petak, 4. rujna 2020.

Maskirati se ili ne, pitanje je sad



Na današnji dan, 14. srpnja, blagdan  sv. Kamila de Lellisa, zaštitnika bolesnih, postat će obavezno u okrugu gdje gdje živim nositi masku pokrivajući nos i usta u svim zatvorenim "javnim" prostorima uključujući i crkve i sva mjesta bogoštovlja. Već je takav zakon u Torontu, u Ottawi i kroz čitavi ogromni pojas Kanade i Sjedinjenih Država. Neki na to pristaju bez otpora, bilo u ime ljubavi ili samozaštite, ili oboje, dok se drugi tome odupiru, pitajući se želimo li maskiranu populaciju.

Ovo nije proglas za ili protiv maski, već radije neko promišljanje o toj temi da i na vas djeluje uz suradnju vaše savjesti.

Moralna strana

Hajdemo se samo na trenutak udaljiti od medicinskih argumenata i fokusirati se na to što to općenito znači nositi masku, a započet ću s estetikom, što će se možda učiniti čudnim, barem što se tiče naših briga.

Ne nositi masku jer je neprivlačno i odbojno? Pa opet, u znanosti, kada je jednadžba ili rješenje ružno, kompleksno i nezgrapno, to obično znači da je pogrešno, u skladu s Ockhamovom britvom. Istina je obično jednostavna i, možemo dodati, lijepa. Prenoseći to u moralno područje, kada čin ili praksa izgledaju estetski neprivlačno to često znači da nešto s njima nije u redu. Ali što?

Pa, kao prvo, maska skriva naš identitet kao osobe stvorene na sliku Božju. Na grčkom, riječ za "osobu" je prosopon, i ona također znači i "lice", a tu istu riječ je Crkva usvojila za "Osobe" Presvetog Trojstva.

Ona doslovno znači ono "kako zvuči" ili govori kao što Bog Otac govori svoju Riječ preko svog Sina, koji je samo "lice" Oca, Boga samoga. I mi sami govorimo svojim licima, kojima komuniciramo, razgovaramo i gradimo prijateljstva i zajednice. Stoga, trebali bismo razmisliti i promisliti prije negoli pokrijemo svoja lica.

Napokon, maskiranje se često koristi za sramotne i zločinačke svrhe. Promislite o svojoj reakciji, izvan sadašnjeg konteksta, kada bi netko ušao u vaš dom noseći masku. Ljudi skrivaju svoja lica kada žele učiniti neko zlo i skrivaju lica onih kojima žele učiniti zlo. A bez obzira što netko misli o smrtnoj kazni, je li ponekad opravdana, lica osuđenika se pokrivaju. Razlog je taj što skrivanje lica depersonalizira osobu, čini je anonimnom, na neki način manje "humanom", i stoga, barem u nekoj mjeri, slama društva i komunitarne veze među nama, čak i ako se prividno čini za neko dobro.

Osim toga, maska izaziva, produljuje i pogoršava strah. Čak i protokoli u okrugu gdje živim priznaju da maske možda nisu efikasne (više o tome kasnije), ali da će nas one podsjećati na "socijalnu distancu". Hmmm...

Posebno bismo trebali dobro razmisliti prije negoli maskiramo malu djecu - kao što protokoli u mojem okrugu zahtijevaju, svako dijete iznad dvije godine - samo mu pokušaj staviti na lice nešto dulje od dvije sekunde... čak i kada bismo to uspjeli, smijemo li izazivati takav strah u njihovim dušama i umovima u razvoju, strah od sebe samih, od drugih, društva, koji ona neće biti sposobni staviti u kontekst.

Medicinska strana

Možda, mogli bismo reći, možemo i trebamo sve to tolerirati radi "zajedničkog dobra", radi ljubavi, da bismo spriječili infekciju. Čak i ako niste bolesni, ne želite druge razboljeti! Kako bi bilo sebično ne nositi masku! Spasite živote!

Takvi principi su se čvrsto usadili u umove i srca mnogih, čineći još težim da se o tome racionalno raspravlja dok poplava emocija zamučuje vode. Ali čuvajte se suosjećanja odvojenog od zdravog razuma i budite pametni oko toga.

Mogli bismo oživiti dosadne stare argumente, da ova bolest predstavlja minimalan rizik za gotovo čitavu populaciju i da gotovo svi oni koji spadaju u rizičnu skupinu su već u bolnicama i staračkim domovima. Izostavljajući ono moralno pitanje, koliko daleko moramo ići da bismo spustili rizik na nulu? Trebamo li zabraniti vožnju autima, ili motorima, vožnju bicikala, hodanje niz ulicu, ljubljenje, imanje djeteta, planinarenje, skakanje sa stijena u vodu, ustajanje iz kreveta ujutro ili čak ostanak u krevetu? Jer sve ima neki potencijalni rizik, štetu, pa čak i moguću smrtnu posljedicu. "Ostanite sigurni" nije moto koji bi trebao upravljati našim životima. Život je prije nešto u što se uključujemo, kako kaže izreka, na vlastiti rizik.

Trebamo se prisjetiti da je to maskiranje i socijalno distanciranje propisano od male družine "medicinskog osoblja" koja savjetuje vladine aparatčike, gdje su svi naizled potpuno neupućeni u prava upisana u samo tkivo i ustav slobodnog društva. Pitamo se jesu li ikad čuli za pojam subsidijarnost. Svaki rizik za njih je previše za podnijeti, posebno ako se radi o riziku za druge. Svi pokušavaju zaštititi svoje poštovane stražnjice, svoje odvjetničke  kodekse i police osiguranja do posljednje točkice i naslova. Kao što je jedan autor, i liječnik, nedavno napisao, nova kraljica znanosti je epidemiologija, a za razliku od sada svrgnute s prijestolja teologije, ona je prilično nepouzdana kraljica.

