Moja generacija je prva susrela sretnog, hipijevskog "Isusa" na našim CCD satovima 1970-ih i 80-ih. Bio je super drag tip, nije bio strašan, strog ili posebno zahtjevan.
Uostalom, ovo je bilo novo, prosvijećeno doba i stare paradigme više nisu mogle poslužiti. Kao što sam često opisivala ta isprazna katehetska vremena, "Bog koji nam je predstavljen bio je Bog kojeg jedva treba obožavati, budući da je naš prijatelj..." Činilo se kao da smo preoblikovali Krista na svoju sliku, a zatim počeli obožavati sebe.
Rečeno nam je da svi vole i žele ovog novog "Isusa". Ali je li to istina? Nakon nekoliko godina ovog nasmijanog frenda Isusa - a ne ozbiljnog, tajnovitog Čovjeka boli iz prethodnih dvadeset stoljeća - crkvene klupe su se ispraznile. Kataklizmični gubitak vjere traje već desetljećima i nastavlja se i danas.
„Po plodovima ćete ih prepoznati“, rekao je pravi Isus (vidi Matej 7:15-20), a dugoročni plod sretnog, hipijevskog, iskrivljeno ljudskog „Isusa“ bio je potpuno uništenje.
Baš kad smo pomislili da smo blagoslovljeno izgurali karikaturnog „Isusa“ s tog modernog vjeronauka, novija, ljigavija inkarnacija ove karikature procurila je natrag u Katoličku Crkvu u obliku "The Chosen" - nevjerojatno popularne TV sapunice koju su stvorili mormoni i protestanti koji priznaju da je to fikcionalizirano Evanđelje s fiktivnim likovima. Emisija se infiltrirala u maštu bezbrojnih katolika, od kojih bi mnogi trebali znati bolje. Ovaj put, otvorenu promociju bliskog, bratskog Isusa ne potiču samo „progresivni“, disidenti katolici, već i vjerni, tradicionalni katolici. Odanost ovoj seriji je stvarna, jer nam je pred vratima četvrta sezona (od sedam), o kojoj se mnogo pričalo, a raste i uzbuđenje među katoličkim influencerima, prijateljima, obiteljima, župama i školama. Iz ovog masovnog komercijalnog pothvata izlazi obilje proizvoda, promotivnih snimaka koji zabavljaju milijune, pa čak i ekstravaganca "ChosenCon" kojoj prisustvuju tisuće obožavatelja iz cijelog svijeta.
Budući da sam kruti fanatik kakva jesam, razgovarala sam o ozbiljnim zabrinutostima oko serije s čitateljima svog bloga ovdje, s o. Robertom McTeigueom ovdje i s Leilom Marie Lawler ovdje. Možete otvoriti te poveznice kako biste našli detalje o herezama i svetogrđima, pregled prekršenih katoličkih načela i kristologije te općenito modernizam i antikatolicizam koji prožima seriju i set. Ozbiljni problemi koje spominju zabrinuti katolički kritičari često ne mogu poljuljati pobožnost katoličkih obožavatelja serije, jer je emocionalni utjecaj na njih snažan kao i kod bilo koje druge sapunice - i to je namjerno.
Doista, kreator Dallas Jenkins obećava "vrlo, vrlo emotivnu" nadolazeću sezonu, što je upravo ono za čime gledatelji žude. Ako sumnjate u moje riječi, pogledajte odjeljak za komentare bilo kojeg YouTube videa ili objave na Facebooku/Instagramu serije "The Chosen" i uvjerite se sami kakve emocije i misli obuzimaju gledatelje. A da li ih zanima istina? Ne baš.
Za potrebe ovog članka, željela bih se osvrnuti na argumente kojima katolički obožavatelji brane seriju kada im se iskaže ozbiljna zabrinutost.
Uobičajena obrana ide ovako: "Naravno, serija nije savršena! Ali unatoč problemima, Chosen približava bezbroj duša Kristu!"
Pitanje tada postaje: Kojem Kristu?
