četvrtak, 25. lipnja 2020.

Blaženi Alojzije Stepinac o ulozi roditelja u odgoju djece



Neka roditelji nikada ne zaborave odgajati djecu za Krista! Oni trebaju biti svjesni svojeg velikog i časnog prava, ali i  svoje teške odgovornosti i dužnosti brinuti se za pravi odgoj svoje djece, tj. za to, da im se djeca privedu Kristu. Oni trebaju znati da su ''obvezni pod vrlo teški grijeh (gravissima obligatione tenentur) da se pobrinu, koliko im je moguće, kako za vjersku i ćudorednu, tako i fizičku i građansku pouku djece, i da se poskrbe za njihovo vremenito dobro'' (cn 1113). Oni trebaju znati zahtjev Crkve, da ''sve vjernike valja od djetinjstva tako poučavati, da im se ne samo ništa ne predaje, što se protivi katoličkoj vjeri i ćudorednosti, nego da vjerska i ćudoredna pouka budu na prvom mjestu''' (cn 1372). Jednako trebaju znati, kako Crkva biskupima napose veže o duši osnivanje katoličkih škola, a vjernike moli, ''neka ne zaborave pomagati, koliko mogu, osnivanje i uzdržavanje katoličkih škola'' (cn 1379).
STEPINČEVO Zašto su ga zvali Isus | Glas Koncila

Ali nije samom sviješću o vlastitim pravima i dužnostima na području odgoja ispunjen roditeljski zadatak kod odgajanja vlastita poroda.  On to nije ni samim time, da se djeca dadu u sigurne ruke dobrih katoličkih odgojitelja i učitelja. Za to se hoće mnogo više! Kršćanstvo je bez sumnje prema jednoj lijepoj riječi najveća i najsvetija odgojna škola, koju je svijet ikada vidio. Ali će se Crkva uvijek dobro čuvati, da od odgoja odstrani roditelje. Idealni je odgoj Crkvi onaj, što ga vrši u prvom redu obitelj i blaga toplina domaćeg ognjišta. I bez njih će teško što opraviti i najbolji odgojitelj. ''I najbolji odgojitelj, veli Dupanloup, ostat će u mnogom jako nepotpun, ako se vrši bez opravdanog i nužnog utjecaja roditelja. To me je naučilo iskustvo.'' Pa to je i razumljivo. Jer, glavna snaga ne dolazi odgoju toliko od izravnog, svjesnog, proračunatog utjecaja, što ga vrši škola svojim zahtjevima, svojom disciplinom i svojom intelektualnom i moralnom poukom. Njegov uspjeh puno više zavisi od nevidljive mreže nesvjesnih utisaka, kojima je dijete dnevno izloženo, od cijele atmosfere, u koju je uronjen. Duh, koji prožimlje sav uzgojni rad, nijema pobuda okoline i dnevna sugestija primjera – to prodire kao mač dvorezac do najintimnijih skrovišta mlade duše, koja se poput pospana cvijeta u ranu zoru otvara, da primi u se rosu, o kojoj će domala Crkva pjevati: ''Rorate coeli, desuper et nubes pluant iustum – Roste, nebesa, a oblaci neka kiše Pravednoga!'' (Adv. liturg.) I zato ne smije dom ni riječju ni primjerom rušiti onoga, što škola gradi, nego je u tom smislu suradnja doma i škole pravim imperativom!

Gornji tekst je izvadak iz propovijedi koju je blaženi Alojzije Stepinac održao pri otvaranju Ženske realne gimanzije Sestara milosrdnica 1939. godine u Zagrebu

petak, 12. lipnja 2020.

