Nasljeduj Mariju

Čednost je krepost. I prva i druga imenica iz ove rečenice se danas rijetko čuju, gotovo da su postali arhaizmi. Kada trebati objasniti što znači čednost, kojim ćete riječima opisati? Što znači kada je netko čedan?[1]
 

Reći nekome da je čedan danas je češće podrugljiva konotacija a rjeđe u smislu pohvale.

Čednost se često poistovjećuje s krepošću čistoće koja je znak čovjekovog integriteta, njegove cjelovitost i rasta u ljubavi. Čovjek koji ima krepost čistoće zna razlikovati grijeh i čuvat će se od svega što bih ga mogla i na najmanji način raniti. S druge strane onaj koji ne posjeduje čistoću srca, misli, riječi, on je razdijeljen u sebi. Kroz kreposti čovjek postaje cjelovit, kroz grijeh postaje razdijeljen, razbijena posuda. Svakako ovdje treba naglasiti kako naziv đavao dolazi od riječi diabolos ili razdijeljen.

Dakle, čednost je duhovna karakteristika koja se manifestira na tijelu, odnosno kroz odnos čovjeka prema svome tijelu. Odijevanje je jedan aspekt čednosti i stoga je način odijevanja vrlo važno jer odjeća čuva čovjekovu nutrinu i čistoću. Ako netko bira nečedno odijevanje izlaže sebe utjecaju grijeha, npr. žene koje misle da nema ništa loše nositi uske kratke suknje ili izazovne majice i sl., umjesto da budu podložni Božjim zakonima, sebe podlažu grijehu. Mnoga proroštva[2] koja je crkva priznala govore o vremenima kada će vladati nečednost što je velika opasnost jer čovjek koji odbacuje kreposti čistoće, odbacuje milost i puninu blagoslova bez koje život blijedi i sve se lomi u buci nemira i neredu koji donosi grijeh.

Ljudi su svjesni kada biraju odjeću koju ne trebali oblačiti pa umiruju savjest kada govore: „To je danas normalno. Svi tako nose.“ Nije normalno reći da je nešto normalno ako nije. Kad je nešto dobro, dobro je u svako vrijeme. Kada nije dobro, nema tog vremena koje će to promijeniti.  Nečednost je u čitave naraštaje unijela strahovit metež i nered i tako otvorila širok put kulturi smrti.

Kako se nakon svega vratiti onoj ljepoti i čistoći?

Gledajte u Presvetu Djevicu Mariju. Ona je predivan primjer kako kroz poslušnost Bogu čovjek postaje svet i krepostan.

Marija iz Nazareta ne traži da sve vidi kako bi se odlučila hoće li vjerovati, Njoj je dovoljno da Bog sve vidi i zato mirno kaže svoj „fiat“. A mi tako često stanemo pred svojim ograničenjima, inzistiramo da nam se sve podastre i da sve razumijemo i mnogi zaključe da Božji zakoni nemaju smisla jer ih sami ne mogu razumjeti. U svojoj oholosti, unutar svojih ograničenja inzistiramo da sve bude svedeno na našu mjeru pa se buntovno odbacuje sve što se samo kroz poniznost može spoznati. Oduvijek je mudrost zaobilazila one koji se oholo uzdižu.

Marija je Puna Milosti i za nas čuva milost koju smo mi izgubili svojim ponosom i taštinom.

Započnite s molitvom krunice i polako će se srce oblikovati u onakvo kakvo je u svojoj biti, onako kako to naš Bog želi za nas.

Prekrasni su zazivi Mariji u Lauretanskim litanijama. Zvijezda jutarnja, Prijestolje mudrosti, Vrata nebeska…Ima nade za svakoga jer Marija je Utočište grešnika.

Odjevena je u sunce, Kraljica neba ali uvijek tako blizu jer je Majka koja je uvijek uz svoju djecu. Što smo bliže Mariji, bliže smo Bogu jer i danas, kao onda u Kani, ona nas zagovora  pred Gospodinom: Vina nemaju. Vjere nemaju. Čistoće nemaju. Radosti nemaju... I po Njenoj molitvi, Gospodin Isus vodu pretvara u vino, umnaža vjeru i daje nam čisto i radosno srce.

---

[1] (KKC toč. 2338. – 2339.) 
[2] Gospa od Dobrog Uspjeha je prilikom ukazanja svetoj redovnici Marijani u Quitu, Ekvadoru, u 17. stoljeću rekla proroštvo za kraj 19. stoljeća i posebno za 20. stoljeće http://www.olrl.org/prophecy/goodsuccess.shtml.  Gospa Fatimska je rekla bl. Jacinti Marto prema članku „Oni koji službe Bogu ne bi trebali slijediti modu“.

Odijevanje za katolike u crkvi i izvan nje

Način odijevanja je vrlo važan jer odjećom čuvamo svoje tijelo, ali i nutrinu. Svrha ovog članka nije pametovati s visoka nego jednostavno predstaviti kršćansku istinu koja će pomoći iskrenim katolicima da zamijene lažni mentalitet onim pravim katoličkim, koji je u skladu s Božjom voljom.

