:28.552+02:00O "obredu sv. Petra" - slavnom Rimskom obredu (najljepšoj stvari s ove strane neba) <p style="text-align: justify;"> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEht4hmnwRulSusPmDNVa7uJeejppgCJSCZPAelPQHBO48S-uJSF4hVZbbx7aDUlf-YY7Hf3g2TW4l4MZmWnbTku8m_UScuVAlEuQRGZacNZS5m0ac3F9NBV9odFEjioUeI9A-k0mHg9jBnmgl3TC6rSc959yIdoWk23PjiiNvhWRHTFefuQAy_2HyBpxg/s516/sv.%20Misa%204.bmp" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="516" data-original-width="400" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEht4hmnwRulSusPmDNVa7uJeejppgCJSCZPAelPQHBO48S-uJSF4hVZbbx7aDUlf-YY7Hf3g2TW4l4MZmWnbTku8m_UScuVAlEuQRGZacNZS5m0ac3F9NBV9odFEjioUeI9A-k0mHg9jBnmgl3TC6rSc959yIdoWk23PjiiNvhWRHTFefuQAy_2HyBpxg/s320/sv.%20Misa%204.bmp" width="248" /></a></div><br /><p></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">UVOD</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Apostoli su sastavili pedeset četiri obreda Mise, u skladu s jezikom i običajima zemalja koje su evangelizirali. U ovom će tekstu riječ biti samo o Rimskom obredu Mise.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Zašto smo izabrali Rimski obred, ako je on samo jedan među mnogima? Je li to zato što se služi na latinskom? Ne, zapravo, izvorni jezik na kojemu je bio zapisan je bio siro-kaldejski, kojeg je sastavio sv. Petar u Antiohiji. To je bio jezik koji su upotrebljavali u Kristovo vrijeme ljudi u Judeji. Radi se o božanskoj Providnosti koja je odabrala latinski, koji će uskoro prestati biti „narječje“ kao jezik Crkve. Taj „mrtvi jezik“ za Crkvu je trebao biti znak Njezinog jedinstva u „Njezinoj Liturgiji“ i štititi značenje „Njezinih dogmi“ (jer značenje riječi na bilo kojem narječju teži promjeni kroz vrijeme – a u mrtvom jeziku se značenje riječi nikada ne mijenja).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Važnost latinskog rimskog obreda je u tome da je to obred oko 94% svih katolika. Bio je to latinski rimski obred koji je sv. Pavao širio u svojim misijskim putovanjima, obred koji je sv. Franjo Ksaverski širio po Aziji, obred kojeg su konkvistadori širili po Južnoj Americi uz pomoć Gospe Guadalupske. Bio je to latinski rimski obred koji je prvi služen na obalama Amerike, na Floridi, na mjestu koje se sad zove St. Augustin, puno prije nego su stigli prvi doseljenici. Očito, Gospodin se ''ukrcao na liturgijsku lađu'' sv. Petra; upravo je latinski rimski obred Bog izabrao za evangelizaciju širom svijeta.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Prije nego nastavim, dopustite mi da definiram riječi Tradicija i običaj koje se učestalo koriste u ovom dokumentu.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Webster definira Tradiciju kao: “Prenošenje vjerovanja i običaja, ustanovljeni uzorak djelovanja (poput vjerske prakse).“</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Webster definira običaj kao: “Davno ustanovljena praksa koja se smatra nepisanim zakonom. Uporaba i praksa zajednička mnogima.“</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Također i kanon 27 (novi Zakonik) objašnjava da je običaj najbolji tumač zakona.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Tako da kada pogledamo liturgijski zakon prema kanonskoj tradiciji, u smislu ispravnog razumijevanja zakona, on se mora razumjeti u skladu s tradicijom koja je ustanovila liturgijske običaje. Kao što je drevni crkveni otac, sv. Ivan Zlatousti rekao: „Radi li se o tradiciji? Ne pitaj više ništa.“</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">TRADICIJA PRVE MISE</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Komentari u ovom poglavlju utemeljeni su na knjizi: “Kako je Krist služio prvu Misu“ oca Jamesa L. Meaghera, D.D. Njega je papa Lav XIII. Nazvao 'doctor divinis'. Bio je predsjednik Kršćanskog novinarskog udruženja izdavačke kuće u New Yorku koja je knjigu izdala 1906. godine. Knjiga (440 stranica – kompletno s referencama i detaljnim indeksom) je trenutno dostupna u Tan Books and Publishers.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Autor ide u detalje da bi pokazao kako je posebno rimski obred Mise načinjen prema uzoru na Liturgiju tradicionalnog židovskog blagdana Pashe. Skoro svaki detalj Mise ima svoj uzorak u Pashalnoj liturgiji. Od procesija, molitva u podnožju oltara (isti psalmi su citirani), Confiteor, čak i sam Kanon su neobično slični. On ističe da je sam Bog dao detaljne upute Mojsiju i Aronu kako treba obavljati blagdan Pashe.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Bog je također dao detaljni opis liturgijske odjeće do upadljivih sitnica, naveo je materijal, boju, oblik i ukrase odore koja se nosi na javnom bogoštovlju i zabranio da ih se nosi u neko drugo vrijeme. Crkva danas rabi istu vrstu liturgijskih odora napravljenih od lana, i iste liturgijske boje, crvenu, bijelu, zelenu i ljubičastu. Crkva je samo dodala crnu boju da bi izrazila žalost. Da bi ilustrirao božansku brigu u vezi odora ističe da ih se spominje 167 puta u Starom zavjetu i 59 puta u Novom zavjetu.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Pogledajmo sada neke značajne citate da bismo ilustrirali sličnost između Pashalne liturgije i one rimskog obreda kako ju je pjevao Krist na prvoj Misi.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">- “Službe u sinagogi nisu pjevali samo rabin i njegovi svećenici, već su i ljudi sudjelovali u zbornom pjevanju. Veliki izraelski prorok Izaija prorekao je noć kada će Gospodin Mesija doći i pjevati pashalnu službu. Bezbrojni dokazi navode nas da vjerujemo da je Posljednja večera bila pontifikalna Misa koju je pjevao Gospodin, njegovi apostoli i ljudi koji su sudjelovali u zbornom pjevanju.“</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">- “Krist je stoga svećenik po redu Melkisedekovu kada je prinio kruh i vino na Posljednjoj večeri, i svećenik po redu Aronovu kada je donio pashalno janje u hram da bude žrtvovano.“</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">- “Pashalna liturgija, sačinjena od molitava, psalama, pjesama, himni, uputa, rubrika, itd., bila je temelj na kojem su apostoli, apostolski muževi i veliki sveci formirali 54 različite liturgije Mise. Najpoznatija, rimski obred, koju je ustanovio Petar u vječnom gradu i koja uz neznatne promjene stiže do nas pod imenom latinska ili rimska Misa.“ </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Jedna od zanimljivosti koju autor ističe je da je prema židovskoj tradiciji cenacolo, gdje je Krist izabrao služiti prvu Misu, izgrađen iznad grobnica Melkisedeka (svećenika i kralja) i Davida (proroka i kralja). Cenacolo je kasnije postao katedrala sv. Jakova, prvog biskupa Jeruzalema. Mjesto gdje je sv. Jakov služio svoju prvu Misu, istim riječima kao sto je to Isus činio.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kao zaključak ovog poglavlja treba biti očito da Krist nije proizveo novu liturgiju na Posljednjoj večeri. Točnije, On je usavršio pashalnu liturgiju, koja je bila božanskog porijekla, pravim „žrtvenim jaganjcem“. Tako je ispunio ono što je Ivan Krstitelj, govoreći o Isusu, predskazao: "Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta."</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">SAŽETAK LITURGIJSKE POVIJESTI PRIJE II. VATIKANSKOG SABORA</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">- Sv. Pavao kaže: „Predadoh vam ponajprije što i primih.“ On potom objašnjava što je to što je primio. Ono što on opisuje je sveta Misa. Da je Gospodin, prije negoli je trpio, uzeo kruh govoreći: “Ovo je tijelo moje koje se predaje za vas. Ovo je čaša Novoga Zavjeta u mojoj krvi“, itd. Stoga kada sv. Pavao kaže “stojte i držite predaje“ i “predadoh vam ponajprije što primih“, on se posebno poziva na liturgiju svete Mise. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">- Papa Inocent I. (402. – 417.) u pismu biskupu Gubbia, u vezi liturgijskih pitanja, kaže: „Tko ne zna ili ne priznaje da ono što je Petar, apostolski prvak, predao rimskoj Crkvi i što se i danas čuva, treba biti sačuvano i da ništa od onoga čemu nedostaje autoriteta ili što naizgled uzima kao primjer nešto iz drugih izvora ne smije biti dodano ili uvedeno?“</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">- Papa Vigilije (538. – 555.) u pismu metropolitu Brage govori sljedeće: “Stoga smo uredili prije spomenuti tekst kanonske molitve koju smo, po Božjoj dobroti, primili od apostolske tradicije.“</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">- Oko 600 godina pape su polagali „krunidbenu prisegu“, zavjetujući se: „Neću mijenjati ništa od primljene tradicije, i stoga, ni u što, što sam našao da su prije mene očuvali moji Bogu ugodni prethodnici, neću zadirati da bih preinačio ili dopustiti u tome ikakvu inovaciju.“ (1. odl.). Prisega je zazivala božansku kaznu: „ako bih pokušao djelovati u bilo čemu u suprotnosti s time ili ako dopustim da nešto takvo bude izvršeno, Ti mi nećeš biti milosrdan na strašan dan božanske pravde“ (5. odl.). „Krunidbena prisega“ počela je s papom sv. Agatonom (678. - 681.) i polagala se sve do pape sv. Celestina (1292. - 1294.). Papa Bonifacije VIII., nasljednik sv. Celestina V. nije potpisao prisegu niti ju je poslao vladajućim monarsima zbog političkog pritiska, a ne zato što se nije slagao s prisegom.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">- Na koncilu u Firenzi (koji je završio 1445.) papa Eugen IV. (1431. - 1447.) imenovao je kardinala Torquemadu službenim koncilskim teologom, koji je podržao načelo da običaj određuje liturgiju. Kardinal Torquemada objašnjava, citirajući raspravu pape Inocenta III. o običajima, da ako papa pokuša promijeniti crkvene liturgijske ceremonije, da bi time počinio raskolnički čin.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">- Postoje dva crkvena vrlo ugledna teologa - Kajetan (koji je umro 1534.) i Suarez (umro 1617.). Oba su smatrala da bi papa bio raskolnik ako on, kao što je njegova dužnost, ne bi bio u potpunom zajedništvu s tijelom Crkve kao, na primjer, da ekskomunicira čitavu Crkvu, ili da promijeni sve liturgijske obrede Crkve koje je utvrdila apostolska tradicija.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">- Tridentski sabor (1545. - 63.): 7. zasjedanje, kanon 13. Izjavljuje, „Tko kaže da se mogu prezirati primljeni i prokušani obredi Katoličke crkve, koji su uobičajeni kod svečanog podjeljivanja sakramenta, ili da ih djelitelji mogu bez grijeha po svojoj volji izostavljati, ili da ih bilo koji crkveni pastir može mijenjati za neke nove, neka bude kažnjen anatemom.“</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">- Sinoda u Pistoji 1786., predlaže pojednostavljenje liturgije, da se svagdje počnu upotrebljavati narječja i glasno izgovarati kanon Mise. Papa Pio VI. osuđuje te prijedloge i proglašava Sinodu nevažećom.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">KRITIKA NOVUS ORDO MISE</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">- Kardinal Ratzinger u svojoj knjizi “Duh liturgije“ ističe da je nova liturgija, Novus Ordo, prekid s tradicijom. On kaže da je na ,,mjesto izrasle liturgije imamo skrojenu, fabriciranu liturgiju. Napustili smo organski rast, životni proces rasta i razvoja tijekom stoljeća, i zamijenili ga s fabrikacijom, banalnim proizvodom hira trenutka.“ Kardinal također izjavljuje: „Nakon II. Vatikanskog sabora stekao se dojam da je papi moguće sve u pitanjima liturgije, napose kad se radi prema nalogu nekog ekumenskog sabora. I konačno, ideja da je liturgija kao veličina već zadana, da nije otvorena za kojekakve improvizacije, uvelike se izgubila u općenitoj javnoj svijesti na Zapadu.