Blaženi Egidije Asiški o borbi s napastima






Velika milost ne može se zadobiti u miru jer se mnoge bitke podižu protiv nje. Što je, naime, više čovjek u stanju milosti, utoliko ga đavao više napada. No čovjek ne treba zbog toga prestati pratiti milost jer, što je veća borba, to će veća, ako ih nadvlada, biti njegova kruna. 
Ako nemamo mnogo prepreka, to je zbog toga što nismo kakvi bismo trebali biti. Pa ipak, ako želimo hodati dobro na putu Gospodnjem, ne bismo patili niti od posustalosti, niti od dosade, a na svjetskome putu ljudi pate od posustalosti i dosade do smrti. 
Neki mu je brat odgovorio: „Čini se kao da govoriš dvije suprotne stvari.“ Blaženi brat Egidije odgovorio je: „Ne hrle li zlodusi za čovjekom dobre volje prije negoli za ostalima? Pogledaj teškoću! I kad bi tko prodao svoje malo posuđe za cijenu tisuću puta višu od njihove vrijednosti, kakvu bi težinu tada osjećao? Pogledaj kako je razriješeno proturječje! Kažem, dakle, da što je tko ispunjeniji krjepostima, utoliko ga više proganjaju napasti i utoliko ih više mora mrziti. Svakom napašću koju nadvladaš zadobivaš krjepost i koja god da te mana najviše muči, dobit ćeš veću krunu ako ju nadvladaš.
Zbog kojeg god razloga čovjek zanemaruje hodanje na putu Božjem, iz tog istog gubi svoju nagradu. 
Neka mu je osoba rekla: „Često me iskušava najveća napast i često sam molio Boga da ju udalji od mene, a On ju nije udaljio.“ Blaženi brat Egidije odgovorio mu je: „Što bolje neki kralj oboruža vojsku oklopom, utoliko više želi da se hrabro bore.“
No jedan ga je brat tada pitao: „Što trebam činiti da se mogu moliti kad sam suh i nepobožan?“ Odgovorio mu je: „Pogledaj kralja koji ima dva sluge koji trebaju ići u rat – jedan je naoružan, a drugi nenaoružan. Onaj koji je naoružan stupa hrabro u bitku, ali nenaoružan se ovako obraća svome vladaru: „Moj vladaru, kao što vidiš, nemam oružja, no iz ljubavi prema tebi poći ću u boj čak i bez naoružanja.“ Kralj, pak, vidjevši vjernost sluge, reče svojoj pratnji: „Idite, pripremite naoružanje kojim ovaj moj vjerni sluga može biti naoružan i stavi na nj moj grb.“ Isto tako, također, ako bilo tko ode u boj molitve kao bez naoružanja, jer se osjeća suhim i nepobožnim, Bog će, vidjevši njegovu vjernost, staviti na nj svoj grb.
„S napastima je kao što se dogodilo poljodjelcu kad je vidio šumu drveća i grmova divlje ruže u jednom dijelu svoje zemlje koji je htio ponovno obrađivati. Izmorio ga je toliki rad i gotovo je požalio što ga je preuzeo, budući da su ga u njegovu radu pritiskali napor i poteškoće. Jer je prvo promatrao zemlju iz koje se mora odstraniti drveće i nije vidio zrno. Drugo, posijekao je drveće uz velik napor i počupao korijenje drveća i nije vidio zrno. Treće, prelomio je i pripravio tlo i nije ondje vidio zrno zbog kojega je toliko radio. Četvrto, ponovno je preorao zemlju. Peto, posijao je zrno. Šesto, oplijevio je tu zemlju. Sedmo, požeo ga je. Osmo, isprebijao ga i sve je ove stvari učinio uz velik napor. Deveto, pohranio ga je uz radost, ne razmišljajući o tolikom naporu zbog količine plodova koje je na kraju zadobio. Radio je mnoge druge poslove osim ovih, od kojih je sve blagoslivljao zbog radosti s kojom je vidio dobre plodove.“
Neka mu je osoba rekla: „Što mogu učiniti jer, ako bilo što dobro učinim, tada sam ispunjen ponosom, a ako činim loše, tada padam u žalost i gotovo u očaj.“ Blaženi je brat Egidije odgovorio: „Dobro činiš ako se žalostiš zbog svoga grijeha. Ipak, savjetujem ti da se žalostiš umjereno jer uvijek moraš vjerovati da je moć Božja da otpusti grijehe veća od tvoje moći u grijehu. Ako je Bog pokazao milosrđe nekom velikom grješniku, vjeruješ li da će napustiti manjeg grješnika? Što se ostaloga tiče, nemoj prestati činiti dobro zbog napasti isprazne slave. Jer ako poljodjelac, želeći posuti sjeme po zemlji, kaže u sebi: „Ne želim posijati sjeme ove godine jer, ako ga posijem, možda će doći ptice i pojesti sjeme“ i zbog tog razloga ne posije sjeme, ne bi mogao jesti ništa od plodova zemlje. Ako bi, pak, sijao, čak i ako bi neka sjemena propala, ipak bi veći dio ostao njemu. Tako je s onim koga iskušava ponos i koji se protiv njega bori.“

Izvor:
Zlatne izreke blaženog Egidija Asiškog - https://archive.org/details/thegoldensayings00robiuoft/

subota, 21. ožujka 2020.

