srijeda, 15. svibnja 2024.

Savjeti za odabir budućeg supružnika


Uvijek ima izuzetaka. Ali ne bih željela da jedno od moje djece gleda svog budućeg supružnika nadajući se da je on ili ona iznimka.

Otac Kelly daje mladima opće pravilo žele li sretan i uspješan brak.

Oni koji su u braku s ljudima koji imaju ove probleme... Bog može promijeniti sva srca i nikada ne smijemo odustati od molitve, ljubavi i nade!

iz Vodiča za život i ljubav za katoličku mladež, vlč. George Kelly

Osobe koje čine rizičan brak

Postoje neki muškarci i žene koje biste valjano mogli vjenčati u Crkvi, ali oni su tako veliki rizik da biste ih se trebali kloniti. Da se s njima oženite, bilo bi vam izuzetno teško spasiti svoju dušu – a to je vaš najvažniji cilj u životu - ili bi vam oni stvorili pakao na zemlji.

Kao mladom katoliku, savjest će ti reći da trebaš izbjegavati nekatolike jer solidno iskustvo uči da su mješoviti brakovi puni opasnosti za muža i ženu i njihovu djecu. Dovoljno je loše riskirati gubitak vlastite duše u miješanom braku, ali koliko je gore riskirati duše nevine djece koju doneseš na svijet.

Također biste trebali izbjegavati one koji tvrde da su katolici, ali su ili ravnodušni ili otvoreno neprijateljski raspoloženi prema vjeri. Ovu vrstu možete uočiti na kilometar udaljenosti.

Tu je Sveznalica Tvrtko.

Ima samo sedamnaest godina, ali zna sve odgovore – više nego svi veliki mislioci Crkve koji su proveli život proučavajući i definirajući otajstva naše vjere.

Tvrtko ocrnjuje crkveni nauk, misli da je Biblija "zastarjela" i hvali se da ga nijedan moralni zakon neće zaustaviti ako mu stoji na putu zarađivanja novca. U najboljem slučaju, Tvrtko je katolik za dobra vremena. Ne treba vam puno mašte da ga zamislite za dvadeset godina. Propustit će misu u nedjelju jer mu ometa teško zasluženi san - san koji je zaradio zabavljajući se do 3:00 ujutro, noć prije.

U petak će jesti meso pred djecom jer ne voli ribu. U svom poslu, on će se služiti trikovima, lagati i varati – jer "svi to rade" i osim toga, "u poslu sve prolazi."

Tu je i otmjena Klementina

Nema ništa loše u tome da se povremeno dobro zabavite; svatko to treba. Ali Klementina misli da cijeli svijet postoji kako bi se ona neprestano mogla dobro zabavljati. Ima ormar pun haljina — svih najnovijih krojeva — i hvali se da njezini momci potroše pola tjedne plaće kad god je izvedu van.

Ima čvrste planove za brak. Živjet će u najskupljem susjedstvu, uredit će svoj dom najskupljim namještajem koji se novcem može kupiti, imat će slugu koji će obavljati prljave poslove po kući poput pripreme jela i pranja suđa.

Mogli biste pomisliti da Klementinina obitelj ima novca na bacanje. Ali njezin tata je samo marljivi nadničar. Klementina ne dopušta nikome da sumnja da će dobiti ono što želi. I neće biti vezana djecom. Ona će prakticirati kontrolu rađanja bez obzira na moralni zakon.

Tvrtko i Klementina dobro se slažu. Imaju jednu važnu zajedničku stvar. Spremni su odbaciti Božje zakone, sva načela morala i pristojnosti i sve ostalo što stoji na putu njihovim sebičnim užicima.

Ženiš se s takvim "katolicima" na vlastitu odgovornost. Iz sata u sat, njihov će primjer i utjecaj djelovati protiv vašeg spasenja. (napomena urednika N.M. bloga – Tvrtko i Klementina možda ne izgledaju privlačno u ovim opisima, ali recimo da su jako lijepi, zgodni, iz ugledne obitelji, uspješni ili šaramantni, biste li im onda ipak progledali kroz prste radi ovih mana?)

Vaš odabranik također bi trebao biti bez poroka koji brak obično pretvore u pakao za nevinog partnera. Na primjer, čuvajte se muškarca ili žene koji imaju običaj prekomjerno piti. Ta je osobina crvena zastavica, znak da bi osoba mogla s vremenom zapasti u alkoholizam.

