srijeda, 29. svibnja 2024.

Trebamo li opet uvesti pratnju za mlade parove?



Vlč. Daniel A. Lord, 1950-e

“Što pokušavate, oče? Ponovno ustanoviti ideju o pratiocima?“ upitala je Sue.

„A joj,“ promrmljao je Dick, „ja to ne bih mogao podnijeti. Da moram odvesti djevojku van dok nas prati tetka usidjelica.“

„Ovo nije Španjolska sedamnaestog stoljeća.“

„A možete onda ponovno uvesti i mačeve i lepršave plašteve.“

Iskreni i gromki smijeh velečasnog omekšao je napetost.

„Mislim da me poznajete dovoljno,“ rekao je, „da možete biti sigurni da vam ništa ne pokušavam nametnuti – pratioce, guvernante, mačeve, plašteve – ikome od vas. Ali spreman sam kladiti se s vama, iako vjerojatno neću dovoljno dugo poživjeti da pokupim svoju okladu. Vjerujem da biste voljeli sve to uvesti kada ćeš ti, Sue biti majka, a ti, Dick otac.“


Kada postanete roditelji

Pogledali su ga, napola u sumnji, napola slažući se s njim.

„Vidite, sjetit ćete se kušnji s kojima ste se borili dok vas nisu nadgledali. Sjetit ćete se opasnosti na koje ste sami nailazili. Prisjetit ćete se kako su vaši kolege, momci i djevojke iz dobrih domova s uzornim obiteljskim običajima, samo malo podivljali kada im se dalo slobode i kada nije bilo ničega što će ih štititi do njihove časti i zdravog razuma. 

Kao rezultat svog tog prisjećanja – ili sam pogriješio u procjeni i izgubit ću svoju okladu – odlučit ćete ne dopustiti svojim voljenim sinovima i kćerima da riskiraju kao što su vaši kolege riskirali.

Tu je vrlo moderan mladić koji misli da je sasvim u redu ostati bez goriva na vrhu mračnog brda. Za nekoliko godina on se ženi. Mnogo godina kasnije njegova šarmantna kći zrela je za udaju. Mladić je dolazi pokupiti u autu. U što se hoćete kladiti da će tata nekoliko puta razmisliti prije negoli dopusti kćeri da ode samo tako s tim mladićem – sama?

Tu je i vrlo moderna djevojka koja trpi jer je gnjave grubi mladići koji ne mogu držati svoje ruke tamo gdje one pripadaju. Kasnije se uda i ima prekrasnog mladića za sina. Dolazi dan kada mladić poželi odvesti djevojku na piknik – samu.

Vjerujem da će i ta mama dobro razmisliti prije negoli kaže: „Odlično, sunce moje.“


Povjerenje, ali ---

„Nisam nikad organizirao nešto za mlade – zabave, konferencije, izlaske, hodočašća – a da im nisam pružio vrlo pažljivu pratnju. To je zato jer se sjećam kušnji mladosti. I to je zato jer volim mlade.

Mogu iskreno reći da ta pratnja koju sam im osigurao nije nikad bila nametljiva ili naporna. Znam da ta pratnja nije nikada umanjila dopuštenu zabavu.

Činjenica je da volim mlade, vas mlade ljude, previše da bih uvećao vaše probleme u životu stavljajući vas u situacije gdje bi moglo biti kušnji i gdje bi udovoljavanje tim kušnjama bilo prejednostavno.

A iako smo, uglavnom, za ozbiljno uzimali vašu riječ i imali povjerenja u vas, pitam se koliko ćete vjerovati svojoj djeci, budući da znate ono što znate o općenitoj povjerljivosti vaših kolega. 

Ni Dick ni Sue nisu odgovarali. Dick se namjerno koncentrirao na veliki komad čokoladne torte koji je zahtijevao njegovu nepodijeljenu pažnju. Sue je vrijedno miješala šalicu čokolade u kojoj se šećer davno otopio i s toga nije trebao pomoć.


Vaša dana riječ

„Hoćete reći da je ipak rješenje u pratiocima?“ upitala je Sue.

„Kako ćete i sami doći do tog zaključka kasnije, da. Iako nemojte me pogrešno shvatiti. Ja tu ne zamišljam sablasnu ženu s pokrivenom glavom i pogledom od kojeg bi se i mlijeko ukiselilo.