Napravimo misaoni eksperiment: Zamislite voljenu prabaku svoje obitelji koja je ikona unutar te obitelji, poznata i voljena. Priče i intimno znanje o ovoj voljenoj ženi dijeli se, slavi, pamti i prenosi kroz obitelj, a svaka generacija pazi da ga sačuva, zaštiti i njeguju tradicije i obiteljsku povijest koja okružuje njihovu voljenu prabaku.
Sada zamislite autsajdera za obitelj - zapravo, protivnika obitelji koji, koliko se itko sjeća, aktivno potkopava i proturječi obitelji u temeljnim stvarima. Autsajder počinje pričati svijetu o dotičnoj prabaci. U novoj priči, život prabake je iskrivljen zbog prikaza različitih životnih činjenica, navika, karakternih osobina i uvjerenja. Čak je i osobnost prabake sada potpuno promijenjena, teško prepoznatljiva u usporedbi s dugogodišnjim, dobro očuvanim obiteljskim uspomenama. Poznaju li članovi prabakine obitelji nju intimnije slušajući priče autsajdera?
Imaju li oni koji je nikada prije nisu poznavali sada istinsko i intimno razumijevanje žene koju nikada nisu upoznali? Ili nova naracija gura sve sada zapravo dalje od nje, zamijenjujući pravo sjećanje iskrivljenim pričama i krivotvorinom?
Mislim da je odgovor jasan.
Ipak, dobri katolici koji vole Chosen vjeruju da mogu sigurno voditi svoje voljene kroz „loše“ dijelove i poništiti pogrešne slike urezane u njihove maštarije. Međutim, nema dovoljno dobro katehiziranih katolika koji bi pronicljivo mogli nositi s milijunima gledatelja koji će reagirati poput roditelja ove žene:
Preporučio sam Chosen svojim roditeljima i nadao se da će ih to potaknuti da čitaju Sveto pismo i upoznaju pravog Isusa kojeg poznajemo kroz svoju Katoličku vjeru. Ali bila sam stvarno iznenađena kada mi se majka vratila, shvaćajući izmišljene dijelove serije doslovno. Na primjer: „Nisam znala da je Matej bio autističan poput Sheldona; Nisam znao da su apostoli radili te poslove” itd. ... Mislio sam, budući da imam dovoljno razuma da odvojim izmišljene elemente, da će i drugi to učiniti, i [reakcija mojih roditelja] bila je prvi put da sam primijetila da bi to moglo biti opasno za ljude koji ne poznaju pravog Isusa kroz vjeru. Moguće je da se drže izmišljenih elemenata serije i više se povezuju s Isusom i apostolima kao "prijateljima" nego s poštovanjem i moralom i odgovornosti na koju nas Isus poziva u Svetom pismu i Predaji."
Ona je u pravu je, ali situacija je i gora od ovoga. Čak i cijenjeni katolički znanstvenici, pisci i govornici osjećaju emocionalnu privlačnost prema "prijatelju" Isusu, čini se da preferiraju ovog izmišljenog, zabavnog Isusa u odnosu na katoličkog Isusa kojeg su oduvijek poznavali. Ne želim izdvajati Austina Rusea, jer se dugo divim njegovom radu, ali njegov javni članak o ovoj temi najjasniji je primjer ovog fenomena.
Ruse - ozbiljan i iskusan katolički pisac i mislilac - kaže nam da zbog ove TV serije odjednom poznaje Isusa. Veo koji ga je prije spriječavao da bude blizak s Isusom, sada je uklonjen zbog iskustva s Isusom iz Chosen. Ovo je Isus kojeg Ruse jasno daje do znanja da nikada prije nije susreo - ljudskijeg Isusa kojeg (očito) nije susreo unutar katoličanstva. Prema Ruseu, ovaj novi i uvjerljiviji Isus je: "...i Isus kakav nikad prije nije viđen, onaj koji je u potpunosti Bog i, jednako važno, u potpunosti čovjek”.