“ U tom smislu kardinal kaže: „Prvi vatikanski sabor zapravo nikako nije definirao niti je htio definirati papu kao apsolutnog monarha, nego naprotiv kao jamca poslušnosti objavljenoj Riječi. Njegova je punomoć povezana uz predaju vjere – to vrijedi upravo na području liturgije. Liturgiju ne ''stvaraju'' i ne ''prave'' mjerodavni uredi ili nadležne vlasti. I sam papa može biti jedino ponizni sluga njezinog pravilnog razvoja i njezine trajne cjelovitosti, integriteta i identiteta.“</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">- Kardinal Stickler, stručnjak u liturgijskom vijeću na Drugom vatikanskom saboru, komentirao je sljedeće: “…postoje određene stvari koje su toliko prijeko potrebne životu Crkve da čak ni papa nema pravo raspolagati nad njim i sugerira da liturgija treba biti smatrana jednom od tih ključnih stvari.“ I „danas stojimo pred razvalinama dvotisućljetne tradicije, i ...bojim se da je, kao rezultat bezbrojnih reformi, tradicija na takav način oštećena da bi je moglo biti teško obnoviti.“ (Latin Mass Magazine, broj: zima 1999.)</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">- Sljedeći komentari u ovom poglavlju utemeljeni su na knjizi “Liturgijska reforma: njezini problemi i pozadina“ msgr. Klausa Gambera. Kardinal Ratzinger opisuje Gambera kao “jedinog učenjaka koji, među cijelom vojskom pseudo–liturgičara, doista predstavlja liturgijsko promišljanje središta Crkve“. Kardinal Ratzinger također je napisao predgovor francuskom izdanju ove knjige i napominje da bi msgr. Gamber koji je umro 1989., bio zbunjen anti–intelektualnim stajalištem današnjih neokatolika... I time se radikalna novotarija prilagođava tradiciji dok god crkveni autoriteti tako kažu, unatoč svim dokazima za suprotno i usprkos svim zahtjevima same logike.“ U svojoj knjizi msgr. Klaus Gamber ističe:</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">- “Zasigurno nije uloga Svete Stolice uvoditi crkvene reforme. Dužnost Pape je... čuvati tradiciju Crkve – njezinu dogmatsku, moralnu i liturgijsku tradiciju.“ To je ključna točka: „Papina primarna dužnost je sačuvati ono što mu je predano, a ne uvoditi novotarije ili odbaciti ono što je drevno i uvaženo.“</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">- “Nema sumnje da je nova Misa predstavljala jasan i tragičan prekid s tradicijom. On je primijetio da dok se liturgija postepeno i neprimjetno razvijala kroz vrijeme, da nikada nije bilo pravog prekida s crkvenom tradicijom, kao što se sada dogodilo i to na tako zastrašujući način, gdje se preispituje gotovo sve što Crkva predstavlja. Mi samo možemo moliti i nadati se da će se rimska Crkva vratiti tradiciji i još jednom dopustiti služenje tradicionalne rimske Mise.”</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">- “Budući da ne postoji nijedan dokument koji posebno dodjeljuje Apostolskoj Stolici autoritet da mijenja, a još manje da ukine tradicionalni liturgijski obred, i budući da se, štoviše, može prikazati kako nijedan predhodnik pape Pavla VI. nije nikada unio značajne promjene u rimsku liturgiju, tvrdnja da Sveta Stolica ima autoritet mijenjati liturgijski obred bi u najmanju ruku bila sporna.“</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">ZAKLJUČAK</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ovdje se nismo još dotakli „očigledne činjenice“ da liturgija Mise osigurava Crkvi dva najvažnija stupa naše svete vjere: 1.) način na koji se klanjamo Bogu (štujemo ga) i 2.) stvarnu prisutnost. Zbog toga se tradicionalno prema svetoj Misi odnosi s najvećim poštovanjem kao prema objavljenoj dogmi... Stalno lijepa, stalno ista!</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sveta liturgija Mise je i žrtva i sakrament. Sveta Misa je ‘molitva' svete Crkve! Stoga slijedi uvaženo načelo “neka pravilo molitve određuje pravilo vjerovanja.” Drugim riječima: „ono što molimo na Misi određuje ono u što vjerujemo!“ Protestantski reformatori dobro su razumjeli taj koncept kao što je Luther izjavio: „uništite Misu i uništili ste Crkvu.“</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Može li biti da je zbog toga Pio XII. upozorio Crkvu na samoubojstvo zbog mijenjanja vjere u njezinoj liturgiji? Može li biti da je zbog toga sv. Pio V. kanonizirao rimski obred, u Quo Primum, i vezao rimsku Crkvu na „tradicionalni latinski rimski obred“ pod prijetnjom gnjeva Boga svemogućega, uključujući i gnjev sv. Petra i Pavla? ... Zasigurno je sv. Pio V. znao da obvezivanje rimskog obreda pod takvom prijetnjom ne bi bilo moguće ako bi sveta Misa bila samo puka disciplina podložna radikalnoj promjeni!</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Razmatrajući liturgijski kaos današnjice i veliki gubitak vjere posvuda, mislite li da bismo mogli biti zahvaćeni „gnjevom Boga svemogućega“ na koji nas je sv. Pio V. upozorio?</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Smatram da kada bi se sv. Pavao pojavio na liturgijskoj sceni danas, znajući samo ono što je znao prije svoje smrti; da bi odmah prepoznao apostolsku tradiciju latinskog rimskog obreda; i stoga kao zakonitog baštinika obreda sv. Petra. Pitam se bi li sv. Pavao smatrao Novus Ordo nezakonitim s obzirom da nema ni tradiciju za svog oca ni običaj za svoju majku.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><a href="https://www.remnantnewspaper.com/web/index.php/articles/item/2645-on-the-rite-of-saint-peter-the-glorious-roman-rite-most-beautiful-thing-this-side-of-heaven" target="_blank">Robert Higdon</a></span></p>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-8210984859811342802022-05-30T16:23:00.000+02:002022-05-30T16:23:21.618+02:00Znakovi naše vjere<p style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgj-LfW7RKAuZIdTrjHaLazuznNXny0IRJKCapx2g_LYlmKPwuQKa4lwBamgLV91KQO_CIWnaW_CB7ZcyYypnZMo7VgbsoM0C0zG4B7_BTJ4BfCstLhlUacNl3Gn3wt4v4k0M0q6NvkVdbFqiiMLxY5v5dhXgWbzl0xh5RmD-hIVrtAexZWfBnm3iZqhw/s300/Curica%20ljubi%20kip%20Marije.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="275" data-original-width="300" height="275" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgj-LfW7RKAuZIdTrjHaLazuznNXny0IRJKCapx2g_LYlmKPwuQKa4lwBamgLV91KQO_CIWnaW_CB7ZcyYypnZMo7VgbsoM0C0zG4B7_BTJ4BfCstLhlUacNl3Gn3wt4v4k0M0q6NvkVdbFqiiMLxY5v5dhXgWbzl0xh5RmD-hIVrtAexZWfBnm3iZqhw/s1600/Curica%20ljubi%20kip%20Marije.jpg" width="300" /></a></div><br /><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><p></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Znak je nešto što vodi spoznaji nečega drugoga. Naša vjera, rimokatolička vjera, puna je znakova jer veći dio stvarnosti naše vjere nedostupan je našim osjetilima. Mi ne možemo vidjeti, čuti ili dotaknuti duhovni red: našu vlastitu dušu, krepost, milost, anđele i Presveto Trojstvo; oni su iznad mogućnosti naših osjetila da ih osjete pa čak i zamisle. Čak i one stvari koje možemo osjetiti – one su najčešće odsutne osjetilima sada i ovdje: primjerice, utjelovljena Riječ, Gospa i sveci. Znakovi u liturgiji služe ne samo da promatrač postane svjestan stvarnosti koja je nedostupna osjetilima, oni služe da privuku čovjeka Bogu.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Najvažniji znakovi su sedam sakramenata koje nam je dao naš Gospodin Isus Krist dok je bio s nama na zemlji. Ti znakovi, kada se podjeljuju te ih dostojno primamo, donose dar posvećujuće milosti u naše duše. Zovemo ih djelotvornim znakovima. Drugi znakovi donose milost u onoj mjeri kakva je ispravna dispozicija onih koji je primaju (npr. blagoslov). Oni se zovu sakramentali. Službene ceremonije katoličkog bogoštovlja – npr. liturgija, pune su znakova. Svaka ceremonija unutar obreda sa svojim pokretima i instrumentima predstavlja znakove. Neki su zamišljeni kao znakovi odmah od početka (npr. poklecanje), drugima je nadodano značenje (npr. pranje ruku). Liturgijski znakovi ne pripadaju isključivo kleru; ponašanje unutar ceremonija (klečanje, sjedenje, stajanje), sudjelovanje u napjevima, u procesijama su sve znakovi vjere vjernika.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Znakovi u svijetu</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Znakovi naše katoličke vjere nisu ograničeni na propisane pokrete i nežive predmete, jer bi svi katolici trebali biti živi znakovi vjere koju ispovijedaju. Mi trebamo biti vidljivo različiti od onih koji nemaju vjeru. To je lako u crkvi ili u našim domovima; najteže, ali i gdje će imati najveću moć privući duše Bogu, je u svijetu. Nije lako učiniti znak križa prije jela u restoranu, nije lako služiti se krunicom u vlaku, odbiti poziv jer morate ići na Misu, izbjegavati meso petkom među svjetovnim prijateljima, pozvati gosta da se pridruži molitvi obiteljske krunice, itd. jer se svi bojimo biti odbačeni zbog toga što smo različiti. Ironično je, međutim, da što se više ističeš na taj način, da je sve manje ljudi šokirano. Iz osobnog iskustva, kada molim časoslov na podzemnoj željeznici, primjećujem da ako napravim znak križa na potajan, sramežljiv način, gledajući okolo da vidim gleda li tko, moji promatrači se također srame kada uhvate moj pogled. Dok je diskretno, ali samouvjereno pokazivanje vjere nešto što fascinira i poučava. Čak bi mogli ići tako daleko da se šepirimo svojim katoličanstvom poput Evelyn Waugh. Postoji priča da je jednog kvatrenog dana on stavio vagu na svoj stol u Ritzu u Londonu tako da može pažljivo izvagati težinu hrane tako da ne prekrši pravila posta. On je očito htio druge nasmijati, ali je ipak i davao znak svoje vjere za pamćenje.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Naša vjera, kada ju pokreće nadnaravna krepost milosrđa, čini nas živim članovima Otajstvenog Kristovog Tijela, posvojenom djecom Božjom i djecom Blažene Djevice Marije. To nam daje posve novo biće i posve novo djelovanje.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sve što radimo – sve – može postati znak naše vjere: naša čednost, smotrenost, promišljanje, velikodušnost – sve pokazuje nešto od unutrašnjeg čovjeka koji je ujedinjen s Bogom. U svijetu gdje većina duša vjerojatno nije ujedinjena s Bogom u milosti, još je hitnije da postanemo živi znakovi vjere. Mi možemo, napokon, biti jedini znak koji će neka pojedina duša vidjeti toga dana, tjedna ili mjeseca. Ispovjedajte svoju vjeru, draga moja braćo, da duše mogu ne samo biti vođene da upoznaju našeg dragog Boga, već da ih se i potakne da Ga i one časte i ljube.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">In Jesu et Maria,</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">p. Robert Brucciani</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Izvor: Ite Missa est, rujan-listopad 2016.</span></p>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-55684068668740412152022-05-09T12:55:00.001+02:002022-05-09T12:55:43.126+02:00Je li dopušteno održavati vezu s članovima obitelji koji su otpali od vjere?<p style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiLFt057nSgcJVyFHljEdbHyCZLx5uj-Uv3_-z_oi3CGgLKvzzgM9JlAismp3NXBlBXs3O-S30_VYM4uzwnMJl0kreA3zrzJfHTc6hypIjX9sgXm0rhxu0ytgLaZ-k45WJDPDmDGuvCmKvRxMBqFXRtRtEjrXdB9D3AkbBPADkpvxPpNxIjCZa96u1GaA/s333/otpadnik%20od%20vjere.