Ali to nije vaše pitanje. Ja manje razmišljam o pratiocima i guvernantama, a više o vama.

Vi mladi ste nam dali obećanja. Jeste li ih održali? Bili ste ponositi. A je li bilo razloga? Mi smo ispunili svoj dio dogovora.

Mi smo rekli: „U redu, može vam se vjerovati, svima vama. Možemo računati na vas momci da ćete štititi djevojke. Možemo vjerovati da vi djevojke imate postavljene visoke ideale za momke s kojima izlazite. Ukinut ćemo pratitelje.“

Mi smo učinili svoj dio. I sad?

Pa da sam ja mladić, smatrao bih se vezanim tim dogovorom. Ako je rat i džentlmen časnik koji je zatvorenik da svoju riječ da neće pokušati pobjeći i uklone mu čuvare, on bi smatrao to kaljanjem svoje časti da pokuša pobjeći.

Svaka časna osoba koja je dio nekog dogovora sebi šteti ako ne drži svoj dio nagodbe.


Na vama je ostalo

„Dakle, prihvatili smo ono što ste rekli, rekli smo vam da imamo povjerenja u vas i mi smo se opustili gledajući kako ćete birati dobro. Ne trebate li se stidjeti ako iznevjerite naše povjerenje? I ne biste li vi smatrali da je mladić ili djevojka koji su se iznevjerili pravi izdajice mladih?

Nije mi drago razmišljati kako je dražestan i lijepi lik pratiteljice nestao s naših zabava i domijenaka. Nadajmo se da ćete imati dovoljno zdravog razuma da će vam biti drago kad će neka starija osoba biti spremna biti s vama kada se dobro provodite.

Ali čini mi se da je u tim nenadgledanim prilikama koje čine većinu vašeg društvenog života danas sve na vašim ramenima.

Rekli ste da su mladići kavaliri. Onda neka čine dobro.

Rekli ste da su djevojke dobre i pristojne i čiste i znaju se brinuti za sebe. Divno. Ali nemojte samo ostati kod riječi, dokažite to.

Rekli ste s velikim naglaskom mladenačke iskrenosti da vi ne trebate nikoga da vas nadgleda, da možete ostati i biti dobri sami. To je veliko obećanje. Bolje vam je da činite sve da to i dokažete da niste lažovi i najgori oblik onih koji sami sebe zavaravaju.


Nas nećete zavarati

„Vidite, dok vam mi starci poprilično vjerujemo, nismo slijepci. Kada mislite da nas varate, činjenica je da varate sebe.

Mladić koji kaže: 'Ne trebam čuvara,' a zapravo misli, 'Ne želim da me netko gnjavi i da moram paziti na pratioca', ne zavarava nas. Mi znamo zašto on ne voli pratioce. A i vi znate zašto.

Djevojka koja kaže: 'Pratiteljice su zastarjele – mi djevojke se znamo brinuti o sebi' – možda govori istinu. Mi bismo voljeli da je tako.

Ako je ono što ona stvarno misli: 'Pratiteljice su gnjavaža – skočile bismo u kipuću vodu da jedna od njih vidi što radimo,' neće nam dugo trebati da shvatimo što se događa. Ona će samo zavaravati sebe.

Ali rezultat je taj da će mnogi pristojni mladići i čiste djevojke koje vjerojatno ne trebaju pratioce da ih nadgledaju trpjeti zbog protuha koje koriste otsutstvo pratioca da prođu nekažnjeno zbog zločina.

Čitava masa mladih mora trpjeti glas lažljivaca i kršitelja dogovora koji su iskoristili ukidanje pratioca kao ukidanje zakona jednostavne pristojnosti i ljudske sigurnosti.


Kada vi dolazite na red

„Jednog dana kada ćeš ti, Sue, biti majka i ti, Dick, otac, a vaša djeca krenu u mrak, slijedit ćete ih s patnjom u srcu i vapajima njihovim anđelima čuvarima.