Ruse objašnjava suštinu problema:
Dakle, evo u čemu je stvar s ovom serijom… Isus je potpuno čovjek. Želiš popiti pivo s Njim. I želi popiti pivo s tobom… Ali osim što je potpuno Bog, On je također potpuno čovjek, pa ima i piva i velikog smijeha. Rezultat gledanja ovog Isusa je da sam ga zavolio na načine koji su mi do sada bili nepoznati.
Zapazite upotrebu riječi: "ovaj" Isus. Ne onaj katolički Isus kojeg je Ruse poznavao prije, tijekom svog dugog i aktivnog katoličkog života, već ovaj Isus - kojeg predstavljaju mormoni i antikatolički protestanti koji priznaju da fikcionaliziraju Isusa i Evanđelja.
Što se ovdje događa? Mogao bi to biti fenomen koji vlč. Robert McTeigue identificira:
Kad god kultura ili akademska zajednica govore o "ovo je pravi, pravi, pravi Isus" kojeg Crkva cijelo ovo vrijeme skriva od mene, pravi, pravi Isus obično izgleda kao autor knjige ili producent filma.
Ruse naglašava: „Ovaj put, prvi put, [raspeće] će biti duboko osobno. Sada ga poznajem. On je moj prijatelj“.
S poštovanjem (i tugom), poručujem Ruseu i svakom drugom dobrom katoliku koji iznenada "prvi put" upozna Isusa kroz seriju Chosen:
Ako je ovo Krist kojeg nikada prije niste susreli, unatoč dva tisućljeća katoličkog Svetog pisma, Predaje, teologije, liturgije, svete umjetnosti, učiteljstva, spisa svetaca i mističnih susreta s Isusom, te cijeloj našoj katoličkoj baštini (uz vlastite pobožnosti, molitve, svete ure i primanje Pričesti), onda je to zato što ovaj novi Krist nije Krist.
Ako otkrijete novog Krista izvan Crkve, koji nikada nije bio predstavljen unutar Crkve, onda bi svaka crvena zastava u vašoj blizini trebala zujati poput helikoptera; Svaka antena bi se trebala podići i oglasiti uzbunu. Svaki "novi" Krist kojeg otkrijete u ovom trenutku jednostavno je "drugi Isus" na kojeg nas upozorava sveti Pavao (2. Korinćanima 11:4).
Čak i kada povremeni gledatelj nekako pronađe put do pravog Krista i bude potaknut na pokajanje i pristup sakramentima Crkve, može postojati tisuću gledatelja (ili milijun) koji se okrenu krivotvorini. Ne možemo kvantificirati brojne gubitke (na isti način na koji nikada nećemo upoznati bezbroj katolika potiho izgubljenih na protestantskim biblijskim studijama), ali možemo dobiti osjećaj za brojke i proporcije kada, ponovno, pogledamo sve komentare obožavatelja ispod videa i objava na društvenim mrežama serije "The Chosen" i primijetimo da uzbuđene, promjenjive emocije - a ne traženje istine, pokajanje i žrtva - predvode put.
Evo još jednog argumenta koji katolici koriste za obranu serije kada netko istakne da je njezin scenarij često stran katoličanstvu i našem razumijevanju života Gospodina našega:
„Pa, Isus je mogao učiniti [x, y, z]!“
Istina je da je u svijetu naše mašte Isus "mogao" učiniti ovo ili ono što nitko nikada nije čuo da je učinio. Želimo li zaista koristiti taj argument? Uostalom, Isus je "mogao" izvesti vodviljsku točku ili imati natjecanje u podrigivanju. "Mogao je" izvesti preskok unatrag, a zatim izvesti čudo stojeći na glavi. "Mogao je" izvesti Macarenu ili očistiti zube morskog psa koncem. Ali ako su povijest i ljudska priroda ikakav pokazatelj, stvari koje izmišljamo kako bismo dodali onome što već znamo o našem Gospodinu najvjerojatnije će nas dovesti do kršenja Njegovog dostojanstva. Čini se da ga želimo "tako ljudskog" i da bude "baš kao mi" - ali postoji dobar razlog zašto ga je Katolička crkva predstavljala vjernicima na vrlo dosljedan način kroz stoljeća. A budući da znamo da je Krist glava Katoličke crkve, znamo da je predstavljen onako kako je sam želio. Postoji razlog zašto se Isus nikada ne vidi kako se prejeda u Svetom pismu. Postoji razlog zašto ne nalazite Isusa s osmijehom od uha do uha ili da se smije do suza u vitrajima i svetoj umjetnosti katoličkog doba.
