petak, 28. travnja 2017.

Sv. Franjo Saleški 6. - Razlika među pravim i krivim prijateljstvom


Evo ti dakle, draga Filotea, nešto zamašno. Heraklejski je med otrovan, a naliči zdravu medu. Veoma je pogibeljno zamijeniti jedan s drugim ili uživati pomiješan, jer pravi ne može prevladati štetnost otrovnoga. Treba paziti, da se čovjek ne prevari u prijateljstvu, pogotovo, kad ga sklapaju muško i žensko, pa bilo s kakvom nakanom, jer đavo prečesto prevari one, što ljube. Na početku se ljube kreposno. Nisu li dosta oprezni, primiješat će se tašta ljubav, onda sjetilna, pa putena. Dapače, i duhovna ljubav može biti opasna, ako čovjek nije veoma oprezan. No tu se teže prevare, jer se na njenoj čistoći i bjelini lakše upoznaju mrlje, što ih vrag hoće umiješati. Zato vrag tu i radi lukavije, pa nastoji gotovo neopazice prokrasti nečistoću.

Moći ćeš svjetovno prijateljstvo razlučiti od svetoga i kreposnoga, kao što je heraklejski med slađi od pravoga. Heraklejski je med na jeziku slađi od običnoga, jer mu nalip povećava slast. I u svjetovnom prijateljstvu ima redovito preobilje medenih riječi, strastvenog ulagivanja i pohvala dobroti, dražesti i sjetilnih svojstava. A sveto prijateljstvo govori priprosto i slobodno, hvali samo krepost i milost Božju, jedinu podlogu pravoga prijateljstva. Od heraklejskog meda nastaje vrtoglavica, a od krivog prijateljstva duševna vrtoglavica, koja uskoleba čistoću i pobožnost, jer potiče na ljubezne, nježne i neumjerene poglede, na sjetilno milovanje, na neuredne uzdahe, na jadikovke, što se ne ljube, na sićušne, ali vješte i privlačive kretnje i udvaranja, a onda dolaze cjelovi i drugi nepristojni znakove ljubavi i milovanja, sve izvjesna neudvoumna znamenja, da će poštenje uskoro propasti. U svetoga su prijateljstva oči bezazlene i stidljive, ljubav čista i slobodna, uzdasi samo za nebom, razgovori samo o duši, jadikovke samo, kad se Bog ne ljubi, samo neprevarljivi znakovi poštenja. Heraklejski med pomućuje vid, a svjetovno prijateljstvo pomućuje sud, te koji za nj prionu, rade zlo, misleći, da dobro rade, pa drže pravim razlozima svoje isprike i izlike. Boje se svjetla, a ljube tminu. A u pravoga su prijateljstva vedre oči, ne krije se, nego ide dragovoljno među poštene ljude. 

Napokon heraklejski med zgrči jako usta. I krivo se prijateljstvo svršava i okreće u putene i gadne riječi i zahtjeve. Ako se na njih ne pristane, eto psovke, kleveta, lažu, tuge, stida i ljubomora, a sve to vodi prečesto do gluposti i bjesomučnosti. Često je prijateljstvo uvijek jednako pošteno, uljudno i blago, pa se može pretvoriti samo u savršeno i čisto jedinstvo duša, živu sliku prijateljstva blaženih na nebu. Sv. Grgur nazijanski veli, da paun, šireći rep, šepireći se te kričeći uvelike potiče paunice, što ga čuju, na pohotu. Kad vidiš čovjeka, gdje se kočepiri, kiti, te umiljava, šapuće i vrze oko žena i djevojaka, a nema nakane, da se pošteno oženi, znaj zastalno, da bi ih rado zaveo na bestidnost. Poštena će žena zatvoriti uši, da ne čuje krik toga pauna ni glasa toga čarobljaka, koji bi je rado lukavo začarao. Ako li ga sluša, o Bože, eto kobnoga znamenja; naskoro joj propadne srce!

Mladež, koja radi, krevelji se i miluje ili tako govori, te ne bi rado, da je zateče otac, mati, muž, žena ili ispovjednik, svjedoči, da se tu radi o drugom, a ne o poštenju ni o savjesti. Blažena se Djevica preplaši, kad opazi anđela u čovječjem liku, jer bijaše sama, a anđeo joj iskaza golemu, premda nebesku pohvalu. O, Spasitelju svijeta, čistoća se boji anđela u ljudskom oblika, pa kako da se ne boji nečistoća čovjeka, pa i u anđeoskom obliku, kad je obasiplje sjetilnim i ljudskim pohvalama!

Sv. Franjo Saleški, Filotea, str. 279. - 283.

utorak, 25. travnja 2017.

Pojas na čast svetog Josipa

Pobožnost prema pojasu sv. Josipa nastala je u gradu Antwerpu, u Belgiji, kao posljedica čudesnog ozdravljenja vrlo pobožne augustinske redovnice sestre Elizabete. Prije toga je tri godine trpila mučne bolove prouzročene okrutnom bolešću. Bolest je dostigla takav stupanj da su doktori, ne znajući gdje da traže pomoć, proglasili smrt neizbježnom i neminovnom. Sestra Elizabeta obratila se Nebu i kako je uvijek bila posebno naklonjena sv. Josipu, zamolila ga je za zagovor kod našeg Gospodina. U isto vrijeme dala je blagosloviti pojas na čast svetog Josipa, opasala se njime, i nakon par dana što se molila pred slikom svetog Josipa odjednom je osjetila da je bolovi napuštaju. Oni koji su bili upoznati s njezinom bolešću proglasili su oporavak čudesnim; to je potvrđeno u izjavi koju su istodobno  napisali javni bilježnik i doktor, koji je slučajno bio protestant. Čudo je zapisano i objavljeno u Veroni i Rimu između 1810. – 1842. U ožujku sljedeće godine ta se pobožnost počela širiti. Pojasi su se blagoslivljali u crkvi sv. Nikole u Veroni za pacijente bolnice. Kapelica crkve posvećena je sv. Josipu. Zadobivene su brojne posebne milosti, a pobožnost se širila i po Francuskoj, dijelovima Italije, pa čak i u Americi i Aziji. Pojas se zazivao, ne samo kao lijek protiv tjelesnih oboljenja, već kao i čuvar kreposti čistoće. 

Biskup Verone postao je svjestan potrebe obraćanja Kongregaciji za obrede, što je učinio pismom 14. siječnja 1859. Nakon temeljite provjere Sveta je Kongregacija, u skladu sa zahtjevom dala odobrenje 19. rujna te godine, s novom formulom blagoslova i dozvolila njegovu svečanu i privatnu upotrebu. Na kraju je biskup postigao za Bratovštinu pojasa privilegij i u isto je vrijeme Njegova svetost, Papa Pio IX. dodijelio posebne oproste. 

Dragocjene milosti slugama sv. Josipa koje nose taj pojas su: 

1. Posebna zaštita sv. Josipa.  
2. Čistoća duše. 
3. Milost čistoće. 
4. Ustrajnost do kraja. 
5. Posebnu pomoć na času smrti.

Pojas sv. Josipa treba biti deblja pamučna niz ili pojas sa sedam čvorova na jednom kraju, koji označavaju sedam radosti i žalosti svetog Josipa. Nosi se kao opasač koji štiti čistoću i poniznost ili oko ramena za poslušnost. Treba ga blagosloviti svećenik.

Također se preporuča razmatranje sedam žalosti i radosti, uz molitvu Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu iza svakog razmatranja. 

