Heroina Judita
Nakon kratkog razdoblja pokajanja i pokore, ljudi Judeje ponovno su zaboravili Gospodina. Zatim im je Bog, u svojoj srdžbi, poslao novu i strašnu kaznu, koja bi završila potpunim uništenjem njihovog naroda da nije bilo herojske hrabrosti jedne svete žene.
U to je vrijeme Holofern, glavni zapovjednik asirskih snaga, došao na čelo moćne vojske od 120,000 pješaka i 12,000 konjanika da bi srušio kraljevstvo Judeje, kao što je srušio mnoga druga kraljevstva.
Nakon što je zauzeo sve gradove i utvrde zemlje, a njezine stanovnike tretirao okrutno, opkolio je Betuliju. Betulija je bila planinska utvrda na sjevernoj strani Gilboa gdje je izvirao Kishon, južno od Naima. Prekinuo je opskrbu vodom akvaduktima tako da je građane izložio takvim ekstremnim uvjetima da su starješine odlučile predati grad za pet dana, ako spas ne dođe prije. Holofernova vojska je bila barem dvadeset puta jača od one u Betuliji, a ljudski govoreći, nisu se mogli nadati spasu posebno nakon što su ostali bez vode. Asirski general nije pokušao jurišati na Betuliju, jer je samouvjereno računao da će se stanovnici grada, umirući od žeđi, vrlo brzo predati te je strpljivo iščekivao rezultate nestašice vode. Stanovnici su pak čekajući da prođu tih pet dana roka žarko molili Bogu, skrušili pred Njim i posipali se pepelom po glavi.
A u gradu je živjela žena po imenu Judita, rijetke ljepote i velikog bogatstva koja je kao udovica živjela povučeno u svojoj kući i provodila dane u molitvi, postu i dobrim djelima. Dirnuta suosjećanjem zbog žalosnog stanja svojeg naroda došla je pred starješine grada i rekla im:
"Poslušajte me, glavari Betulije! Nije baš valjan govor što ste ga održali puku. A umetnuli ste u taj govor i zakletvu između Boga i vas i rekli da ćete predati grad neprijatelju ako vam Gospod u određenom roku ne pomogne. A tko ste vi da danas iskušavate Boga i postavljate se iznad Boga među ljudima? Ispitujte namisli Boga Svevladara koliko vam drago, pa svejednako nećete razumjeti ništa dovijeka. Ako ne uspijevate istražiti dubine ljudskoga srca niti doznati ono što prolazi ljudskom mišlju, kako ćete dokučiti Boga koji je stvorio sve to? Kako ćete istražiti misao njegovu i shvatiti nakane njegove? Ne, braćo, nemojte ljutiti Gospoda Boga našega! Jer ako nam i ne htjedne priskočiti u pomoć u ovih pet dana, ipak nas može zaštititi ali i zatrti, i to naočigled neprijatelja naših, u one dane kad mu se svidi. Prema tome, ne tražite odluke Gospoda Boga našega, jer Bog nije čovjek da biste mu mogli prijetiti niti sin čovječji komu biste mogli naređivati. Zbog toga, očekujući spas koji može doći od njega, dozivajmo ga u pomoć, i on će poslušati glas naš, bude li mu to drago. Jer u našim pokoljenjima nije bilo, a nema ni dan-danas u našemu plemenu, obitelji, selu ili gradu onih koji bi štovali boštva načinjena rukama, kao što je bivalo u prijašnja vremena. Zato su očevi naši bili predani maču, bili su pljačkani i doživjeli velike poraze od neprijatelja. Ali mi ne znamo drugoga Boga do njega, pa se stoga nadamo da neće napustiti ni nas ni ikoga od našeg plemena. Jer budemo li osvojeni mi, bit će osvojena i sva Judeja i opljačkano naše svetište, a on će to obeščašćenje osvetiti našom krvlju. Pokolj braće naše, tjeranje svega naroda u progonstvo i opustošenje baštine naše oborit će na glavu našu među poganima, među kojima ćemo se nalaziti kao robovi i biti predmet pogrde i ismijavanja za naše gospodare, jer se naše ropstvo neće pretvoriti u naklonost, nego će ga Gospod Bog naš pretvoriti u porugu. Stoga, braćo, pokažimo svojoj braći da od nas zavisi život njihov te da svetište, Hram i žrtvenik počivaju na nama. Zbog svega toga zahvalimo radije Gospodu Bogu našemu što nas iskušava kao što je iskušavao i očeve naše. Sjetite se kako je činio s Abrahamom, kako je iskušavao Izaka, što se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj kad je pasao ovce Labana, svoga ujaka. Jer kako je iskušavao njih da bi iskušao njihova srca, tako postupa s nama da se popravimo, a ne da nam se osveti, jer Bog iskušava one koji su mu blizu."