Ako se pratioci opet ne vrate u modu, imat ćete puno brige. Dio toga će biti za izravnanje računa s vašom majkom i ocem, koji brinu o vama iz svoje duboke ljubavi prema vama.“


A ovo je moje mišljenje o pratiocima. Prije nego mi neki skoče za vrat, ja shvaćam da oni više nisu u modi i da nisu za svakoga. Također, nekada okolnosti to ne dopuštaju. Naš najstariji sin je radio u samostanu kada je sreo svoju buduću ženu. Njihovo hodanje se odvijalo daleko od nas. Ponekad nisu mogli naći pratioca i morali su bez njega.

Zadnjih godina vidjela sam da mnogi ljudi govore na facebooku kako to može biti štetno. Sve što ja mogu reći o tome da dobro da njihove komentare nisam pročitala prije negoli sam to isprobala!

Ja mislim da nadgledanje mora biti učinjeno s pravim stavom. Ljubaznost, radost i duh ljubavi puno znači. Ne vidjeti grijeh na svakom koraku... ali, sve skupa, da svi znaju da se to konačno radi za dobrobit para.

I mogu reći da je to uvijek odlično funkcioniralo za našu obitelj (iako je ponekad bilo nezgodno za obje strane).

*Komentar – upravo sada imam jedan par koji hoda – Hannah i Benedict. Voljela bih da imam njihovu sliku, ali to je relativno friško, a Hannah je baš u Lourdesu.

Hodanje je dragocjeno i neizvjesno vrijeme. 

Ima jedna stvar kod nas kod kuće od koje smo imali velike koristi. Znam da svaki dom ima svoju dinamiku. Ali mi smo to započeli kad je naše prvo dijete započelo udvaranje i primijetili smo da je vrlo korisno. Zove se „pratnja“.

Znam da to djeluje zastarjelo, ali nas nije briga. Testirali smo taj pristup i nakon što smo poženili sedmero djece, znamo koje su koristi.

I naša djeca u braku će to potvrditi i cijeniti, pogotovo gledajući u natrag, taj trud da su morali sa sobom povesti mlađeg brata ili sestru. To ih je čuvalo od napasti i pomoglo da se usredotoče na važne stvari ... poput upoznavanja jedan drugoga.

Nemojte nas krivo shvatiti. Oni su imali vremena razgovarati i upoznati se. Ali to je često bilo u našem domu dok su ostali iz obitelji bili zaokupljeni drugim stvarima. Par bi sjedio na ljuljački na terasi ili na kauču i razgovarao. Nismo ih nadgledali svaki trenutak.

Također su koristili telefon, razgovarali i tako se upoznavali.

I da, ponekad može to postati velika gnjavaža. A onda kažem paru da je to gnjavaža i pratnji, stoga je to obostrano i ne žalite se! Ali općenito, pratnja se prihvaća i nitko ne mrmlja! Zapravo, vrlo su zahvalni i znaju da u to svi ulažu trud da se osigura čistoća i ljepota njihovog hodanja.

A kada jednog dana išetaju iz crkve, držeći se za ruke bez malog djeteta koje ih prati, oni su vrlo radostan par!

srijeda, 15. svibnja 2024.

Savjeti za odabir budućeg supružnika


Uvijek ima izuzetaka. Ali ne bih željela da jedno od moje djece gleda svog budućeg supružnika nadajući se da je on ili ona iznimka.

Otac Kelly daje mladima opće pravilo žele li sretan i uspješan brak.

Oni koji su u braku s ljudima koji imaju ove probleme... Bog može promijeniti sva srca i nikada ne smijemo odustati od molitve, ljubavi i nade!

iz Vodiča za život i ljubav za katoličku mladež, vlč. George Kelly

Osobe koje čine rizičan brak

Postoje neki muškarci i žene koje biste valjano mogli vjenčati u Crkvi, ali oni su tako veliki rizik da biste ih se trebali kloniti. Da se s njima oženite, bilo bi vam izuzetno teško spasiti svoju dušu – a to je vaš najvažniji cilj u životu - ili bi vam oni stvorili pakao na zemlji.

Kao mladom katoliku, savjest će ti reći da trebaš izbjegavati nekatolike jer solidno iskustvo uči da su mješoviti brakovi puni opasnosti za muža i ženu i njihovu djecu. Dovoljno je loše riskirati gubitak vlastite duše u miješanom braku, ali koliko je gore riskirati duše nevine djece koju doneseš na svijet.

Također biste trebali izbjegavati one koji tvrde da su katolici, ali su ili ravnodušni ili otvoreno neprijateljski raspoloženi prema vjeri. Ovu vrstu možete uočiti na kilometar udaljenosti.

