Brižljivost i marljivost s potrebne u našim poslovima, a uvelike se razlikuju od zabrinutosti, skrbi i žurbe. Anđeli se brinu za naše spasenje i rade marljivo o njemu, ali ih ne tare skrb, zabrinutost ni žurba. Brižljivost i marljivost pripadaju njihovoj ljubavi, a zabrinutost, skrb i žurba posve bi se protivile njihovoj sreći; jer brižljivost i marljivost može pratiti duševna tišina i mir, ali ne može zabrinutosti ni skrbi, a pogotovo ne žurbe. Budi dakle, draga Filotea, brižljiva i marljiva u svim poslovima, što ih moraš vršiti, jer ti ih je Bog dao, pa hoće da ih vršiš marljivo. No ako je moguće, čuvaj se zabrinutosti i skrbi, to jest, ne laćaj ih se nemirno, tjeskobno, žestoko. Ne žuri se s poslom. Svaka žurba uzbunjuje razum i zdrav sud i priječi, te ne možemo dobro učiniti stvar kojom se žurimo.
Gospod naš prekori sv. Martu i reče joj: ''Marto, Marto, skrbiš se i uznemiruješ za mnogošta''. Eto, da je bila naprosto brižljiva, ne bi se bila uznemirila. Ali je bila zabrinuta i u velikoj skrbi, pa se žuri i uznemiruje, a zato je Spasitelj kori. Rijeke, što mirno teku ravnicom, voze velike brodove i bogate terete, a kiše, što tiho rose natapaju polje, pa rodi travom i žitom. No bujice i goleme rijeke naglo navale na zemlju, opustoše sve što zahvate i ne koriste trgovini; a tako i plahoviti i nagli pljusak pohara polja i livade. Nitko ne izvrši nikada dobra posla, što ga radi naglo i žurno. ''Žuri se polagano'' kaže stara poslovica; a Salomon kaže: ''Tko se žuri, može posrnuti i pasti''. Uvijek radimo dosta brzo, kad radimo dobro. Trutovi mnogo jače zuje i brže se žure nego pčele, ali ne prave samo meda nego samo vosak. Ni oni, koji izgorješe od skrbi i pojedoše se od zabrinutosti, ne učiniše nikada ni mnogo ni dobro.
Muhe nam ne dodijavaju svojom žestinom, nego svojom množinom. Ni veliki nas poslovi ne uznemiruju koliko mali, ako ih je vrlo mnogo. Prihvati se dakle mirno poslova, što te snađu, i gledaj da ih radiš po redu jedan za drugim. Jer ako bi ih htjela obaviti odmah ili bez ikakva reda, naprezat ćeš se, izmoriti i oslabiti duh. Redovito kloneš pod teretom, a nećeš učiniti ništa.
A u svim se svojim poslovima osloni posve na providnost Božju pa će ti uspjeti sve namjere.
Rado kao nejaka djeca koja se jednom rukom drže oca, a drugom beru jagode ili kupine uz ogradu. Isto tako tekući i upravljajući jednom rukom zemaljskim dobrima, drži se drugom čvrsto Oca nebeskoga, pa se češće obraćaj k Njemu, da vidiš je li mu ugodno tvoje gospodarstvo ili poslovi. A nadasve se čuvaj, da ne bi pustila Njegove ruke i okrilja, misleći što više nagomilati i sakupiti. Jer ako te On napusti, ne ćeš ni makac dalje da ne poljubiš zemlje. Zato, draga Filotea, kod običnih poslova i zanimanja, gdje ne treba mnogo velike pažnje, misli više na Boga nego na poslove. A kad ti poslovi budu tako zamašni, te ih posve pozorno moraš vršiti, svrni kadikad pogled k Bogu, kao što mornari na debelom moru koji žele na kopno više gledaju na nebo nego na more. Onda će Bog raditi s tobom, u tebi i za te, a tvoj rad će pratiti utjeha.
Pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji lijek je protiv hereze i ozdravljenje od svih krivovjerja. Moramo joj se obratiti kao utočištu od heretičke izopačenosti koja sada uništava Crkvu. Pobožnost prema Mariji uništava zablude, temelj je poniznosti i snažna zaštita prave vjere.
Marija je Uništavateljica svih krivovjerja
U svom djelu 'Prava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji', Sveti Ljudevit Montfortski piše:
'Najtočniji i neupitni znak po kojem možemo razlikovati heretika, čovjeka pogrešne nauke, bezočnika od jednog preodređenika, nalazi se u tome da heretik i bezočnik nemaju ništa osim prijezira i ravnodušnosti za Gospu, nastojeći svojim riječima i primjerima umanjiti čast i ljubav prema njoj.' (30)
Iz proprija Mise Blažene Djevice Salve Sancta Parens, Crkva pjeva: "Raduj se, Djevice Marijo, ti sama uništila si sve hereze." Na temelju toga, papa sv. Pio X. u svojoj enciklici Pascendi (58) zaziva Mariju 'Uništavateljicom svih krivovjerja'. Također se, upravo u kontekstu svetog Dominika i njegovog rata protiv krivovjerja kao oruđe otkriva sveta krunica, Marijin Psaltir.