Starješine nadahnuti tim plemenitim riječima, preklinjali su je da moli za narod. Ona je pristala i povlačeći se u svoj oratorij, obukla se u kostrijet, stavila pepeo na glavu, pala ničice pred Gospodinom te ga je preklinjala da ponizi neprijatelje njezinog naroda. Dok je tako molila, Svemogući Bog ju je nadahnuo mišlju da treba otići u neprijateljski kamp i odrubiti glavu asirskog generala Holoferna. Zatim je odložila kostrijet, smjesta se obukla u svoju najbogatiju haljinu, namirišala se najboljim mirodijama, splela kosu u pletenicu i ukrasila se narukvicama, naušnicama i prstenjem. A Gospodin je uvećao njezinu ljepotu jer njezino dotjerivanje nije proizašlo iz taštine. Sa sobom je povela sluškinju i krenula u pravcu Holofernovog kampa.
Kad su je doveli pred Holoferna, tiranina je šarmirala njezina kraljevska ljepota i pretpostavljajući da je pobjegla od svog naroda, naredio je da je obaspu svakom pažnjom i dopustio joj da odlazi i dolazi kako joj se sviđa. Četvrtog dana Holofern je održavao veliku zabavu za oficire svoje vojske. Vino je išlo od usta do usta te su na kraju legli na svoje ležajeve i zaspali dubokim snom. Tada je Judita odlučila zadati odlučujući udarac da spasi svoju zemlju i svoj narod.
Molila je Boga govoreći: "Gospode, Bože svake sile, svrni u ovome času pogled svoj na djelo ruku mojih da se prodiči Jeruzalem! Ovo je pravi čas da se pobrineš za svoju baštinu i ostvariš moju zamisao o propasti neprijatelja koji su nasrnuli na nas."
Zatim se tiho došuljala do Holofernovog šatora. Uzimajući njegov mač, koji je visio s obližnjeg stupa, isukala ga je iz korica, podigla iznad glave i drugim zamahom odrubila glavu uspavalog tiranina. Predala je glavu svojoj sluškinji koja je čekala u blizini i rekla joj da je spremi u svoju torbu. Odlazeći iz kampa, ona se vratila sa sluškinjom u Betuliju i kada je okupila ljude pokazala im je Holofernovu glavu govoreći: "Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milosti svoje kući Izraelovoj, nego je mojom rukom noćas potukao neprijatelje naše."
Potom je Ozija, poglavar grada, princ Izraela, njoj odgovorio: "Blagoslovljena bila, kćeri, od Boga Svevišnjega više od svih drugih žena na zemlji."
Ljudi su slaveći Boga, požurili prema kampu Asiraca. Čuvari, prestrašeni i zbunjeni, su digli veliku buku na ulazu u šator svoga generala da bi ga probudili. Ali kako su njihovi napori bili bezuspješni, konačno su ušli u šator i kada su vidjeli bezglavo tijelo svog moćnog generala, kako se kupa u krvi, uhvatio ih je strah i dali se u bijeg videći da je Holofern ubijen. Mnogi su ubijeni u bijegu, a čitav kamp je bio poharan. Kakvu radost i zahvalnost Bogu su morali osjećati što ih je izbavio iz tako velike pogibli.
Nakon pobjede su se obratili Juditi i otpjevali jednoglasno:
"Ti si slava Jeruzalema! Ti si najviši ponos Izraela! Ti si uzvišena dika roda našega."
Slijedilo je veliko slavlje zbog te divne pobjede koje je trajalo tri mjeseca. A Judita je postala slavna po svom Izraelu. Umrla je u dubokoj starosti i za njom su mnogi tugovali.
Komentar - Što možemo naučiti iz priče o Juditi?
Dobrota Božja prema njegovom narodu: Napad moćnog Holoferna izložio je kraljevstvo Judeje velikoj opasnosti. On je već zauzeo neka mjesta, a da je pala i snažna utvrda Betulija, bio bi mu otvoren put prema Jeruzalemu. Hram bi bio uništen, a čitava zemlja osvojena. Ljudski gledano sve se to trebalo dogoditi jer je Betulija patila od nestašice vode i nije se mogla odupirati više od nekoliko dana. Ali još je jednom Bog poštedio prevrtljivo i vjerolomno kraljevstvo Judeje i sveo na ništa spletke pokvarenog Holoferna, preko posredovanja jedne krhke žene. Bog je stavio u njezino srce da ubije neprijatelja njezinog naroda, nadahnuo ju je i ojačao da izvrši taj opasan pothvat. A on je štoviše proizveo takvu paniku u asirskoj vojsci i među njezinim vođama, nakon smrti njezinog generala da su potpuno "izgubili svoju glavu", napustili kamp u tom kaosu i razbježali se pred šačicom Betulijanaca. U ovom slučaju je, kao i s Golijatom, Bog odabrao slaba stvorenja u svijetu da bi posramio jake.