Tu je Sveznalica Tvrtko.

Ima samo sedamnaest godina, ali zna sve odgovore – više nego svi veliki mislioci Crkve koji su proveli život proučavajući i definirajući otajstva naše vjere.

Tvrtko ocrnjuje crkveni nauk, misli da je Biblija "zastarjela" i hvali se da ga nijedan moralni zakon neće zaustaviti ako mu stoji na putu zarađivanja novca. U najboljem slučaju, Tvrtko je katolik za dobra vremena. Ne treba vam puno mašte da ga zamislite za dvadeset godina. Propustit će misu u nedjelju jer mu ometa teško zasluženi san - san koji je zaradio zabavljajući se do 3:00 ujutro, noć prije.

U petak će jesti meso pred djecom jer ne voli ribu. U svom poslu, on će se služiti trikovima, lagati i varati – jer "svi to rade" i osim toga, "u poslu sve prolazi."

Tu je i otmjena Klementina

Nema ništa loše u tome da se povremeno dobro zabavite; svatko to treba. Ali Klementina misli da cijeli svijet postoji kako bi se ona neprestano mogla dobro zabavljati. Ima ormar pun haljina — svih najnovijih krojeva — i hvali se da njezini momci potroše pola tjedne plaće kad god je izvedu van.

Ima čvrste planove za brak. Živjet će u najskupljem susjedstvu, uredit će svoj dom najskupljim namještajem koji se novcem može kupiti, imat će slugu koji će obavljati prljave poslove po kući poput pripreme jela i pranja suđa.

Mogli biste pomisliti da Klementinina obitelj ima novca na bacanje. Ali njezin tata je samo marljivi nadničar. Klementina ne dopušta nikome da sumnja da će dobiti ono što želi. I neće biti vezana djecom. Ona će prakticirati kontrolu rađanja bez obzira na moralni zakon.

Tvrtko i Klementina dobro se slažu. Imaju jednu važnu zajedničku stvar. Spremni su odbaciti Božje zakone, sva načela morala i pristojnosti i sve ostalo što stoji na putu njihovim sebičnim užicima.

Ženiš se s takvim "katolicima" na vlastitu odgovornost. Iz sata u sat, njihov će primjer i utjecaj djelovati protiv vašeg spasenja. (napomena urednika N.M. bloga – Tvrtko i Klementina možda ne izgledaju privlačno u ovim opisima, ali recimo da su jako lijepi, zgodni, iz ugledne obitelji, uspješni ili šaramantni, biste li im onda ipak progledali kroz prste radi ovih mana?)

Vaš odabranik također bi trebao biti bez poroka koji brak obično pretvore u pakao za nevinog partnera. Na primjer, čuvajte se muškarca ili žene koji imaju običaj prekomjerno piti. Ta je osobina crvena zastavica, znak da bi osoba mogla s vremenom zapasti u alkoholizam.

Stručnjaci koji su ispitivali razloge raspada braka, suci na brakorazvodnim sudovima i djelatnici socijalne skrbi slažu se da je alkoholizam(danas bi to možda bile neke druge i nove ovisnosti) glavni uzrok bračnih tragedija. To uistinu može uništiti vaš život i živote vaše djece. Neke se mlade žene zaruče s onima koji redovito pretjeraju s pićem, računajući na obećanje onog koji pije da će se "skrasiti" i "popraviti" nakon obreda vjenčanja.

Kad bi se barem  ova obećanja mogla održati, ali tužna lekcija iz iskustva je da ako se teški, kronični pijanac ne popravi prije braka kada bi se zapravo trebao ponašati najbolje, malo je razloga nadati se da će to učiniti kasnije. Zapravo, teški pijanac često ide nizbrdo - do zatvora, sanatorijuma, mentalnih ustanova - a da se ne može zaustaviti.

Kronični kockar još je jedan primjer velikog rizika. Mnogi su brakovi propali jer muž ili žena nisu mogli odoljeti snu o lakom osvajanju bogatstva kladeći se na ishod konjske utrke. Kockanje na male iznose koje si možete priuštiti izgubiti je, naravno, blaga vrsta zabave. Ali kada se novac prijeko potreban za hranu, odjeću i stanarinu daje za okladu na konja ili na kartu, kockanje postaje jedna od najpodmuklijih stvari poznatih čovjeku.