1. Sumnje Svetog Josipa u njegovu zaručnicu Mariju (Mt 1,19) i poruka anđela (Mt 1,20)
2. Siromaštvo Isusova rođenja (Lk 2,7) i samo rođenje (Lk 2,7)
3. Isusovo obrezanje (Lk 2,21) i sveto ime Isusovo (Mt 1,25 )
4. Šimunovo proročanstvo kako će mnogi biti izgubljeni zbog Isusa, a da će Dijete i njegova Majka mnogo pretrpjeti (Lk 2,34) i njegovo proroštvo da će mnogi biti spašeni (Lk 2,34 )
5. Bijeg u Egipat (Mt 2,14) i svrgavanje idola (Iz 19,1)
6. Oskudan život u Egiptu (Mt 2,22) i život s Marijom i Isusom (Lk 2,39 )
7. Gubitak djeteta Isusa (Luka 2,45) i nalaženje Isusa u Hramu (Lk 2,46)

Blagoslov pojasa na čast svetog Josipa:
Svećenik koji je od apostolske stolice dobio povlasticu da blagoslivlja pojase na čast sv. Josipu obuče bijelu kotu i bijelu štolu te reče:

R: Pomoć je naša u imenu Gospodina.
O: Koji stvori nebo i zemlju.
R: Gospodin s vama.
O: I s duhom tvojim.

Pomolimo se.
Gospodine Isuse Kriste, koji udahnjuješ odluku i ljubav djevičanstva i zapovijedaš čistoću, molimo blagost Tvoju, dostoj se blago+sloviti i po+svetiti ove pojase kao obilježje čistoće, da svi, koji se njima opašu za čuvanje čistoće, po zagovoru blaženoga Josipa, zaručnika presvete majke Tvoje, vrše Tebi ugodnu uzdržljivost i drže Tvoje zapovijedi, dobiju oproštenje svojih grijeha, prime zdravlje duše i tijela i postignu život vječni. Koji živiš i kraljuješ s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. 
O: Amen.

Pomolimo se.
Daj, molimo, Svemogući vječni Bože, da časteći najneporočnije djevičanstvo prečiste Djevice Marije i njezinog zaručnika Josipa njihovim zagovorom postignemo duševnu i tjelesnu čistoću. Po Kristu Gospodinu našem. 
O: Amen.

Pomolimo se.
Svemogući vjekovječni Bože, koji si najčistijem mužu Josipu povjerio prečistu Mariju vazda Djevicu i dijete Isusa, ponizno Te molimo, da Tvoji vjernici, koji se budu pasali ovim pojasima na čast sv. Josipa i pod njegovom zaštitom, po Tvojoj darežljivosti i njegovu zagovoru vazda predano ustraju u čistoći. Po istom Gospodinu našem Isusu Kristu Sinu Tvojem, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vjekova. 
O: Amen.

Pomolimo se.
Bože, obnovitelju i ljubitelju nevinosti, molimo, da vjernici Tvoji, koji se posluže ovim pojasima, po zagovoru blaženog Josipa, zaručnika presvete Majke Tvoje, budu vazda opasani po bokovima i nose u rukama svojim goruće svijeće; neka tako budu slični ljudima, koji čekaju gospodara svoga, kad će se vratiti sa svadbe, da mu, kada dođe i pokuca, odmah otvore i zavrijede biti primljeni u vječnu radost. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
O: Amen.

Onda svećenik metne tamjan u kadionicu i poškropi pojase blagoslovljenom vodom govoreći: 
Poškropi me Gospodine hisopom, da se očistim, operi me, da budem bjelji od snijega. 

Poslije okadi i reče: 
R: Spasi sluge svoje. 
O: Bože moj, koji se ufaju u te.
R: Pošalji im, Gospodine, pomoć iz svetišta. 
O: I brani ih sa Siona.
R: Gospodine usliši molitvu moju.
O: I vapaj moj k Tebi da dođe.
R: Gospodin s vama.
O: I s duhom tvojim.

Pomolimo se.
Bože milosrdni, Bože blagi, komu se mili sve, što je dobro, bez koga se ništa dobra ne počinje i ništa dobra ne svršuje, čuj blago naše najsmjernije prošnje i brani od mreže svijeta ili od svjetskih želja vjernike svoje, koji se budu pasali pojasom blagoslovljenim u Tvoje sveto ime na čast sv. Josipu i pod njegovom zaštitom, te im podaj, da mogu predani ustrajati u ovoj svetoj nakani i zadobivši oproštenje doći u zajednicu odabranika Tvojih. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu Sinu Tvojem koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vjekova.
O: Amen.

Molitva sv. Josipu za čistoću
Sveti Josipe, čuvaru djevičanskih duša, tvojoj su vjernoj skrbi bili povjereni sama nevinost, Isus Krist i Djevica Marija: radi toga dvostrukoga predragog zaloga – Isusa i Marije – molim te da me očuvaš od svake nečistoće da neokaljane duše, čista srca i čistoga tijela uvijek vjerno služim Isusu i Mariji. Čuvaj me od svake grješne misli, pogleda, želje i djela. Daj da u mojoj duši uvijek cvijeta bijeli ljiljan čistoće. Amen.








petak, 21. travnja 2017.

Evolucija i “vjera i moral” - John Salza



Patrick: Gospodine Salza, 
Već godinama pratim vašu stranicu i zaista mi se sviđaju mnogi članci i rečenice iz Svetog pisma koje nam pružate. Vaša stranica je čak pomogla u obraćenju jednog prijatelja s protestantizma na katoličanstvo. Hvala vam na vašoj pomoći.

Ja sam također osoba koja cijeni znanstveno znanje i istraživanje kao alat koji je Bog dao ljudima. Tako mnogo znanstvenika, zapravo velika većina, već dugo prihvaća teoriju evolucije. Čak je i papa dopustio da ta znanstvena teorija, poput gravitacije, može biti istinita. Dok se o načinima evolucije raspravlja i vjerojatno će se uvijek raspravljati, nema sumnje da je zemlja stara milijarde godina, da su određeni organizmi evoluirali na određene načine i da je taj "dokaz" skup činjenica i znanstvenih promatranja. Iz jedne točke gledišta, može se raspravljati da postoji više dokaza za evoluciju čovjeka nego što postoji dokaza da je Isus Krist postojao. 
Ja naravno vjerujem u stvaranje i istočni grijeh, ali vjerujem da je Bog to učinio na puno kompliciraniji način od jednostavno trenutnog pucketanja prstima. Bog je rekao: „Neka bude svjetlo.“ Početak svemira opisuje se kao "veliki prasak" i eksplozija svjetla. Bog je rekao da je u početku zemlja bila pusta i bez oblika. Znanost nam kaže da je jednom zemlja bila rastopljena kugla lave i plinova, bez zemlje ili vode. 

Zašto se taj prvi dio Postanka mora uzeti doslovno? Stil pisanja je drugačiji, više kao neka parabola nego povijesni izvještaj. Bog je u mnogim prilikama izabrao parabole i priče da bi prenio istine koje nismo mogli u to vrijeme razumjeti. Tek nam je nedavno naše poznavanje svijeta dozvolilo da razumijemo da smo samo moli dio u Božjem velikom stvaranju.

Ne pokušavam suprotstaviti evoluciju stvaranju, posebno jer mislim da su oboje 100% točni. Ali mislim da bi možda trebali saznati malo više o evoluciji i o stvaranju svijeta. Evolucija ne treba poništiti Božje djelo. Zapravo, mislim da znanost nema opažajući razlog zašto se veliki prasak odjednom dogodio, samo znamo da se dogodio. 