KRIŽNI PUT SVETOG FRANJE ASIŠKOGA

Image result for st francis and jesus

Pripremna molitva
Najmilostiviji Gospodine, * poniznim srcem i pokajničkim duhom * klanjam se pred Tvojim božanskim Veličanstvom. * Obožavam Te kao mog vrhovnog Gospodara i Učitelja. * Vjerujem u Tebe, * nadam se Tebi, * volim Te iznad svega. * Od srca mi je žao što sam Te uvrijedio, * moj jedini i vrhovni Bože. * Čvrsto odlučujem izmijeniti svoj život; * i iako sam nedostojan dobiti milost, * ipak gledajući na Tvoj sveti križ * ispunjen sam mirom i utjehom. * Stoga ću meditirati o Tvojim patnjama, * i posjetiti postaje * u društvu s Tvojom Žalosnom Majkom * i mojim svetim Anđelom čuvarom, * kako bih promicao Tvoju čast i spasio moju dušu. *
Želim zadobiti sve oproste dane ovoj svetoj vježbi * za sebe i za duše u Čistilištu. *
O ljubljeni Isuse, * upali mi hladno srce svojom ljubavlju, * da mogu obavljati ovu pobožnost što je moguće savršenije, * i da živim i umrem u zajednici s Tobom. Amen.

Prva postaja - Isus je osuđen na smrt
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Isus, najnevinije nevino biće, osuđen je na smrt, da, na sramotnu smrt križa. Kako bi ostao Cezarovim prijateljem, Pilat predaje Isusa u ruke svojih neprijatelja. O strašni zločin, osuditi Nevinost na smrt i odbaciti Boga da bi se ugodilo ljudima.
O nedužni Isuse, * sagriješio sam i kriv sam za vječnu smrt; * ali da mogu živjeti, * rado prihvaćaš nepravednu kaznu smrti. * Za koga ću odsad živjeti * ako ne za Tebe, Gospodine moj? * Ako želim ugoditi ljudima, * ne mogu biti tvoj sluga. * Dopusti mi, dakle, da rađe razljutim cijeli svijet * nego da Ti ne ugodim, Isuse!
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.

Druga stanica - Isus nosi svoj križ
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Kad je naš božanski Otkupitelj opazio Križ, za njim je s radošću posegnuo krvavim rukama. Ljubio ga je i poljubio, nježno ga primio na svoja izudarana ramena i, iscrpljen kakav je bio, radosno ga je nosio.
O moj Isuse, * ne mogu biti tvoj prijatelj i sljedbenik * ako odbijem nositi svoj križ. * O ljubljeni križu, * grlim te, * ljubim te, * radosno prihvaćam Tebe iz ruku moga Boga. * Daleko mi je od slave u bilo čemu * osim na Križu moga Gospodara i Otkupitelja. * Po njemu će me svijet razapeti, * i ja svijet, * da budem Tvoj zauvijek.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.

Treća stanica - Isus prvi put pada
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Noseći križ, naš dragi Spasitelj bio je toliko oslabljen teškom težinom da je iscrpljen pao na zemlju. Križ mu je bio lagan i sladak, ali naši grijesi učinili su ga tako teškim i teškim za nošenje.
Voljeni Isuse, * Ti si nosio teret i veliku težinu mojih grijeha. * Zar ne bih trebao nositi zajedno s Tobom * moj lagani teret patnje, * i prihvatiti slatki jaram Tvojih zapovijedi? * Jaram ti je sladak, a teret Tvoj lagan. * Rado prihvaćam. * Ja ću uzeti svoj križ i slijediti Tebe.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.

Četvrta stanica - Isus susreće svoju blaženu majku
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Koliko je tužno i koliko bolno morala Marija gledati svojeg voljenog Sina natovarenog Križem, prekrivenog ranama i krvlju i progonjenog po ulicama od divljaka! Kakve neizrecive muke mora da je doživjelo njezino najnevinije srce! Koliko je ozbiljno željela umrijeti umjesto Isusa, ili barem s Njime!
O Isuse, * Marijo, * ja sam uzrok boli koji Vam je probio srca. * Da bi barem moje srce moglo doživjeti neke vaše patnje. * O Majko, * dopusti mi da podijelim Tvoje patnje i patnje Tvojega Sina, * da steknem milost sretne smrti.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. smiluj nam se.