Što se tiče principa kojim opravdavaju sve ove protokole, da moramo svesti mogućnost zaraze na minimum, na razinu bez ikakvih simptoma, zašto bi oni u ikakvo dogledno vrijeme sa njima popustili? Čak i ako razviju cjepivo, hoće li svi biti prisiljeni primiti ga i hoće li im to biti dovoljno sigurno?

Konačno i "obično" cjepivo protiv gripe (imajte na umu da su korona virusi već dugo poznati i da neće nestati) ima za posljedicu smrt stotine tisuća ljudi svake godine. Zašto bi nam ikada više dopustili da šećemo bez maski, otkrivena  lica? Želite li da se svijet pretvori u neki ogroman, odjel intenzivne njege iz kojeg je nemoguće pobjeći? Ili, možda još prikladnije, veliku koloniju gubavaca, naše braće, kolega, ljudi, čak i rodbine i prijatelja, koji se sad smatraju hodajućim virusnim vektorima, uzvikujući: "Nečist! Nečist!"

U isto vrijeme, licemjerno i ironično je da su najrevniji provoditelji socijalne distance, karantene i propisa o maskama također u pravilu žestoki podupiratelji stvarnih pošasti za naše društvo, abortusa i eutanazije... Pa opet nas oni doslovno guše sve većim restrikcijama, govoreći "ako spasimo samo jedna život", dok promiču i potpomažu ubojstvo tisuće najnevinijih i najbespomoćnijih.

...

Postoje dokazi da je prihvaćanje maske statistički neefikasno. Proučite ovu zbirku studija profesora Rancouta. Ljudi dodiruju svoje maske, kontaminiraju ih, imaju čupave brade, skidaju ih da prodišu. A većina ljudi ne nose one maske koje su kao "efikasne" prema studijama (pretežno se nose one jednokratne ili pamučne).

Govoreći o jednokratnim maskama, jeste li se zapitali gdje te maske završe? Ja sam razgovarao s inžinjerom koji radi za tvornicu automobila u južnom Ontariju s 8,000 zaposlenika gdje se svi sada moraju maskirati a mnogi potroše i 2-3 maske na dan. Čak i kod te niske procjene, oko 20,000 maski natopljenih slinom i sluzi baca se na odlagalište smeća svakodnevno, 140,000 na tjedan... preko 7 milijuna godišnje. Sve samo iz jedne tvornice. A za one gradove koji pale svoje smeće, što će ti toksični oblaci sadržavati kad dođu do gradova? Nije da sam neki obožavatelj "Laudato Si" enciklike, ali što se dogodilo s njezinom porukom da se ograniči količina otpada i zaštiti okoliš?

I zar ne bismo trebali uzeti u obzir naše svakodnevno zdravlje? Udisanje svog vlastitog ugljičnog dioksida čitav dan, posebno dok se radi, i to malo zraka što može proći filtrirano kroz slojeve plastike, tkanina, papira i/ili vlakana, ne zvuči kao recept za održavanje uravnoteženog imuniteta, pa čak ni psihološkog blagostanja....

Prekomjerne kovidske mjere, globalne karantene (čija je efikasnost u najmanju ruku nesigurna), posljedični strah od bolnica i infekcija, imale su brojne pogubne posljedice - od zlostavljanja, depresije, netretiranih bolesti, do smrti - što čini profilaktički "lijek" gorim od bolesti. Hoće li se išta promijeniti?

Crkvena strana

Ok. Pretpostavimo da moramo staviti masku u bolnicama, trgovinama hrane, službenim uredima i knjižnicama,. Ali što je s Misom i drugim oblicima bogoštovlja? Trebamo odmah razjasniti da Država nema izravan autoritet nad Crkvom. Danas je to prigušena doktrina u svijetu, pa čak i u Crkvi, ali ona je svejedno istinita i potvrđena u dokumentima od Wormskog konkordata do enciklike pape Pija IX. "Syllabus" o suvremenim zabludama pa do enciklike pape Lava XIII. Immortale Dei sve do dokumenta II. Vatikanskog Dignitatis Humanae.

Prioritet Crkve kao božanski utemeljenog nadnaravnog društva dalo je temelj za potraživanje "utočišta", imunitet od građanskog progona, koji i danas vrijedi za izbjeglice koje žive u crkvama širom zemlje (što god netko misli o tome).

"Caru carevo, a Bogu Božje" vrijedi kao istina danas kao i kada je Krist to rekao. Kao i ukor svetog Pavla da moramo slušati Boga prije nego ljude. Autoritet Države prestaje na pragu Crkve.

Crkva je "javna" institucija samo u dalekom, analogičkom smislu da svatko, u teoriji, može doći i priključiti joj se. Ali javna institucija je u strogom smislu, prema crkvenom nauku, ona kojom upravlja država i njezini zakoni, dok privatnom institucijom upravljaju njezini vlastiti članovi po njezinim vlastitim pravilima. Crkva je u tom smislu privatna, zaista, ona je najsavršenija od institucija, a njezini zakoni i nauk, božanski utemeljeni i nadahnuti bi trebali, naprotiv, nadahnuti i oblikovati propise Države, a ne obrnuto.

Stoga, što god odlučili o maskama i drugim stvarima, to je na Crkvi, našoj hijerarhiji, biskupima i svećenicima, koji će to odlučiti, a ne Država. A ne hijerarhija jer im je tako rekla Država. Biskup ne bi smio pred ljudima dodvoravati se birokratima, posebno ako je to u suprotnosti s njegovom procjenom, kao pastira Kristovog stada. Napokon, primarna uloga nasljednika apostola je osigurati naše duhovno zdravlje i dovesti nas u Nebo, a ne naše tjelesno dobro ili produljenje zemaljskog života. Kao što sam nedavno pisao, uvukla se zabluda erastianizma da Crkva treba biti podložna svemogućoj Državi i tome se treba oduprijeti.

Ako naši biskupi stvarno vjeruju da je nošenje maske prilikom klanjanja Bogu dobra ideja, onda dobro. Možda ćemo se složiti s time ili ćemo to odbijati (čitatelj može dobiti dojam da sam u ovoj drugoj grupi), ali barem možemo donijeti svoju odluku u svojim glavama i savjesti kao odgovor primjerenom autoritetu, a ne onima koji uzurpiraju autoritet izvan okvira koji im je Bog dao.