U svakom slučaju, još jednom hvala na vašoj stranici, pravi je dragulj. Nadam se da će biti tu još mnogo godina.
Božji blagoslov,
Patrick 

J. Salza: Patrick, hvala vam puno na vašem emailu. Stvarno me ohrabruje znati da moja stranica pomaže osvojiti duše za Njegovu Crkvu. Nadam se da će tako biti i ubuduće. 

Što se tiče vaših komentara o evoluciji: kao prvo, niti jedan papa nije ikada prihvatio evoluciju kao činjenicu. Upravo suprotno, ako pročitate izjave učiteljstva na mojoj stranici, vidjet ćete upravo suprotno. Pape su osudile ideju da Bog nije stvorio sve u svijetu iz ničega - ex nihilo. Samo je papa Ivan Pavao II. dozvolio da se o evoluciji raspravlja kao teoriji, ali to je sve. To je samo teorija, a teorije mogu biti istinite ili pogrešne. 

Kažete da “nema sumnje da je svijet star milijarde godina“. Kaže tko? Problem je da mi nemamo znanstvenih dokaza da je svijet star milijarde godina. Znanstveni dokazi su upravo protivni takvom zaključku. Kao drugo, ako čitate kronologiju Svetog Pisma koju sam sastavio na svojoj stranici, mi možemo zaključiti da je zemlja stara samo oko 14,000 godina. Zato, u nedostatku znanstvenog dokaza suprotnog (a nema niti jednog), mi se katolici moramo držati Svetog pisma, Otaca i učiteljstva, od kojih nitko nikad nije učio da je svijet star milijarde godina. 

Reći da ima više dokaza za evoluciju čovjeka nego za postojanje Isusa Krista je nevjerojatna izjava, posebno kada dolazi od katolika. Molim vas, dozvolite mi da vas testiram. Dajte mi dokaz za “evoluciju čovjeka“. Nema apsolutno nikakvog dokaza da je čovjek evoluirao od majmuna, kako kaže teorija evolucije. To je suprotno svim papinskim izjavama o izvještaju stvaranja. Da, vrste se prilagođavaju uvjetima okoline, ali nema dokaza da jedna vrsta evoluira u drugu vrstu. Ako je evolucija istinita, moglo bi se naći milijune prijelaznih fosila po svijetu. Činjenica je da nema niti jednog. To je smrtonosni udarac lažnoj teoriji evolucije, i evolucionisti to sami priznaju. 

Što se tiče vaših komentara o  "velikom prasku", ne, Sveto pismo ne kaže da je bila "eksplozija svjetla". Sveto pismo kaže da je Bog rekao: „Neka bude svjetlost!“ i postade svjetlost.“ Nema evolucijskog procesa. Nema milijarde godina. Ništa slično. Znanost može postavljati hipoteze koliko god želi o tome što je zemlja nekad bila, ali ako se to ne slaže s Božjom otkrivenom riječi u Svetom Pismu, onda je to laž. Kao drugo, ti “znanstvenici“ koji postavljaju hipoteze o tim stvarima (većina od njih su agnostici koji mrze katoličku vjeru i objavljenu religiju) nisu bili tu u početku. Tako da oni ne znaju ništa više o tome od vas ili mene u vezi toga što se zapravo dogodilo. Zato je Bog odlučio objaviti nam Svoje otkrivenje s detaljnim izvještajem kako je On sve posložio. On je unaprijed znao da će ateistički znanstvenici pokušati diskreditirati vjeru svojim znanstvenim teorijama te nam je tako otkrio izvještaj o stvaranju.

Što se tiče doslovne interpretacije Postanka, svi rani crkveni oci tako su činili (Augustin je imao alternativnu interpretaciju da je sve stvoreno odmah u trenu, nikad kroz milijune godina). Trebate znati da Crkva dogmatski naučava (Tridentski sabor i I. Vatikanski) da se ne smijemo udaljiti od interpretacije otaca kada je postojao koncenzus, jer koncezus u nauku Otaca znači da je došao od apostola. Svi Oci vjerovali su u stvaranje u šest dana, i niti jedan Otac ikada nije vjerovao u teoriju evolucije. To znači da se ne smijemo udaljiti od njihove interpretacije. Crkva također naučava da trebamo tumačiti Sveto Pismo na doslovni i očigledan način, osim ako je značenje neodrživo. Tumačenje Postanka ne samo da je održivo, već odražava i vjeru naših Otaca koju trebamo slijediti. To, zajedno s papinskim naukom protiv evolucije, zahtjeva od nas da odbacimo lažnu teoriju evolucije. 

Nadam se da će vam ovo biti od pomoći. Ako ikako drugačije mogu pomoći, slobodno pišite. Božji blagoslov,
John Salza 

Patrick: John, 

Hvala vam na vašem brzom i razrađenom odgovoru. Očigledno je da marljivo radite za Gospodina i Njegovu Istinu. Kažete da bi me voljeli „testirati“. Prihvaćam i izlažem odgovorom na svaku točku koju ste dali u vašem odgovoru. To će možda potrajati, ali napravit ću to što je brže moguće. Budući da idem na odmor ovaj tjedan, možda ću vam to moći poslati u idućih nekoliko dana. 

Prije negoli vam pošaljem odgovor, molim vas imajte na umu da sam primjetio sljedeće u vašem pismu. Čuo sam vaše argumente i razumijem ih, ali mislim da nije problem u tome da su vaši argumenti pogrešni već da su, u većem djelu, argumenti o stvarima koje nisu bitne (oprostite mi zbog upotrebe riječi). To je kao da se protestant raspravlja da se katolici klanjaju papi i stoga to ne može biti dobro. Argument bi imao smisla kada bi pretpostavka, da se katolici klanjaju papi, bila istinita. 

Stoga ću demonstrirati svaku točku i pitanje s najvećom pažnjom da bi potpuno objasnio svoje stajalište. 
Hvala vam još jednom na vašem odgovoru i argumentima. 
U Kristu, 

Patrick 

J. Salza: Patrick, i ja ću biti na odmoru od petka do 5. rujna pa vam možda neću moći odgovoriti nekoliko tjedana. Međutim, prije nego krenete odgovarati, molim vas razmislite o ovome što ću napisati. 

Glavna stvar koju morate shvatiti je dogmatsko učenje Tridenstkog i I. Vatikanskog sabora koje od nas zahtjeva da se ne udaljavamo od učenja Otaca kada su oni jednoglasni. Taj zahtjev da se držimo jednoglasja Otaca je nezabludiv, dogmatski katolički nauk. Što se tiče stvaranja u šest dana, Oci su bili jednoglasni. Crkva nije NIKADA, niti u jednoj papinskoj ili koncilskoj službenoj izjavi ikada dala podršku teoriji evolucije. 

Upravo suprotno, I. Vatikanski koncil, isti koncil koji nas veže za doslovnu i jednoglasnu interpretaciju Otaca, izdao je nezabludivu dogmatsku izjavu s povezanom anatemom: “Ako netko ne ispovijeda da je svijet i sve stvari koje su u njemu sadržane, i duhovne i materijalne, s obzirom na njihovu cjeloviti sadržaj, Bog stvorio iz ničega, neka bude anatema.“ 

Tako, Crkva nezabludivo proglašava da su „svijet i sve stvari“ u njemu proizvod stvaranja ex nihilo (iz ničega). Uz  tom Crkva po prvi puta, dodaje termin „s obzirom na njihov cjeloviti sadržaj“. Tako taj termin u suštini sprječava svakoga da unapređuje teoriju evolucije (odnosno da uvjerava kako je Bog napravio neke dijelove, ali da je evolucija doprinijela nekim drugim dijelovima). Štoviše, Crkva potvrđuje na IV. Lateranskom koncilu da je i „duhovno i materijalno“ stvoreno iz ničega. Duhovno se odnosi na stvaranje anđela, a nitko ne uvjerava da su anđeli stvoreni evolucijskim procesom. Nikada nije postojala razlika između toga kako je Bog stvorio anđele (trenutačno, iz ničega) i kako je Bog stvorio ljude (trenutačno, iz ničega). 