Opasna je to duhovna igra za moderne ljude kada počnu smišljati nove, zabavne i neobično suvremene scenarije kako bi ga "humanizirali" za ugađanje našim emocionalnim slabostima (i za našu zabavu - poput pretvaranja Isusa u "komičara iz Catskilla"). Katolici zaboravljaju da je vrag eksponencijalno inteligentniji od nas. Ako se ne pridržavamo strogo katoličke istine, posebno u vezi s Gospodinom i kristologijom, bit ćemo izgubljeni.
Sada, prije nego što polete prigovori i optužbe, svi znamo da je Isus bio potpuno čovjek, kao i potpuno božanski, i naravno da se smijao i osmjehivao, i uživao je u mnogim događajima i razgovorima sa svojom obitelji i prijateljima. Doslovno nitko to ne osporava; ja sigurno nikada nisam. Ali postoji razlog zašto nam se ne pokazuje smiješno-šašavi Isus u našoj baštini. G.K. Chesterton ističe poantu:
Nikada nije skrivao svoje suze; jasno ih je pokazivao na svom otvorenom licu pri svakom svakodnevnom prizoru, poput udaljenog prizora svog rodnog grada. Pa ipak, nešto je skrivao…
Nikada nije obuzdavao svoj bijes. Bacao je namještaj niz prednje stepenice Hrama i pitao ljude kako očekuju izbjeći prokletstvo Pakla. Pa ipak, nešto je suzdržao… Postojalo je nešto što je skrivao od svih ljudi kada se popeo na planinu moliti. Postojalo je nešto što je stalno prikrivao naglom tišinom ili naglom izolacijom. Postojalo je nešto što je bilo preveliko da bi nam Bog pokazao kada je hodao našom zemljom; i ponekad sam zamišljao da je to Njegova radost.
Možda bismo, kao što smo to činili dvije tisuće godina, trebali s pobožnim strahopoštovanjem prihvatiti ono što jest, a što nije otkriveno. Možda bismo trebali poštovati našeg Gospodina i ostaviti misterij na miru. Ali dok ljudi vole koristiti argument "Isus je to mogao učiniti!" u obranu serije, znamo da se mnogo toga što Chosen servira nikad nije moglo dogoditi i nikada ne bi. Isus se svađao sa svetim Ivanom Krstiteljem? Nije nikada. Isus koji priča sarkastičnu šalu na račun Šimuna Petra, a zatim doslovno koluta očima, nekoliko trenutaka prije nego što učini čudo za Šimunovu punicu? To se nikada nije moglo dogoditi. Sama Božja Riječ nervozno je odustala od pisanja propovijedi na gori i trebala je Matejevu pomoć i savjet kako da se o učinkovito izrazi? Nema šanse. Isus, koji sjedi sam, ispušta zvukove nadutosti kako bi privukao djecu školske dobi skrivajući se iza grma? Nikad. (Producenti su naizmjenično pokušavali tvrditi da su to bili „šumovi iz štale“ ili "smiješni zvukovi" kojima se zabavljaju bebe.)
A tu je i dekonstrukcija i nepoštovanje svetaca Božjih: Je li moguće da je Blažena Djevica Marija bila najneuglednija žena u Isusovom krugu? Ne. Je li moguće da je s gađenjem opisivala Isusov (navodno!) „neuredan“ porod kada bi je pitali o toj najsvetijoj noći? Nikako. Je li moguće da je sveti Ivan Krstitelj izgovorio riječi Jude Izdajnika? Nikada. Je li moguće da su sveti Petar i njegova žena raspravljali o „pravom vremenu“ za rađanje djece? Ni govora.