A dok se odlučujete, promišljate ove riječi svetoga Pavla (2 Korinćanima 3,18): "A mi svi, koji otkrivenim licem i gledamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u istu sliku iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha."

Ah da, otkrivena lica...

Zaključak: Neka bude jasno. Ne kažem da nikad ne trebamo nositi maske. Postoje slučajevi gdje su one prikladne - za operacije, npr., posjećivanje ranjivih, određena bolnička okruženja, starački domovi, situacije gdje treba koristiti razboritost i zdrav razum (sjećate li se toga?) Ali da svakoga svemoćna Država prisiljava nositi masku, semper et ubique? Pogotovo na mjestima bogoštovlja? Pogledati na more maskiranih i prigušenih župljna nije nešto čemu se veselim.

Što god netko mislio o raznim proročanstvima - Fatimi i zabludama komunizma koje se šire svijetom - ne bismo ih trebali samo tako odbaciti.

Konačno, kao što papa Pio XI. 1937. to razjašnjava u svojoj briljantnom izlaganju njegovih sofističkih zabluda u enciklici Divini Redemptoris (vrlo vrijedno za pročitati) jedan od ciljeva ateističkog komunizma je svesti nas na anonimne pojedince, rastočiti obitelj i bilu kakvu pomoćnu zajednicu i učiniti nas posve ovisnima o Državi i njezinim "stručnjacima".

To je dio naravi čitave ove stvari koja nam se čini najproblematičnija, slično tome da karantena nalikuje univerzalnom kućnom zatvoru, s malo ili nimalo prostora da ljudi sami odlučuju za sebe, u skladu s okolnostima svačije jedinstvene situacije. Ako je ovo eksperiment društvene kontrole, on je vrlo podmukao, učinjen pod krinkom dobrote, koja ironično izvlači sve najgore u ljudima - zlostavljanja su već počela, uglavnom maskirani zlostavljaju nemaskirane. Je li to pokušaj da se otkrije tko će se podčiniti i možda, još važnije, tko neće? Trebamo biti slobodni i hrabri djelovati onako kako nam se čini prikladno, težiti tome da vidimo iza dimne zavjese, zrcala i straha koje mediji proizvode i pojačavaju, prije negoli se pretvorimo od neovisnih i slobodnih ljudi s licem u porobljeno i poslušno krdo bez lica - iako se bojim da smo već otišli daleko u tom smjeru.

Ovime ne želim nikoga prozivati ili osuđivati, jer mi svi moramo sami donositi odluke za sebe u dobroj savjesti za svaku situaciju u kojoj se nađemo.

Ali želim reći da ako smo prisiljeni nositi masku onda kada znamo da ne bismo trebali i da je to samo budalasto pokazivanje "vrline" i ako se bojimo da će nas prijaviti ako ne nosimo masku ili čak ako samo spustimo masku da dođemo do zraka (što je sljedeće, propis da moramo nositi masku i u svojim autima, pa čak i domovima?) onda je zora tiranije već sa nama. Ako povežemo svoje nužne aktivnosti - posao, kupovinu u trgovini hranom, u željezati, škole - s neprestanim pristankom na takve propise poput ovih, onda idemo putem prema totalitarizmu. Kao što je de Tocquelle napisao u svojim promišljanjima o ranoj Americi, jedan od primarnih zadataka slobodnog građanstva je da se odupre nadolazećoj tiraniji - pa čak i onoj "mekoj" varijanti - jer jednom kada se odreknemo svojih prava, vrlo ih je teško vratiti.

Baš nakon što sam dovršio skicu za ovo promišljanje, slušao sam nekim poluslučajnim odabirom glazbu nakon večere, kako je to moj običaj i slučajno se pojavila žalosna balada "The Rose" na mom kompjutoru. Ovi su me stihovi pogodili: "I duša se plaši umiranja jer nikada nije naučila živjeti."

Lutati kroz život u stanju neprestanog i paralizirajućeg straha na neki duboki način znači zapravo da ne živiš. Ali nikad nije kasno okrenuti se, povratiti slobode koje su s pravom naše, ne samo da možemo izabrati kada mislimo da je "sigurno" s lakom disati i vidjeti. jedan drugoga da se smijemo. To je puno humanije i zdravije.

John Paul Meenan

ponedjeljak, 31. kolovoza 2020.

ŠTO NE GOVORE: Odgovor na Covid-19 u svjetlu crkvenog učenja



S obzirom na to da su kriza i izolacija zbog Covida-19 dokazano izmišljeni, ustavno bez presedana, kontra kulturalni, globalno opresivni, represivni, supresivni i depresivni, bilo je sasvim prirodno da se katolici okrenu Crkvi, prema njezinom svećenstvu, da oni podignu glas moralnog protesta i otpora.

Ono čemu smo svjedočili, ne bez nevjerice i sablazni, jest svećenstvo koje se uglavnom šutke i pokorno pridržavalo nepravednog vladinog donošenja zakona; prvo u suzbijanju mise i sakramenata tijekom 4 mjeseca(u SAD-u), a sada i pravila kod ponovnog otvaranja crkava koja su, iskreno, uvreda Svemogućem Bogu i povreda savjesti za toliko katolika.

In fine, naše svećenstvo pretvorilo je Crkvu - Kuću Božju, Kuću vjere - u Kuću straha i zabrane, upravo antitezu pozivu našega Spasitelja: "Dođite k meni svi, koji ste umorni i opterećeni, ja ću vas okrijepiti." (Matej 11, 28).

Zasigurno ova šokantna svećenička kapitulacija pred zloupotrebom civilne vlasti čini veliku većinu biskupa i svećenika vrijednima te evanđeoske osude našeg Gospodina: "Teško vama, književnici i farizeji, licemjeri! Vi zatvarate kraljevstvo nebesko od ljudi, Vi sami ne ulazite, niti date da ulaze, koji bi htjeli... "(Matej 23, 13).