Ako bi htjeli odgovoriti, molim vas osvrnite se na učenje I. Vatikanskog i jednoglasnost Otaca i zašto bi katolici bili slobodni misliti drugačije od toga.

Božji blagoslov. 

John Salza 

Patrick: John, glavni razlog zašto objave Tridenstkog i I. Vatikanskog koncila ne važe je stoga što evolucija ne uključuje vjeru ili moral. Ako čitaš njihova učenja, ona od nas traže da slijedimo jednoglasnost Otaca samo kada se njihov nauk tiče vjere ili morala. Evolucija se odnosi na znanost, a ne vjeru ili moral. Stoga, mi nismo vezani za interpretaciju Otaca o šestodnevnom stvaranju. 

J. Salza: Patrick, da biste izbjegli obvezu prema crkvenom dogmatskom nauku u vezi interpretacije Biblije pribjegli ste jedinom mogućem putu: pokušali ste me uvjeriti da se izvještaj o stvaranju ne tiče „vjere“. Nažalost, to neće upaliti. 
Kao prvo, stvaranje se tiče vjere iz više razloga. Evo ih deset: 

1. Iz njega smo dobili nauk o istočnom grijehu. 

2. Iz njega smo dobili nauk o braku. 

3. Iz njega smo dobili protoevanđelje. 

4. Iz njega smo dobili nauk o stvaranju ex nihilo

5. Nauk Novog Zavjeta o vjeri poziva se na izvještaj stvaranja kao na pravu povjest (2 Kor 4,4-6; Heb 4, 4). 

6. Nauk Starog Zavjeta o vjeri poziva se na izvještaj stvaranja kao na pravu povijest (Iz 20:11). 

7. Oci i srednjovjekovni teolozi smatrali su ga predmetom vjere.
8. Papinska Biblijska komisija koju je odobrio Pio X. smatrala ga je predmetom vjere. 

9. Pape Pelagije I., Lav XIII. i Pio XII. smatrali su ga predmetom vjere; kao i koncili: IV. Lateranski, Kölnski i I. Vatikanski. 

10. Crkva definira vjeru kao suglasnost razuma s istinama koje je Bog otkrio. Budući da je izvještaj stvaranja jedan od istina koje nam je otkrio Bog, on je predmet vjere. 

Kao drugo, Crkva naučava da moramo tumačiti Sveto Pismo na doslovan i najočitiji način osim ako je tumačenje nerazumno ili ako nužnost traži drugačije (Papa Lav XIII., Providentissimus Deus, Br. 15, 1893; Papa Pio XII., Humani Generis, Br. 36, 1950; Katekizam katoličke crkve, paragraf 116). Budući da znanost još nije (niti može) pobiti stvaranje u šest dana i dokazati teoriju evolucije, mi moramo tumačiti Bibliju doslovno. To znači stvaranje u šest dana ex nihilo

Treće, Oci su bili jednoglasni u svojem vjerovanju u šestodnevno stvaranje i mnogi citati koje ste dali dokazuju moje tvrdnje. Samo je Augustin nudio alternativnu teoriju: da je Bog stvorio sve trenutačno, a da je to podesio u šest dana tako da anđeli mogu shvatiti Njegovo djelo. To je antiteza teoriji evolucije. Štoviše, Augustin je također smatrao razdoblje stvaranja od šest dana kao legitimni pristup Svetom Pismu. 

Četvrto, dva nezabludiva koncila odbacuju evoluciju kao legitimnu teoriju stvaranja. IV. Lateranski koncil izjavio je je „Bog stvorio oba poretka iz ničega na početku vremena, duhovni i tjelesni, odnosno, anđeoski i zemaljski.“ Lateranski koncil nezabludivo objavljuje da je Bog stvorio duhovno (anđele) i tjelesno (ljude, životinje, biljke, nebeska tijela) „iz ničega“ (ex nihilo).

Za razliku od onog što ste vi tvrdili, ex nihilo znači "iz ničega", a ne "samo od Boga". To da je Bog koristio blato da stvori Adama ne proturječi ex nihilo stvaranju, jer ljudske stanice ne potječu od blata. To znači da je Adam stvoren iz ničega i da Bog nije trebao koristiti blato. Zapravo, to što je Bog koristio blato ima teološki, da „vjerski“ element u sebi, jer je unaprijed izračunao sudbinu ljudi dok su u grijehu – da se vraćamo u prah iz koje je Adam došao. 

I. Vatikanski koncil je 1870. izdao nezabludivu dogmatsku izjavu s pridruženom anatemom: “Ako netko ne ispovijeda da je svijet i sve stvari koje su u njemu sadržane, i duhovne i materijalne, s obzirom na njihovu cjeloviti sadržaj, Bog stvorio iz ničega, neka bude anatema.“ Još jednom, Crkva nezabludivo proglašava da su „svijet i sve stvari“ u njemu proizvod stvaranja ex nihilo

Uz  to Crkva po prvi puta, dodaje termin „s obzirom na njihov cjeloviti sadržaj“. Tako taj termin u suštini sprječava svakoga da unapređuje teoriju evolucije (odnosno da uvjerava kako je Bog napravio neke dijelove, ali da je evolucija doprinijela nekim drugim dijelovima). Štoviše, Crkva potvrđuje na IV. Lateranskom koncilu da je i „duhovno i materijalno“ stvoreno iz ničega. Duhovno se odnosi na stvaranje anđela, a nitko ne uvjerava da su anđeli stvoreni evolucijskim procesom. Nikada nije postojala razlika između toga kako je Bog stvorio anđele (trenutačno, iz ničega) i kako je Bog stvorio ljude (trenutačno, iz ničega). Papa Lav XIII. potvrdio je isto u svojoj enciklici Arcanum Divinae Sapientiae. Ivan Pavao II. nije nikada (niti je mogao) proturječio tom nezabludivom nauku. Izjave od Pontifikalne akademije znanosti (sačinjene prvenstveno od nekatoličkih agnostika) nemaju apsolutno nikakav autoritet.

Prema tome, opet ste na početnoj točci – objašnjavajući zašto nismo vezani mandatom dva nezabludiva koncila da moramo tumačiti izvještaj stvaranja prema jednoglasju Otaca, kada se tiče vjere ili morala. 

Neka vam Bog da svoju mudrost da čujete Vjeru Otaca, a ne neprijatelja Božjih i Njegove crkve. 
John Salza

18. Autoritet i izvještaj stvaranja u šest dana

Aaron: Zabrinut sam u vezi tekstova koji se tiču evolucije na vašim stranicama. 

Vi tvrdite da su svi Oci tumačili Postanak u okvirima šestodnevnog doslovnog stvaranja, potpuno isključujući evoluciju? Vi vrlo jasno implicirate da katolicima nije dopušteno tumačiti Sveto Pismo drugačije od Otaca Crkve vezano za Dekret Tridentskog koncila.
Čak i ako niste izričito to izjavili, to je u biti takozvana mlada zemlja – kreacionističko tumačenje Postanka i dogme katoličke vjere.