Ništa od ovoga „nije se moglo dogoditi“ i ne bismo se trebali zadovoljavati herezom, bogohuljenjem i obmanjujućim anakronizmima samo zato što nas serija nasmijava do suza ili rasplače. I, kao što sam rekla u svom prvom postu na tu temu, moja kritika Chosen ni na koji način nije poricanje legitimne i lijepe katoličke prakse Lectio Divina. Lectio Divina dopušta pobožna zamišljanja, ali ne dopušta ponovno zamišljanje ili dekonstrukciju Isusove Osobe! Ne možemo jednostavno raditi što god želimo s Isusom i svecima jer su oni teoretski „mogli to raditi“.
Na kraju, postoji i treći argument koji bi trebao otjerati kritičare:
„Ako vam se ne sviđa, jednostavno nemojte gledati.“
To je divan savjet i djelovao bi kada bismo mi katolici prosvjedovali protiv Chosen ili ignorirali taj serijal, kao što smo to činili u prošlosti s drugim problematičnim, fiktivnim prikazima Gospodina i Njegova života. Ali u ovom slučaju smo daleko od toga. Ova serija koja se nastavlja maratonski gledati ne može se jednostavno ignorirati. Strašno je razmišljati o tome, ali tu seriju već koriste u bezbrojnim katoličkim školama i župama kao katehezu!
Upravo se ta bezvezna, modernistička, kobno manjkava serija - a ne naša neprocjenjiva riznica dvadeset stoljeća katoličkog učenja - sada često koristi za formiranje naših katoličkih učenika i ljudi u crkvenim klupama. Očekujte dolazak formalnih nastavnih materijala. Chosen su medijsko carstvo - i tek će rasti, s katoličkim dolarima koji hrane vatru.
Na pitanje kako će prevladati sve očite pogreške pri korištenju serije u pedagoške svrhe, katolički učitelji i pastori odgovaraju: „Samo ćemo previdjeti loše dijelove ili ih ispraviti.“
Dva su problema u vezi s tim:
1) Kako će poništiti ili izbrisati sve te pogrešne scene koje su sada usađene u umove učenika? Mašta je moćna stvar; i
2) Nema dovoljno upućenih, pravilno katehiziranih katolika da isprave one koji će koristiti ovu seriju punu krivovjerja za katehezu. Moderna Crkva ionako teško može pronaći kvalificirane učitelje vjeronauka.
Jesmo li išta naučili iz katastrofalnih kateheza prošlosti?
U biti, vratili smo se punim krugom svojoj ludosti. Izgubili smo tri generacije zbog glupog, CCD-ovog Isusa iz 70-ih i 80-ih (domino efekt izgubljene vjere prenio se na našu djecu i njihovu), i baš kad smo se teturajući počeli vraćati na noge, smijući se, plešući, sada je ljudski Isus iz Chosen spreman ponovno uništiti katehezu i naše znanje o Gospodinu i Njegovom učenju.
Najtužniji dio svega ovoga je to što neki od istih dobrih katolika koji su se bunili protiv lažnog "prijatelja Isusa" CCD-a sada s oduševljenjem prihvaćaju, prate i promiču novog "brata Isusa" kojeg nam guraju nekatolici koji ne vole Crkvu.
Molim katoličke obožavatelje serije Chosen da razmisle o ovoj mojoj posljednjoj misli: Ako sekularni svijet i popularna kultura smatraju određenog "Isusa" savršeno prihvatljivim, neprijetećim i bezopasnim - ako taj "Isus" ne dobiva otpor od svijeta koji mrzi pravog Krista - onda je to lažni Isus. Razmislite. I molite se. Živimo u opasnim duhovnim vremenima i nema mjesta umišljenosti, izgovorima i kompromisima. Katolici, sjetimo se tko smo i prestanimo prodavati svoje pravo rođenja za zdjelu variva.