Prije nego što pođemo malo opširnije o ovoj velikoj izdaji našeg vremena, prvo je potrebno sažeti neke vrlo osnovne, lako dostupne činjenice o Covid-19.

Činjenica 1. Ovaj virus nikada nije pravilno izoliran i identificiran koristeći zlatnu standardnu metodu znanosti, naime, "Kochovi postulati". Umjesto toga, svjetske vlade jednostavno su prihvatile manjkavu PCR znanost komunističke Kine, notorno nepouzdanu metodu koja sva sljedeća ispitivanja na ljudima čini sumnjivima i nedopustivima.

Činjenica 2. Ovaj virus relativno ne utječe na 99,7% svjetske populacije. Od preostalih 0,3% globalnog čovječanstva, samo je malenih 0,04% škotskog stanovništva umrlo sa ili od njega. Drugim riječima, imamo posla s virusom koji je jedva usporediv s lošom godinom gripe.

Činjenica 3. Profesor Neil Ferguson, arhitekt nacionalnog zatvaranja, od tada je diskreditiran, zajedno s njegovim apokaliptičkim računalnim modelom koji je predvidio milijune smrti od Covida-19.

Činjenica 4. Ne postoje konačni znanstveni dokazi koji podupiru nametanje "društvenog distanciranja", maski za lice i sredstava za dezinfekciju ruku. Upravo suprotno, "socijalno distanciranje" plagirano je iz hipoteze koju je prije mnogo godina napisao student, a maske za lice pokazale su se više opasnima nego korisnima za zdravlje.

Činjenica 5. Nacionalna karantena zdravih kao i bolesnih tijekom virusne epidemije bez presedana je u svjetskoj povijesti, ona je u suprotnosti s ljudskim razumom i zdravim upravljanjem.

Činjenica 6. Svjetovne vlasti podređene su vlasti Crkve, a ne obrnuto. Stoga svaki državni zakon koji proglašava javni prestanak svete mise pod bilo kojom izlikom vrijeđa božanski zakon, kao i svećenstvo koje se više pokorava ljudima nego Bogu.

Dovoljno je reći da s ovih nekoliko činjenica, a ima i mnogih drugih, možemo lako odrediti dva elementa potrebna da se sadašnje nametanje zakonodavstva o Covidu učini ništavim u odnosu na Crkvu i društvo. Oni su da je donošenje zakona iracionalno i protivno vječnom zakonu.

Što se tiče vječnog zakona, treća zapovijed Dekaloga obvezuje sve pod prijetnjom smrtnog grijeha da svetkuju sabat. Crkva uči da se ispunjenje ove obveze sastoji prvenstveno, iako ne isključivo, u sudjelovanju na svetoj misi nedjeljom i blagdanima.

Tijekom povijesti Crkva je bila svjedokom mnogih pošasti i virusa, nekih s pogubnim posljedicama po ljudske živote prema kojima Covid-19 izgleda poput lagane prehlade.

Dajem samo nekoliko primjera od antike preko srednjeg vijeka do modernijih vremena: Procijenjeno je da je antoninska kuga iz A.D. 165 ubila oko 5 milijuna ljudi širom Rimskog carstva. Ciprijanska kuga (A.D. 280), nazvana po svetom Ciprijanu, biskupu iz Kartage, koji je mislio da je to kraj svijeta, ubijala je 5000 ljudi dnevno na svom vrhuncu u Rimu. Procjenjuje se da je Justinijanova kuga (541. god.), nazvana po bizantskom caru toga doba, ubila do 10% svjetske populacije. Kaže se da je Crna smrt 1346. godine izbrisala pola stanovništva Europe. Epidemija Cocoliztlija 1545. ubila je 15 milijuna stanovnika Meksika i Srednje Amerike. Procjenjuje se da je pandemija španjolske gripe 1918. godine u svijetu pogubila 100 milijuna.

Radi kratkoće izostavio sam brojne manje povijesne pošasti čiji su brojevi smrtnih slučajeva varirali od oko 100 000 do 1 milijun, u odnosu na potonji broj Covid-19 se ne može ni usporediti.

Dovoljno je reći da su tijekom najgorih kuga u povijesti sve crkve ostale otvorene bez ograničenja, dok su svećenici hrabro služili svojim vjernicima, uključujući bolesne i umiruće, ispunjeni nadnaravnom vjerom i božanskom ljubavlju. Uistinu, zabilježeno je u davnini da su se prestravljeni pogani divili nesebičnoj ljubavi kršćana za vrijeme kuge.

Imajući ovo na umu, dolazimo do usporedbe s današnjim svećenstvom, a da ne spominjemo vrlo velik broj vjernika koji, odobrivši zaključavanje kuće Božje na 4 mjeseca, sada Crkvu dodatno ponižavaju steriliziranom vjerom koja je parodija na katolicizam i ruganje duhu ranih kršćana i svetih mučenika.

Protiv ove zastrašujuće kapitulacije pred zlom, pročitali smo u "Katekizam objašnjen" (imprimatur Spirago-Clarke) u izdanju iz 1921. godine:

"Crkva je, u svojoj vlastitoj instituciji, apsolutno neovisna o državi, jer je Krist svoju nauku i upravljanje svoje Crkve prepustio apostolima i njihovim nasljednicima, a ne bilo kojem vremenitom vladaru. Stoga država ne može zahtijevati da diktira kršćanima što trebaju vjerovati, a što odbaciti, niti upućivati svećenike što propovijedati, niti kako i kada trebaju dijeliti sakramente, reći Misu itd. Crkva je oduvijek zamjerala takvo upletanje..."