Stoga je očito kako Gospa zauzima posebno mjesto u odnosu Crkve prema krivovjerju i hereticima. Zašto je to tako? To je zato što uzrok krivovjerja nije srdžba, požuda ili lijenost, nego oholost. Heretik ponosno i tvrdoglavo odbacuje autoritet Crkve i autoritet crkvenih otaca. Cijelo njegovo mišljenje ovisi o izmišljenom antikvarijanizmu koje je stvorila njegova oholost. Upravo protiv grijeha oholosti Gospa najsavršenije pokazuje svoju moć. To je razlog zašto sveti Ljudevit Monfortski kaže na drugom mjestu;
"Sotona strahuje od Nje ne samo više od svih anđela i ljudi, već na neki način više od samoga Boga ... jer Sotona zbog svoje oholosti, pati beskrajno više od toga da bude poražen i kažnjen od neznatne i ponizne službenice Božje, a njezina ga poniznost vrijeđa više nego božanska moć." (Prava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, 52)
Demoni i heretici boje se Marije, jer im ona prijeti poniženjem. Bezbožno je napadaju pod izlikom da su zabrinuti za očuvanje časti i slave koja se duguje Bogu. U stvarnosti, oni znaju kako će Marija uništiti njihova ohola mišljenja. 'Odvratna je poniznost oholici...' (Sirah 13, 24).
Kako Blažena Djevica Marija ponižava ohole?
Kada Duh Sveti uzvisio Mariju preko pozdrava sv. Elizabete, Marija je rekla:
'Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.'
Pobožnost prema Mariji donosi poniznost duši. Baš kao što je sveti Ivan kad je čuo Njezin glas zaigrao od radosti, a sveta Elizabeta ponizno rekla: 'Tko sam ja da majka Gospodina mojega dođe k meni..' (Luka 1, 43), i mi poznajemo tu poniznost kad uzvisujemo Mariju.
Marija nas čini poniznima, jer Bog hoće da se Isus Krist objavi svijetu preko nje. Prema naravi, svaka joj je ljudska osoba jednaka. Prema milosti i zaslugama, ona 'je časnija od kerubina i neusporedivo je slavnija od serafina'[1]. U Mariji, naša poniznost se doista iskušava jer je ljudsko biće, a ne Bog.
Poniznost prema Bogu odnosi se na sve ljude, a heretici o svojoj poniznosti iskrivljeno misle jer kažu kako se oni podlažu Bogu. No, njihova oholost se otkriva kad se odbijaju pokorit čovjeku – legitimnom autoritetu i uputi mudrih. "Luđaku se čini pravim njegov put, a mudar čovjek sluša savjete." (Mudre izreke, 12,15)
Skroman čovjek čak može poniziti sebe pred zlim ljudima, kao što je to naš Gospodin učinio. Ali heretici nemaju poniznost prema ljudima. U stvarnosti, heretici pokušavaju nametnuti svoje osobno mišljenje bilo kojem autoritetu. Nemaju poniznost prema bilo kojem čovjeku nego su obuzeti samima sobom. Kao što je povijest protestantizma pokazala, lako je izigravati poniznost prema Bogu, dok se istodobno uzdiže iznad svakog čovjeka. To je put svih heretika.
Onaj tko je ponizan prema Mariji bit će ponizan i prema autoritetu. Marija posebno provjerava ponos heretika obznanjujući kako oni ne mogu imati svog privatnog, 'osobnog Isusa', budući da je naš Gospodin zauvijek povezan sa svojom Majkom svojim Utjelovljenjem. Na isti način kako je Utjelovljenje temelj našega otkupljenja - bez kojeg nema Muke ili Uskrsnuća - ljudska osoba Isusa Krista ne može postojati bez osobe Marije [2]. Kao što sam napisao na drugom mjestu, istinsko sjedinjenje s Kristom će dovesti do ljubavi prema Mariji kao našoj majci koja je bila i prvi naravni uzrok njegovog dolaska na svijet.
Pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji test je pravovjerja
S obzirom da je Marijanska pobožnost izvor poniznosti, postaje snažan test za pravovjerje. Na primjer, kad su skromne sposobnosti u učenju kod svetog Ivan Vianneya predstavljene kao prepreka za ređenje bio je ovako ocjenjen:
Generalni vikar pitao je nadređenog u sjemeništu: 'Je li mladi Vianney pobožan? Je li odan Blaženoj Djevici Mariji?' Nadređeni su ga uvjerili potpuno potvrdno za sva navedena pitanja. 'Onda', odgovorio je vikar, 'ću ga primit. Božja milost će učiniti ostalo.' [3]
I tako je Crkva zaredila budućeg zaštitnika župnika. Ponekad se sve može svesti na jednostavnu provjeru ima li osoba pobožnost prema Mariji. Ako čovjek ima pravu pobožnost prema Gospi, on ne može biti heretik. Sveti Ljudevit kaže:
"'Ako Nju slijedite', kaže sveti Bernard: 'ne možete zalutati.' Dakle, ne boj se, pravo Marijino dijete ne može biti prevareno od strane zloga ili zapasti u bilo koju herezu. Tamo gdje vodi Marija ni zli duh sa svojim obmanama niti heretici sa svojim lukavstvima ne mogu pristupiti - Ipsa tenente, non corruis." (Prava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, 209) [4]
Dakle, iznenađujuće je da kad čitamo u knjizi 'Building a Bridge ' p. Jamesa Martina, SJ., knjizi koja bi trebala svjedočiti o milosrđu i suosjećanju ne nalazimo ni na jednoj stranici da se spominje Majka milosrđa i suosjećanja. Naime, na stranici 130. se čak i pogrešno tvrdi da je kod Uskrsnuća prvi svjedok kršćanin bila Marija Magdalena što implicitno negira Gospu i cijelu tradiciju posvete subota Gospi kojima se časti i obilježava njena vjernost u Sinovljevo obećanje o uskrsnuću. Primjere ovih iskrivljenih ili manjkavih pobožnosti prema Mariji jako je lako naći [5].
Međutim, još je više uznemirujuće kada čitamo kako je skupina s Rajne na II. Vatikanskom koncilu uspješno suzbila dokument o Majci Božjoj, potiskujući ga, tijesnim glasovanjem, u zadnji dio koncilskog dokumenta Lumen Gentium (unatoč prosvjedu istočnih katoličkih biskupa i ostalih) [6]. Kada su njihovi napori za suzbijanje marijanske pobožnosti nailazili na otpor Pape Pavla V.I (što zaslužuje pohvalu), to vrijeme je postalo poznato kao „crni tjedan” [7]. Možda još više plaši što i sam Ratzinger priznaje u svojoj posljednjoj papinskoj katehezi kako je njegova marijanska pobožnost bila slaba i čini se kao da navodi na jednu pogrešnu pretpostavku kako pobožnost prema Mariji nije Kristocentrična [8]. Kako ne bi pali u grijeh brzoplete osude, ipak je znakovito da je ovaj nedostatak marijanske pobožnosti povezan s očitom oholosti mnogih 'reformatora' s II. Vatikanskog koncila.
Bez obzira na pravo stanje tih i drugih ljudi koji se očigledno opiru tome da vole i poštuju svoju vlastitu majku, možemo biti sigurni da je naša Blažena Gospa sigurno utočište od hereze. Kao što je p. Ripperger naveo, bez jake intelektualne formacije, svatko postaje modernist u našem iskvarenom društvu. Zato se moramo držati naše Gospe kao sigurnog utočišta od heretika i krivovjerja našeg vremena.
Prava pobožnost prema Mariji čuva nas od grijeha oholosti. Čak i više u današnjem vremenu, zato razmotrimo sljedeće: stajala je čvrsto, iako je bila svjedok Muke i smrti našega Gospodina. Mi također moramo stajati čvrsto, čak i kad svjedočimo muci i smrti Crkve. Štoviše, čini se jasno iz njenih čestih ukazanja od 19. stoljeća kako je naš Gospodin namijenio Majci posebnu ulogu u rješavanju ove krize. Molimo svaki dan Krunicu i napravimo pobožnost Prvih pet subota . Ostanimo s našom Gospom u muci Crkve i nikada ne gubimo nadu u slavno uskrsnuće.
Kateheza za katoličke srednje škole i fakultete - O. John Laux, M.A. 'Chief truths of the faith'
UVOD
Svrha našega života
Sv. Augustin – ''Stvorio si nas za sebe, Gospodine, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi''
1. Želja za srećom - Svi ljudi imaju barem jednu zajedničku težnju - svi žele biti savršeno sretni. Ta želja je tako duboko ukorijenjena u našim srcima da nikada ne može biti uništena. Ona je dio same naše naravi, i stoga ju je morao Bog, sam autor naše naravi, tamo posaditi. Pa ako je posve mudri Bog nas stvorio s tako žarkom čežnjom za savršenom srećom, onda On također i želi da je mi postignemo.
