nedjelja, 16. srpnja 2017.

Roditelji koji zanemaruju podučiti svoju djecu o vrijednosti iskrenosti i poštenja


Definicija laganja je namjerno govoriti suprotno svom razumu. Zlobnost  laganja počiva u korištenju naravne sposobnosti na način koji je direktno u suprotnosti s njezinom naravnom svrhom i stoga je ono intrinzično zlo i zabranjeno osmom zapovijedi i brojnim drugim podukama iz Biblije. 

Laži se stvaraju, one se ne rađaju. Kada bi roditelji pogledali u rane dane buđenja razuma svoje djece, sjetili bi se da je dijete po svojoj prirodi bolno iskreno. Vrijeme  koje je djetetu bilo potrebno da prepriča neki događaj  bilo je predugo. To je bilo tako zbog njegove želje da bude precizno. Kasnije, zbog nestrpljenja roditelja, nedostatka suosjećajnog razumijevanja uz nedostatak roditeljske mašte, dijete je počelo zaključivati da preciznost i istina nisu tako važne. Kada je roditelj obećao ostaviti svijetlo u sobi kada ono ode spavati, onda je on i trebao ostaviti upaljeno svjetlo. Ako je obećao djetetu da će biti u prizemlju ako ga treba i onda ode kod susjeda na partiju kanaste, kako će dijete naučiti biti iskreno? Kada je dijete starije i traži 5 kuna za sladoled, a odgovori mu se „nemam 5 kn“, a zatim ga se pošalje na kiosk po kutiju cigareta, netko laže i dijete zna „tko“. Ako se dijete pošalje da otvori vrata susjedi  da joj kaže da nema mame, kada je ona zapravo u kućnom ogrtaću s viklerima u kosi u četiri popodne u susjednoj sobi, tko koga uči lagati? 

Na žalost, mnogi roditelji čine izgovaranje istine teškim odabirom. Pretpostavimo da Angelina slučajno razbije vazu koju ste osvojili na župnom bingu (oprostite na izrazu), i dijete samo prizna što je učinilo, budite dovoljno mudri i pohvalite ju na iskrenosti i ostavite to tako. Nema te vaze na svijetu koja je vrijedna cijene iskrenosti, a ako ste dovoljno blesavi (i glupi) da izgubite kontrolu i kaznite ispravno dijete, ona će vrlo vjerojatno slijedeći puta pokušati izbjeći vaš bijes ili fizičko nasilje tako što će lagati.  Naučili ste ga da nema razloga govoriti istinu, pa zašto da se onda trudi? 

Još jedna pogrešna stvar koju roditelji čine je preuzeti detektivski kompleks Sherlock Holmesa, pretjeravajući s izjavom malom djetetu da „uvijek kada ga pogledate u lice znate ako laže“. Takva izjava je izazov koju bi dijete pokušalo pobiti s oduševljenjem. 

Jednom kada ste utvrdili bez sjene sumnje da je mali Leopold razbio susjedin prozor  igrajući se s loptom, kaznite ga ako je bio neposlušan nakon što ste mu rekli da se ne igra na tom mjestu, ali nemojte se igrati suca i porote i tjerati ga da otvoreno prizna svoj prestup kada već znate da je to učinio. 

Nikada, nikada nemojte reći djetetu: „Nikada te neću kazniti ako kažeš istinu.“ To je loše. Možda bi moglo dati djetetu ideju da može raditi što god želi dok god vam to priznaje i da nikada neće biti kažnjeno iako čini nešto pogrešno. Ako znate da je nešto krivo učinilo onda ga zbog toga i kaznite. Ako niste sigurni, upitajte ga i prihvatite odgovor kao istinu. Nemojte se uvlačiti u staru rutinu: „Sigurno govoriš istinu?“ ili „Nadam se da je to istina.“ To nije način na koji se izgrađuje povjerenje kod djeteta, a povjerenje je neophodno. Kada imate sigurni dokaz da je dijete lagalo, ljutito lice i prijeteća ruka koja izgleda djetetu ogromna kao kuća, je loš način da ga se dojmi njegovom pogreškom. Posjednite ga negdje gdje ćete biti na miru i smireno mu objasnite u kakvo bi strašno stanje svijet upao da svi lažu. Objasnite mu osmu zapovijed, što ona traži i što zabranjuje. 

Gledajući unazad mnogi roditelji djece koja su postala redoviti lašci mogu se udariti u prsa i reći ponizno: „moj grijeh“. Najčešće su iskrenost, to plemenito  umijeće naučili upijanjem i primjerom. Nikakva količina propovijedanja ili moraliziranja ne može popraviti primjer oca koji mrtav hladan traži dječju kartu za dijete koje je prošlo određenu dob u cirkusu ili majke koja naručuje stvari na probu, nosi ih i onda šalje dijete u trgovinu sa stvarima koje je pažljivo naučila da kaže prodavači: „Majka kaže da joj ne odgovara veličina, a kasnije će i sama doći.“ 

Grijesi roditelja posjećuju njihovu djecu. Postoji stara latinska izreka: „Nitko ne može dati ono što nema.“ Vaša djeca nikada neće biti iskrena niti će poštivati istinu ako im ne date besprijekoran primjer u tom pogledu. Svjesno ili nesvjesno postavljate temelje za život svog djeteta. 