Pa opet citirate encikliku 'Humani Generis' uzvišenog Pape Pija XII. koji je dopustio „istraživanje i raspravu“ u vezi evolucije, ako se čini s „najvećom umjerenošću i oprezom“? Čitavo poglavlje, iz kojeg vi vrlo selektivno citirate, u cijelosti zvuči ovako:

„Zbog tih razloga crkveno učiteljstvo ne brani da u skladu sa sadašnjim stanjem znanosti i teologije mjerodavni stručnjaci na oba područja istražuju i pretresaju evolucionističko učenje. Ono naime istražuje porijeklo ljudskog tijela, te uči kako ono potječe od preegzistentne organske materije, dok nas vjera obvezuje vjerovati kako su duše izravno stvorene od Boga. No to se treba činiti tako da se razlozi dvaju mišljenja, hoće reći onoga koje se izjašnjava u prilog i onoga koje se protivi evolucionizmu, pretresaju i preispituju s nužnom ozbiljnošću, umjerenošću i taktom i samo ako su svi spremni pokoriti se sudu Crkve, kojoj je Krist povjerio »zadaću na vjerodostojan način tumačiti Sveto Pismo i braniti vjerske dogme«. Ipak neki prelaze granice te slobode u raspravama, te postupaju tako kao da je već s potpunom sigurnošću dokazano samo podrijetlo ljudskog tijela iz preegzistentne organske materije, služeći se pritom do sada prikupljenim činjenicama koje na to upućuju i razmišljanjima koja se temelje na istim indicijama, i sve to kao da u izvorima božanske objave nema ničega što bi na tome području zahtjevalo veću umjerenost i oprez.“ (Humani Generis #36)

To poglavlje razjašnjava da određeno tumačenje Postanka ne veže vjernike jer da je tako onda papa ne bi dozvolio „slobodu pretresanja“ vezano uz njega. Crkva ne daje „slobodu pretresanja“ o tome mogu li ili ne mogu žene biti svećenice na primjer, ili o istini neke proglašene Dogme pa čak i ako se ta pretresanja čine s „umjerenošću i oprezom“? Da je dogma vjere da je Bog stvorio svijet u šest dana, onda papa ne bi rekao da „u izvorima božanske objave nema ničega što bi na tom području zahtijevalo veću umjerenost i oprez“, već bi napomenuo da izvori božanske objave isključuju potpuno takva mišljenja i upozorio katolike koji tako razmišljaju da više nisu u zajedništvu sa Svetom stolicom? Implicirati da bi papa dao slobodu rasprave o dogmi vjere koja obvezuje sve katolike impliciralo bi da je papa materijalni krivovjernik koji je strašno podbacio u svojoj dužnosti učvršćivanja svoje braće – implikacija koja je uvredljiva pobožnim ušima.

U ovom trenutku bilo bi primjereno istaknuti da se ja slažem s Vašim tumačenjem Postanka.  Takozvana perspektiva „kreacionizma mlade zemlje“ meni se čini kao najrazumnije objašnjenje i biblijskih i znanstvenih dokaza. Međutim, tvrditi da je to dogma vjere, kao što vaše razlaganje implicira, je očito uvreda na veličanstvenu uspomenu na Pija XII. koji je dopustio „slobodnu raspravu“ oko toga pitanja?

Najljepša hvala. 
Aaron Taylor

J.Salza: Aaron, postoji razlika između nezabludivih definicija vjere i nezabludivog nauka. Nikad nisam rekao da je stvaranje u šest dana Crkva dogmatski definirana. Da jest, onda papa Pio XII. ne bi dopustio rasprave na tu temu. Međutim, implikacije utemeljene na uputama Tridentskog i I. Vatikanskog koncila u vezi jednoglasja Otaca je taj da je stvaranje u šest dana službeni nauk Crkve. Samo zato što je papa Pio XII. pozvao na raspravu o toj temi ne znači da je šestodnevno tumačenje netočno. Zapravo, Pio XII. nazvao je evolucioniste varalicama jer nisu mogli dati ikakav znanstveni dokaz čime bi oborili šestodnevno tumačenje. Tako je mudar Pio XII. bio. Sjetite se da je on također pozvao egzegete da koriste povjesnu kritiku, ali je također rekao da ne mogu narušiti doslovno tumačenje Svetog Pisma kako se ono shvaća u svjetlu tradicije. Sjetite se da su pape isto tako pozivali na raspravu o dogmi Bezgrješnog začeća, iako je tradicija uvijek držala da je Marija bila bez grijeha i o nauku nikad nije bilo zapravo raspravljano. To je zato što je Crkva tražila od teologa više informacija radi formuliranja njezinu dogmu. Primjenjujući to ovdje, težina dokaza potvrđuje šestodnevno tumačenje kao ispravno i službeno stajalište Crkve, iako to nije digla na nivo dogme. Teret je na našim sugovornicima da dokažu suprotno, a što ne mogu. 

Božji blagoslov,

John Salza

Izvor




nedjelja, 16. travnja 2017.

Sretan Uskrs!



Kraljice neba, raduj se. Aleluja.
Jer koga si bila dostojna nositi. Aleluja.
Uskrsnu, kako je rekao. Aleluja.
Moli za nas Boga. Aleluja.
Veseli se i raduj se, Djevice Marijo. Aleluja.
Jer je uskrsnuo Gospodin uistinu. Aleluja. 

Pomolimo se: Bože, koji si se udostojao razveseliti svijet uskrsnućem svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, daj, molimo te, da po njegovoj Majci, Djevici Mariji, postignemo radosti vječnoga života.

Po istom Kristu Gospodinu našem.
Amen.



Sretan Uskrs!


četvrtak, 13. travnja 2017.

Osobna posveta Presvetom Srcu Isusovu


Nebeska kraljice i preljubezna Majko! Ja, N.N. premda posve nevrijedan i jadan, potaknut ipak dobrostivim pozivom tvoga božanskoga Sina, želim se posve posvetiti Njegovom Presvetom Srcu. No poznavajući svoju nevrijednost i nestalnost želim tu posvetu učiniti po tvojim majčinskim rukama i od tvojeg Bezgrješnog Srca očekujem pomoć, da tu posvetu uzmognem i ostvariti u životu. 

Božansko Srce Isusovo, Kralju dobrote i ljubavi! Pun zahvalnosti prihvaćam svijesno i iz sve duše poziv, kojim me nukaš, da sklopim s Tobom ugovor, kod kojega Ti zapravo ne dobivaš ništa. Ja Ti evo povjeravam brigu za se i za sve, što imam. U Tvoje Srce, puno ljubavi, stavljam svoju dušu i njezin vječni spas; Tebi povjeravam svoju slobodu, napredak u duhovnom životu pa i sve slaboće svoje; predajem Ti svoje tijelo, svoj život i zdravlje svoje te ono malo dobrih djela, što ću ih učiniti ili koje će drugi za me prikazati za života ili poslije moje smrti; Tebi napokon povjeravam svoju obitelj, svoje poslove i sve probitke svoje. Sve to prepuštam potpuno Tvojoj božanskoj skrbi, da Ti svime upravljaš po božanskoj volji Svojoj. Spreman sam primiti sve, kakogod budeš s tim raspolagao, svjestan, da sam se povjerio Srcu Boga i najboljega svoga prijatelja.