Papa Ivan XXIII proširio je ovu nauku napisavši:

"Zakoni i uredbe doneseni u suprotnosti s moralnim poretkom, a time i s božanskom voljom, ne mogu imati obvezujuću snagu u savjesti, jer 'ispravno je pokoravati se Bogu, a ne ljudima' ... Kako sv. Toma uči, 's obzirom na drugu propoziciju, držimo da ljudski zakon ima utoliko svojstvo zakona ukoliko je u skladu sa zdravim razumom. Kad je, naprotiv, jedan zakon u suprotnosti za zdravim razumom, naziva se nepravednim zakonom; u takvom slučaju prestaje biti zakonom i više postaje činom nasilja.' (Peace on Earth, 1963, 51).

Čak i u novom katekizmu čitamo sljedeće:

"Vlast ne dobiva moralnu zakonitost od same sebe. Ona se ne smije ponašati samovoljno, nego djelovati za zajedničko dobro kao moralna sila koja se oslanja na slobodu i na osjećaj odgovornosti: Ljudski zakon utoliko ima vrijednost zakona, ukoliko je u skladu s ispravnim razumom: i prema tome je očigledno da on potječe od vječnog zakona. Ukoliko se pak udaljuje od razuma, naziva se nepravednim zakonom: tako on nema vrijednost zakona, nego je, naprotiv, neka vrsta nasilja." (# 1902)

Katolička socijalna nauka sv. Augustina: "Nepravedni zakon uopće nije zakon." (O slobodi volje, knjiga 1, § 5)

Vlast se vrši zakonito samo ako traži zajedničko dobro određene skupine i ako se za to služi moralno dopuštenim sredstvima. Ako se dogodi da vladari izdaju nepravedne zakone ili poduzimaju mjere koje se protive moralnom redu, te odredbe ne vežu u savjesti. 'U tom se slučaju sama vlast posve ruši i svršava u bezakonju'. (# 1903)

Građanin je u savjesti obvezan da ne slijedi propise građanskih vlasti kad su im nalozi suprotni zahtjevima ćudoređa, osnovnim pravima osobe ili nauku evanđelja. Uskrata poslušnosti građanskim vlastima, kad im zahtjevi protuslove ispravnoj savjesti, opravdana je razlikovanjem služenja Bogu i služenja političkoj zajednici. "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje" (Mt 22, 21). "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima" (Dj 5, 29). (#2242).

U enciklici pape Lava XIII. o civilnoj vlasti (Diuturnum Illud) iz lipnja 1881. čitamo:

"Jedini razlog koji ljudi imaju za neposluh jest kada se od njih traži bilo što, što je otvoreno proturječno prirodnom ili božanskom zakonu, jer je jednako nezakonito zapovijedati i raditi bilo što u čemu su zakon prirode ili Božja volja povrijeđeni... "

Kao što je već jasno prikazano, kriza Covida-19 je izmišljena, a odgovor na nju je u suprotnosti s ljudskim razumom, ljudskom slobodom i vječnim zakonom. Stoga biskupi, svećenstvo i vjernici koji su na bilo koji način udovoljili sadašnjem zlu, ne prepoznajući demonsku inteligenciju koja stoji iza početnog potiskivanja mise, nakon čega su slijedila pravila ponovnog otvaranja koja uključuju zabranu svete pričesti na jezik, zamjenu svete vode sa dezinficijensom, stavljanje traka na crkvene klupe zbog ograničavanja broja ljudi, distanciranja poput gubavaca s infantilnim maskama za lice, uključujući plastične pregrade za izgrede, moratorij na ljubljenje kipova, paljenje zavjetnih svijeća i kretanja po crkvi, sigurno neće izbjeći pravedan Božji sud zbog njihove nevjernosti, jer su se pokazali zabrinutima za zdravlje smrtnog tijela nego za zdravlje besmrtne duše.

četvrtak, 27. kolovoza 2020.

Pismo podrške nadbiskupa Vigana povodom prosvjeda protiv globalne tiranije 5.9.

PISMO HEROJIMA NA PRVIM LINIJAMA ODBRANE: Viganò o KORONI, pobačaju i uništavanju obitelji



"Spasimo našu djecu od zdravstvene diktature! Spasimo Italiju od bijesne globalne tiranije!"

Najdraže majke, draga gospodo,

Primio sam vašu ljubaznu e-poštu u kojoj me obavještavate o inicijativi koju ste zakazali za ovaj 5. rujna u svezi zaštite tjelesnog, moralnog i duhovnog zdravlja vaše djece. U odgovoru se obraćam svim majkama Italije. Demonstracija koju promovirate želi izraziti neslaganje građana, a posebno roditelja, protiv normi koje vlada, zloupotrebljavajući svoju moć, priprema donijeti; nove norme za novu školsku godinu koje će imati vrlo ozbiljne posljedice na zdravlje i psihofizičku ravnotežu učenika, kao što su to ispravno pokazali stručnjaci s autoritetom.

Prije svega, potrebno je osuditi sustavni napor da se uništi obitelj, temelj društva, množenjem bjesomučnih napada ne samo protiv bračnog života koji je Krist uzdignuo do sakramenta, nego i protiv njegove naravne suštine, protiv činjenica da je brak po naravi utemeljen između muškarca i žene u neraskidivoj vezi vjernosti i uzajamne pomoći. Prisutnost oca i majke temeljna je u odgoju djece, kojima je potreban lik muškarca i žene kao smjernica za njihov cjelovit i skladan razvoj; niti se može dopustiti da se djeca, u najosjetljivijoj fazi svog razvoja koriste za promociju pristranih ideoloških tvrdnji, koja mogu  ozbiljno naštetiti njihovoj psihofizičkoj ravnoteži, od strane onih koji vlastitim buntovnim ponašanjem odbacuju samu ideju naravi. Lako možete razumjeti utjecaj uništenja obitelji na građanski konzorcij: danas imamo upravo pred očima rezultate desetljeća nesretnih političkih odluka koje neminovno dovode do uništenja našeg društva.

Ove političke odluke, nadahnute gnjusnim principima protivne zakonu prirode koji je u čovjeka upisao sam Stvoritelj, kao i pozitivni zakon dan u Božjim zapovijedima, upotrebljavaju se kako bi se omogućilo djeci da budu u milosti i nemilosti pojedinaca , i da svetost života i začeća postanu predmetima trgovine, ponižavajući majčinstvo i dostojanstvo žene. Sinove ne mogu uzgajati surogat majke uz naknadu, jer su oni plod trajne ljubavi koju je Providnost odredila prirodnim poretkom.