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="237" data-original-width="333" height="285" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiLFt057nSgcJVyFHljEdbHyCZLx5uj-Uv3_-z_oi3CGgLKvzzgM9JlAismp3NXBlBXs3O-S30_VYM4uzwnMJl0kreA3zrzJfHTc6hypIjX9sgXm0rhxu0ytgLaZ-k45WJDPDmDGuvCmKvRxMBqFXRtRtEjrXdB9D3AkbBPADkpvxPpNxIjCZa96u1GaA/w400-h285/otpadnik%20od%20vjere.jpg" width="400" /></a></div><span style="font-family: times; font-size: large;">Ovo pitanje tiče se onoga što teolozi zovu komunikacija s krivovjernicima. Ovdje se odnosi na svjetovnu ili pristojnu komunikaciju, uglavnom povezanu uz trgovinu, posao ili prijateljske razgovore, odvojeno od komunikacije o svetim stvarima koja se odnosi na bogoštovlje i molitvu. Aktivno sudjelovanje ove druge vrste zabranjeno je po tradicionalnom zakonu i praksi Crkve (kanon 1258, §1 Zakonika iz 1917.), ali ga potiče pokoncilska Crkva u ime ekumenizma (kanon 844 Zakonika iz 1983.).</span><p></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Postojalo je vrijeme u povijesti Crkve kada je crkveni zakon zabranjivao uljudbene ili prijateljske interakcije s onima koji su bili ili koji su postali općepoznati i nepopravljivi krivovjernici i koji su otpali od vjere. Međutim, žalosne okolnosti modernog društva, u kojem neprestano moramo živjeti uz krivovjernike i otpadnike od vjere, prisililo je Crkvu da ublaži taj zakon. Stoga, naredba da se izbjegava svaka uljudbena komunikacija s krivovjernicima i otpadnicima može se primijeniti samo na poseban razred izopčenih osoba koje su klasificirane kao one koje treba izbjegavati u Zakoniku iz 1917. Nadalje, čak i tada je takva uljudbena komunikacija dopuštena ako postoji razuman razlog, poput nužnih poslova (kanon 2267.). Uz to, isti kanon objašnjava da se zabrana građanske komunikacije ne primjenjuje na nečijeg supružnika, roditelje, djecu, sluge i podređene, budući da se očito takva komunikacija s njima ne može izbjegavati.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Unatoč tomu, iako nas crkveni zakon ne obvezuje da izbjegavamo svaki osobni i prijateljski kontakt s otpadnicima od vjere, a osobito ne s rodbinom, takav kontakt je često vrlo opasan za vjeru katolika donoseći sa sobom mogućnost indiferentizma. Jer u praksi takav kontakt pretpostavlja da se neće raspravljati o vjeri i da će se vjerovanja ili nevjerovanja osobe otpale od vjere prihvaćati. Jer takvo prihvaćanje osnova je uobičajenih prijateljskih, društvenih kontakata. U takvim slučajevima kontakti čak i s rodbinom bili bi u suprotnosti s naravnim zakonom, a čak i s božanskim zakonom. Sv. Pavao je, zaista, vrlo jasan: </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">„Čovjeka krivovjerca iza prve i druge opomene kloni se.“ (Tit 3,10) </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Slično je i sa sv. Ivanom, apostolom milosrđa: </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">„Ako tko dolazi k vama i ove nauke ne donosi, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga! Jer tko ga pozdravlja, prima dio u njegovim zlim djelima.“ (2 Iv 10-11).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Međutim, kada je to rečeno, ne može se zanijekati da kada ne bi postojao istinski katolik koji žarko želi obraćenje krivovjernih ili otpalih rođaka na pravu vjeru i kada ne bi postojao prijateljski odnos ili razgovor, onda ne bi postojala ljudska mogućnost za iniciranje tog obraćenja. Stoga će ovisiti o kreposti razboritosti da se uravnoteži moguća prednost održavanja nekog odnosa s ozbiljnom opasnošću od indiferentizma kada se taj odnos održava, tako da on utječe na nečiju dušu, ili da se rođacima ostavi utisak da religija nije važna, ili da se na kraju potakne druge osobe ili rodbinu na indiferentizam svojim primjerom iz tog odnosa.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Razborit čovjek uglavnom će riješiti to pitanje koristeći priliku društvenog kontakta da govori otvoreno i iskreno o pravoj vjeri i religiji u pokušaju da ohrabri otpalog ili krivovjernog rođaka da pokaže interes za to. Kada tako djeluje, on vjerno ispunjava naredbu našeg Gospodina: </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">,,Tkogod prizna mene pred ljudima, toga ću i ja priznati pred Ocem svojim na nebesima." (Mt 10,32). </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ako taj pokušaj donese pozitivan odgovor, onda će on zadržati taj kontakt, redovito govoreći o vjeri. Ako ne donese dobrih plodova, nego se čini beskorisnim, onda će on izbjegavati bilo kakvo prijateljstvo i jednostavno ograničiti odnos na društvene neizbježnosti, tako ispunjavajući prijedlog sv. Pavla: </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">,,Ne budite ujarmljeni s nevjernicima. Jer što ima pravednost s nepravednošću ili kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? Kako li se slaže Krist s Belijalom? Ili kakav dio ima vjernik s nevjernikom?... Zato iziđite između njih i odvojite se, govori Gospodin, i ne dotičite se nečista, i ja ću vas primiti.“ (2. Kor 6, 14-17). </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Zaista, jer što mi imamo zajedničko s onima koji odbijaju vjerovati u nadnaravne zbilje: u Boga, Njegovu milost, nauk Crkve i križ, našu jedinu nadu?</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ali osim toga, razborit čovjek uvijek će biti spreman vježbati milosrđe prema svojoj rodbini, čak i otpadnicima i u slučaju potrebe uvijek će biti spreman pružiti fizičku pomoć ili emocionalnu podršku, čak i kada ga se duhovno odbacuje, kao što sv. Pavao naučava: </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">,,Ne daj da te zlo nadvlada, nego nadvladaj zlo dobrim." (Rim 12,21).</span></p><p style="text-align: justify;"><a href="http://archives.sspx.org/Catholic_FAQs/catholic_faqs__canonical.htm#contact_apostates" target="_blank"><span style="font-family: times; font-size: large;">o. Peter R. Scott, FSSPX</span></a></p><p><br /></p>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-76477951983281044512022-05-04T21:14:00.000+02:002022-05-04T21:14:06.868+02:00Tko sam ja da sudim? <p style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8GX4rOxJiFLvgz18wMbYUS0rnWGUzbaOruVGWepnMC6Vdc-LM4P0vb84OM9EMzq5kzygs2VcgH1X7xnwNOOudEh99iiglhkcJ3x7g7JAexJtclIpLtxYQVbwaf4vBtfYGgSpXnsQXY9XH5-rZ_AGvSvKBPu_5eVRd0GAl8m9ZAw8UrbxoMB845siTVw/s1086/tko%20sam%20ja%20da%20sudim.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="674" data-original-width="1086" height="249" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8GX4rOxJiFLvgz18wMbYUS0rnWGUzbaOruVGWepnMC6Vdc-LM4P0vb84OM9EMzq5kzygs2VcgH1X7xnwNOOudEh99iiglhkcJ3x7g7JAexJtclIpLtxYQVbwaf4vBtfYGgSpXnsQXY9XH5-rZ_AGvSvKBPu_5eVRd0GAl8m9ZAw8UrbxoMB845siTVw/w400-h249/tko%20sam%20ja%20da%20sudim.jpg" width="400" /></a></div><br /><p></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Već mi je zaista dosta te gluposti „tko sam ja da sudim?“. Samo Bog može suditi stanje ljudske duše. Ali posve je krivo sugerirati da mi ne smijemo i ne trebamo suditi ljudsko ponašanje. Nevoljnost za prosuđivanje moralnog ponašanja neizbježna je posljedica moralnog relativizma i moralnog subjektivizma koji su nagrizli uvjerenje u određivanje objektivne moralne istine na kojoj počiva zdravi sud.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Prosuđivanje je bitna sastavnica izvršavanja vlasti. Ako nemate hrabrosti suditi, onda trebate izbjegavati položaj autoriteta. Ne suditi je prokletstvo našega doba. Kada bih upozorio svoje tinejdžere da se ne druže s određenim osobama, njihov uobičajeni odgovor bio je: „O tata, ti si tako sklon osudama!” Ne suditi je napuštanje dužnosti koje je zadesilo tolike u crkvenoj hijerarhiji. Ono zamračuje poruku našeg Gospodina, sije zbunjenost među vjernicima i potkopava napore laika da se bore protiv današnjih nastranosti.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Odsutnost prosuđivanja ili nesposobnost prosuđivanja u pogledu sablazni pederastije uzdigli su nastrano ponašanje relativno malog broja pokvarenih svećenika na međunarodni skandal koji je izložio papinstvo preziru i osakatio Crkvu za sljedećih nekoliko desetljeća. Nedavni primjer pitanja „tko sam ja da sudim“ uključivao je homoseksualnost i postavio ga je kardinal Dolan pred širokom javnošću.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kardinal Dolan je rekao da nam Biblija kaže da ne sudimo ljude. Kao odgovor na pitanje novinara o objavi nogometaša Michael Sama da je homoseksualac, kardinal Dolan je odgovorio: „Ja ga nimalo ne sudim. Neka ga Bog blagoslovi. Ja ne mislim... gledajte, ista Biblija koja nam kaže, koja nas uči o kreposti čistoće i kreposti vjernosti i braka nam kaže i da ne sudimo ljude. Ja bih rekao: „bravo“.“</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Tako, Biblija nam kaže da ne sudimo ljude?</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Razmislite o ovome: „ I ja sam tebe, sine čovječji, postavio stražarem kući Izraelovoj. Kad čuješ riječ iz mojih usta, opominji ih u moje ime! Kad kažem bezbožniku: "Bezbožniče, moraš poginuti, a ti to ne kažeš, da odvratiš bezbožnika od zla puta njegova, taj će bezbožnik doduše poginuti za svoju krivnju, ali ću krv njegovu iskati iz tvoje ruke. Ako li si opomenuo bezbožnika, da se vrati sa svoga puta, a on se ne vrati sa svoga puta, on će poginuti za svoju krivnju, a ti si spasio život svoj.“ (Ezekiel 33,7-9)</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Nisu se ni Petar ni Pavao ustezali oko prosuđivanja drugih:</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">,,A Petar mu reče: "Novci tvoji neka budu s tobom na propast, što si pomislio, da se dar Božji može dobiti za novce. Nema tebi dijela ni zajednice u ovoj stvari, jer srce tvoje nije pravo pred Bogom. Okani se pakosti svoje i moli se Gospodinu! Možda će ti on tada još oprostiti pakost srca tvojega. Jer, kako vidim, ti si pun gorke žuči i uhvaćen si od zloće."“ (Dj 8,20-23)</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Pavao je rekao Elimasu: „A Savao, koji se zove i Pavao, pun Duha Svetoga pogledavši na njega reče: "O puni svakoga lukavstva i svake pakosti, sine đavolski, neprijatelju svake pravde, zar ne prestaješ kvariti pravih putova Gospodnjih?"“ (Djela 13,9-10)</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Evo još nekih poglavlja iz poslanica koja ilustriraju prosuđivanje:</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">,,A kad dođe Kefa u Antiohiju, ja sam mu se u lice usprotivio, jer je bio zavrijedio ukor.” (Gal 2,11).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">,,Braćo, ako i upadne čovjek u kakav prekršaj, vi duhovni ispravljajte takvoga duhom krotkosti; a pazi na sebe, da i ti ne budeš iskušan! ” (Gal 6,1).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">,,I ne pristajte na nerodna djela tame, nego ih radije karajte!“ (Ef 5,11)</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">,,A koji griješe, pokaraj ih pred svima, da i drugi imaju strah“ (Tim 5,20)</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">,,Svjedočanstvo je ovo istinito. Zato ih karaj strogo, da budu zdravi u vjeri, ne prianjajući uz židovske bajke i zapovijedi ljudi koji se odvraćaju od istine.” (Tit 1,13–14).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">,,Ovo govori i opominji, i poučavaj sa svom odlučnošću! Nitko neka te ne prezire! …” (Tit 2,15).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">,,A ja sam i sam uvjeren za vas, braćo moja, da ste i sami puni dobrote, napunjeni svakoga znanja, da možete jedan drugoga opominjati.” (Rim 15,14).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">,,Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to o takvoj bludnosti kakve nema ni među neznabošcima, da naime neki ima ženu očevu. I vi ste naduti, mjesto da žalite, da se ukloni između vas, koji je učinio to djelo. Jer ja, ako i nenazočan tijelom, ali nazočan duhom, već sam osudio, kao da bih bio nazočan, onoga, koji je tako učinio: U ime Gospodina našega Isusa Krista, kad se skupite vi i moj duh sa silom Gospodina našega Isusa, da se takav preda sotoni na propast tijela, da se duh spasi u dan Gospodina našega Isusa Krista.