1. Božja zapovijed - 16. lekcija
Pitanje 198: Koja je prva Božja zapovijed?
Odgovor: Prva Božja zapovijed je: "Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene."
- Prva Božja zapovijed zabranjuje idolatriju, odnosno davanje stvorenju vrhovno štovanje i klanjanje koje smo dužni samo Bogu. Idolatrija je grješna jer samo Bog ima pravo na najviši stupanj štovanja kao Stvoritelj i Zaštitnik svih stvari.
- Prva Božja zapovijed također brani da pripisujemo stvorenju bilo koju od kreposti koja pripada samo Bogu.
(Biblija - Izlazak 20,3-4)
P 199: Što nam zapovijeda prva Božja zapovijed?
O: Prva Božja zapovijed nam zapovijeda da samo Bogu dajemo najveće štovanje koje smo mu dužni.
(Biblija Luka 4,8; Rimljanima 11,36)
P200: Kako štujemo Boga?
O: Boga štujemo činom vjere, ufanja i ljubavi, klanjajući mu se i moleći mu se.
- Boga štujemo činom vjere kada čvrsto pristajemo na istine Božje objave, po riječi Božje objave, koji ne može ni varati niti biti prevaren.
- Boga štujemo činom ufanja kada se čvrsto pouzdajemo da će Bog, koji je svemoguć i vjeran svojim obećanjima, u svojem milosrđu nama dati vječnu sreću i sredstva da je postignemo.
- Boga štujemo činom ljubavi kada ljubimo Boga iznad svih stvari radi Njega samoga, a našeg bližnjega kao samog sebe radi ljubavi prema Bogu.
- Molimo se Bogu uzdižući k Njemu naše umove i srca.
- Čin vjere, ufanja i ljubavi i molitva može biti unutarnji i vanjski. Unutarnji je kad je samo u našem umu ili srcu. Vanjski je kad se manifestira na van nekim gestama ili riječima.
- Vanjsko štovanje nema vrijednost ako nije ujedinjeno s unutarnjim štovanjem i ono je vanjska manifestacija naših unutarnjih vjerovanja i osjećaja.
- Vanjsko štovanje je nužno jer smo dužni dati Bogu počast i poštovanje našim tijelima i jer ono služi da sačuva, uveća i izrazi unutarnje štovanje. Čovjek se sastoji od tijela i duše i tijelo mora pomagati i pomaže duši u njezinom djelovanju. Pomaže nam i potiče nas da budemo pobožni u svojim unutarnjim činima štovanja sakralna glazba, javno i privatno recitiranje molitava i liturgijske ceremonije.
P 201: Što nas vjera obvezuje da činimo?
O: Vjera nas obvezuje:
1. da se potrudimo saznati što je Bog objavio.
2. da čvrsto vjerujemo u ono što je Bog objavio.
3. da svjedočimo svoju vjeru otvoreno kad god je to potrebno.
- Bog čije su moć i znanje beskrajni, može objaviti nadnaravne istine o sebi. Svaki čovjek koji zna ili sumnja da ne ispovijeda vjeru koju je objavio Bog obavezan je tražiti je i, kada je nađe, prigrliti je.
- Tko god je dostigao upotrebu razuma treba pobuđivati čin vjere:
1. kada dođe do saznanja o božanskoj objavi ili nauči određenu crkvenu dogmu.
2. kada, nakon što je odbacio zablude nevjere i krivovjerja, prepozna obvezu vjerovanja u katoličku vjeru.
3. kad je čin vjere potreban da bi se oduprijelo kušnjama protiv vjere ili neke druge kreposti.
4. često u svom životu.
- Katolik je dužan svjedočiti svoju vjeru otvoreno:
1. kad god Božja čast to zahtjeva i kad god bi neuspjeh u tome bio jednak poricanju vjere.
2. kad god dobro našeg bližnjega to zahtjeva.
(Biblija - Matej 10,32-33; Luka 9,26; Ivan 3,36; Djela 4,11-12; Rimljanima 10,10; Galaćanima 5,5-6; Efežanima 2,8; Hebrejima 11,6)
P 202:Što nas ufanje obvezuje da činimo?
O: Ufanje nas obvezuje da se čvrsto pouzdajemo da će nam Bog dati vječnu sreću i sredstva da je postignemo.
- Čin ufanja treba pobuditi:
1. kada osoba dođe do spoznaje o Božjem postojanju i svojoj sudbini, poglavito vječnoj sreći u nebu.
2. kada je nužno da bi se oduprijelo kušnjama protiv kreposti ufanja ili neke druge.
3. nakon što je krepost ufanja izgubljena grijehom koji joj je protivan odnosno očajavanjem ili preuzetnošću.
(Biblija - Tit 1,1-2)
P 203: Što nas ljubav obvezuje da činimo?