Sa svoje se strane obvezujem, da ću se prema svojim silama brinuti za proširenje Tvoga kraljevstva, koliko god uzmognem. Na tu nakanu prikazujem Ti sve svoje molitve i pobožne uzdahe, svoje dnevne poslove, trpljenja, koja već sada primam, kao i sve pokore, koje ću si dragovoljno sam nalagati. Hoću da svaki čas mojega života posluži proširenju i učvršćenju Tvoga kraljevstva i zadovoljavanju za uvrede, koje se nanose Tvom Božanskom Srcu. Daj, da svi moji čini do konca života, nose na sebi pečat Tvoga Gospodstva nada mnom i biljeg zadovoljštine, i da zadnji moj uzdah bude čin savršene apostolske ljubavi i potpune žrtve. Amen.
(Iz molitvenika "Srce Isusovo spasenje naše" - Zagreb 1946.)

utorak, 11. travnja 2017.

Veliki tjedan - Lisbeth Burger


Na Cvjetnu nedjelju daj djetetu grančicu palme, šimšira ili macica i povedi ga u crkvu na blagoslov. Dijete je već čulo zgodu o svečanom ulasku Spasitelja u Jeruzalem. Reci mu: 
"Zato dragi Bog blagoslivlje danas naše gračice." 
Zatim postavi grančice u sobu uz križ, ili na povišeno mjesto, da se ne oštete i ne unište. One nam donose u kuću Božji blagoslov.

Djetetu, koje polazi u školu, možeš protumačiti dublji smisao toga. Sjeti ga, kako su na taj dan ljudi klečali i slavili Spasitelja. A što se dogodilo nekoliko dana kasnije? Gdje su bili na Veliki Petak slijepi, hromi, bolesni i svi ostali, kojima je Gospodin pomogao? Ni jedan nije došao i rekao: "Taj čovjek je pravedan. On je meni učinio dobro." 

Gledaj, drago dijete, zato ćemo ponijeti kući ove posvećene grančice i staviti ih uz križ (ili sliku). Neka nas sjećaju, da nikada ne budemo kukavice kao onaj narod na Veliki Petak. Ti dobro znaš, ako zlo činimo, pa makar samo iz ljudskog obzira, već je to veliki prekršaj. Time kao da kažemo, da nećemo nikakve veze s dragim Spasiteljem. Zato Mu ovakovim načinom zadajemo jednake boli kao onda onaj narod. Neka nam stoga ove grančice budu obrana i blagoslov duše.

U velikom tjednu zapali ispod križa svijeću ili žižak i reci malom djetetu: Ove će sedmice gorjeti svijetlo kraj križa, da neprestano govori Spasitelju: "Ja Te ljubim." Pa i ti koji puta kroz dan, kada dođeš u blizinu tog svijetla, reci, tako da te dijete čuje: "Dragi Spasitelju, ja Te ljubim, jer si za mene umro na križu."

Ne žali taj mali izdatak za dragoga Boga. On ne traži doduše, da Mu što poklanjamo. Ali iskusili smo stotinu puta u životu, da nam se uvijek mnogostruko vraća svaki izdatak učinjen njemu za ljubav. I drugi su to isto iskusili.

Na Veliki četvrtak održi u svojoj obitelji kratku pobožnost. Taj dan zaslužuje, da mu posvetimo više pažnje. Sakupi u kuhinju ili sobu oko križa sve svoje ukućane: djecu, slugu, služavku i sve ostale, koji s tobom stanuju pod istim krovom. Zapjevajte koju lijepu, staru korizmenu pjesmu, zatim neka otac ili koje odraslije dijete pročita evanđelje o posljednjoj večeri i Isusovu putu na Maslinsku Goru, da umre za nas. Prije toga naredio je Presveti Oltarski Sakramenat. Nije nas htio ostaviti same. Htio je uvijek ostati uz nas. Zato je učinio tako, da bude uvijek prisutan u maloj Hostiji. Sv. Hostija je pravi dragi Bog. To je onaj mali bijeli kruh, koji nam gospodin župnik pokazuje kod sv. Mise. U njoj je dragi Isus. U toj maloj sv. Hostiji stanuje dragi Isus kod nas u svetohraništu.

Zato Ga ne smijemo ostaviti samoga u crkvi u Presvetom Sakramentu. On želi doći u naše srce u obliku sv. Hostije. Radi toga ćemo naskoro ići na sv. Pričest i tako Ga razveseliti."

Na taj način možeš već petogodišnjem djetetu prikazati prisutnost Kristovu u Presvetom Otajstvu. Ono će najvažnije razumjeti: u maloj hostiji nalazi se dragi Isus. Prva pouka o tome jest jednostavna objava istine, bez ikakova tumačenja. Djelovanje u duši djeteta moramo povjeriti također i milosti Duha Svetoga. Kao što dragi Bog, bez našega sudjelovanja, daje da se u polju razvije zrno sjemena, tako će se isto i sjeme svete vjere, koje ti posiješ u duši djeteta, razviti i napredovati. Iza toga izmoli molitvu, koju molite svaki četvrtak u korizmi. Ti su dani u Velikom tjednu osobito sveti. Od Velikoga četvrtka ne zvone zvona. Ona se žaloste, jer je Isus umro. U crkvi, kraj svetoga groba vlada sveta tišina. Kraj mrtvoga Spasitelja gore tolike svijeće, a on leži među prvim proljetnim cvijećem. Uzmi dijete i povedi ga da pozdravi dragoga Spasitelja. Veća djeca neka na Veliki petak čitaju muku Isusovu. Neka djeca na taj dan učine neku posebnu žrtvicu. Poslije podne povedi ih na šetnju. Nemoj kao inače poslati djecu da se igraju na ulicu. Za vrijeme večernjih sati nastoj da molitvu obave točno i ispravno. Neka se tome pridruže i ostali članovi obitelji. Odrasliji neka očiste posudicu za svetu vodu, pa će za Uskrs donijeti svježe svete vode.

Prestani, molim te, s ružnim običajem, da se proljetno čišćenje stana odredi za Veliki tjedan. To možeš učiniti i kasnije. Spretne domaćice obave veliko spremanje stana poslije Uskrsa. Još i danas mi se naježi koža, kad se sjetim iz svoje mladosti tog ružnog običaja, koji je onda bio uvriježen! Onda nemamo vremena ni da na kratko odemo u crkvu. O kakvom uskrsnom raspoloženju duše nema ni govora. K velikim blagdanima neka nam uvijek bude prva briga za njegu duše. Uskrs je jednom u godini, a za čišćenje stana preostaje nam još dosta drugoga vremena. U Velikom kao i u Božićnom tjednu nastoj, da imaš što više vremena za svoju djecu i obitelj. 

Velika Subota osobito privlači u crkvu mali svijet, napose dječake. Zato pođu s djecom u crkvu, da vide kako se blagoslivlja vatra, uskrsna svijeća i voda. Ako možeš, podaj dječacima kakvu limenu kutijicu, neka donesu posvećenog žara od ugljena, a djevojčicama bocu za posvećenu vodu. Kad stignete kući, ulijevaj u škropionicu posvećenu vodu i tumači: "Prije su se na Uskrs krstili kršćani. Zato se još i danas voda za krštenje blagoslivlja na današnji dan." Napunivši posudicu vodom nastavi: "Neka nas ta sveta voda sjeti, da smo i mi jednom kršteni. Onda je kum mjesto nas govorio i obećao da ćemo uvijek biti vjerna djeca Božja. Sjetimo se toga, kad uzimamo svetu vodu i molimo: "Gospodine, moli Te, da Ti uvijek ostanem vjeran." Ako smo bili zločesti da smo pogriješili, tada moramo moliti: "Dragi Bože, operi mi dušu od svih mojih pogrešaka i grijeha! U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen."