Kao i prekomjerno pijenje, često samo ide na gore. Jednom kada osoba postane ovisna o ovoj navici, može joj biti izuzetno teško, možda čak i nemoguće, prestati.

Još neki primjeri rizika su preambiciozni muškarci ili žene - oni koji su odlučni napredovati u svijetu bez obzira na cijenu. Ideja da morate biti uspješni u ovom svijetu može postati opsesija. Sve ostalo pada na drugo mjesto. Osobine ljubavi, topline, suosjećanja za bližnje i tako dalje dobivaju inferioran položaj ili se u potpunosti eliminiraju. Oženite se ovakvom osobom i možda ćete se obogatiti, ali ćete izgubiti duhovne vrijednosti od daleko veće važnosti.

Budući da Crkva ne priznaje građanske brakove, ponekad se događa da osobe sklopljene pred civilnom vlašću, a zatim rastavljene, budu dostojne valjano vjenčati pred svećenikom. Možda biste se smjeli vjenčati s osobom koja je zakonski razvedena iz građanskog braka. Ali iskustvo nas uči da biste trebali biti vrlo oprezni prije nego što to učinite. Zapamtite, razvedena osoba je već pokušala brak i nije uspjela. Postoji barem jednaka šansa da je ona kriva. Imate pravo sumnjati da bi ona mogala imati karakterne mane koje bi otežale prilagodbu s bilo kojim partnerom.

Također, ideja da se u brak može lako ući i iz njega lako izaći često je duboko ukorijenjena u filozofiji rastavljene osobe. Obred pred svećenikom možda mu ne znači ništa više od onog pred sucem. Budite deset puta oprezniji prema razvedenoj osobi koja je iz prethodnog braka imala djecu.

Na primjer, muškarac koji može olako odbaciti svoje odgovornosti prema svojoj djeci ili njihovoj majci, ne pokazuje previše odanosti — a ta je osobina vrlo potrebna da bi svaki brak bio uspješan. Ako je nelojalan prema jednoj partnerici i odbaci je u stranu kada više ne služi njegovim sebičnim ciljevima, vjerojatno će biti nelojalan i prema vama.

Također se klonite neodgovornih muškaraca ili žena. Kad stupiš u brak, trebaš dragovoljno prihvatiti sve obveze svojeg staleža u životu. Muškarac mora biti spreman biti hranitelj obitelji i vođa svoje djece. Žena mu treba biti pomoćnica, majka i domaćica, što često znači biti i medicinska sestra, kuharica, pralja i šofer.

Vaš odgovor na jedno ključno pitanje će vam reći jesu li vaš momak ili djevojka odgovorna osoba: može li on (ili ona) obavljati razuman posao kao muž i otac (ili žena i majka)?

Nedavno sam naišao na dva slučaja u kojima su se loši brakovi mogli izbjeći da se ovo pitanje unaprijed ozbiljno razmotrilo.

Jedna se djevojka družila s momkom po imenu Ivo oko dvije godine prije nego što su se vjenčali. Ivo je u srednjoj školi naišao na probleme jer nikad nije radio zadaće. Odustao je u prvoj godini i otišao u vojsku. Nakon odrađene vojske, lutao je s posla na posao. Jedno vrijeme bi radio - pa dao otkaz - pet puta u godinu dana, a mjesecima je ostajao bez posla dok je primao osiguranje za nezaposlene. Kada je radio, roditelji su mu dopuštali da sve što zaradi zadrži za svoje troškove. Dakle, Ivo nije pokazivao nikakav znak da je voljan ili sposoban preuzeti odgovornosti oženjenog muškarca. Nakon vjenčanja zapravo mu je smetalo što mora zadržati posao i svoju zaradu koristiti za hranu i stanarinu. A kad se beba rodila, prestravila ga je pomisao da će on biti odgovoran za brigu o njoj. Napustio je ženu i dijete. Sada žive od milostinje, a njega nema nigdje.