“ (1 Kor 5, 1–5).</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Tako da je jasno da Biblija često ohrabruje osuđivanje ponašanja drugih ljudi. Ali oni koji preziru osuđivanje često citiraju Mateja 7, 1–2: “Ne sudite! I nećete biti suđeni. Jer kakvim sudom sudite, onakvim će vam se suditi, i kakvom mjerom mjerite, onakvom će vam se mjeriti“. To nije naredba protiv prosuđivanja, već upozorenje da se sud mora dati dobrog srca, bez licemjerja, arogancije, zlobe ili mržnje. Stoga: ,,Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svojega! Tada ćeš vidjeti, kako da izvadiš trun iz oka brata svojega.” (Mt 7,5). Glavna svrha osuđivanja je pomoći bratu i drugima da izbjegavaju pogubna djela i da se poprave. Strašan teret suđenja je shvaćanje da ćemo i mi biti „suđeni onako kako sudimo“. Neki citiraju događaj sa ženom uhvaćenom u preljubu koju su Isusu doveli oni koji su je htjeli kamenovati kao dokaz da ni mi ne smijemo druge suditi. Ništa nije dalje od istine. Taj primjer pokazuje Božje milosrđe i prezir prema licemjerju, ali On je osudio njezino ponašanje kako dokazuje Njegova opomena: „Idi i ne griješi više“.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Mi častimo one muškarce i žene kroz povijest koji su imali hrabrosti osuditi grješno ponašanje drugih i javno svjedočiti protiv njega. Usprkos cijeni, Sir Toma Moore opomenuo je kralja Henrika VIII. da ga se ne postavlja za vrhovnog poglavara engleske Crkve jer bi tako porekao papin autoritet, a također je i kralja upozorio da će biti kriv za mnogoženstvo ako oženi Anne Boleyn. Nije li i Ivan Krstitelj sudio kada je javno optužio Heroda za preljub jer je uzeo Herodijadu za ženu unatoč tome što je još uvijek bila udana za Herodovog brata Filipa? I porote svakodnevno osuđuju optuženike.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kvaliteta prosudbe obično ovisi o informaciji koja je dostupna sucu i o nepristranosti toga suca. Osuda može biti pozitivna, negativna ili neutralna. Jednom kada se donese presuda, pitanje je što trebamo učiniti kada nas netko o njoj pita? Postoji nekoliko mogućnosti. Možemo ništa ne reći ili reći: „nemam komentara“ i pustiti da se prijeđe na drugu temu. Možemo ne reći ništa u javnosti, a osuditi, opomenuti ili pohvaliti u privatnosti. Možemo izreći svoj sud u primjerenom krugu. Konačno, možemo se poslužiti javnim forumom u kojemu je postavljeno pitanje da bi podučili gledatelje o tome kakvo je katoličko stajalište o tom problemu i naglasiti da ljubimo grješnika, ali da mrzimo grijeh.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Radi se o ljubavi koja nas ponekad potakne da progovorimo čak i onda kada postoji opasnost. ,,Ili ne znate, da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubočinci, ni mekoputnici, ni muželožnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.“ (1 Kor 6, 9–10). Kardinal Dolan potratio je priliku da poduči ne samo grješnika, već također i zbunjene i neupoznate o tome kako je prekrasan katolički nauk. Kako je kardinal Dolan mogao dodati još i „bravo“ kao završetak svog odgovora? Taj jadni homoseksualac mora izabrati ili živjeti do kraja života u celibatu i samoodricanju ili se izlaže opasnosti vječne osude zbog upuštanja u seksualne grijehe.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Većina svećenika, biskupa, kardinala ili papa bili su dobri ljudi posvećeni službi Božjoj. Ali i oni su podložni zabludi, pristranosti i taštini kao i svi drugi. Servilnost je uvijek prisutna opasnost. Tzv. Petrovo načelo koje kaže da se ljude obično promiče jedan stupanj iznad njihovog stupnja kompetencije očigledno se može ponekad primjeniti na članove crkvene hijerarhije. Posljednjih godina vidjeli smo kako je zdrava prosudba često oslabljena kukavičlukom koji se prikazuje kao razboritost i predajom duhu vremena koja glumi pastoralnu brigu.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">U suvremenom svijetu jako rasprostranjenih instant komunikacija u raznim vrstama medija otkrivaju se nemilosrdno nedostaci koji se događaju u javnim razgovorima i događajima. Pričljivi ljudi poput kardinala Dolana posebno su ranjivi. Transparentnost i otvorenost su dobre osobine, ali članovi crkvene hijerarhije moraju dobro znati kontrolirati što pričaju.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Stoga molimo Boga da nam da hrabrosti da donosimo zdrave prosudbe i mudrosti da te prosudbe koristimo na dobrobit naše djece. Sucima bi bilo dobro prisjetiti se Pavlovog savjeta Timoteju: ,,A ludih i praznih zapitkivanja kloni se znajući, da rađaju svađe. A sluga Gospodnji ne treba da se svađa, nego da bude blag prema svima, sposoban da uči, spreman da podnosi zlo, da s blagošću poučava one, koji se protive istini; ne bi li im kako Bog dao, da se pokaju i spoznaju istinu, i da dođu k sebi i iskopaju se iz zamke đavola, koja ih je stjerala pod volju njegovu.“ (2 Tim 2, 23–26).</span></p><p style="text-align: justify;"><a href="https://www.crisismagazine.com/2015/who-am-i-to-judge" target="_blank"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ronald Mann</span></a></p><p><br /></p>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-56071833268083309082022-04-07T09:59:00.002+02:002022-04-07T10:13:59.918+02:00Kako razgovarati sa svojom djecom o intimnim stvarima III. <p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; font-size: x-large; text-align: center;"><span style="font-family: times;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhHSyJlewBjPhoRQHYBhx3yG2gbMoDQWPWhc-PaEjwzJTCVrUX5nT6o_XtE4C7pUM--xVffLKeGuAkiYM_ACh7ewyBDCWUet-uYue7z_mHhStnv_9DAm_xhTYEVD_GT_sENXgpadlePVN2CadeG-OAc3MuxBYZKKHYOzPpE8sHW7vSvfUW68mRPA-uchg/s997/obitelj%20u%20molitvu.webp" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="997" data-original-width="564" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhHSyJlewBjPhoRQHYBhx3yG2gbMoDQWPWhc-PaEjwzJTCVrUX5nT6o_XtE4C7pUM--xVffLKeGuAkiYM_ACh7ewyBDCWUet-uYue7z_mHhStnv_9DAm_xhTYEVD_GT_sENXgpadlePVN2CadeG-OAc3MuxBYZKKHYOzPpE8sHW7vSvfUW68mRPA-uchg/w226-h400/obitelj%20u%20molitvu.webp" width="226" /></a></span></div><span style="font-family: times;"><br /><b><span style="font-size: x-small;"><a href="http://nasljedujmariju.blogspot.com/search?q=Kako+razgovarati+sa+svojom+djecom+o+intimnim+stvarima+II.+" target="_blank">Drugi dio</a></span></b></span><p></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Moralni sadržaj spolnog odgoja</b></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Čistoća - principi I. i II.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Katolici koji su odgojeni u vjeri te prakticiraju svoju vjeru u obitelji već jako puno znaju o etici i moralu. Oni znaju što je ispravno ili pogrešno te uvjete pod kojima je nešto ispravno ili pogrešno. Na primjer, katolici znaju da je krađa grijeh. Znaju da je ovisno o vrijednosti i količini ukradene stvari te bogatstvu ili siromaštvu okradene osobe taj grijeh težak ili lak. Oni također znaju da ukrasti hranu ako netko umire od gladi uopće nije grijeh. Praktični katolici znaju obvezatnost svete Mise nedjeljom i nemrsa petkom, a i da postoje okolnosti zbog kojih na to nismo obavezni. Tako je to i s mnogim drugim stvarima. No, veliki broj katolika vrlo je zbunjen oko principa seksualnog morala i izvan i u braku. Nažalost mnoge sve to niti ne zanima. Ali jako je bitno da svi katolici nauče te principe i barem njihovu općenitu primjenu na životne situacije s kojima se susreću. To vas neće učiniti moralnim teologom jer će još uvijek biti puno slučajeva oko kojih ćete se morati posavjetovati s iskusnim duhovnikom. Djeca te principe moraju postepeno naučiti i s vremenom se samostalno suočavati s teškoćama, odnosno procjenjivati situacije i donositi odluke na vlastitu odgovornost. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">U nastojanju da se što vjernije držimo Božjih zapovijedi može se javiti skrupuloznost. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Što je to skrupuloznost? Neki misle da je ona znak kreposti ili pak pod skrupuloznost trpaju pravu krepost posvećivanja pažnje oslobađanju od lakih grijeha pa čak i malih namjernih pogrešaka. No, to nije tako. Skrupuloznost je stanje u kojem se osoba uznemiruje zbog grijeha kad uopće ne postoji krivnja, ili kad više nije sposobna razlučiti što je ozbiljan, a što laki grijeh, i što uopće nije grijeh. To zaista nije krepost. Na polju čistoće, pažnja koja se posvećuje lakom grijehu i prilikama za grijeh je zdravi znak kreposti. Ali ako osoba misli da su male pogreške ozbiljne, ako ne može razlučiti koji je čin smrtni, a koji laki grijeh, ili uopće nije, ako stalno brine oko toga da li je počinila grijeh ili nije; ako se stalno vraća na jednu te istu stvar i nikad ne donese neki zaključak, ili ako odluči da je dotični čin smrtni grijeh samo da "bude sigurna" - onda je to skrupuloznost. Takva skrupuloznost (osim u nekim rijetkim slučajevima kada to Bog dopušta kao kušnju) je nezdrava i čini štetu duhovnom životu. Bog ne zahtijeva apsolutnu sigurnost u našim djelima. On jedino traži da mi posvetimo razumnu brigu oko pitanja morala kao i u drugim važnim stvarima. Ako mi djelujemo prema razumnoj procjeni, ako ispovijedamo svoje grijehe najbolje i najiskrenije što možemo, onda smo mi ispunili Njegov zakon. Skrupuloznost zahtijeva iskusnog ispovjednika koji će u pokorniku proizvesti sposobnost (barem na kraju) donošenja odluka oko nekog čina i to bez zabrinutosti i krajnje neodlučnosti. To je jedan od razloga zašto je važno znati ove principe jer će oni omogućiti lakše donošenje odluka.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kada ih djeca trebaju naučiti? </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Djeca trebaju naučiti glavne principe čednosti u ranom djetinjstvu, između 6 i 10 godina. Do vremena kada im postane privlačan spolni užitak već trebaju znati sve principe i primjenjivati ih na uobičajene opasnosti s kojima se susreću u mladosti.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"> </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Općeniti uvjeti za teški grijeh</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Osoba čini težak, ili smrtni grijeh ako ona:</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">1. Krši moralni zakon u ozbiljnim stvarima.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">2. Čini to svjesno i namjerno.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">3. Izabire taj čin s punim i potpunim pristankom svoje volje.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Zato, ako osoba ne shvaća ozbiljnost onoga što radi, ako nije slobodna ili ako zapravo ne pristaje svojevoljno na to, onda je taj čin laki grijeh. Na primjer, Ivan koji s tri godine dira svoje genitalije, uopće ne čini grijeh jer ne zna da je takvo ponašanje pogrešno. Paula, koja s deset godina slučajno otkrije samozadovoljavanje, vjerojatno uopće ne čini grijeh prvi puta kada to napravi. Ali oba djeteta treba ispraviti i podučiti. Ivana treba lagano opomenuti na isti način kao kad stavlja palac u usta. No, netko ozbiljno treba popričati s Paulom i reći joj da je počinila nešto što je grješno iako ona to nije znala i nije zbog toga ovaj puta kriva. Takva opomena je potrebna jer se navika te vrste lako formira i onda će biti potrebna teška borba da je se nadvlada. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Užitak i ugoda</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Užitak je nešto što počiva u tijelu. On je tu, velikim dijelom, bez naše želje. Na primjer, parfem nam fino miriše htjeli mi to ili ne. Baršun je ugodan na koži htjeli mi to ili ne. U tim slučajevima, mi se obično možemo udaljiti od izvora užitka ako to želimo. No, to nije uvijek slučaj sa spolnim užitkom. Ponekad on dođe bez naše želje i volje. Ali važno je da se ne smije zanijeti njime, da ga se ne smije htjeti, željeti, uzrokovati, odobravati, ili namjerno iskusiti izvan braka. To je vrlo važno. Ponekad se spolni užitak, pogotovo kod muškaraca, pojavi bez nekog jasnog uzroka. Grijeh leži u svojevoljnom pristanku ili namjernom uživanju, ne nužno u samom iskustvu tjelesnog užitka. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></p><div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Moralni principi za neoženjene</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">1. Namjerno izazvati čak i najmanji spolni užitak, sam ili s nekim drugim, ili prepustiti mu se svojevoljno ako je slučajno izazvan, je uvijek smrtni grijeh. Odnosno drugim riječima, smrtni je grijeh tražiti, uzrokovati ili svojevoljno doživjeti spolni užitak, bio takav užitak potpun ili nepotpun.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Primijetite da taj princip vrijedi za sve grijehe nečistoće, bilo da je učinjen sam ili s drugom osobom bilo kojeg spola. To stavlja odgovornost na pojedinca. Čim se pojavi osjećaj nečiste ugode ili užitka, za kojeg se ne smije zamijeniti neki drugi tjelesni osjećaj, osoba treba odbiti svoj pristanak. To je najbolje učiniti izgovaranjem molitve.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Za neoženjene je i nepotpuni i potpuni užitak smrtni grijeh ako volja to odobrava, iako je potpuni ozbiljniji nego nepotpuni i svaki treba ispovjediti kao zasebni grijeh. Spolni užitak treba razlikovati od drugih tjelesnih osjećaja koji nisu sami grješni. Uzbuđenje zbog prve ozbiljne simpatije u adolescenciji, žestoke emocije koje se u nama javljaju kod vožnje vlakom "smrti" u zabavnom parku, osjećaj zadovoljstva koji zaljubljeni osjećaju kad su u zajedničkom društvu, osjećaj srama kad si uhvaćen u nečem sramotnom pa se zacrveniš u licu, to nisu spolni osjećaji. To je važno primijetiti jer spolni osjećaji često dolaze s nekim od ovih gore navedenih i to treba razlučiti. Neki osjećaju snažan strah kad vide slike eksplicitnog sadržaja pa to zamijene sa spolnim užitkom. Vrlo je važno to razdvojiti da ne bi osoba postala seksualno uzbuđena čim joj se javi koji drugi od ovih osjećaja. </span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">To sve treba postepeno otkrivati djetetu. Prvo će biti dovoljno reći: "To je prosto, to se ne smije raditi/ gledati/ govoriti." Poslije se može reći: "Namjerno uživati u spolnom užitku je ozbiljan grijeh." Ako moraju znati što je spolni užitak recite im da je to užitak/ ugoda koji/a dolazi iz spolnih organa. </span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Primjeri: </span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">1. Dječak koji vozi bicikl slučajno postane seksualno uzbuđen. On odbije taj užitak i odmah siđe s bicikla i malo prošeta dok ga to ne prođe. On nije sagriješio budući da nije svojom voljom pristao na užitak koji se spontano javio. (Da je još u sebi izgovorio molitvu, bio bi posve siguran. Ne može se moliti i smrtno griješiti u isto vrijeme.)</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">2. Djevojka mašta o romantičnoj ljubavi da bi u sebi pobudila laganu seksualnu napetost. Ona griješi smrtno jer je namjerno uzrokovala užitak. Ako počne maštati bez takve namjere, i svejedno postane uzbuđena i odmah to odbije, prestane sanjariti onda ona nije sagriješila iako je bila u iskušenju.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">3. Djevojka i mladić na spoju traže seksualni užitak koji mogu dostići bez da "idu do kraja". Oni oboje smrtno griješe, iako možda jedan od njih nije uopće osjetio neki užitak. Njihova namjera je bila loša. Ako je bilo tko od njih imao potpuni užitak to se zasebno treba ispovjediti.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">4. Mladić se probudi po noći iz "erotskog sna" koji je popraćen izbacivanjem sjemena. On se odmah pomoli, okrene i nastavi spavati. On nije sagriješio. Ako on na to pristane dok je potpuno budan, onda on ozbiljno griješi. Ali ako je napola u snu, iako naizgled daje pristanak, čak i stimulira to svojim pokretima, njegov grijeh je lak. Iako je ozbiljna stvar, budući da su njegov pristanak i svjesnost bili polovični i nepotpuni.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Taj princip ne treba djetetu prikazati u baš svim njegovim primjenama. No, princip treba upamtiti, a onda će primjena doći prema potrebi. Kod dječaka će vjerojatno trebati dati neke primjere do prve noćne polucije, a kod djevojaka do prve menstruacije. </span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Toj poduci uvijek dodajte da je spolni užitak posvećen i normalan u braku i da su kušnje, sklonost maštanju, i spontano spolno uzbuđenje uobičajene kod sazrijevanja. Oni su znak približavanja zrelosti. Neka im bude jasno da svi mladi ljudi to prolaze. </span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">2. Želje i misli: Namjerno željeti ili htjeti zabranjeni spolni užitak je smrtni grijeh iako nema nikakvog trenutnog tjelesnog užitka. Misliti sa svjesnim odobravanjem ili mentalnim zadovoljstvom o bilo kakvoj vrsti nečistoće je smrtni grijeh iako ne dolazi do ikakvog tjelesnog užitka. Ili jednostavnije: Željeti izvršiti nečisto djelo ili misliti o ikome kako grješi bludno s odobravanjem je smrtni grijeh. </span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">To naš Gospodin jasno kaže (Mt 5:28): "A ja vam kažem da je svaki, koji s požudom pogleda ženu, već u svom srcu s njom učinio preljub." Grijeh "loših" ili nečistih misli sastoji se u svjesnom uživanju zamišljajući ili maštajući o grješnim činima, bilo da su ti čini njihovi vlastiti ili od nekog drugog. Da bi misao bila strogo nečista mora se raditi o namjernom zamišljanju nekoga kako uživa u zabranjenom spolnom užitku, tako da volja sigurno odobrava to ponašanje sa svojim zabranjenim elementom. Većina misli i želja više ima prirodu napasti nego grijeha: jer bez obzira koliko dugo živa slika mašte traje, ona nije grješna dok se na nju svjesno ne pristane. Naravno, postoji prirodna sklonost takvim mislima. Kada se javi neka nečista ideja ili želja skoro uvijek će je popratiti vrlo privlačan poriv prema njoj. Napokon, spolni užitak je prirodno dobar u sebi, i vrlo je privlačan. Taj prvi impuls nije grješan. Samo kad netko svojom voljom da odobrenje, ta želja ili misao postaju grješni. </span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Primjeri: </span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">1. Mladić namjerno želi griješiti s djevojkom, iako to ne čini iz straha zbog posljedica u društvu. On smrtno griješi.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">2. Djevojka s odobravanjem mašta o nasladi spolnog užitka s muškarcem. Ona ne ide tako daleko da to želi i postići, niti ništa ne poduzima da uzrokuje osobni užitak. Svejedno smrtno griješi.</span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">3. Mladić saznaje o užicima bračnog života. Želi ih jednog dana iskusiti u braku. On ne griješi s takvim mislima jer što on želi u braku je legitimno iako su njegove misli nečedne. Kada takve misli postaju grješne objasnit ćemo kasnije. </span></div></div><div style="text-align: justify;"><br /></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;"><i>Ako vas zanima cijela skripta o spolnom odgoju djece i mladih javite porukom na naš mail pa ćemo vam je poslati.</i></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;"><i><br /></i></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: times;"><span style="background-color: white; font-size: 13px; text-align: start;">Prema knjizi vlč. Henrya Sattlera </span><a href="https://www.tanbooks.com/index.php/children-s-homeschooling/parents-children-and-the-facts-of-life.html" style="background-color: white; color: #ff9900; font-size: 13px; text-align: start;">"Patents, children and the facts of life"</a></span></div>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-49305964890252934762022-03-11T12:02:00.001+01:002022-03-11T12:02:21.122+01:00Nadbiskup Viganò poziva sve biskupe i svećenike da služe tradicionalnu misu<p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiUZtBTO0vbWtj36DtWTrg3NClo_OJvYpU4OXMfJPJ0ve51RfzYDUDTKbgWVbsnWlXRcRho3MuQvUzS31CmHgXnOy9neI9DgfKVvcYfwTERQFdVA5MXPSni1TXmJVFtrwNZhfJCBAwMJDgQB4VpqtpqfHBzvqPyTCodUgsqAQHGsy5temfDQfpbcG0tLw=s800" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="498" data-original-width="800" height="249" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiUZtBTO0vbWtj36DtWTrg3NClo_OJvYpU4OXMfJPJ0ve51RfzYDUDTKbgWVbsnWlXRcRho3MuQvUzS31CmHgXnOy9neI9DgfKVvcYfwTERQFdVA5MXPSni1TXmJVFtrwNZhfJCBAwMJDgQB4VpqtpqfHBzvqPyTCodUgsqAQHGsy5temfDQfpbcG0tLw=w400-h249" width="400" /></a></span></div><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /><b><br /></b></span><p></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>Venite Adoremus</b> (Dođite, poklonimo se): Nadbiskup Viganò poziva sve biskupe i svećenike da služe tradicionalnu misu</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Napomena urednika: Nadbiskup Carlo Maria Viganò uputio je svoj najuzbudljiviji poziv do sada za potpunu obnovu tradicionalnog rimskog obreda. On dijeli svoje osobno iskustvo liturgijske revolucije. Prenosi davno zaboravljena sjećanja na mladost u kojoj ga je odgajao stari obrednik. Ipak, na početku njegovog svećeništva revolucionari su ga zamijenili onim što on naziva "krivotvorenim ritualom". Prenosi da ga je potreba da se skrije - zbog prijetnji njegovom životu nakon njegova zviždačkog svjedočanstva o bivšem kardinalu Theodoru McCarricku - navela da otkrije staru misu. On pripovijeda o velikoj preobrazbi koju je ovo otkriće izvršilo u njegovoj svećeničkoj duši.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Bivši apostolski nuncij u Sjedinjenim Državama priznaje da "tupi rimski liturgičar, prelat sa svojim krojenim klerikalnim odijelom i svojim prsnim križem u džepu, savjetnik rimske kongregacije s najnovijim primjerkom Concilium ili Civiltà Cattolica" ne vidi Staru misu onakvu kakva ona jest: "čedni zanos ljubavi prema svojoj voljenoj... radost da se izgubi u njezinim očima." No govori drugim klericima koji "s minimalnim unutarnjim životom pristupaju drevnoj misi, bez obzira na to jesu li ju ikada prije poznavali ili otkrili po prvi put" i priznaje da su takvi svećenici "duboko dirnuti sabranim veličanstvom obreda", koji papa Franjo pokušava iskorijeniti. Ovim klericima dobre volje upućuje sljedeće lijepo objašnjenje intrinzične moći starog rimskog obreda:</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"Ono što želim da moja braća u episkopatu i svećeništvu shvate je da je ta misa intrinzično božanska, jer se sveto shvaća na dublji način: osoba je doslovno uznesena na nebo, u prisutnost Presvetog Trojstva i nebeskog suda, daleko od buke svijeta. To je ljubavna pjesma, u kojoj ponavljanje znakova, štovanja i svetih riječi ni na koji način nije beskorisno, kao što se majka nikad ne umara ljubeći sina ili nevjesta ne umara govoreći: „Volim te.” svome mužu. Tamo je sve zaboravljeno, jer sve što se u njoj govori i pjeva vječno je, sve geste koje se tamo izvode trajne su, izvan povijesti, a ipak uronjene u kontinuum koji spaja posljednju večeru, kalvariju i oltar na kojem se misa slavi."