Peta stanica - Simon iz Cyrene pomaže Isusu da nosi svoj križ
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Simon iz Cyrene bio je prisiljen pomoći našem iscrpljenom Spasitelju da nosi svoj križ. Koliko bi Isus bio zadovoljan, kad bi mu Simon ponudio svoju pomoć. Međutim, Simona nije pozvao Krist kao tebe. On kaže: "Uzmi svoj križ i pođi za mnom." Ipak odustaneš i nosiš ga s nestrpljenjem.
O Isuse, * tko ne uzme svoj križ i ne slijedi Tebe, * nije dostojan Tebe. * Evo, veselo se pridružujem Tebi na križnom putu. * Želim to nositi sa svim strpljenjem do smrti, * da bih se pokazao dostojan Tebe.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.

Šesta stanica - Veronica briše Isusovo lice
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Potaknuta samilošću, Veronika pokazuje svoj veo Isusu da obriše njegovo razočarano lice. U nju upisuje Svoje Sveto Lice i vraća joj ga kao naknadu. Hoće li te Krist nagraditi na takav način? Tada mu i ti moraš učiniti uslugu. Činiš  uslugu Kristu svaki put kad činiš djelo milosrđa prema bližnjemu, jer On kaže: "Što ste učinili najmanje mojoj braći, meni ste učinili."
Najdraži Isuse, * što ću Ti vratiti za sve tvoje milosti? * Evo, posvećujem se u potpunosti Tvojoj službi. * Cijelo srce dajem Tebi; * otisni na njega Svoju svetu sliku, * da te nikad ne zaboravi.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.

Sedma stanica - Isus pada drugi put
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Oboren težinom Križa, Isus ponovo pada na zemlju. Ali okrutni mučitelji ne dopuštaju mu da se odmori. Gurajući i udarajući ga tjeraju ga naprijed. S kojom okrutnošću postupaju s Isusom i On im pada pod nogama! Sjeti se, suosjećajna dušo, da su tvoji grijesi uzrokovali Isusu ovaj bolni pad.
Smiluj mi se, Isuse, * i pomozi mi da nikada ne padnem u svoje prijašnje grijehe. * Od ovog trenutka iskreno ću se truditi * da više nikada ne sagriješim. * Ali Ti, Isuse, ojačaj me svojom milošću, * da bih vjerno izvršio svoju odluku.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.

Osma stanica - Isus govori ženama Jeruzalema
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Potaknute samilošću, ove predane žene plaču nad našim Spasiteljem. No, obraća im se i govori: "Ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i svojom djecom." Plačite zbog svojih grijeha i zbog djece svoje; jer oni su uzrok moje patnje. " Vi također morate plakati nad svojim grijehom, jer nema ništa ugodnijeg za našega Gospodara i korisnijeg sebi nego suze koje ste iscrpljivali zbog svojih grijeha.
O Isuse, * tko će mom pogledu dati suze, * da mogu danju i noću plakati nad svojim grijesima? * Tebe molim po Tvojim gorkim i krvavim suzama * da mi pokreneš srce, * da suze obilno teku iz mojih očiju, * i da plačem nad Tvojim patnjama i nad grijesima svojim do smrti.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.

Deveta stanica - Isus pada treći put
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Iscrpljen u podnožju Kalvarije, Isus treći put pada na zemlju. Koliko su bolno morale biti obnovljene sve rane Njegovog nježnog tijela tim ponovljenim padovima. I kako ogromni moraju biti moji grijesi da Isus tako bolno padne. Da nije Isus uzeo na mene moje grijehe, potopio bi me u ponor Pakla.
Najmilosrdniji Isuse, * vraćam ti tisuću hvala * što mi nisi dopustio da umrem u svojim grijesima * i padnem u ponor Pakla, * kao što sam to često zaslužio. * Utisni u meni iskrenu želju da popravim svoj život. * Neka više nikada ne padnem u grijeh, * ali daj mi milost konačne ustrajnosti.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.