Lisbeth Burger 1944. - "Majko uči me moliti" str. 103. - 107.



nedjelja, 9. travnja 2017.

Poštuj oca i majku!


Za kakve sve neprekidne žrtve je roditeljska ljubav sposobna! Što je to što čini vlasi oca obitelji prerano sijedima, što ucrtava bore na njegovo čelo, što uzrokuje da nekoć snažna i krepka građa postane zgrbljena i slomljena prije svog vremena? To je trošeća briga i tjeskoba za vremenitu sreću i dobrobit njegove ljubljene djece. 

Zatim upitaj svoju majku kakvu okrutnu muku je trpila za tvoje dobro, koliko je sati pazila uz tvoju kolijevku, koliko je brige podnijela radi tebe? Zaista: „Svakoga jutra nova je ljubav, koju nježno majčinsko srce može dokazati!“ 

Majčinska ljubav! Prije sedam godina jedan je kadet, star sedamnaest godina, iz vojne škole u Beču pobjegao iz Traunsteina na tako nesretan način da je upao u jezero Gemunden, koje leži točno ispod škole i gdje je pronašao vodeni grob. Svaki napor da se nađe njegovo tijelo bio je bez učinka. Svake godine, na dan Svih svetih, gospođa pognuta tugom stigla bi na Gemunden. Bila je to majka jadnog utopljenog mladića, koja je tražila da je se odveze čamcem na sredinu jezera na mjesto gdje je voda progutala njezinog ljubljenog sina. Tamo bi, kao zalog njezine nepromjenjive privrženosti, bacila u jezero vijenac napravljen od najljepšeg cvijeća.

Poštuj svog oca i majku; poštuj ih tako što ćeš uvijek govoriti s poštovanjem s njima i o njima; tako što nećeš dozvoliti da bezobrazne ili nepristojne riječi prelaze preko tvojih usana u odnosu s njima i tako što nikada nećeš dozvoliti sebi da od njihovih naravnih ili moralnih nesavršenosti koje možda posjeduju učiniš predmet poruge.

Neka čitavo tvoje vanjsko držanje odaje dokaz tvojeg poštovanja prema ocu i majci. Čak i kada oblaci zamrače sunce – mislim ako stvarne i vidljive pogreške tvojih roditelja umanjuju sjaj njihovog dostojanstva – traži i primjećuj sunce kroz oblake; to jest, usprkos neuspjehu svojih roditelja, sjeti se njihovog položaja autoriteta. Bog nije rekao u četvrtoj zapovijedi: „Poštuj dobrog oca, dobru majku“, već jednostavno: „Poštuj oca i majku!“

U prethodnom poglavlju citirao sam primjer djetinjeg poštovanja prema roditeljima koji je davala jedna osoba na visokoj poziciji. Sada ću ti dati još jedan primjer:

Sveti Toma More, kancelar Engleske, i stoga najviša osoba na vlasti nakon kralja, čuvao je svog starog oca u svom domu i uvijek mu davao najvišu počast. Nikada nije izašao iz kuće radi posla, a da prije nije pitao svog oca na koljenima njegov blagoslov i poljubio ga u ruku.

Opet kažem, ljubi svog oca i majku, poštuj ih i u srcu i djelu. Pokaži svoju dužnu privrženost tako što nikada nećeš uzrokovati žalost svojim roditeljima, već ćeš im uvijek biti izvor zadovoljstva. Nasljeduj na taj način mladoga Tobiju, kojega su njegovi stari roditelji zvali: „Svjetlo očiju naših, potporanj starosti naše, utjeha života našega, nada potomstva našega“.

Pokaži svoju sinovsku ljubav, posebno  potpomažući svoje roditelje najnježnijom odanošću i krajnjom velikodušnošću u starosti i bolesti.

Pruži dokaz svoje sinovske ljubavi tako što svakodnevno i žarko moliš za svoje roditelje.

Zaista je sigurno da će molitva dobrog sina za svoga oca i majku probiti oblake i da će je Bog poslušati, vršeći na taj način svetu prisilu u odnosu na Boga.

Još jednom te savjetujem, budi poslušan svojim roditeljima: sjeti se kako je Isus Sam bio podložan Mariji i Josipu dok nije navršio trideset godina. Bio im je poslušan! Kako je sramotno čuti mladiće od petnaest, sedamnaest ili dvadeset godina kako govore: „Ja više nisam dijete, vrijeme je da odbacim njihove uzde!“ 
Jao! Jao! 
„Ja više nisam dijete“ – takav je posve u pravu. On više nije dijete Božje, dijete po Presvetom Srcu Isusovom, već dijete oholosti. Moj dragi mladiću, čak i da si dosegnuo starost od dvadeset ili trideset godina, sačuvaj i pruži dokaz prave djetinje privrženosti svojem ocu i majci. 

A ako slučajno tvoji roditelji snivaju u „Božjoj zemlji“, najbolji način kako ih se možeš sjetiti i častiti je da vodiš ispravan i častan život. Ako ikada budeš u stranoj i dalekoj zemlji, usred patnji i nedaća i teške borbe za preživljavanje, a nedostaju ti tvoji nježni roditelji koji već dugo spavaju u grobu, sjeti se da čak ni tada nisi siroče.  Nije li nas Sam Krist naučio moliti: Oče naš, koji jesi na nebesima? 

Velečasni Francis Xavier Lasance - knjiga "Vodič za mladiće" str. 111. - 114.  

četvrtak, 6. travnja 2017.

Posveta obitelji Presvetom Srcu Isusovu


Ljudska slabost i udarci života kadri su i najsretniju bračnu i obiteljsku sreću u kratko vrijeme opustošiti i uništiti. A iskustvo pokazuje da se to nažalost prečesto i događa. Proti toj pogibli daje Bog bračnim drugovima posebne milosti već time da su primili sakramenat kršćanskog braka, ako se oni priprave, da ih prime. No božanski Spasitelj zajamčio je u ljubavi Svog Presvetog Srca još posebnu svoju zaštitu obiteljima, koje ga na poseban način štuju. On je obećao svojoj učenici sv. Margareti Mariji Alacoque da će obiteljima koje štuju njegovo Presveto Srce povratiti slogu, ako bi bile razdvojene, a pomagati će one, koje budu dospjele u nevolju; nadalje da će obilno blagosloviti svako mjesto, gdje se izloži štuje slika njegova Srca; zatim da će onima, koji štuju njegovo Srce, dati svaku milost potrebnu njihovu staležu i da neće dopustiti, da se izgubi tko se posveti njegovu Srcu. Milijuni katoličkih obitelji povjerovali su tom božanskom obećanju Srca Isusova,, te mu se potpuno posvetili i njega izabrali gospodarom svoje obitelji. A iskustvo ih je poučilo, da ih nade nisu prevarile, već da je Isus vjeran svom obećanju.

Posvetu obitelji obavi najbolje na dan vjenčanja ili, ako za to onda nisi znao, na koji blagdan Spasitelja ili na prvi petak ili napokon na koji obiteljski spomendan. Pripravi se na tu svečanost i ti i čitava obitelj, ako je moguće, obiteljskom devetnicom, a za sam dan ispovjedi se i pričesti skupa sa svim članovima obitelji. A onda kod kuće klekni sa čitavom obitelji pred sliku Srca Isusova te skupa izmolite slijedeću posvetnu molitvu. Lijepo je, ako posveti može prisustvovati i svećenik, no po sebi nije to potrebno.