Roditelji imaju odgovornost,  i njihovo je primarno i neotuđivo pravo, odgajati svoju djecu: država to pravo ne može prisvojiti, još manje korumpirati djecu i indoktrinirati ih u perverznim načelima koji su danas toliko rašireni. Ne zaboravite, drage majke, da su ovo prepoznatljivi znamenja totalitarnih režima, a ne građanskog i kršćanskog naroda. Vaša je dužnost podići glas kako biste ove pokušaje krađe odgoja vaše djece demantirali i odbili silom, jer ne ćete za svoju djecu moći učiniti gotovo ništa ako vašu vjeru, ideje i kulturu ti diktatori procijene nespojivima sa besmislenim idejama materijalističke države. I nije stvar samo u nametanju cjepiva djeci i tinejdžerima, već i u korumpiranju njihove duše perverznim doktrinama rodne ideologije, prihvaćanjem poroka i prakticiranjem grešnog ponašanja.

Nijedan zakon nikada ne može legitimno potvrđivanje istine učiniti zločinom, jer autoritet zakona u konačnici dolazi od Boga, koji je i sam najviša Istina. Herojsko svjedočanstvo mučenika i svetaca bila je reakcija na ugnjetavanje tirana: i vi biste danas mogli biti hrabri Kristovi svjedoci protiv svijeta koji nas želi podvrgnuti silama pakla!

Drugi važni aspekt ove bitke za obitelj je obrana života od začeća do prirodne smrti. Zločin pobačaja, koji je zahtijevao milijune nedužnih žrtava i koji vapi za osvetom s neba, danas se smatra normalnom zdravstvenom uslugom, a upravo je nedavno talijanska vlada odobrila širenje korištenja pilula za pobačaj, ohrabrujući gnjusan zločin i šuteći o strašnim posljedicama na psihičko i fizičko zdravlje majke. Ako razmislite kako je tijekom krize uzrokovane korona virusom obustavljena sva briga o bolesnima, a ipak su se pobačaji nastavili, možete shvatiti koji su prioriteti onih koji upravljaju nama: kultura smrti! Kakav se napredak može postići kada društvo ubija vlastitu djecu, kada se majčinstvo užasno krši u ime izbora koji ne može biti slobodan, jer uključuje okončanje nevinog života i kršenje jedne od Božjih zapovijedi? Kakav prosperitet može očekivati naša zemlja, čemu se od Boga može nadati, ako se žrtvovanje ljudi čini u našim klinikama baš kao i u vrijeme najkrvavijeg barbarstva?

Ideja da su djeca vlasništvo države odvratna je svakoj ljudskoj osobi. U kršćanskom društvenom poretku, civilna vlast mora svojom moći jamčiti građanima da je prirodno blagostanje uređeno prema duhovnom dobru. Zajedničko dobro koje u vremenskim stvarima provodi država, ima, dakle, dobro definiran objekt koji ne može i ne smije biti u sukobu sa Božjim zakonom, te Bogom kao vrhovnim zakonodavcem. Svaki put kada država krši taj vječni i nepromjenjivi zakon, njena vlast se umanjuje, a građani bi je trebali odbiti poslušati. To se zasigurno odnosi na odvratni zakon o pobačaju, ali to bi se trebalo primijeniti i na druge slučajeve gdje se ovlasti zloupotrebljavaju. Dobar primjer zloupotrebe je naprimjer nametanje cjepiva čiji rizici nisu poznati ili slučajevi koji su po svom sastavu etički problematični kao slučaj u kojem bi cjepivo sadržavalo fetalni materijal koji dolazi iz tijela pobačene djece.

Ali sada su predviđeni i drugi uznemirujući aspekti koji se ne tiču samo sadržaja nastave, već i načina sudjelovanja na predavanjima: socijalno distanciranje, upotreba maski i drugi oblici pretpostavljenog sprečavanja zaraze u učionicama i školskom okruženju uzrokuju ozbiljnu štetu mentalne i fizičke ravnoteže djece i mladih, ugrožavajući njihovu sposobnost učenja, međuljudske odnose učenika i učitelja i svodeći ih na automate kojima nije naređeno samo što misliti, već i kako se kretati, pa čak i kako disati. Čini se da je izgubljen sam pojam zdravog razuma koji bi trebao upravljati našim izborima koji su posljedica društvenog života, a čini se da se najavljuje jedan nehumani svijet u kojem se roditeljima odvode djeca ako su pozitivni na virus gripe, uz nametnute protokole zdravstvenog liječenja kao u najgorim diktaturama.

Također je vrlo zbunjujuće saznanje da je Svjetska zdravstvena organizacija odabrala Maria Montija za predsjednika Europske komisije za zdravlje i razvoj, koji se istaknuo uvođenjem drakonskih mjera nametnutim Italiji, među kojima je, ne smije se zaboraviti, i drastično smanjenje javnih sredstava namijenjenih bolnicama. Ove nedoumice potvrđuje i Montijevo članstvo u nadnacionalnim organizacijama poput Trilateralne komisije i Bilderbergovog kluba, čiji su ciljevi u jasnoj suprotnosti s neotuđivim vrijednostima zaštićenim samim talijanskim Ustavom, koji su obvezujući za talijansku vladu. Ovo miješanje privatnih interesa u javnim poslovima, nadahnuto diktatima masonske i globalističke misli, trebali bi oštro demantirati oni koji su predstavnici građana, i oni koji vide da su njihove legitimne moći uzurpirane od strane elite koja nikada nije krila svoje istinske namjere.