O: Ljubav nas obvezuje da ljubimo Boga iznad svih stvari jer je On neizmjerno dobar, a da ljubimo bližnjeg svog kao samog sebe radi ljubavi prema Bogu.
- Čin ljubavi treba pobuđivati:
1. kada osoba shvati da ima dužnost ljubiti Boga iznad svih stvari i bližnjega svoga kao samog sebe radi ljubavi prema Bogu.
2. kada se neka kušnja može nadići jedino činom ljubavi.
3. u času smrti.
4. često u svom životu.
(Biblija - Matej 22,35-40)
P 204: Kako katolik može najbolje čuvati svoju vjeru?
Katolik može najbolje čuvati svoju vjeru pobuđujući često čin vjere, moleći za čvrstu vjeru, učeći revno o svojoj vjeri, živeći dobrim životom, čitajući dobro štivo, odbijajući družiti se s neprijateljima Crkve, izbjegavajući čitanje knjiga i novina koje su suprotstavljene Crkvi i njezinom nauku.
P 205: Kako katolik griješi protiv vjere?
O: Katolik griješi protiv vjere otpadom od vjere, krivovjerjem, indiferentizmom i sudjelujući u nekatoličkom bogoštovlju.
- Otpad od vjere je potpuno napuštanje kršćanske vjere od onih koji su kršteni.
- Krivovjerje je kada krštena osoba, zadržavajući ime kršćanina, odbija prihvatiti jednu ili više od Boga objavljenih istina i koje naučava Katolička Crkva. Ako je to odbijanje svojevoljno i tvrdoglavo onda se radi o formalnom krivovjerju, a ako je nenamjerno onda je materjalno.
- Indiferentizam je zabluda onih koji smatraju da su sve religije jednako dobre i da su sve religije jednako istinite i ugodne Bogu ili da je osoba slobodna prihvatiti ili odbaciti bilo koju ili sve religije.
- Oni koji sudjeluju u nekatoličkom bogoštovlju su oni koji im se pridruže u njihovoj vjerskoj službi. Prisustvovanje u nekatoličkim službama, ako se aktivno ne sudjeluje u niti jednom djelu takve službe dopušteno je ako postoji dovoljno ozbiljan razlog npr. prisutstvo na nekatoličkom sprovodu ili obredu vjenčanja iz društvenih razloga.
- Nevjera je također grijeh protiv vjere. To je nevjera onih kojima su istine vjere u dovoljno iznesene, ali koji svejedno namjerno odbijaju prihvatiti ih.
(Biblija - Djela 20,29-30)
P 206: Zašto katolik griješi protiv vjere sudjelujući u nekatoličkom bogoštovlju?
O: Katolik griješi protiv vjere sudjelujući u nekatoličkom bogoštovlju jer tako svjedoči vjeru u religiju za koju zna da je lažna.
(Biblija - Ivan 18,37)
P 207: Koji su grijesi protiv ufanja?
O: Grijesi protiv ufanja su preuzetnost i očajavanje.
p 208: Kada osoba griješi preuzetnošću?
O: Osoba griješi preuzetnošću kada vjeruje da se može spasiti svojim snagama bez Božje pomoći ili s Božjom pomoći bez svojeg truda.
(Biblija - 1 Korinćanima 4,4; 1. Korinćanima 10,12, 2. Korinćanima 10,18)
P 209: Kada osoba griješi očajavanjem?
O: Osoba griješi očajavanjem kada namjerno odbija pouzdati se u Boga da će joj On dati potrebnu pomoć da spasi svoju dušu.
(Biblija- Matej 27,3-5; 1. IVanova 2,1-2; 1. Korinćanima 10,13)
P: 210:Koji su glavni grijesi protiv ljubavi?
O: Glavni grijesi protiv ljubavi su mržnja prema Bogu i bližnjem, zavist, lijenost i sablazan.
- Kada osoba mrzi drugoga, ona mu želi zlo ili se raduje njegovoj nevolji.
- Onaj koji mrzi Boga želi mu neko zlo ili želi da budu počinjeni teški grijesi ili se raduje grijehu kao uvrijedi Bogu. Mržnja na Boga je najozbiljniji grijeh protiv Njega i uvijek je smrtni grijeh.
- Osoba koja mrzi bližnjeg želi mu zlo ili se raduje kada mu se nešto zlo dogodi. Htjeti bližnjem ozbiljno zlo je smrtni grijeh; npr. željeti da netko bude proklet. Htjeti bližnjemu malo zlo ili imati laganu averziju prema njemu je laki grijeh. Nije grijeh htjeti da neka vremenita nesreća sustigne drugoga da bi se on obratio ili prestao raditi zlo. Niti je zlo željeti da netko umre pod uvjetom da to bude u skladu s Božjom voljom; npr. htjeti da netko umre tako da bude oslobođen velike patnje ili jer je prijetnja za društvo ili bi vrlo vjerojatno mogao nanijeti veliku štetu nevinoj osobi jer zaslužuje smrt zbog nekog zločina.