Stručnjaci koji su ispitivali razloge raspada braka, suci na brakorazvodnim sudovima i djelatnici socijalne skrbi slažu se da je alkoholizam(danas bi to možda bile neke druge i nove ovisnosti) glavni uzrok bračnih tragedija. To uistinu može uništiti vaš život i živote vaše djece. Neke se mlade žene zaruče s onima koji redovito pretjeraju s pićem, računajući na obećanje onog koji pije da će se "skrasiti" i "popraviti" nakon obreda vjenčanja.

Kad bi se barem  ova obećanja mogla održati, ali tužna lekcija iz iskustva je da ako se teški, kronični pijanac ne popravi prije braka kada bi se zapravo trebao ponašati najbolje, malo je razloga nadati se da će to učiniti kasnije. Zapravo, teški pijanac često ide nizbrdo - do zatvora, sanatorijuma, mentalnih ustanova - a da se ne može zaustaviti.

Kronični kockar još je jedan primjer velikog rizika. Mnogi su brakovi propali jer muž ili žena nisu mogli odoljeti snu o lakom osvajanju bogatstva kladeći se na ishod konjske utrke. Kockanje na male iznose koje si možete priuštiti izgubiti je, naravno, blaga vrsta zabave. Ali kada se novac prijeko potreban za hranu, odjeću i stanarinu daje za okladu na konja ili na kartu, kockanje postaje jedna od najpodmuklijih stvari poznatih čovjeku.

Kao i prekomjerno pijenje, često samo ide na gore. Jednom kada osoba postane ovisna o ovoj navici, može joj biti izuzetno teško, možda čak i nemoguće, prestati.

Još neki primjeri rizika su preambiciozni muškarci ili žene - oni koji su odlučni napredovati u svijetu bez obzira na cijenu. Ideja da morate biti uspješni u ovom svijetu može postati opsesija. Sve ostalo pada na drugo mjesto. Osobine ljubavi, topline, suosjećanja za bližnje i tako dalje dobivaju inferioran položaj ili se u potpunosti eliminiraju. Oženite se ovakvom osobom i možda ćete se obogatiti, ali ćete izgubiti duhovne vrijednosti od daleko veće važnosti.

Budući da Crkva ne priznaje građanske brakove, ponekad se događa da osobe sklopljene pred civilnom vlašću, a zatim rastavljene, budu dostojne valjano vjenčati pred svećenikom. Možda biste se smjeli vjenčati s osobom koja je zakonski razvedena iz građanskog braka. Ali iskustvo nas uči da biste trebali biti vrlo oprezni prije nego što to učinite. Zapamtite, razvedena osoba je već pokušala brak i nije uspjela. Postoji barem jednaka šansa da je ona kriva. Imate pravo sumnjati da bi ona mogala imati karakterne mane koje bi otežale prilagodbu s bilo kojim partnerom.

Također, ideja da se u brak može lako ući i iz njega lako izaći često je duboko ukorijenjena u filozofiji rastavljene osobe. Obred pred svećenikom možda mu ne znači ništa više od onog pred sucem. Budite deset puta oprezniji prema razvedenoj osobi koja je iz prethodnog braka imala djecu.

Na primjer, muškarac koji može olako odbaciti svoje odgovornosti prema svojoj djeci ili njihovoj majci, ne pokazuje previše odanosti — a ta je osobina vrlo potrebna da bi svaki brak bio uspješan. Ako je nelojalan prema jednoj partnerici i odbaci je u stranu kada više ne služi njegovim sebičnim ciljevima, vjerojatno će biti nelojalan i prema vama.

Također se klonite neodgovornih muškaraca ili žena. Kad stupiš u brak, trebaš dragovoljno prihvatiti sve obveze svojeg staleža u životu. Muškarac mora biti spreman biti hranitelj obitelji i vođa svoje djece. Žena mu treba biti pomoćnica, majka i domaćica, što često znači biti i medicinska sestra, kuharica, pralja i šofer.

Vaš odgovor na jedno ključno pitanje će vam reći jesu li vaš momak ili djevojka odgovorna osoba: može li on (ili ona) obavljati razuman posao kao muž i otac (ili žena i majka)?

Nedavno sam naišao na dva slučaja u kojima su se loši brakovi mogli izbjeći da se ovo pitanje unaprijed ozbiljno razmotrilo.