Ne smijemo izgubiti iz vida i jedan temeljni element: težnja ideološki perverznim ciljevima uvijek je popraćen interesom ekonomske prirode, poput paralelnih staza. Lako se složiti s činjenicom da u dobrovoljnom darivanju pupčane vrpce nema profita, baš kao što nema ni profita od davanja hiperimunske plazme za liječenje korone. Suprotno tome, izuzetno je isplativo za klinike za pobačaj osigurati tkivo fetusa za farmaceutske tvrtke koje proizvode monoklonska antitijela ili umjetnu plazmu. Stoga nije iznenađujuće da su, logikom pukog profita, najprihvatljivija i etički održiva rješenja predmet smišljene kampanje za njihovu diskreditaciju: čuli smo kako se samozvani stručnjaci prave promotorima lijekova koje nude tvrtke u kojima oni sami - u očiglednom sukobu interesa - drže dionice ili su dobro plaćeni savjetnici.

Potrebno je proanalizirati i jesu li cjepiva uvijek i svuda najbolji zdravstveni odgovor na virus. Na primjer, u slučaju korone, mnogi se eksponenti znanstvene zajednice slažu u tvrdnji da je korisnije razviti prirodni imunitet, a ne inokulirati deponirani virus. No isto tako, u ovom slučaju, kako znamo, imunitet stada postiže se bez ikakvih troškova, dok kampanje za cijepljenje uključuju ogromna ulaganja i jamče jednako velike prihode onima koji ih patentiraju i proizvode. Također bi trebalo provjeriti – a to će stručnjaci sigurno moći i potvrditi - je li moguće proizvesti cjepivo protiv virusa koji, čini se, još nije izoliran prema protokolima utemeljenim na znanju medicine i kakve potencijalne posljedice mogu nastati korištenjem novostvorenih genetski modificiranih cjepiva.

Svjetska zdravstvena industrija, predvođena Svjetskom zdravstvenom organizacijom, postala je istinska multinacionalna korporacija koja ima za svoj primarni cilj profit dioničara (farmaceutske kompanije i takozvane filantropske zaklade), a sredstvo njezina nastojanja je transformacija građana u kronično bolesne ljude. I vrlo je očito: farmaceutske tvrtke žele zaraditi prodajom lijekova i cjepiva; ako uklanjanje bolesti i proizvodnja učinkovitih lijekova dovede do smanjenja broja oboljelih, a samim tim i dobiti, logično je očekivati da će lijekovi koje proizvode biti neučinkoviti i da će cjepiva koja promoviraju biti sredstvo širenja, a ne iskorjenjivanja bolest. A upravo se to događa. Kako možemo misliti da se potraga za lijekovima i terapijama promiče na način bez sukoba interesa ako oni koji financiraju istraživanja profitiraju nesrazmjerno od postojanja raznoraznih bolesti?

Možda je teško suočiti se sa činjenicom da oni koji bi trebali zaštititi zdravlje ljudi žele osigurati nastavak naših bolesti: takav cinizam odbija - i to s razlogom – one kojima je takav mentalitet stran. Ipak, to se događa pred našim očima, a ne uključuje samo pojavu korone i cjepiva - posebno cjepiva protiv gripe, koja su u 2019. godini bila raširena upravo u onim područjima u kojima je korona odnijela najveći broj žrtava u 2020., nego i sve tretmane i terapije, kao i rađanje i brigu o bolesnima. Takav cinizam, odvratan etičkom kodeksu, u svakome od nas vidi potencijalni izvor profita, dok umjesto toga ono što treba vidjeti kod svakog bolesnika jest lice Krista koji pati. Stoga se obraćamo mnogim, mnogim katoličkim liječnicima i svim liječnicima dobre volje, moleći vas da ne izdajete Hipokratovu zakletvu i samo srce vaše profesije, a to su milost i suosjećanje, ljubav prema onima koji pate i nesebično služenje najslabijima među nama, prisjećajući se riječi našeg Gospodara: "Zaista, kažem vam,  što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste." (Mt 25, 40).

Katolička crkva, posebno posljednjih desetljeća, autoritativno je intervenirala u ovu raspravu, zahvaljujući i Papinskoj akademiji za život koju je osnovao Ivan Pavao II. Njezini su članovi do prije nekoliko godina davali medicinsko-znanstvene smjernice koje nisu bile u sukobu s nepovredivim moralnim načelima nijedne katoličke osobe. Ali baš kao i u civilnom društvu, svjedoci smo progresivnog gubitka odgovornosti pojedinaca, kao i onih koji upravljaju raznim sferama javnog života, uključujući zdravstvom. Isto se događa i u Crkvi milosrđa rođenoj 2013. godine koja se radije prilagođava svijetu i usvaja neku izopačenu viziju koja negira istinu te koja prihvaća zahtjeve ekologije s konotacijama maltuzijanizma. Borba protiv pobačaja, koja se protivi smanjenju nataliteta kao jednom od ciljeva Novog svjetskog poretka, više nije prioritet mnogih pastora. Tijekom različitih demonstracija za život - poput onih održanih u Rimu posljednjih par godina - tišina i odsutnost Svete Stolice i crkvene hijerarhije bili su sramotni!

Očito je da moralni principi koji čine osnovu za norme koje se usvajaju u medicinskom polju ostaju trajno valjane, te ne bi mogle biti drukčije. Crkva je čuvar Kristova učenja i ona ga nema ovlasti mijenjati ili prilagođavati prema vlastitim željama. Međutim, ostajemo zapanjeni svjedoci šutnje iz Rima koja se, čini se, više bavi promicanjem recikliranja – čak i pisanju enciklika na tu temu - nego životima nerođenih, zdravlju najslabijih i pomoći smrtno bolesnim. Ovo je samo jedan aspekt mnogo šireg problema, puno veće krize koja, kao što već rekoh, proizlazi iz trenutka u kojem je devijantni dio Crkve, vođen onim što je nekada bila Družba Isusova, preuzeo vlast i napravio od Crkve  roba mentalitetu svijeta.