- Zavist je žalost zbog tuđe sreće za koju se smatra da oduzima od nečije vlastite izvrsnosti. Žalost zbog tuđeg prosperiteta ne smatra se zavišću kada je on uzrokovan tako što je ta osoba koristila svoju prednost da bi nama naštetila ili kada se nekom drugom nerazumno ili nepravedno daje prednost pred nama.
- Lijenost je mrskost prema duhovnim stvarima jer njihovo postignuće zahtjeva veliki trud.
- Sablazan je svaka riječ, djelo ili propust koji su sami po sebi zlo ili imaju dojam zlog i koji mogu biti drugome prilika za grijeh. Sablazan se može pružiti iako nema grijeh za posljedicu. Osoba koja je već odlučila sagriješiti ili osoba koja ne može biti uvedena u grijeh također ne može biti sablažnjena. Sablazan je izravna kada su riječ, djelo ili propust namijenjeni da drugoga uvedu u grijeh. Sablazan je neizravna kada se može predvidjeti da bi nečija riječ, djelo ili propust vjerojatno mogli biti prilika drugome za grijeh, iako nije namjeravana.
(Biblija - Zavist - 1. Korinćanima 13,4; Lijenost - Hebrejima 6,11-12; Rimljanima 12,11; Sablazan Matej 18,7)
P. 211: Osim grijeha protiv vjere, ufanja i ljubavi, koje druge grijehe zabranjuje prva zapovijed?
O: Osim grijeha protiv vjere, ufanja i ljubavi, prva zapovijed zabranjuje također i praznovjerje i svetogrđe.
P. 212: Kada osoba griješi praznovjerjem?
O: Osoba griješi praznovjerjem kada pripisuje stvorenju moć koja pripada samo Bogu, poput korištenja amajlija ili čarolija, vjeruje u snove ili proricanje budućnosti ili odlazi spiritistima.
- Praznovjerje je po naravi smrtni grijeh, ali on može biti laki ako je stvar sitna ili kada postoji nepotpuno pristajanje volje uz čin. Često taj grijeh nije smrtni kada se radi o određenim popularnim praznovjerjima, npr. vjerovanje u nesretne dane ili brojeve ili kada se praznovjeran čin radi kao šala bez ozbiljne nakane da se pripiše božanska moć stvorenju ili kada se ti čini rade iz zabave.
(Biblija - Ponovljeni zakon 18,10-12; Izlazak 20,3-4)
P. 213: Kada osoba griješi svetogrđem?
O: Osoba griješi svetogrđem kada vrijeđa svete osobe, mjesta ili zloupotrebljava svete stvari. Vrijeđati osobu posvećenu Bogu u svećeničkom ili redovničkom staležu je osobno svetogrđe. Oskvrnuće mjesta koja su javni autoriteti Crkve posvetili bogoštovlju, npr. crkve i kapelice, je lokalno/mjesno svetogrđe. Zloupotreba ili oskvrnuće svetih stvari, npr. sakramenata, Biblije ili predmeta posvećenih bogoštovlju ili pobožnosti, poput kaleža ili skulptura je stvarno svetogrđe.
- Svetogrđe je, po svojoj naravi, težak grijeh, ali može biti laki ako je stvar sitna ili jer postoji nedostatak potpunog pristajanja volje.
(Baltimorski katekizam III - str. 146.-155.)
Važne istine o prvoj Božjoj zapovijedi
Mnoge osobe vjeruju da bi osoba vodila dobar život da se ona mora ponašati pravedno i milosrdno prema svojim kolegama. Takvi ljudi ne shvaćaju da je najvažnija čovjekova obaveza prema njegovom Stvoritelju. Glavne dužnosti koje u to spadaju su izložene u prve tri zapovijedi. Prva zapovijed propisuje našu temeljnu dužnost kao stvorenja, klanjanje Bogu, i zabranjuje one stvari koje su njoj suprotstavljene.
Da bismo držali prvu zapovijed moramo posebno prakticirati one kreposti koje imaju samoga Boga kao svoj neposredni cilj, teološke kreposti. Trebamo često pobuđivati čin tih kreposti. Iako svaki praktični katolik, a da izričito ne razmišlja o tim krepostima, pobuđuje čin vjere, ufanja i ljubavi kada izvršava svoje vjerske dužnosti poput sudjelovanja na sv. Misi, primanja sakramenata, molitve, itd., preporučljivo je za svakoga da pobudi čin teoloških kreposti na izričit način u određenim trenucima. Najpraktičnija je prilika kada se mole večernje molitve.