Jedna se djevojka družila s momkom po imenu Ivo oko dvije godine prije nego što su se vjenčali. Ivo je u srednjoj školi naišao na probleme jer nikad nije radio zadaće. Odustao je u prvoj godini i otišao u vojsku. Nakon odrađene vojske, lutao je s posla na posao. Jedno vrijeme bi radio - pa dao otkaz - pet puta u godinu dana, a mjesecima je ostajao bez posla dok je primao osiguranje za nezaposlene. Kada je radio, roditelji su mu dopuštali da sve što zaradi zadrži za svoje troškove. Dakle, Ivo nije pokazivao nikakav znak da je voljan ili sposoban preuzeti odgovornosti oženjenog muškarca. Nakon vjenčanja zapravo mu je smetalo što mora zadržati posao i svoju zaradu koristiti za hranu i stanarinu. A kad se beba rodila, prestravila ga je pomisao da će on biti odgovoran za brigu o njoj. Napustio je ženu i dijete. Sada žive od milostinje, a njega nema nigdje.

Drugi slučaj vezan je za Rozmari, potpuno razmaženu tinejdžericu. Njezin je otac radio prekovremeno kako bi joj platio školarinu na privatnoj akademiji za djevojke, a Rozmari je gledala s visoka djevojke koje su pohađale biskupijsku katoličku školu. Druge djevojke koje su pomagale oko svojih domova ili radile kako bi same priskrbile novac za potrošnju bile su manjevrijedne u njezinim očima. Mislila je da je ona posebna i da zaslužuje da se sve učini za nju. Nakon njezine udaje, suprugu je ubrzo dosadilo neoprano suđe, nepospremljeni kreveti i neočišćena kuća koja ga je dočekala svake večeri. Počeli su se beskrajno svađati oko njezine nespremnosti da učini svoj dio. Sada ponovno živi sa svojom majkom - kaže da neće biti "smetnja" nijednom muškarcu. Istina je da ona nije prikladna da bude supruga.

Dok ulazite u ozbiljnu vezu, pokušajte otkriti mogu li ozbiljne mane odabranika, možda skrivene od vas za sada, ugroziti vašu sreću.

Na primjer, ovisi li o svojim roditeljima toliko da vam ne može pružiti prvu ljubav koju imate pravo očekivati? Hoćeš li uvijek morati biti druga violina radi njegovih ili njezinih roditelja? Postoje li mentalne hirovitosti koje bi mogle uznemiriti svakoga tko im je svakodnevno izložen?

Jedan je čovjek imao crtu ljubomore koja je graničila s ludilom. Ali njegova je zaručnica bila toliko nestrpljiva da se uda da je previdjela ovu karakteristiku. Nakon obreda nije mogla ni izaći iz kuće da bi kupila namirnice, a da ne mora reći mužu kako provodi svoje vrijeme i je li zastala s nekim razgovarati.

(Napomena urednika N.M. bloga – danas su mane kod mladih, ovisnosti i prateće opasnosti daleko veće od ovih opisanih no ovaj tekst samo ukazuje na to da je jako važno hladne glave i uz puno promišljanja i molitve odabrati budućeg supružnika)


Izvor



ponedjeljak, 13. svibnja 2024.

Roditelji su primarni odgajatelji svoje djece



Velečasni Lord snažno se zalaže za ulogu roditelja u obrazovanju djece...

Iz nekih napomena za roditelje vlč. Daniel A. Lord, 1950-e (napomena urednika N.M.bloga – vlč. govori o nemješovitim katoličkim školama, a ne ovim danas lošim javnim sekularnim ili nazovi katoličkim mješanim školama) 

Alibi roditelja

Danas škole postaju sve specijaliziranije, potpunije u kontroli djeteta, duže u satima u kojima dijete odvajaju od kuće i sve više alibi za roditelje delinkvente.

Čak su i roditelji katolici (a nisam siguran u točnost te riječi „čak“) skloni sav teret obrazovanja svoje djece svaliti na školu.

Oni već misle da, budući da su religija i moral uključeni u katolički kurikulum, ne trebaju brinuti o vlastitoj dužnosti poučavanja svoje djece da upoznaju i ljube Boga te da poštuju ono što ispravno i mrze zlo.

Misle – neka svećenik i braća i sestre u veličanstvenim župnim i privatnim školama preuzmu tu dužnost. A pritom eksperimentalne činjenice govore potpuno protiv ovakvog prebacivanja roditeljske odgovornosti na bilo koga drugoga, čak i na najstručnijeg odgajatelja.

Škola ne može na daljinu zamijeniti dom. Učitelji ne mogu, osim u najneadekvatnijim slučajevima, zauzeti mjesto roditelja.