Biblija nas upozorava: „Jer nastojimo o dobru ne samo pred Gospodinom, nego i pred ljudima.“ (II Kor. 8,21)

Iz knjige „Grijesi roditelja“ Charlesa Huga Doyla



subota, 24. lipnja 2017.

Ispit savjesti za katoličke žene


1. Brinem li se za materijalne potrebe svog muža i obitelji (čist dom, zdravi kuhani obroci, itd.)?
2. Volim li svog muža koliko bi trebala? 
3. Molim li za duhovnu dobrobit svoga muža?
4. Omalovažavam li ga pred djecom, jesam li bila neljubazna prema njemu ili se s njim prepirala?
5. Jesam li mu dovoljno podložna, jesam li mu poslušna?
6. Trudim li se nadahnuti svog muža svojim riječima i djelima?
7. Činim li svog dom ugodnim za život izbjegavajući prigovaranje, mrmljanje i ćudljivost?
8. Prakticiram li mrtvljenje pokazujući mu vedro lice iako sam umorna ili neraspoložena?
9. Volim li svoju djecu koliko bi trebala?
10. Volim li svako dijete pravedno?
11. Ispravljam li svoju djecu kada je potrebno?
12. Imam li dobru kontrolu nad njima štiteći ih od zlih utjecaja (zlih knjiga, filmova, društva)?
13. Brinem li se da nauče svoj katekizam, redovito mole, idu na Misu, ispovjed i Svetu Pričest?
14. Trudim li se provesti dovoljno vremena igrajući se sa svojom djecom, čitajući im priče ili im   pjevajući?
15. Trudim li se stvoriti katoličko okružje u domu (imajući raspelo i Gospin kip u sobama, moleći s njima prije i poslije jela, moleći obiteljsku krunicu, itd.)?
16. Kvarim li svoju djecu zanemarujući im ukazati na neke nedostatke koje moraju nadvladati?
17. Propuštam li disciplinirati svoju djecu (nježno, ali čvrsto i dosljedno)?
18. Kažnjavam li svoju djecu na grub, nepravedan ili ljut način?
19. Molim li za svoju djecu, imajući na umu da je majčina dužnost zagovarati njihove duše koje mi je Bog povjerio?
20. Jesam li dostupna i slobodna za svoje tinejdžere da mi se mogu povjeriti kada trebaju savjet?
21. Jesam li dosljedno pazila da moje kćeri nose čednu odjeću?
22. Jesam li promovirala dobre knjige u kući i jesam li im dala dobar primjer odvajajući malo vremena za sebe za čitanje duhovnog štiva?
23. Imam li sveti strah od smrtnog grijeha u dušama svoje djece, tako da bih radije vidjela da mi se kuća sruši nego ih vidjela u stanju smrtnog grijeha?
24. Imam li svjetovne ciljeve za njihovu budućnost (uspjeh, posao koji će biti dobro plaćen, umjesto nadnaravnih ciljeva poput svetosti, života koji će biti ugodan Bogu, vječno spasenje)?
25. Poduzimam li potrebne mjere da ja sama vodim dobar duhovni život (molitva i sakramenti)?
26. Tražim li duhovno vodstvo od svećenika kada mi je potrebno?
27. Smatram li brak staležom na koji me Bog pozvao tako da Ga mogu slaviti i postati sveta?
28. Jesam li spremna otići na duhovne vježbe kada se ukaže prilika?
29. Jesam li bila nemilosrdna prema drugima u mislima, riječima ili djelima?
30. Ogovaram li druge s prijateljicama?
31. Trošim li previše vremena na telefonu?
32. Čitam li jeftine romantične romane ili gledam beskorisne programe na TV-u?
33. Koristim li nepristojne riječi pred svojim mužem ili djecom i dajem li im tako ili na neki drugi način loš primjer?
34. Dajem li sve od sebe da se borim protiv obeshrabrenja ili si dozvoljavam da se stalno samosažaljavam?
35. Nastojim li učiniti naš dom radosnim mjestom gdje moj muž i djeca vole zajedno provoditi vrijeme kao obitelj?
36. Trudim li se živjeti u Božjoj prisutnosti usred svojih svakodnevnih poslova moleći strelovite molitve ili prikazujući Bogu žrtvice?
37. Molim li redovito Boga da mi poda milost da budem dobra žena i majka, znajući da sve dolazi kroz Njegovu milost? 

utorak, 13. lipnja 2017.