Grijesi protiv prve zapovijedi su danas vrlo česte. Osim ogromnog mnoštva osoba koje namjerno odbacuju vjeru u Boga i Krista, postoje i mnogi koji ne prihvaćaju katoličku vjeru, iako vide snagu argumenata koje Katolička Crkva pruža da bi pokazala da je ona prava Crkva Isusa Krista, Sina Božjega. Mnoge od tih osoba uzmaknu zbog pomisli o poteškoćama i žrtvama koje su povezane s katoličkom vjerom, poput strožih moralnih propisa, ispovijedi i zakona o postu i nemrsu. Te se osobe često pokušavaju opravdati govoreći da je jedna religija jednako dobra kao i druga, ali to je smiješno jer može postojati samo jedna prava religija, a sigurno lažne religije ne mogu biti dobre kao ona koja je prava.
Na nesreću, postoje čak i katolici koji krše prvu zapovijed - neki grijesima protiv ufanja i ljubavi, neki čak grijesima protiv vjere. Istina je da malo katolika nakon što su dobro podučeni o svojoj vjeri ide tako daleko da odbacuju ili sumnjaju u crkveni nauk. Čak i one nesretne osobe koje napuste Katoličku Crkvu uglavnom su na to navedene, ne zbog poteškoća vezanih za vjeru već zbog želje za svjetovnim uspjehom ili nekog drugog nevrijednog materijalnog motiva. Ali tu su i katolici koji su manje ili više ozbiljno ovisni o nekim praznovjernim praksama, poput izbjegavanja broja 13 za stolom, gatanja iz listića čaja, kucanja o drvo, itd. Neki se čak bave i ozbiljnim praznovjernim praksama poput konzultiranja proricatelja sreće ili spiritističkih medija. Te prakse su kršenje prve Božje zapovijedi jer pripisuju stvorenim stvarima moći koje je Bog rezervirao samo za sebe. Najvažnije istine objave koje svatko treba znati izričito i jasno kao sredstvo spasenja su ove: 1. Bog postoji, 2. Bog nagrađuje dobre i kažnjava zle, 3. Bog je jedan u naravi, a trojstven u osobama, 4. Druga osoba Presvetog Trojstva Isus, postao je čovjekom i umro je radi našega spasenja, uskrsnuo od mrtvih i uzašao na nebo otkuda će doći suditi žive i mrtve.
Katolici se trebaju pažljivo čuvati grijeha svetogrđa poput nedostatka primjerenog poštovanja u Crkvi, šala u vezi Biblije ili drugih svetih stvari, korištenja svete vode ili blagoslovljenih medaljica bez poštovanja, itd. Obično su ti grijesi samo laki, ali je osoba kriva za smrtni grijeh svetogrđa kada se radi o nevrijednom primanju sakramenata. A najgori primjer te vrste svetogrđa je nevrijedno primanje svete Euharistije.
(Iz Baltimorskog katekizma III - str. 156.-157.)
Čin vjere: Bože moj, nepogrešiva istino, budući da si Ti objavio svetoj Crkvi ono što trebam vjerovati, vjerujem ono što mi određuje vjerovati Crkva, vjerujem da si Ti moj Bog, Stvoritelj svega, koji za cijelu vječnost pravednike nagrađuješ rajem, a grešnike kažnjavaš paklom. Vjerujem u otajstvo Presvetoga Trojstva, to jest, u Oca, Sina i Duha Svetoga, tri osobe, ali jednoga Boga. Vjerujem da je druga osoba, to jest, Sin Božji, postao čovjekom u utrobi Marije vazda Djevice, i umro za nas grešnike. Odatle je uskrsnuo, i sada sjedi zdesna Ocu: i odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u sedam svetih sakramenata, a naročito krštenje, pokoru, euharistiju i posljednju pomast. Vjerujem da svi ljudi imaju uskrsnuti sa svojim tijelima, i napokon, vjerujem sve ono što vjeruje sveta Crkva katolička rimska, vjerujem da je samo u njoj prava vjera.
Čin ufanja: Bože moj, pouzdajući se u Tvoja obećanja, jer si Ti vjeran, moćan i milosrdan, radi zasluga Isusa Krista, nadam se oproštenju mojih grijeha, konačnoj ustrajnosti i slavi raja.
Čin ljubavi: Bože moj, jer si Ti beskrajno dobro, dostojan beskrajne ljubavi, cijelim svojim srcem ljubim Te iznad svega. I cijelom svojom dušom kajem se i grozim svih svojih grijeha, jer uvrijedih Tvoju beskrajnu dobrotu; odlučujem radije umrijeti nego sagriješiti, uz tvoju milost, za koju te molim da mi daš sada i uvijek, i odlučujem primati svete sakramente u životu i na času smrti.