Škole su samo zamjena

Svako inteligentno dijete, ma koliko mlado bilo, osjeća institucionalni karakter i najbolje i najmodernije škole. Intenzivno osobni odnos roditelja i djece u intimnom okruženju doma ne može se oponašati u školskom okruženju. Djeca to prepoznaju i u velikoj većini slučajeva, poput nekadašnjeg Shakespeareovog školarca, i dalje se nevoljko vuku u školu.

U najboljem slučaju škole su neprirodne. Postoji nešto formalno u najneformalnijoj školi, nešto kruto u najboljoj imitaciji domaćeg.

Možda dijete instinktivno zna da škole postoje samo kao dodatak domovima ili zato što su domovi izgubili svoju prirodnu svrhu. Jer sigurno se u većini slučajeva dijete opire školi s kompetencijom koja je jedno od njegovih najznačajnijih postignuća.

Ono što bi inače upilo usput kod kuće smatra zadatkom u učionici. Obrazovanje koje je trebalo upiti kroz svoje pore iz divnog druženja sa svojim roditeljima, braćom i sestrama sada mu služi da uz opiranje ukruti kralježnicu.

Škole nisu bile u planu prirode. Čini se da djeca to znaju. Stoga su potrebne godine da se djeca u školi pouče onome što bi trebala naučiti za nekoliko mjeseci u prirodnom kućnom okruženju.

Škola stiže prekasno

Osim toga, ako su roditelji čekali da tek sa školom započne školovanje njihove djece, čekali su predugo. Škola stiže prekasno, daleko prekasno.

Čak i uz proces inkubacije koji je danas uobičajen, gdje su mladunci ušuškani u odgojne grijalice, škola i dalje stiže prekasno da bi njezina obuka doista utjecala na dijete.

Djeca se utemeljuju za cijeli život prije nego što navrše pet godina. Nakon toga se samo gradi na već postavljenim temeljima. Naime, neki su moderniji psiholozi uvjereni da su svi bitni temelji u djetetu postavljeni prije njegove druge godine. 

Dom - na prvom mjestu u svemu

Svaki roditelj koji misli da može navaliti na školu školovanje svoje djece, ne poznaje ni svoju djecu ni škole. Domovi su mjesta gdje djeca uče lako, instinktivno, bez otpora i pod savršenim uvjetima same prirode. Škole daju samo dodatak onome što je dom već dao. Stoga smo mi koji smo poučavali u školama sumorno svjesni da je razlika između različitih tipova učenika pred nama uglavnom stvar odgoja i pripreme koju je svaki primio prije nego što je ikada kročio u učionicu.

Dijete iz dobrog doma je budno, zainteresirano, oštroumno, spremno, lijepo odgojeno, ima brze i ispravne instinkte. Dijetetu iz nemarnog, neadekvatnog doma je dosadno, ono je nezainteresirano, nekooperativno, lošeg ponašanja; ne uspijeva uhvatiti gradivo, ne uspijeva čak ni pokušati nešto poloviti.

Razlika u djeci

Razlika između ovog i onog djeteta često je uglavnom stvar onoga što je ono vidjelo i čulo od svojih roditelja.

Njegov vjerski osjećaj, njegov osjećaj za poštenje, njegova sposobnost da se igra s drugom djecom i bude nesebičan prema njima, njegov stav prema knjigama, njegovo uvažavanje lijepog, njegov osjećaj za ono što je ispravno, a što pogrešno, njegovo brzo shvaćanje šarmantnog i plemenitog, njegova spremna reakcija na glazbu koja je dobra, njegovo odobravanje junaštva i njegovo odbacivanje zla i šunda – kako je sretan učitelj koji otkrije da su sve te stvari u djetetovu umu već utvrdili roditelji, koji ih jedini mogu duboko i snažno ukorijeniti!

Moramo podsjetiti roditelje i svim snagama inzistirati da škole, čak ni najskuplje ili najstručnije, ne mogu osigurati dobro naslijeđe ili zdravo okruženje.

Škola ne ostavlja prvi dojam, ni drugi, ni treći, ni desettisućiti.

Može samo pokušati ispraviti, ako je moguće, lažne dojmove roditelja ili može nastaviti djetetov napredak u sretnim tokovima koje su uspostavili plemeniti otac i milostiva majka.

Mi učitelji radimo na materijalu koji nam šalju roditelji. Taj je materijal već tako formiran i oblikovan i postavljen i uspostavljen i betoniran da naše izmjene često mogu biti samo nevjerojatno male.