2. Zemaljska dobra i sreća - Mnogi traže sreću u posjedovanju zemaljskih dobara, poput bogatstva, časti, užitaka. Ali te nas stvari ne mogu učiniti savršeno sretnima. Sve su one isprazne i kvarljive, nesigurne, često upravo zagorčavaju naš život i bez razlike nas napuštaju na času smrti. Solomon, jedan od najbogatijih kraljeva , morao je priznati.
„Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevače i pjevačice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinju.I postadoh tako velik, veći no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila. I što god su mi oči poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, već se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bî nagrada svakom mojem naporu. A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem – i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem.“ (Propovjednik 2, 8-11)
3. ''Samo je Bog dovoljan.''- Samo dobro koje je savršeno na svaki način, koje se nikad ne mijenja i koje nikad ne završava, može zadovoljiti našu želju za savršenom srećom. Postoji samo jedno takvo Vrhovno Dobro - Bog. Stoga ne možemo drugdje naći savršenu sreću osim u posjedovanju Boga. A blaženi Thomas a Kempis kaže u svojoj knjizi ''Nasljeduj Krista'' zlatnim riječima: ''Ispraznost taštine, sve je beskorisno, osim ljubavi prema Bogu i služenju Njemu.''
4. Kako možemo posjedovati Boga? - Mi ne možemo posjedovati Boga na isti način kao što posjedujemo kuću ili imanje ili neku svotu novaca. To su materijalne stvari, a Bog je duh. Mi Ga možemo posjedovati jedino kao što posjedujemo nešto istinito, dobro i lijepo, našim razumom i voljom, znanjem i ljubavlju. Naša vječna sreća sastojat će se od kontempliranja i ljubljenja Boga, Vrhovne Istine, Ljepote i Dobrote. Stoga, naša sreća u ovome životu, a i jedini način kako možemo postići vječnu sreću u sljedećem, sastoji se u poznavanju i ljubljenju Boga svim snagama svojeg razuma i svoje volje.
''A ovo je život vječni: spoznati tebe, jedinoga pravoga Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista.'' (Ivan 17, 3)
A prva i najveća zapovijed je ova: ''On mu odgovori: ''Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim , svom dušom svojom i svom pameti svojom.'' (Matej 22, 37)
6. Milost i svrha našeg života – Sami, svojim snagama, nikada ne bismo mogli na pravi način upoznati Boga, istinski ga ljubiti i vjerno držati njegove zapovijedi. Za sve to trebamo posebnu pomoć od Boga. Naš Gospodin je rekao:
''Bez mene ne možete ništa učiniti.'' (Ivan 15, 5)
Tu posebnu pomoć zovemo MILOST jer je ona usluga, slobodan dar Božji. Po njoj On rasvjetljuje naše umove i jača našu volju da bismo Ga upoznali i da bismo Ga ljubili. Po njoj On čini najveće čudo svoje ljubavi: čini nas svetima i ugodnima Njegovom pogledu, usvaja nas za svoju djecu i daje nam pravo da nasljedujemo kraljevstvo Nebesko. Te divne darove možemo zadobiti po moći sredstava milosti, od kojih su najvažniji molitva i sakramenti.
5. Ljubav i služba – Ako poznajemo i ljubimo boga, onda ćemo Mu i služiti. Ljubav i služba idu ruku pod ruku. Mi služimo nekoj osobi ako vršimo njegovu volju. Bog nam je otkrio svoju volju u zapovijedima koje nam je dao. Stoga, mi služimo Bogu ako držimo njegovu zapovijedi. Naš Gospodin je rekao mladom bogatašu:
''Ako hoćeš ući u život , vrši zapovijedi.'' (Matej 19, 17)
A voljeni učenik kaže:
''Jer je ljubav Božja u ovome: da vršimo njegove zapovijedi.'' (1. Ivanova 5, 3)
Svrha našeg života je, stoga, upoznati i ljubiti Boga i služiti mu ovdje na Zemlji da bi naša želja za savršenom srećom jednom mogla biti zadovoljena posjedovanjem Boga na Nebu.
Budući da se naša cijela religija, tj. naša dužnost kao stvorenja, sastoji od upoznavanja i ljubljenja Boga te služenja Njemu pomoću božanske milosti, učenje vjeronauka je najvažnije od svih učenja. To učenje se naravno dijeli na tri dijela.
Na:
1. Znanje o Bogu – ISTINE NAŠE VJERE
2. Ljubav prema Bogu i služenje Njemu – DUŽNOSTI PREMA BOGU; SEBI I BLIŽNJEMU
3. Milost i sredstva milosti - SAKRAMENTI, SVETA MISA