Drugi slučaj vezan je za Rozmari, potpuno razmaženu tinejdžericu. Njezin je otac radio prekovremeno kako bi joj platio školarinu na privatnoj akademiji za djevojke, a Rozmari je gledala s visoka djevojke koje su pohađale biskupijsku katoličku školu. Druge djevojke koje su pomagale oko svojih domova ili radile kako bi same priskrbile novac za potrošnju bile su manjevrijedne u njezinim očima. Mislila je da je ona posebna i da zaslužuje da se sve učini za nju. Nakon njezine udaje, suprugu je ubrzo dosadilo neoprano suđe, nepospremljeni kreveti i neočišćena kuća koja ga je dočekala svake večeri. Počeli su se beskrajno svađati oko njezine nespremnosti da učini svoj dio. Sada ponovno živi sa svojom majkom - kaže da neće biti "smetnja" nijednom muškarcu. Istina je da ona nije prikladna da bude supruga.

Dok ulazite u ozbiljnu vezu, pokušajte otkriti mogu li ozbiljne mane odabranika, možda skrivene od vas za sada, ugroziti vašu sreću.

Na primjer, ovisi li o svojim roditeljima toliko da vam ne može pružiti prvu ljubav koju imate pravo očekivati? Hoćeš li uvijek morati biti druga violina radi njegovih ili njezinih roditelja? Postoje li mentalne hirovitosti koje bi mogle uznemiriti svakoga tko im je svakodnevno izložen?

Jedan je čovjek imao crtu ljubomore koja je graničila s ludilom. Ali njegova je zaručnica bila toliko nestrpljiva da se uda da je previdjela ovu karakteristiku. Nakon obreda nije mogla ni izaći iz kuće da bi kupila namirnice, a da ne mora reći mužu kako provodi svoje vrijeme i je li zastala s nekim razgovarati.

(Napomena urednika N.M. bloga – danas su mane kod mladih, ovisnosti i prateće opasnosti daleko veće od ovih opisanih no ovaj tekst samo ukazuje na to da je jako važno hladne glave i uz puno promišljanja i molitve odabrati budućeg supružnika)


Izvor



ponedjeljak, 13. svibnja 2024.

Roditelji su primarni odgajatelji svoje djece



Velečasni Lord snažno se zalaže za ulogu roditelja u obrazovanju djece...

Iz nekih napomena za roditelje vlč. Daniel A. Lord, 1950-e (napomena urednika N.M.bloga – vlč. govori o nemješovitim katoličkim školama, a ne ovim danas lošim javnim sekularnim ili nazovi katoličkim mješanim školama) 

Alibi roditelja

Danas škole postaju sve specijaliziranije, potpunije u kontroli djeteta, duže u satima u kojima dijete odvajaju od kuće i sve više alibi za roditelje delinkvente.

Čak su i roditelji katolici (a nisam siguran u točnost te riječi „čak“) skloni sav teret obrazovanja svoje djece svaliti na školu.

Oni već misle da, budući da su religija i moral uključeni u katolički kurikulum, ne trebaju brinuti o vlastitoj dužnosti poučavanja svoje djece da upoznaju i ljube Boga te da poštuju ono što ispravno i mrze zlo.

Misle – neka svećenik i braća i sestre u veličanstvenim župnim i privatnim školama preuzmu tu dužnost. A pritom eksperimentalne činjenice govore potpuno protiv ovakvog prebacivanja roditeljske odgovornosti na bilo koga drugoga, čak i na najstručnijeg odgajatelja.

Škola ne može na daljinu zamijeniti dom. Učitelji ne mogu, osim u najneadekvatnijim slučajevima, zauzeti mjesto roditelja.

Škole su samo zamjena

Svako inteligentno dijete, ma koliko mlado bilo, osjeća institucionalni karakter i najbolje i najmodernije škole. Intenzivno osobni odnos roditelja i djece u intimnom okruženju doma ne može se oponašati u školskom okruženju. Djeca to prepoznaju i u velikoj većini slučajeva, poput nekadašnjeg Shakespeareovog školarca, i dalje se nevoljko vuku u školu.

U najboljem slučaju škole su neprirodne. Postoji nešto formalno u najneformalnijoj školi, nešto kruto u najboljoj imitaciji domaćeg.

Možda dijete instinktivno zna da škole postoje samo kao dodatak domovima ili zato što su domovi izgubili svoju prirodnu svrhu. Jer sigurno se u većini slučajeva dijete opire školi s kompetencijom koja je jedno od njegovih najznačajnijih postignuća.