Ne čudi stoga što molimo za dobre domove i roditelje koji ozbiljno shvaćaju neizbježne dužnosti svoje profesije. Od dobrih roditelja dolaze, osim u rijetkim i gotovo nenormalnim slučajevima, dobra djeca.

Od aljkavih, neurednih, nemarnih, loše obučenih, koji zanemaruju svoju djecu ili definitivno sebičnih i zlih roditelja dolaze… Zamolite bilo kojeg pedagoga u njegovim trenucima iskrenosti da završi tu rečenicu.

Učitelj može graditi od finog materijala. On beznadno radi s materijalom koji su već pokvarili majstori graditelji koji su roditelji.

ponedjeljak, 6. svibnja 2024.

Ne opet! „Može li se ispuniti nedjeljna obveza na Misi u kapeli Bratstva?“

 



Pitajte svećenika: Ne opet! „Može li se ispuniti nedjeljna obveza na Misi u kapeli Bratstva?“

QUAERITUR:

"Ispunjava li se na Misama FSSPX-a nedjeljna obveza? Pitam to jer sam naišao na članak koji je napisao John Salza u studenome ove godine, gdje se tvrdi da se pohađanjem Misa u Bratstvu ne ispunjava nedjeljna obveza. Članak me zbunio jer sam čuo za pismo msgr. Perla od 27. rujna 2002., ali ne i za ono 15. travnja 2002. niti sam čuo za pisma od Ecclesia Dei iz 2012. ili 2015. koja bacaju sumnju da takve Mise ispunjavaju nedjeljnu obvezu."

Odgovor svećenika:

Stalno dobivam takva pitanja. Neki bi ljudi trebali biti pametniji, ali stalno tu temu žvaču i opet dolaze do krivog zaključka.

Kada sam radio za dikasterij Svete Stolice koji je bio nadležan za to pitanje, papinsko povjerenstvo „Ecclesia Dei“ smatralo je da se može ispuniti obvezu na zapovjedane blagdane na Misi koju služi svećenik FSSPX-a po Rimskom misalu iz 1962. Do 2002. došlo je do nekih novih pojava koje su stvorile neke sumnje i proturječnosti. Međutim, kada postoji sumnja u vezi zakona, a nedostaje apsolutno autoritativni izvor, uvijek treba prevladati blaži način tumačenja zakona. Ljudske slobode treba uzeti široko, a njihove obveze usko.

Kanonsko pravo je uvijek bilo jasno i nije se promijenio:

Kanon 1248, §1: „Zapovijedi sudjelovanja u misi udovoljava onaj tko ili na sam blagdan ili uvečer prethodnog dana prisustvuje misi gdje god se ona slavi po katoličkom obredu.“

Nema nikakve sumnja da se dotična Misa služi po katoličkom obredu. Svećenici FSSPX-a su katolički svećenici, a ne neki drugi svećenici. Bez obzira na njihov jedinstven i ponešto trnovit kanonski status, oni su svećenici Katoličke Crkve, a ne neke druge Crkve. Oni čak mogu primiti ovlaštenja od kompetentnih autoriteta. Oni valjano odrješuju od grijeha čak i kada nema smrtne opasnosti. Oni mogu vjenčavati i služiti Misu prigodom vjenčanja.

Prije spomenuto papinsko povjerenstvo je u više prilika pisalo: da, može se ispuniti obvezu u kapelama Bratstva. Ne samo to, nego možete opravdano dati i prilog u milostinju za njihovu službu.

Ti odgovori Povjerenstva tiču se FSSPX-a, ne skupina proizašlih iz FSSPX-a.

Ako postoje proturječna pisma, to samo pokazuje da se situacija razvija i da se oko toga ne treba pretjerano uzrujavati.

Prijeđimo preko toga i opustimo se.

Gledajte neobična situacija glede Bratstva polako se razvija i složena je. Kada su stvari u Crkvi zamršene, po ljubavi smo dužni dati ljudima malo prostora i tumačiti restriktivne zakone onoliko strogo koliko je moguće da se ljudima dā maksimum slobode. 

Siguran sam da Neprijatelj zna da ne može pobijediti ako uspijemo obnoviti život Crkve obnovom tradicionalnih liturgijskih obreda. Stoga će đavao potpirivati svađe, stvarati sukobe i poticati otvrdnuće srdaca.

Štoviše, Rogati i zlodusi su vrhunski odvjetnici. Ako nas mogu držati uskogrudnima, sitničavima i zaglibljenima u detaljima, učinit će nas nesposobnima i nedjelotvornima.