Kada razmotrimo novu orijentaciju Papinske akademije za život (čije je predsjedništvo povjereno osobi koja je poznata po svojim skandalima kad je bio biskup u Terni), ne možemo očekivati osudu onih koji koriste fetalno tkivo samovoljno pobačene djece. Današnji članovi nadaju se masovnom cijepljenju i općem bratstvu Novog svjetskog poretka, u suprotnosti s prethodnim izgovorima iste Papinske akademije. Prije nekoliko dana Biskupska se konferencija u Engleskoj i Walesu priključila ovom neprirodnom valu. S jedne strane priznaje se da se "Crkva protivi proizvodnji cjepiva pomoću tkiva dobivenog od pobačenih fetusa, i priznajemo nevolju koju mnogi katolici doživljavaju kad se suoče s izborom da ne cijepe svoje dijete ili ih se čini saučesnicima u pobačaju, ", ali tada i potvrđuje, u vrlo ozbiljnoj suprotnosti s iskazanim nepromjenjivim načelima katoličkog morala [3], da" Crkva uči da je od najveće važnosti zdravlje djeteta i drugih ranjivih osoba te je roditeljima dopušteno da koriste cjepivo koje je bilo u prošlosti razvijeno pomoću ovih diploidnih staničnih linija." Ovoj izjavi nedostaje doktrinalni autoritet kojega je zamijenila dominantna ideologija koju promiče Svjetska zdrastvena organizacija, njezin glavni sponzor Bill Gates i farmaceutske kompanije.

S moralnog stajališta, za svakog katolika koji namjerava ostati vjeran svom krštenju, apsolutno je nedopustivo prihvatiti cijepljenje koje u svom procesu proizvodnje koristi materijal koji dolazi od ljudskih fetusa. Ovo je nedavno autoritativno ponovio američki biskup Joseph E. Strickland u svom pastoralnom pismu od 27. travnja i u tvitu od 1. kolovoza. 

Stoga se moramo moliti Gospodinu, moleći ga da dade pastorima glas, na način da stvori ujedinjeni front koji se protivi prekomjernoj snazi globalističke elite koja bi nas sve htjela podčiniti. Treba se podsjetiti da, dok farmaceutske kompanije nastavljaju samo putem svojih ekonomskih interesa, na ideološkom planu postoje ljudi koji bi, koristeći cjepiva, željeli implantirati uređaje za identifikaciju ljudi i da tu nanotehnologiju - mislim na projekt ID2020, "kvantne točkice" i druge slične inicijative - patentiraju iste osobe koje su patentirale virus kao i njegovo cjepivo. Nadalje, patentiran je projekt kriptovalute koji omogućuje praćenje ne samo zdravstvene identifikacije, već i osobnih i bankarskih podataka, u obličju svemoći koji bi se do jučer mogao odbaciti kao trabunjanja teoretičara zavjere, ali taj projekt je danas već bio pokrenut u nekoliko zemalja, uključujući na primjer Švedsku i Njemačku. Vidimo riječi svetog Ivana kako se oblikuju ispred naših očiju: "Ona postiže da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo, i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. (Otk 13, 16-17).

S obzirom na težinu situacije, moramo govoriti i o tim aspektima: ne možemo šutjeti ako bi javne službe cjepiva učinila obveznim, koja predstavljaju ozbiljne etičke i moralne probleme ili koja ne daju nikakvo jamstvo za dobivanje obećanih rezultata koje su sa znanstvenog stajališta apsolutno upitne. Neka pastiri Crkve napokon povise glas za obranu stada koje im je povjereno u ovom sustavnom napadu protiv Boga i čovjeka!

Ne zaboravite, drage majke, da je ovo duhovna bitka - čak i rat - u kojoj vlasti koje nitko nikada nije izabrao i koji nemaju nikakvu vlast osim sile i nasilnog nametanja, žele uništiti sve što priziva, čak i samo iz daljine, očinstvo Božje nad Njegovom djecom, Kristovo kraljevstvo nad društvom i djevičansko Majčinstvo Marije Presvete. Zbog toga mrze spominjati riječi otac i majka; zato žele ireligiozno društvo koje se buni protiv Zakona Božjeg; to je razlog zašto oni promiču poroke i odvratnosti. To je razlog zašto oni žele korumpirati djecu i mlade, osiguravajući sebi veliki broj poslušnih sluga u doglednoj budućnosti u kojoj se Božje ime gazi te se bogohuli na otkupiteljsku žrtvu njegova Sina na križu; ti isti žele protjerati križ jer podsjeća čovjeka da je svrha njegovog života slava Božja, poslušnost Njegovim zapovijedima i vršenje kršćanskog dobročinstva: ne samozadovoljstvo, samoveličanje ili bahato nadvladavanje slabijih.

Nevinost djece i njihovo povjerljivo prizivanje Mariji Presvetoj, našoj Nebeskoj Majci, uistinu mogu spasiti svijet: iz tog razloga Neprijatelj ih želi pokvariti kako bi ih se distancirao od Gospodina i posijao sjeme zla i grijeha u njih.

Drage majke, nikada nemojte zaboraviti na svoju dužnost da zaštitite svoju djecu ne samo u materijalnom, već i što je još važnije, u duhovnom smislu. Njegujte u njima milost, neprestanom molitvom, posebno recitacijom svete krunice, pokorom i postom, prakticiranjem tjelesnih i duhovnih djela milosrđa, marljivo i predano sudjelujući u sakramentima i svetoj misi. Hranite ih Kruhom anđela, pravom hranom vječnog života te stanite u obranu od napada Zloga. Sutra će to biti pošteni građani, odgovorni roditelji i protagonisti obnove kršćanskog društva koje bi svijet želio uništiti. Molim vas, također, molite, drage majke, jer je molitva zaista strašno oružje i nepogrešivo cjepivo protiv perverzne diktature koja će nam se skoro nametnuti.

Koristim ovu priliku da vas uvjerim u moju molitvu i dodijelim svoj Blagoslov svima vama: vama, drage majke, i vašoj djeci i svima onima koji se bore da spasimo našu djecu i svakoga od nas od ove ljute globalne tiranije koja udara na našu voljenu Italiju.

Carlo Maria Viganò, Nadbiskup