Mirenje s Božjom voljom: Ljudi Betulije vjerovali su u pravoga Boga i nisu bili zavedeni služiti idolima (Judita 8,18) pa ipak njihova vjera nije bila dovoljna nadahnuta, a njihova volja nije bila dovoljno strpljiva. "Iskušavali" su Boga ili mu ovako nalagali: "Ako ćeš nam pomoći, pomaži brzo; ako Tvoga pomoć ne dođe u pet dana, mi ćemo očajavati i nećemo vjerovati u Tvoju božansku pomoć te ćemo se predati." Judita je bila u pravu kada ih je okrivila jer nije na nama, slijepim, slomljenim ljudima da nalažemo velikom Bogu kako i kada će nam pomoći. Vjerojatno su Betulijanci očekivali da će šaljući kišu On prekinuti nestašicu vode, ali Bog je odlučio da će ih spasiti na drugi način, jer Njegove zamisli nisu naše zamisli. Budimo oprezni da ne nalažemo Bogu na koji način će nam On pomoći. Moramo ostaviti vrijeme i način pomaganja posve Njemu.
Juditine kreposti: Judita je bila vrlo kreposna i sveta žena. Pogledajmo koje kreposti ona pokazuje na poseban način u ovoj priči:
a) pobožnost - molila se često i revno. Stalnim zajedništvom s Bogom ona Ga je naučila poznavati te je stekla veliko povjerenje u Njega. Bilo je to u molitvi kada su joj dolazile velike zamisli i odluke kao i mudrost da ih izvrši.
b) mrtvljenje i samoodricanje - njezin joj je pokojni suprug ostavio veliko bogatstvo i mnoge sluge, stada i krda. Ali iako joj je imetak bio velik i mogla je voditi luksuzni i sjajan život, ona je živjela poprilično povučeno od svijeta u stanju dobrovoljnog siromaštva, čistoće i prakticirala je stroge pokore, noseći kostrijet i posteći svaki dan. "Blaženi siromašni duhom". Taj život mrtvljenja učinio je Juditu heroinom.
c) Herojstvo - ono joj je omogućilo da spasi svoj narod. Što se više odričemo sebe i odupiremo našim prirodnim žudnjama, to će svetije i snažnije biti naše volje te ćemo se manje ustezati od svakog tereta i opasnosti koje bi mogli promicati Božju slavu i dobro našeg bližnjeg.
d) Ljubav prema domovini - Judita je znala da su hram i njezina domovina u ekstremno velikoj opasnosti i zbog toga da ih spasi ona je išla nezaštićena u neprijateljski kamp i stavila sebe u ono što je očito bila neposredna smrtna opasnost. Ona je bila spremna žrtvovati se za njih, iz ljubavi prema Bogu i Njegovom svetom zakonu.
e) Njezina poniznost je posebno vrijedna divljenja. Nije bila ohola radi bogatstva niti svoje ljepote i bila je zaista ponizna srca. A nakon svojeg herojskoj pothvata dala je svu slavu Bogu: "Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milosti svoje kući Izraelovoj, nego je mojom rukom noćas potukao neprijatelje naše."
Judita kao figura blažene Djevice Marije
Kako je čista Judita odrubila glavu Holofernu i tako spasila svoj narod od zarobljeništva i ropstva, tako je Marija, Bezgrješna Majka, po svom božanskom Sinu, satrla glavu paklenih Holoferna i oslobodila ljudi od njihovih moći. Kao što se Juditi pjevalo hvalospjeve "blažena iznad svih žena na zemlji", tako su i sveta Elizabeta i arkanđeo Gabrijel oboje rekli našoj Gospi da je blažena među ženama. Judita je dala svu slavu Bogu kao i Marija u Magnificatu. Judita je bila pobožna, a Marija je posuda jedinstvene pobožnosti. Judita je bila sveta žena, a Marija je Presveta Djevica Marija i ogledalo pravde u kojem se reflektiraju sve kreposti. Judita je bila heroina, a Marija najveća od svih žena, kraljica mučenika. Judita je bila slava Jeruzalema, Marija je kraljica svih svetih, slava nebeskog Jeruzalema, radost odabranih i čast čitave Crkve.
Zazivanje svetih: Stanovnici Betulije su se preporučili Juditinom zagovoru jer je ona bila sveta žena i jer su radi toga njezine molitve imale veliku snagu kod Boga. Iz tog istog razloga se i mi preporučamo zagovoru svetaca.
Iz knjige "Praktični komentar na Sveto Pismo", Biskup Frederich Justus Knecht, D.D., 1923. god. str. 315.-321.
Stoga molimo Boga da nam se smiluje, držimo Božje zapovijedi, činimo pokoru i molimo se svecima za njihov zagovor, a posebno Blaženoj Djevici Mariji. Molimo krunicu svaki dan!!!, kao što nam nalaže Gospa u svojim brojnim priznatim ukazanjima... sami, s obitelji, prijateljima, zajednicom, u procesijama... kako god možete. Širite pobožnost krunice i druge Gospine pobožnosti poput smeđeg škapulara, Čudotvorne medaljice, pobožnosti prvih subota, itd.