</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Nasuprot tome, on opisuje rituale stvorene pod Pavlom VI:</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">"Ako pogledam stol versus populum (prema puku), vidim tamo luteranski oltar ili protestantski stol; ako čitam riječi ustanove posljednje večere u obliku pripovijedanja, čujem modifikacije Cranmerove opće knjige molitvi i Calvinovu službu; ako pogledam kroz reformirani kalendar, otkrijem da su uklonjeni isti sveci koji su anulirali krivovjernike pseudo-reforme. A isto vrijedi i za pjesme koje bi užasnule Engleza ili Nijemca katolika: slušanje hvalospjeva onih koji su ubili naše svećenike i gazili Presveti Sakrament u preziru zbog 'papističkog praznovjerja' pjevani pod svodovima crkve trebali bi nas natjerati razumjeti ponor koji postoji između katoličke mise i njezine koncilske krivotvorine."</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Zatim postavlja izazov svojim kolegama biskupima i svećenicima: "Želio bih da se moja subraća usude učiniti nezamislivo." On ih potiče da uđu u drevni obred, ne iz pukih estetskih ili legalističkih razloga (jer nije ukinut), nego "radije sa strahopoštovanjem s kojim je Mojsije pristupio gorućem grmu: znajući da svatko od nas, nakon što siđe s oltara nakon Posljednjeg Evanđelja, na neki način se iznutra preobražava jer je tamo susreo Svetinju nad Svetinjama." Priznaje veliku patnju i progon dobrih svećenika koji već postoje i nagovještava da shvaća da ih strah od još većeg progona može odvratiti od prave mise. Međutim, podsjeća ih da je "sveta tridentska misa jedino sidro spasenja katoličkog svećenstva". On pita takve dobre svećenike koji se boje odmazde od nadređenih: "Želite li ugoditi Bogu ili onome koji vas udaljava od Njega?" Potiče ih da "otkriju što znači slaviti svetu žrtvu ne kao patetični 'predsjedatelji skupštine', nego kao 'sluge Kristove i upravitelje tajna Božjih' (1 Kor 4,1)."</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Završava ohrabrujući biskupe i svećenike da "[uzmu] Misal, zatraže pomoć od prijatelja svećenika i popnu se na goru Preobraženja". Uvjerava ih da kad se jednom popnu na Svetu goru više se neće htjeti vratiti.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Hvala Vam, nadbiskupe Viganò, što ste još jednom bili pravi pastir, ovaj put kolegama biskupima i svećenicima. Hvala Vam što ste ih doveli natrag "<i>ad altare Dei</i>". — Brian M. McCall, glavni urednik</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><b>DILECTA MEA</b> (Voljeni moji)</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Vi koji si dopuštate zabraniti svetu apostolsku misu, jeste li je ikada slavili? Vi koji ste s visine svoje liturgijske katedre razdragani "starom misom", jeste li ikada meditirali na njezinim molitvama, obredima i drevnim i svetim gestama? Pitao sam se to mnogo puta u proteklih nekoliko godina: jer sam i sam, iako sam poznavao ovu misu od malih nogu; iako sam ju naučio služiti i odgovarati služitelju još kao mali, dok sam još nosio dječačke hlačice, skoro sam ju zaboravio i izgubio. <i>Introibo ad altare Dei</i> (Pristupit ću k Božjem žrtveniku). Klečeći zimi na ledenim stubama oltara, prije polaska u školu. Znojeći se u vrućim ljetnim danima pod svojim mistrantskim ruhom. Zaboravio sam tu misu, iako je to bila misa moga svećeničkog ređenja 24. ožujka 1968: doba u kojem su se već mogli uočiti znakovi revolucije koja će ubrzo nakon toga Crkvi oduzeti njezino najdragocjenije blago, nametnuvši krivotvoreni ritual umjesto njega.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Pa, ta misa koju je koncilska reforma ukinula i zabranila u mojim prvim godinama svećeništva ostala je kao daleka uspomena, poput osmijeha voljene osobe, pogleda nestalog rođaka, zvuka nedjelje sa svojim crkvenim zvonima, njenim prijateljskim glasovima. Ali to je bilo nešto što je imalo veze s nostalgijom, mladošću, entuzijazmom doba u kojem su crkvena opredjeljenja tek dolazila, u kojem su svi željeli vjerovati da se svijet može oporaviti od posljedica Drugog svjetskog rata i opasnosti od komunizma s obnovljenim duhovnim zamahom. Željeli smo misliti da bi ekonomsko blagostanje nekako moglo biti popraćeno moralnim i vjerskim preporodom naše nacije [Italije]. Unatoč revoluciji 1968., okupaciji, terorizmu, Crvenim brigadama i krizi Bliskog istoka. Tako se, usred tisuću crkvenih i diplomatskih obveza, u mom sjećanju iskristaliziralo sjećanje na nešto što je zapravo ostalo nerazrješeno, što je desetljećima "trenutno" bilo po strani. Nešto što je strpljivo čekalo, s popustljivošću koju samo Bog koristi prema nama.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Moja odluka da prokažem skandale američkih prelata i Rimske kurije bila je prigoda koja me je navela da razmislim, pod drugim svjetlom, ne samo svoju ulogu nadbiskupa i apostolskog nuncija, nego i dušu tog svećeništva koje prvo služi u Vatikanu, a zatim u Sjedinjenim Državama, na neki je način ostala nepotpuna: više zbog u vezi toga da sam ja svećenik nego zbog službe. A ono što do tada još nisam shvatio postalo mi je jasno zbog jedne naizgled neočekivane okolnosti, kada se činilo da je moja osobna sigurnost ugrožena i da sam, protiv svoje volje, morao živjeti gotovo u skrovitosti, daleko od palača kurije. Tada me ta blagoslovljena segregacija, koju danas smatram svojevrsnim samostanskim izborom, dovela do ponovnog otkrivanja Svete Tridentske Mise. Dobro se sjećam dana kada sam umjesto misnice odjenuo tradicionalno ruho s ambrozijanskim humeralnim velom i manipulom. Sjećam se straha koji sam osjećao izgovarajući, nakon gotovo pedeset godina, one molitve Misala koje su ponovno izlazile iz mojih usta kao da sam ih malo prije izgovorio. <i>Confitemini Domino, quoniam bonus</i>, umjesto psalma <i>Judica me, Deus rimskog obreda. Munda cor meum ac labia mea</i>. Te riječi više nisu bile riječi ministranta ili mladog sjemeništarca, nego riječi služitelja, mene koji sam još jednom, usudio bih se reći, prvi put služio Misu pred Presvetim Trojstvom. Jer iako je istina da je svećenik osoba koja živi bitno za druge – za Boga i za bližnjega – jednako je točno da ako nema svijest o vlastitom identitetu i nije njegovao vlastitu svetost, da je njegov apostolat sterilan kao cimbal koji zveči.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Znam dobro da ta razmišljanja mogu ostaviti ravnodušnima one koji nikada nisu imali milost slaviti misu svih vremena, ili čak izazvati superiornost. Ali isto se događa, zamišljam, za one koji se nikada nisu zaljubili i koji ne razumiju entuzijazam i čedan izraz voljenog prema svojoj voljenoj, ili za one koji ne poznaju radost izgubiti se u njezinim očima. Tupi rimski liturgičar, prelat sa svojim krojenim klerikalnim odijelom i svojim prsnim križem u džepu, savjetnik rimske kongregacije s najnovijim primjerkom Concilium ili Civiltà Cattolica na vidnom mjestu, gleda misu svetog Pija V. očima entomologa (znanost koja proučava kukce), proučavajući baš kao što prirodoslovac promatra vene lista ili krila leptira. Doista, ponekad se pitam ne rade li to sterilnošću patologa koji skalpelom reže živo tijelo. Ali ako svećenik s minimalnim unutarnjim životom pristupi drevnoj misi, bez obzira na to je li ju ikada prije poznavao ili je otkriva po prvi put, duboko je dirnut sabranim veličanstvom obreda, kao da je zakoračio izvan vremena i ušao u vječnost Božju.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ono što želim da moja braća u episkopatu i svećeništvu shvate je da je ta misa intrinzično božanska, jer se sveto shvaća na unutarnji način: doslovno je uznesen na nebo, u prisutnost Presvetog Trojstva i nebeskog sud, daleko od buke svijeta. To je ljubavna pjesma, u kojoj ponavljanje znakova, poštovanja i svetih riječi ni na koji način nije beskorisno, kao što se majka nikad ne umara ljubeći sina ili nevjesta ne umara reći: "Volim te" svome mužu. Tamo je sve zaboravljeno, jer sve što se u njemu govori i pjeva vječno je, sve geste koje se tamo izvode trajne su, izvan povijesti, a ipak uronjene u kontinuum koji spaja posljednju večeru, kalvariju i oltar na kojem se misa slavi. Služitelj se ne obraća okupljenima s brigom da bude razumljiv, ljubazan ili ažuran; nego se obraća Bogu: a pred Bogom postoji samo osjećaj beskrajne zahvalnosti za privilegiju da sa sobom mogu ponijeti molitve kršćanskog naroda, radosti i tuge tolikih duša, grijehe i nedostatke onih koje mole oprost i milosrđe, zahvalnost za primljene milosti i glas za naše drage pokojnike. Čovjek je sam, a istovremeno se osjeća intimno sjedinjen s beskrajnim mnoštvom duša koje križa vrijeme i prostor.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kad slavim apostolsku misu, razmišljam o tome kako se na tom istom oltaru, posvećenom relikvijama mučenika, nalazi toliko svetaca i tisuće svećenika, koristeći iste riječi koje ja govorim, ponavljajući iste geste, čineći iste naklone i ista poklecanja, noseći isto ruho. Ali prije svega primanje svete pričesti istim Tijelom i Krvlju našega Gospodina, kojemu smo svi pridruženi u prinošenju svete žrtve. Kada slavim misu svih vremena, shvaćam na najuzvišeniji i najpotpuniji način istinski značaj onoga što nas uči nauk. Djelovanje <i>in persona Christi</i> nije mehaničko ponavljanje formule, već svijest da moja usta izgovaraju iste riječi koje je Spasitelj izgovorio nad kruhom i vinom u Cenakulu; da dok uzdižem Hostiju i kalež k Ocu, ponavljam žrtvu koju je Krist učinio od sebe na križu; da primajući svetu pričest konzumiram žrtvovanu Žrtvu i hranim se samim Bogom, a ne sudjelujem u zabavi. I cijela Crkva je sa mnom: Crkva Pobjednička koja se udostojila sjediniti se s mojom molitvom, Crkva Trpeća koja čeka kako bi skratila boravak duša u Čistilištu i Crkva Vojujuća koja se jača u svakodnevnoj duhovnoj borbi. Ali ako su, kao što ispovijedamo s vjerom, naša usta doista Kristova usta, ako su naše riječi u Posveti doista Kristove, ako su ruke kojima se dotičemo Hostije i Kaleža Kristove ruke, kakvo poštovanje bi trebali imati za naše tijelo, održavajući ga čistim i neoskvrnjenim? Koji je bolji poticaj da ostanemo u milosti Božjoj? <i>Mundamini, qui fertis vasa Domini</i>. I uz riječi Misala: <i>Aufer a nobis, quæsumus, Domine, iniquitates nostras: ut ad sancta sanctorum puris mereamur mentibus introire..</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Teolog će mi reći da je to uobičajena doktrina, i da je misa upravo to, bez obzira na obred; ja to ne poričem, racionalno. No, dok je slavlje Tridentske Mise stalni podsjetnik na neprekinuti kontinuitet djela Otkupljenja puna svetaca i blaženika, isto se, čini mi se, ne događa s reformiranim obredom. Ako pogledam stol versus populum, vidim tamo luteranski oltar ili protestantski stol; ako čitam riječi ustanove posljednje večere u obliku pripovijedanja, vidim modifikacije Cranmerove opće knjige molitvi i Calvinovu službu; ako pogledam kroz reformirani kalendar, otkrijem da su uklonjeni isti sveci koji su anulirali krivovjernike pseudo-reforme. A isto vrijedi i za pjesme koje bi užasnule Engleza ili Nijemca katolika: slušanje hvalospjeva onih koji su ubili naše svećenike i gazili presveti sakrament u preziru zbog 'papističkog praznovjerja' pjevano pod svodovima crkve trebalo bi nas natjerati razumjeti ponor koji postoji između Katoličke Mise i njezine koncilske krivotvorine. Da i ne govorimo o jeziku: prvi koji su ukinuli latinski bili su krivovjernici, u ime da se narodu da bolje razumijevanje obreda; narod kojeg su obmanjivali, osporavajući otkrivenu Istinu i šireći zabludu. Sve je profano u Novus Ordu. Sve je trenutno, sve slučajno, sve je slućajno, moguće i promjenjivo. Ne postoji ništa od vječnog, jer je vječnost nepromjenjiva, kao što je i vjera nepromjenjiva. Kao što je Bog nepromjenjiv.