Presveto Srce Isusovo, Ti si očitovalo svetoj Margareti svoju želju, da zavladaš kršćanskim obiteljima. Stoga evo dolazimo danas da priznamo otvoreno Tvoje neograničeno gospodstvo nad svojom obitelji. Hoćemo, da u nama procvatu kreposti, kojima si Ti obećalo mir već ovdje na zemlji. Hoćemo, da duh ovoga svijeta, koji si Ti osudilo, što dalje od sebe otjeramo.

Zavladaj dakle našim razumom, da tvrdo vjerujemo u Tebe. Zavladaj našim srcem, da usplamtimo gorućom ljubavi prema Tebi. Žar ove ljubavi podržavat ćemo čestim primanjem svete Pričesti.

Udostoj se, božansko Srce Isusovo, biti uz nas, kad se okupimo; udostoj se blagosloviti naša duhovna i vremenita poduzeća; udostoj se raspršiti naše radosti, ublažiti naše nevolje. Ako bi tko od nas bio tako nesretan, da bi te ražalostio, onda se sjeti, o presveto Srce Isusovo, da si prema raskajanim grješnicima dobrostivo i milosrdno. I kad kucne posljednji čas, kada dođe smrt, i svoju tugu unese među nas, onda ćemo se mi svi: i oni, kojima je poći u vječnost, i oni, koji još ostaju ovdje, podvrći Tvojim vječnim odlukama. Tješit će nas pomisao, da će osvanuti dan, kad će se sva naša obitelj naći zajedno u nebo, da ondje po sve vijeke hvali Tvoje Veličanstvo i slavi Tvoja dobročinstva.

Bezgrješno Srce Marijino i slavni patrijarh sveti Josip neka Ti prinesu ovu našu posvetu i neka nas sjećaju na nju u sve dane našega života.

Neka živi Srce našega Kralja i Oca našega!

Zatim se izmoli jedan Oče naš i jedanput Zdravo Marijo za pokojne članove obitelji, da i oni osjete kap utjehe, kad evo Spasitelj preuzima gospodstvo u kući, u kojoj su i oni prebivali.
U zahvalu, što se Božansko Srce udostojalo uzeti obitelj pod svoju osobitu zaštitu, izmolit će svi članovi obitelji skupa sljedeću molitvu:

Slava i čast božanskomu Srcu Isusovu, koje nam se tako milostivim ukazalo, te je obitelj našu učinilo malim kraljevstvom svojim i pod našim krovom podiglo prijestolje svoje, da dijeli s nama radost i žalost, te nas vodi neiskazanom ljubavlju svojom. O Božansko Srce, udijeli milost slaboj djeci svojoj, da zahvalno i vjerno slijedimo vodstvo Tvoje. Upali Srca naša plamom ljubavi svoje i učini Ti, koji si blaga i ponizna Srca, da svim srcem svojim zamrzimo na grijeh i taštinu ovoga svijeta. Neka Ti bude naša kuća milo prebivalište, kako Ti je nekoć bila ona u Betaniji, a obitelj našu učini sličnom svetoj Obitelji u Nazaretu.

Hvaljeno, čašćeno i ljubljeno neka bude vazda u našoj kući preljubezno Srce Isusovo! Neka se ostvari među nama Njegovo kraljevstvo! Amen.

Presveto Srce Isusovo, štiti naše obitelji! 
Prečisto Srce Marijino, moli za nas! 
Sveti Josipe, moli za nas!

Sada se može zapjevati koja pjesma u čast Presvetomu Srcu. Ako je prisutan svećenik, podijelit će blagoslov.

Na dan posvete obitelji Srcu Isusovu dobiva svaki član obitelji koji gornju posvetu učini pred slikom Srca Isusova oprost od 7 godina, a potpuni oprost ako se ispovijedi i na taj dan pričesti. Na godišnjicu posvete dobije svaki član obitelji, koji gornju posvetu obnovi pred slikom Srca Isusova oprost od 3 godine, a potpuni oprost ako se ispovijedi i taj dan pričesti. 
(Iz molitvenika "Srce Isusovo spasenje naše" - Zagreb 1946.)



Ostale prikladne molitve za taj dan nakon molitve posvećenja:

Zlatna krunica
Moli se na Gospinu krunicu
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. 
Amen.

Umjesto Vjerovanja moli se:
Slatko Srce mog Isusa, daj da te ljubim sve to više.

Umjesto Oče naš moli se:
Vječni Oče, prikazujem ti predragocjenu krv Isusa Krista kao zadovoljštinu za naše grijehe, kao pomoć dušama u čistilištu, i za potrebe svete Crkve.

Umjesto Zdravo Marijo moli se:
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce naše po Srcu svome.

Umjesto Slava Ocu moli se: 
Slatko Srce Marijino, budi moje spasenje!

Na koncu se moli:
Oče naš... Zdravo Marijo... Slava Ocu...

Litanije Presvetog Srca Isusova
Gospodine smiluj se!
Kriste smiluj se!
Gospodine smiluj se!
Kriste čuj nas!
Kriste usliši nas!

Oče nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!

Srce Isusa, Sina Oca vječnoga,                  smiluj nam se!   
Srce Isusovo, u krilu Djevice majke od Duha Svetoga sazdano
Srce Isusovo, s Riječju Božjom bitno sjedinjeno,
Srce Isusovo, veličanstva beskrajnoga,
Srce Isusovo, hrame Božji sveti,
Srce Isusovo, šatore Višnjega,
Srce Isusovo, kućo Božja i vrata nebeska,
Srce Isusovo, žarko ognjište ljubavi,
Srce Isusovo, pravde i ljubavi posudo,
Srce Isusovo, dobrote i ljubavi puno,
Srce Isusovo, svake hvale predostojno
Srce Isusovo, kralju i središte sviju srdaca,
Srce Isusovo, u kojem je sve blago mudrosti i znanja,
Srce Isusovo, u kojem prebiva sva punina božanstva,
Srce Isusovo, koje je Ocu vrlo omiljelo,
Srce Isusovo, od kojega punine svi mi primismo,
Srce Isusovo, željo bregova vječnih,
Srce Isusovo, strpljivo i mnogoga milosrđa,
Srce Isusovo, bogato za sve koji zazivaju Tebe,
Srce Isusovo, izvore života i svetosti,
Srce Isusovo, pomirište grijeha naših,
Srce Isusovo, nasićeno pogrdama,
Srce Isusovo, satrveno zbog opačina naših,
Srce Isusovo, do smrti poslušno,
Srce Isusovo, kopljem probodeno,
Srce Isusovo, izvore sve utjehe,
Srce Isusovo, živote i uskrsnuće naše,
Srce Isusovo, mire i pomirenje naše,
Srce Isusovo, žrtvo za grijehe,
Srce Isusovo, spasenje onima koji se u Te ufaju,
Srce Isusovo, ufanje onima koji u Tebi umiru,
Srce Isusovo, milino sviju svetih,

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se, Gospodine!

Isuse krotka i ponizna srca,
Učini srce naše po Srcu svome!

Pomolimo se. Svemogući, vječni Bože, pogledaj na Srce preljubljenog Sina svojega i na hvale i zadovoljštine, koje u ime grešnika Tebi prikazuje, i njima, koji milosrđe Tvoje mole, Ti oproštenje udijeli umilostivljen, u ime istoga Sina svojega Isusa Krista, koji s Tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.