Javne plaže i bazeni - otvoren lov đavla na besmrtne duše


Časna sestra Maria Antonia (1900 - 1939), Brazilka po rodu, opisuje u knjizi "Ispod krila anđela" (TAN Books and Publishers INC., str. 121 - 122), kako se išla kupati kao djevojčica s obiteljskim prijateljima kod nekog vodopada.

Muškarci su od grana napravili zastore, gdje su se ljudi presvlačili u kupače kostime. Dona Naya, koja se brinula za djevojčicu, rekla joj je da se i ona ode tamo presvući. Ali u tom trenutku djevojčica, koja se tada zvala Cecy, osjeti na ramenu ruku svog anđela čuvara, kojeg je uvijek vidjela tjelesnim očima i s njim razgovarala. On ju je vidljivo i osjetno čuvao i vodio po putu svetosti. U isto vrijeme, Cecy je osjetila nazočnost Isusa Krista i znala je, da On ne želi, da se ide kupati s ostalima. Odlučno je to rekla Doni Nayi.

Ali ostali su bili tamo i ona je morala biti s njima. No zato je njezin anđeo čuvar bio između Cecy i kupača sa svojim krilima i Cecy nije vidjela baš ništa što bi bilo štetno za njenu mladu dušu.

Kad su 1912. u Brazilu počeli s kino predstavama obitelj je Cecy vodila u kino. Njezin anđeo čuvar je opet bio tu sa svojim krilima, i nije dozvolio da vidi, što god bi bilo protivno svetoj čistoći i pristojnosti.

Danas je svijet opsjednut s bludnosti nečistoće i nastranosti - što su sve zamke kojima đavao hvata besmrtne duše za pakao. I Gospa Fatimska otkrila je djeci, Luciji, Franji i Jacinti, da najviše ljudi ide u pakao baš zbog grijeha contra sextum - zbog bludnosti i nečistoće.

Možemo biti uvjereni, da su vrući ljetni dani, kad ljudi idu na odmor, i sve je više ili manje polugolo na ulicama, javnim plažama i bazenima, vrijeme kad sotona s đavlima žanje najviše duša za vječno prokletstvo. 

Ljudi se najčešće opravdavaju da to svi rade, pa da onda to ne može biti loše, nego je upravo baš to ono pravo, jer svi ljudi tako rade. To je logika pakla.

Ali logika Neba i Isusa sasvim je suprotna. Isus je rekao da je uzak put koji vodi u Nebo. Malo je onih koji žele ići tim putem - putem križa i istine. A široki je put, koji vodi u pakao i većina ide tim putem - putem grijeha i laži. To znači da moramo ići protiv struje ovoga svijeta da spasimo svoje besmrtne duše. I samo žive ribe sposobne su ići protiv struje, a mrtve nosi struja.

Dakle samo uz Božju i Marijinu pomoć možemo se boriti protiv grijeha i bezbožnog svijeta, koji nas želi pomoću đavla vječno pogubiti na vječne muke.

Blaženi Ivan Merz (1896. -1928.) koji je bio suvremenik Cecy, rekao je, da ne griješi smrtno svaki, koji ide na javnu plažu, ali da ipak mnogi griješe. Kao što lopta svako toliko ispadne iz ruku, tako i ljudi svako toliko smrtno griješe na javnim plažama. A danas su plaže i bazeni sasvim nešto drugo, što su bili prije stotinjak godina za vrijeme Merza i Cecy.

Zbog toga se Katolici mogu kupati u pristojnim kupaćim kostimima samo na mjestima, gdje nema opasnosti za svetu čistoću, odnosno privatno, u obiteljskom krugu. 

U ovom životu moramo sve gledati i vidjeti u svijetlu posljednjih stvari - smrti, suda, pakla i neba - znači u svjetlu vječnosti. Što god bi dovelo u opasnost naše vječno spasenje, nema mjesta u našem životu.

Dakle, otići u ovo vrijeme na javnu plažu ili na javni bazen, značilo bi, da napastujemo đavle da nas zavedu u grijeh. U ovoj jubilarnoj godini 100. godišnjice ukazanja vazda Djevice Marije u Fatimi, mislimo na pakao, koji je Božja Majka pokazala fatimskoj djeci, na more vatre u kojem se "kupaju" za svu Vječnost đavli s pogubljenim dušama. Prizor, koji je bio uzrok smrtnog straha kod ove nevine djece, a nas mora potaknuti, da s Božjom i Marijinom pomoći živimo što više sveto - da otjeramo đavle, koji nas napastvuju te da zagrlimo našeg Gospodina i našu Gospu - i nikada ih ne ispustimo!


BEZGRJEŠNO SRCE MARIJINO, MOLI SE ZA NAS I ČUVAJ NAS ČISTE I PRISTOJNE.
HVALA TI!

vlč. Vidko Podržaj