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Postoji još jedan aspekt tradicionalne svete mise koji želim istaknuti, a koji nas spaja sa svecima i mučenicima iz prošlosti. Od vremena katakombi pa sve do najnovijih progona, gdje god svećenik slavi svetu žrtvu, pa makar i na tavanu ili u podrumu, u šumi ili u štali, ili čak u kombiju, on je tajanstveno u zajedništvu s tim mnoštvom herojskih svjedoka vjere, a pogled Presvetog Trojstva počiva na tom improviziranom oltaru; pred njim se sve anđeoske vojske klanjaju; sve duše u Čistilištu gledaju prema njemu. I u ovome, posebno u ovome, svatko od nas razumije kako Tradicija stvara neraskidivu vezu između stoljeća, ne samo u ljubomornom čuvanju tog blaga, nego i u suočavanju s kušnjama koje ono nosi, čak do smrti. U prisutnosti ove misli, oholost sadašnjeg tiranina, s njegovim suludim dekretima, trebala bi nas ojačati u vjernosti Kristu i učiniti da se osjećamo sastavnim dijelom Crkve svih vremena, jer ne možemo osvojiti palmu pobjede ako nismo spremni boriti se s <i>bonum certamen</i>.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Volio bih da se moja subraća usude učiniti nezamislivo: želio bih da pristupe k svetoj Tridentskoj Misi ne zato da bi bili zadovoljni čipkom albe ili vezom misnice, ili zbog pukog racionalnog uvjerenja o njezinom kanonskom legitimitetu ili o činjenici da nikada nije ukinuta; nego prije strahom poštovanja s kojim je Mojsije pristupio gorućem grmu: znajući da se svatko od nas, sišavši s oltara nakon Posljednjeg Evanđelja, na neki način iznutra preobražava jer je tamo susreo Svetinju nad svetinjama. Tek tamo, na tom mističnom Sinaju, možemo razumjeti samu bit našeg svećeništva, a to je davanje sebe Bogu, prije svega; prinos svega sebe zajedno s Kristom-Žrtvom, na veću slavu Božju i spasenje duša; duhovna žrtva koja snagu i energičnost crpi iz mise; samoodricanje kako bi se napravio put za Velikog svećenika; znak istinske poniznosti, u uništenju vlastite volje i prepuštanju volji Očevoj, slijedeći Gospodinov primjer; gesta autentičnog 'zajedništva' sa svecima, u dijeljenju istog ispovijedanja vjere i istog obreda. I želio bih da to “iskustvo” imaju ne samo oni koji su desetljećima slavili <i>Novus Ordo</i>, nego prije svega mladi svećenici i oni koji svoju službu obavljaju u prvoj crti bojišnice: misa svetog Pija V. je za nesalomljive duhom, za velikodušne i junačke duše, za srca koja gore od ljubavi prema Bogu i bližnjemu.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Znam dobro da se današnji život svećenika sastoji od tisuću kušnji, stresa, osjećaja da su sami u borbi protiv svijeta, u nezainteresiranosti i progonu poglavara, od polaganog trošenja koje odvlači pažnju od sabranosti, od unutarnjeg života i od duhovnog rasta. I dobro znam da taj osjećaj da si pod opsadom, da se nađeš kao mornar koji je sam i mora upravljati brodom kroz oluju, nije povlastica tradicionalista ili progresivnih, već zajednička sudbina svih onih koji prinijeli su svoje živote Gospodinu i Crkvi, svaki sa svojim bijedom, s ekonomskim problemima, nesporazumima s biskupom, kritikama svoje subraće, kao i zahtjevima vjernika. I oni sati samoće, u kojima kao da nestaju Božja prisutnost i društvo Djevice Marije, baš kao u mračnoj noći svetog Ivana od Križa. <i>Quare me repulisti? Et quare tristis incedo, dum affligit me inimicus?</i> Kada demon podmuklo vijuga između interneta i televizije, <i>quærens quem devoret</i>, iskorištavajući naš umor izdajom. U tim slučajevima, s kojima se svi suočavamo baš kao što je to učinio naš Gospodin u Getsemaniju, Sotona želi udariti naše svećeništvo, predstavljajući se uvjerljivo poput Salome pred Herodom, tražeći od nas dar Krstiteljeve glave. <i>Ab homine iniquo, et doloso erue me.</i> U kušnji smo svi isti: jer pobjeda koju neprijatelj želi izvojevati nije samo nad jadnim dušama krštenih, nego nad Kristom svećenikom, čije Pomazanje nosimo.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Zbog toga je danas, više nego ikad, sveta Tridentska Misa jedino sidro spasenja katoličkog svećeništva, jer se u njoj svećenik iznova rađa, svaki dan, u to povlašteno vrijeme prisnog jedinstva s Presvetim Trojstvom, i iz njega on crpi neophodne milosti kako ne bi pao u grijeh, kako bi napredovao putem svetosti i ponovno otkrio zdravu ravnotežu s kojom se onda suočava sa svojom službom. Tko god vjeruje da se sve to može likvidirati kao puko ceremonijalno ili estetsko pitanje, nije shvatio ništa o vlastitom svećeničkom zvanju. Jer sveta misa "svih vremena" — a to je uistinu tako, baš kao što joj se uvijek protivio Protivnik — nije uslužna ljubavnica koja se svakome nudi, nego ljubomorna i čedna Zaručnica, ljubomorna kao i Gospodin.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Želiš li ugoditi Bogu ili onome tko te drži podalje od Njega? Pitanje, u svom korijenu, uvijek je ovo: izbor između blagog Kristova jarma i protivnikovih lanaca ropstva. Odgovor će vam se činiti jasan u trenutku u kojem i vi, diveći se ovom golemom blagu koje je skriveno od vas, otkrijete što znači slaviti svetu žrtvu ne kao patetični "predsjedatelji skupštine", nego kao “sluge Kristovi i upravitelji tajna Božjih". (1 Kor 4,1)</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Uzmite Misal, zatražite pomoć od prijatelja svećenika i popnite se na planinu preobraženja:<i> Emitte lucem tuam et veritatem tuam: ipsa me deduxerunt, et adduxerunt in montem sanctum tuum, et in tabernacula tua</i>. Poput Petra, Jakova i Ivana, uskliknut ćete: <i>Domine, bonum est nos hic esse </i>– "Gospodine, dobro je da smo ovdje" (Mt 17,4). Ili, uz riječi psalmista koje služitelj ponavlja na prinošenju: <i>Domine, dilexi decorem domus tuæ, et locum habitationis gloriæ tuæ.</i></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kad to jednom otkrijete, nitko vam neće moći oduzeti ono po čemu vas Gospodin više ne naziva slugama, nego prijateljima (Iv 15,15). Nitko vas nikada neće moći uvjeriti da ga se odreknete, prisiljavajući vas da budete zadovoljni njegovim krivotvorenjem koje su rodili buntovni umovi. <i>Eratis enim aliquando tenebræ: nunc enim lux u Dominu. Ut filii lucis ambulate.</i> "Jer ste bili nekada tama, a sad ste svjetlost u Gospodinu. Kao djeca svijetla živite!" (Ef 5,8). <i>Propter quod dicit: Surge qui dormis, et exsurge a mortuis, et illuminabit te Christus.</i> "Zato se kaže: 'Ustani, koji spavaš, i uskrsni od mrtvih, i obasjat će te Krist!'" (Ef 5,14).</span></p><p style="text-align: justify;"><a href="https://catholicfamilynews.com/blog/2022/01/14/venite-adoremus-archbishop-vigano-calls-on-all-bishops-and-priests-to-offer-the-traditional-mass/?pdf=6354" target="_blank"><span style="font-family: times; font-size: large;">+ Carlo Maria Viganò, nadbiskup</span></a></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-75537680795799052772022-02-28T11:36:00.002+01:002022-03-01T10:30:22.036+01:00Kriva je Pachamama<p style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiAnwFJPatUSMBvVrITxZk8nvhAlkkfVIle3ijRrOqWM-bP3RFl47GYBgSQMkk86W_7Ydt0EARxgAjo-nyNCClsnyUIcLiJa2pa4Bnr2tLY5m617vdy7TPD_1_nPWL_pn-wrJQtUVtdlKXPO3klaWbIpSpWi9NHHDhPJ7LmEta_BGuWdB--VYuXOmIVTg=s474" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="292" data-original-width="474" height="197" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEiAnwFJPatUSMBvVrITxZk8nvhAlkkfVIle3ijRrOqWM-bP3RFl47GYBgSQMkk86W_7Ydt0EARxgAjo-nyNCClsnyUIcLiJa2pa4Bnr2tLY5m617vdy7TPD_1_nPWL_pn-wrJQtUVtdlKXPO3klaWbIpSpWi9NHHDhPJ7LmEta_BGuWdB--VYuXOmIVTg=s320" width="320" /></a></div><br /><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><p></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kada se jednog dana ispriča priča o Covidu, povjesničari će nagađati o uzroku i samog virusa i reakciji svijeta na njega. Zasigurno ćemo spomenuti oholost igranja s prirodom u našim laboratorijima. Mnogi će povjesničari vjerojatno u velikim razmjerima naglašavati sociološke implikacije straha. I naravno, neće se moći zanemariti rastući autoritorijanizam koji je pronašao iskru da zapali svoj fitilj. Međutim, ono što vjerujem da je osnovni uzrok će najvjerojatnije ostati skriveno: Pachamama. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dobro ste pročitali: vjerujem da su pandemija Covida i užasan odgovor na nju izravno uzrokovani štovanjem ovog poganskog idola u Vatikanu od strane prelata, svećenika i laika. U listopadu 2019. ovaj lažni idol postavljen je u srcu Katoličke crkve, a ubrzo nakon toga na zemlji je izbio pakao.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Biskupi diljem svijeta zaključali su vrata naših crkava. Umirućima se odbijao sakrament posljednje pomasti. Katolici nisu mogli pronaći svećenike za ispovijed. Vlade su građane natjerale na karantene. Djeca su svaki dan satima bila nasilno maskirana. Necijepljene su tretirali kao gubavce. Vlasnici malih poduzeća izgubili su sredstva za život potezom guvernerovog pera. Bi li se to dogodilo da se Pachamama držala daleko od Rima? Mislim da ne. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Opravdanja za incident s Pachamamom su slaba. Rekli su nam da je to zapravo Blažena Djevica Marija, navodna "Gospa od Amazone". Tada su nam rekli da je to zapravo Pachamama, ali da je se nije štovalo kao idola. Bio je to samo čin inkulturacije. To je možda zavaralo nekolicinu naivnih katolika, ali Bogu se nije za rugati.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ali modernim sofisticiranim ljudima okrivljavanje Pachamame za korona krizu zvuči kao besmislica. Uostalom, ljudi s magisterijem teologije ne bi trebali razmišljati ovako. Trebali bismo razumjeti da je Bog pun ljubavi i da svijet ne funkcionira na tako pojednostavljen način. Sada imamo znanstveno razumijevanje svijeta i znamo da nekoliko ljudi koji se okupljaju oko malog drvenog predmeta ne mogu utjecati na ostatak svijeta, zar ne? </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Stari Židovi bi se rugali našem skepticizmu. Čak i površno čitanje Starog zavjeta pokazuje da su drevni Izraelci (ili barem sveti autori Biblije) vidjeli izravnu vezu između nevjernosti (osobito idolopoklonstva) i svjetovnih problema. I obrnuto, kada su Izraelci bili vjerni, uslijedio je zemaljski prosperitet. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Ovo nije evanđelje blagostanja. Ako se puno molite, nećete nekim čudom zaraditi milijun dolara, a ako lažete na poslu, nećete iznenada oboljeti od raka. Ali Izraelci su vjerovali da ako ga Božji narod odbaci na dramatičan i jasan način kao što je idolopoklonstvo, On bi im vrlo lako mogao uskratiti svoju zaštitu.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Kako ne bismo provodili svoj unutarnji marcionizam i pomislili da će takva vjerovanja biti odbačena s Kristovim dolaskom, sveti Pavao govori u poslanici Rimljanima da je one koji su "slavu besmrtnog Boga pretvorili u obličje običnog smrtnoga čovjeka i ptica i četveronožaca i gmazova,” Bog “predao” njihovoj nečistoći i grijehu. Točnije, sveti Pavao kaže da se “otkriva gnjev Božji s Neba na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi, koji drže istinu u nepravdi” (usp. Rimljanima 1,18-32). Gnjev Božji nije nestao nakon uskrsnuća. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Mnogi katolici danas se opiru povezivanju grijeha sa strašnim događajima osim ako nisu izravno povezani, kao kad muškarac ubija svoju ženu. Naposljetku, Krist je jasno dao do znanja da to što je netko rođen s tjelesnim nedostatkom, kao što je sljepoća, nije posljedica njegovih grijeha ili grijeha jednog od njegovih roditelja: "Ni on ne sagriješi, ni roditelji njegovi, nego da se objave djela Božja na njemu." (Ivan 9,2-3). Drugim riječima, Bog nije kaznio čovjeka sljepoćom jer su on ili njegovi roditelji učinili nešto loše. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Međutim, ljudi često krivo tumače Kristove riječi da znače da naši grijesi ne mogu uzrokovati da se dogode nepovezane loše stvari. Ovo nije ono što riječi našeg Gospodina znače. On jasno daje do znanja da iako su prirodne mane dio ovog palog svijeta, naši specifični grijesi nisu uzrok specifičnih prirodnih nedostataka kao što su sljepoća ili gluhoća. Ali to ne znači da loši događaji nisu povezani s našim smrtnim grijesima. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Danas mnogi od nas Boga doživljavaju kao prepopustljivog oca, onog koji okreče glavu na naše grijehe. Međutim, ovo nije Bog Biblije. Da, pravi Bog je uvijek spreman oprostiti naše prijestupe – kada mu dođemo – ali On ne sprječava negativne posljedice naših postupaka. Otac razmetnog sina dopustio je svom sinu da se valja sa svinjama kako bi mogao prepoznati svoje grijehe.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dakle, kakva je veza između naših smrtnih grijeha i zla koje se događa u svijetu? Kao što je sv. Pavao aludirao, Bog može, i često to čini, uskratiti svoju zaštitu kada ga odbacimo. I jedna stvar koju Sveto pismo jasno objašnjava je da je idolopoklonstvo najgori način da odbacite Boga. Prva Božja zapovijed da postoji samo jedan pravi Bog je prva s razlogom, jer je najvažnija. Idolopoklonstvo je krajnje odbacivanje Boga, a kao što sam već rekao, Boga se ne ismijava. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Možda Bog ne bi dopustio da virus korone pobjegne iz laboratorija u Wuhanu. Možda bi dopustio državnim čelnicima da prepoznaju i podrže tretmane za Covid koji su umjesto toga zatajeni. Možda bi Bog dopustio crkvenim vođama da bolje razumiju duhovnu devastaciju koju bi prouzročio kukavičkim odgovor i dao im hrabrost. Možda, možda, možda.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Bog uskraćuje svoju zaštitu ne iz zlobnog bijesa, već iz osjećaja milosrđa. Kada postanemo toliko arogantni i neposlušni da se igramo s idolopoklonstvom na našim najsvetijim mjestima, treba nas poniziti. Moramo vidjeti kakav je svijet kada slijedimo lažne bogove, a ne pravog Boga. A on je ovakav: bol, očaj, patnja i duhovna pustoš. Vjerske vođe koji nas napuštaju i političke vođe koji nas mrze. To je prirodna posljedica idolopoklonstva. </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Stavljanje zla učinjenog u ime korone u posljednje dvije godine pred noge Pachamame ne opravdava one koji su to zlo počinili. Ljudi su još uvijek odgovorni za svoje grijehe i imaju slobodnu volju da biraju dobro umjesto zla. Ali milosti potrebne za sprječavanje zla u velikim razmjerima možda su nam uskraćene kako bismo se ponizili i prepoznali svoju očajničku potrebu za Bogom.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dakle, što možemo učiniti? Kako se možemo izvući iz ovog nereda koji smo stvorili? Davanjem zadovoljštine. Katolici moraju platiti odštetu za grijehe idolopoklonstva, posebno za štovanje Pachamame. To moraju činiti pojedini katolici, laici i svećenstvo. Ali prije svega, naši biskupi — i naš Papa — moraju platiti ovu odštetu. Moliti za oproštenje zbog ruganja Bogu. Zamoli ga za milost. Molitva, pokora, kostrijet i pepeo: ovo je put naprijed za grešni, idolopoklonički narod.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Tada će možda Bog dopustiti da se Covid ludilo jednom završi, potpuno za sva vremena. </span></p><div style="text-align: justify;"><a href="https://www.crisismagazine.com/2022/pachamama-did-this" target="_blank">Izvor</a></div>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-6196803667234632483.post-9855179570681076852022-02-25T11:43:00.000+01:002022-02-25T11:43:08.927+01:00Gospa Fatimska je upozorila da će Rusija biti oruđe kazne i da će mnogi narodi biti uništeni<p style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhY7Bto5BXXKWP2IxGOQ9Q8g-mphRdGPOJCVEfo7ummR_pcTwIq2lC-pr3GP3WZDHb7WruqfY1dEabsDDCck3HgTmeA0bTfiMKKfIqr_QOUJjdZ7xWeJuAEYNhgqZ1W0mOJ9qwqYtvsbHbXXYo42uNjURcwhduGpWQ-4rB6x1aEi4ZdMT9evK3TebzXsw=s1243" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1243" data-original-width="814" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/a/AVvXsEhY7Bto5BXXKWP2IxGOQ9Q8g-mphRdGPOJCVEfo7ummR_pcTwIq2lC-pr3GP3WZDHb7WruqfY1dEabsDDCck3HgTmeA0bTfiMKKfIqr_QOUJjdZ7xWeJuAEYNhgqZ1W0mOJ9qwqYtvsbHbXXYo42uNjURcwhduGpWQ-4rB6x1aEi4ZdMT9evK3TebzXsw=w263-h400" width="263" /></a></div><br /><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span><p></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Gospa Fatimska upozorila je da će Rusija, ako se njezini zahtjevi ne poslušaju,“širiti svoje zablude po cijelom svijetu, uzrokujući ratove i progone Crkve. Dobri će biti mučeni, Sveti Otac će imati mnogo za trpjeti, razni narodi će biti uništeni.” </span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Međutim, u svom beskrajnom milosrđu, Bog nam je ponudio način da izbjegnemo ovu strašnu kaznu.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Posvetom Rusije Bezgrešnom Srcu Marijinu nećemo samo izbjeći predviđene kazne, nego ćemo dobiti neprocjenjivi dar mira u cijelom svijetu za cijelo čovječanstvo.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Važno je posebno istaknuti dvije Gospine riječi: nacije i uništenje. Nebo je odabralo te riječi s beskrajnom mudrošću.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Gospa nije rekla da će "države" biti uništene, te se stoga nije odnosila na civilne vlade ili suverenitet.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Riječ "nacije" odnosi se na narode. Na primjer, kada su 1795. Njemačka, Francuska, Rusija i Austro-Ugarska preplavile Poljsku i podijelile je među sobom, poljska država je uništena, ali poljska nacija nije uništena; ostao je poljski narod. 1919. ponovno je uspostavljena poljska država.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Očito, poljski narod nije bio uništen. Dakle, kada Gospa izjavljuje da će nacije biti uništene, ona misli na nacije ljudi, a ne na fizičke države obilježene granicama.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Isto tako, riječ "uništen" vrlo je značajna. Dolazi od latinske riječi "nihil", što znači "ništa". Doslovno, uništiti znači "pretvoren u ništa".</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Da je Gospa htjela reći da će doći do gotovo potpunog, ali ne sasvim potpunog uništenja naroda, izabrala bi drugu riječ, kao što je „razorena“.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Dakle, koliko god to bilo uznemirujuće za zamisliti, moramo zaključiti da će cijeli narodi biti izbrisani ako prvo ne dobijemo posvećenje Rusije. Do sada se nije dogodilo najstrašnije Gospino upozorenje i proročanstvo, “razni narodi će biti uništeni”. Međutim, svijet se svakodnevno približava svom ispunjenju, kao što je objašnjeno u nastavku.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><br /></span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">KRETANJE PREMA UNIŠTENJU</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Istrebljenje golemog mnoštva ljudi ne samo da je moguće, već se događalo uznemirujućom učestalošću od 1917. godine.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Za petama Francuske revolucije Robespierre je javno izjavio svoju želju za istrebljenjem oko deset milijuna Francuza pomoću njegove vladavine terora, tj. otprilike trećine francuskog stanovništva. Bio je zaustavljen prije nego što je postigao cilj, ali drugi nisu.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Lenjin je izjavio da bi bio spreman ubiti 75% svjetske populacije ako bi to značilo da će ono što je preostalo biti komunističko. Staljin se hvalio: “Ako ubiješ pet ljudi, to je ubojstvo; ako ubiješ pet milijuna, to je politički pokret." Dvojica muškaraca zajedno su ubili najmanje 60 milijuna, a možda čak 110 milijuna tijekom njihove vladavine na čelu Rusije i Sovjetskog Saveza. Tijekom 1920-ih i 1930-ih pod Staljinom je samo u Ukrajini umrlo od gladi oko dvadeset milijuna ljudi. Mao je ubio desetke milijuna u Kini tijekom svoje vladavine. Polovica stanovništva Kambodže – otprilike tri milijuna ljudi – ubijeno je 1970-ih. Popis se nastavlja: Ruanda, Etiopija, Balkan, Libanon 1980-ih, itd. Međutim, najveći moderni pokolj je rat vođen protiv nerođenih. Abortus je bio nezakonit posvuda u svijetu kada se Gospa ukazala u Cova da Irii 1917. Ipak, od 1970. godine, oko 800 milijuna djece je “legalno” ubijeno u utrobi svojih majki, a brojke rastu svake godine.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Sadašnja populacija svijeta iznosi oko sedam milijardi ljudi. Tko bi želio uništiti veliki broj ovih sedam milijardi? Slijedi jedan primjer: postoji spomenik u Georgia koji prikazuje stajalište nekih moćnih i bogatih ljudi, posebno ekološkog pokreta Georgia Guidestones. Visok je preko 19 stopa (17.2 metra) na vrhu brda pored autoceste 72, oko sedam milja (11.2 kliometra) sjeverno od Elbertona, Georgia. Na njemu je napisano deset principa za ekološki pokret i "novo doba razuma" za koje tvrdi da dolazi.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Prvi princip glasi: “Održavati čovječanstvo ispod 500 000 000 u trajnoj ravnoteži s prirodom.” Budući da na svijetu živi sedam milijardi ljudi, ovaj spomenik u biti poziva na istrebljenje više od 90 posto svjetske populacije. Prema ovom principu, svaki bi pojedinac imao samo manje od deset posto šanse za preživljavanje.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Naravno, možemo biti sigurni da oni ljudi koji su postavili ovu strukturu ili podržavaju njezina načela, neće se dobrovoljno prijaviti za istrebljenje. Kršćani, posebice, mogu biti sigurni da će biti na meti. Četvrto načelo spomenika je “vladati strašću, vjerom, tradicijom i svim stvarima umjerenim razumom”.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Prema ovom načelu, ako katolik iznese svoju vjeru u javnu domenu, kao što je dužan učiniti po savjesti, vrlo vjerojatno bi se moglo prosuditi da svoju “vjeru” nije podvrgnuo “umjerenom razumu”.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">ŠTO JE S BUDUĆNOŠĆU?</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">U svom intervjuu s ocem Fuentesom, sestra Lucija je izjavila, “mnogo puta je Presveta Djevica rekla mojim rođacima, kao i meni meni, da će mnogi narodi nestati s lica zemlje, da će Rusija biti oruđe kazne koje je odabralo Nebo da kazni cijeli svijet ako prethodno ne zadobijemo obraćenje te jadne nacije...”</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Rezultati pape i biskupa koji nisu uspjeli posvetiti Rusiju utjecali su na sve nas; i dok se to ne učini, nastavit ćemo doživljavati Božju kaznu. Samo Posvećenje Rusije može spriječiti uništenje i kazne koje nas tek čekaju. Stoga su u pitanju naši životi i životi naših prijatelja i članova obitelji.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;">Uistinu, naša sudbina i sudbina svijeta ovisi o posveti Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu.</span></p><p style="text-align: justify;"><span style="font-family: times; font-size: large;"><a href="https://fatima.org/about/consecration-of-russia/why-annihilation-of-nations-or-not/" target="_blank">Izvor</a></span></p>Nasljeduj Marijuhttp://www.blogger.com/profile/16838783782322195795noreply@blogger.com1