Deseta stanica - Isus se oduzima od haljine
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Došavši na Kalvariju, Isus je bio okrutno lišen odjeće. Koliko je bolno moralo biti skidanje, jer se odjeća prilijepila za Njegovo izmučeno tijelo, tako da su mu skidanjem trgali dijelove tijela. Isus je lišen odjeće da može umrijeti bez ičega. Kako ću ja sretno umrijeti nakon što odbacim svoje zle navike i sklonosti!
Pomozi mi, Isuse, da prepravim svoj život. * Neka se obnavlja prema Tvojoj volji i želji. * Ma kako god bila bolna ispravka za mene, * neću poštedjeti sebe. * Uz pomoć Tvoje milosti, * suzdržat ću se od svakog grešnog užitka i uzaludne zabave, * da mogu umrijeti sretno i živjeti zauvijek.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.


Jedanaesta stanica - Isus je prikovan na križ
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Bez odjeće, Isus je nasilno pribijen na križ. Njegove ruke i noge su prikovani na najokrutniji način. Isus ostaje nijem, jer tako želi Njegov nebeskog Oca. Strpljivo pati, jer pati zbog vas. Kako ti postupaš u patnjama i kušnjama? Koliko si razdražljiv i nestrpljiv, koliko si prepun pritužbi!
O Isuse, * krotki i strpljivi Jaganjče, * odričem se zauvijek svoje nestrpljivosti. * Raspni, Gospode, tijelo moje, * sa zlim željama i porocima. * Kazni me i ožalosti u ovom životu, * ali poštedi me u sljedećem. * Ja se u potpunosti predajem Tvojoj svetoj volji. * Neka to bude učinjeno u svim stvarima.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.


Dvanaesta stanica - Isus umire na križu
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Gle Isus raspet! Pogledajte Njegove rane primljene zbog ljubavi prema tebi! Čitav njegov izgled pokreće ljubav. Glava mu je pognuta da te poljubi. Njegove su ruke ispružene da te zagrle. Njegovo je srce otvoreno da te primi. O, kakva ljubav! Isus umire na križu, da tebe sačuva od vječne smrti.
Najdraži Isuse, * tko će mi omogućiti da mogu umrijeti zbog ljubavi prema Tebi? * Trudit ću se umrijeti svijetu i njegovim ispraznostima * kad te vidim na križu * prekrivenom ranama i okrunjenim trnjem. * Milosrdni Isuse, * uzmi me u Svoje ranjeno Srce, * da prezirem sve propadljive stvari, * da živim i umrem samo za Tebe.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.

Trinaesta stanica - Isus je srušen s križa
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Isus nije sišao s Križa, već je na njemu ostao do svoje smrti. Kad je skinut s križa, odmarao se na boku svoje voljene Majke, kao što je to često činio u životu. Ustraj u svojim dobrim odlukama i ne bježi s križa. Jer tko ustraje do kraja, spasit će se. Uzmi u obzir, koliko bi trebalo biti čisto srce koje prima tijelo i krv Isusa Krista u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
O Gospodine Isuse raspeti! * Najiskrenije molim Tebe: * Pomozi mi da učinim ono što je ispravno * i neka me ne odvaja od Tvojega križa, * jer na njemu želim živjeti i umrijeti. * Stvorite u meni, Gospode, čisto srce, * da te dostojno primim u svetoj pričesti i da ostaneš u meni, * i ja u Tebi, * zauvijek.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.

Četrnaesta stanica - Isus leži u grobu
V. Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te
R. Jer si sa Svojim svetim križem otkupio svijet.
Tijelo Isusovo položeno je u tuđinsku grobnicu. Onaj koji na ovom svijetu nije imao gdje odmoriti glavu, nakon smrti nije imao niti vlastiti grob. Ti čije je srce još uvijek vezano za ovaj svijet, preziri ga da s njim možda ne propadneš.
O Isuse, * Ti si me izdvojio od svijeta, * što ću onda tražiti u njemu? * Stvorio si me za Nebo, * što ću onda poželjeti na zemlji? * Odstupi od mene, varavi svijetu, sa svojim ispraznostima! Odsada ću hodati križnim putem * koji je za mene otkupio moj Otkupitelj, * i ići dalje prema svom nebeskom domu, * gdje će biti počivanje i moja radost zauvijek.
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava budi.
V. Gospodine Isuse, raspeti.
R. Smiluj nam se.