Ono što bi inače upilo usput kod kuće smatra zadatkom u učionici. Obrazovanje koje je trebalo upiti kroz svoje pore iz divnog druženja sa svojim roditeljima, braćom i sestrama sada mu služi da uz opiranje ukruti kralježnicu.

Škole nisu bile u planu prirode. Čini se da djeca to znaju. Stoga su potrebne godine da se djeca u školi pouče onome što bi trebala naučiti za nekoliko mjeseci u prirodnom kućnom okruženju.

Škola stiže prekasno

Osim toga, ako su roditelji čekali da tek sa školom započne školovanje njihove djece, čekali su predugo. Škola stiže prekasno, daleko prekasno.

Čak i uz proces inkubacije koji je danas uobičajen, gdje su mladunci ušuškani u odgojne grijalice, škola i dalje stiže prekasno da bi njezina obuka doista utjecala na dijete.

Djeca se utemeljuju za cijeli život prije nego što navrše pet godina. Nakon toga se samo gradi na već postavljenim temeljima. Naime, neki su moderniji psiholozi uvjereni da su svi bitni temelji u djetetu postavljeni prije njegove druge godine. 

Dom - na prvom mjestu u svemu

Svaki roditelj koji misli da može navaliti na školu školovanje svoje djece, ne poznaje ni svoju djecu ni škole. Domovi su mjesta gdje djeca uče lako, instinktivno, bez otpora i pod savršenim uvjetima same prirode. Škole daju samo dodatak onome što je dom već dao. Stoga smo mi koji smo poučavali u školama sumorno svjesni da je razlika između različitih tipova učenika pred nama uglavnom stvar odgoja i pripreme koju je svaki primio prije nego što je ikada kročio u učionicu.

Dijete iz dobrog doma je budno, zainteresirano, oštroumno, spremno, lijepo odgojeno, ima brze i ispravne instinkte. Dijetetu iz nemarnog, neadekvatnog doma je dosadno, ono je nezainteresirano, nekooperativno, lošeg ponašanja; ne uspijeva uhvatiti gradivo, ne uspijeva čak ni pokušati nešto poloviti.

Razlika u djeci

Razlika između ovog i onog djeteta često je uglavnom stvar onoga što je ono vidjelo i čulo od svojih roditelja.

Njegov vjerski osjećaj, njegov osjećaj za poštenje, njegova sposobnost da se igra s drugom djecom i bude nesebičan prema njima, njegov stav prema knjigama, njegovo uvažavanje lijepog, njegov osjećaj za ono što je ispravno, a što pogrešno, njegovo brzo shvaćanje šarmantnog i plemenitog, njegova spremna reakcija na glazbu koja je dobra, njegovo odobravanje junaštva i njegovo odbacivanje zla i šunda – kako je sretan učitelj koji otkrije da su sve te stvari u djetetovu umu već utvrdili roditelji, koji ih jedini mogu duboko i snažno ukorijeniti!

Moramo podsjetiti roditelje i svim snagama inzistirati da škole, čak ni najskuplje ili najstručnije, ne mogu osigurati dobro naslijeđe ili zdravo okruženje.

Škola ne ostavlja prvi dojam, ni drugi, ni treći, ni desettisućiti.

Može samo pokušati ispraviti, ako je moguće, lažne dojmove roditelja ili može nastaviti djetetov napredak u sretnim tokovima koje su uspostavili plemeniti otac i milostiva majka.

Mi učitelji radimo na materijalu koji nam šalju roditelji. Taj je materijal već tako formiran i oblikovan i postavljen i uspostavljen i betoniran da naše izmjene često mogu biti samo nevjerojatno male.

Ne čudi stoga što molimo za dobre domove i roditelje koji ozbiljno shvaćaju neizbježne dužnosti svoje profesije. Od dobrih roditelja dolaze, osim u rijetkim i gotovo nenormalnim slučajevima, dobra djeca.

Od aljkavih, neurednih, nemarnih, loše obučenih, koji zanemaruju svoju djecu ili definitivno sebičnih i zlih roditelja dolaze… Zamolite bilo kojeg pedagoga u njegovim trenucima iskrenosti da završi tu rečenicu.

Učitelj može graditi od finog materijala. On beznadno radi s materijalom koji su već pokvarili majstori graditelji koji su roditelji.