 Čednost i dostojanstvo osobe
“Kršćansku čednost u odijevanju valja podučavati ‘pod  svaku  cijenu’. Treba početi s najmlađima da se u njihovo srce ukorijeni duh kreposti, osjećaj neizbrisivoga dostojanstva ljudske duše.” (Papa Pio XI.)
Definirajmo najprije pojam čednost s katoličkog stajališta. Čednost je vrlina koja određuje nečije ponašanje u odnosu  prema spolnosti; ta vrlina stavlja  pod kontrolu elemente ponašanja – riječi, djela i način odijevanja – kako bi se izbjeglo neprikladno tjelesno uzbuđenje. Biti čedan znači čuvati svoju intimu, ne otkrivati ono što treba ostati skriveno. 
U Katekizmu Katoličke Crkve za čednost se koristi sinonim ‘čistoća’: “Čista osoba održava cjelovitost snaga života i ljubavi koje su u njoj. Ta cjelovitost osigurava jedinstvo osobe i protivi se svakom ponašanju koje bi je ranilo. Ne podnosi ni dvosmislen život, ni dvosmislen govor. Čistoća zahtijeva postizanje kontrole nad sobom, što je odgoj za ljudsku slobodu. Alternativa je jasna: ili čovjek zapovijeda svojim strastima i postiže mir, ili se pušta da ga zarobe i postaje nesretan“. (KKC toč. 2338. – 2339.) Oblačiti se čedno znači svjesno izbjegavati napast, odnosno ne dovoditi druge u napast. Naše tijelo i odijevanje nije izlog u koji je svatko pozvan zaviriti, nagnuti se, dotaknuti i slično. Ono u svojem dostojanstvu stvorenja i djeteta Božjeg kao dio bića sudjeluje u spasenju cijelog bića te je stoga pozvano na svetost. Ono je dar samo jednoj osobi u svetosti življenja  sakramenta ženidbe. Stoga ima puno uzvišeniju svrhu od pukog zadovoljenja  neprosvjetljenih strasti.
Postoje dva vida kršćanske čednosti u odijevanju: izbjegavanje prigoda da drugome budemo povod za grijeh i biti ispunjen duhom čednosti, nadahnut dubokom ljubavlju prema kreposti čistoće i pravim razumijevanjem kako je svrha naše odjeće uzdići dostojanstvo ljudskog tijela. Prekrivanjem tijela otkrivamo svoje dostojanstvo, ne želimo otkriti ono što treba ostati skriveno. Poznato je kako je zametak skriven u ljusci. Ako u znatiželji ljusku otvorimo, nikada neće biti ploda jer i ovdje vrijedi pravilo skrovitosti.  Čovjekova spolnost je dragocjena i zato ju treba čuvati od nepozvanih. To se postiže čednim odijevanjem jer čednost čuva čovjekovu osobnost i pomaže mu da se u potpunosti ostvari i živi život u punini.
Kreposti čovjeka vode do integracije i cjelovitosti u kojoj postaje svjestan svojeg dostojanstva, kao muškarca i žene stvorenih na sliku Božju. Tjelesna privlačnost je sama po sebi dobra, no grijeh je često pretvara u požudu. Nečedno odijevanje čovjeka onesposobljuje za ljubav i poštivanje drugih jer je doveden u napast u kojoj više ne primjećuje osobu kraj sebe već samo tijelo. Danas, u doba velike moralne bijede i pokvarenosti, trebamo obnoviti krepost čistoće u obitelji, u svojoj sredini i čitavom društvu. S razlogom se u suvremenoj kulturi naveliko napada upravo ova krepost, jer bez nje čovjek vrlo lako pada u ostale grijehe, živi nesređenim i neurednim životom te postaje nesposoban slijediti Božje zakone.

Negativni društveni utjecaji
Duboke promjene u društvu možemo pratiti od Industrijske revolucije. Razvojem tehnike čovjek se sve više udaljava od potrebe za duhovnim i sve više usmjerava na materijalno. Brojni revolucionarni izumi čovjeku su dali privid njegove snage koja u svojoj oholosti briše granicu dobra i zla, čovjek postaje sam sebi dovoljan. Jedna od velikih promjena je vidljiva i u načinu odijevanja koje sve više gubi obilježje čednosti i dostojanstva osobe. Modna industrija plasira nečedne modne trendove koji se nakon prvotnog protivljenja danas najnormalnije podrazumijevaju. U borbi za jednaka prava s muškarcem, žene su počele nositi hlače, poslovna odijela, pa čak i kravate; u modu prvi put dolazi kratka ‘zalizana’ frizura, dužina haljina, nogavica hlača i rukava je sve kraća. Žene su se izborile za svoje pravo, ali su izgubile dostojanstvo pristajući nositi odjeću koja se protivi čednosti.
Dekadencija se nastavlja 60-tih godina prošlog stoljeća kada seksualnu revoluciju u stopu prati modna revolucija koju predvodi Mary Quant, modna kreatorica mini-suknji i kratkih hlačica. U svojoj je izjavi 1967. godine: “Volim vulgarnost, dobar ukus je mrtav, živjela vulgarnost!”, vrlo jasno ukazala odakle crpi ideje za svoje kreacije.
Modna industrija ide za tim da kroz odjeću izloži tijelo senzualnosti i seksualnosti. Modne revije nerijetko nude prilično zastrašujuće prizore novih kreacija koje pokazuju nepoštovanje prema čovjeku, a veličaju izopačenost i apsurdnost. Stvaranjem vulgarne i spolno liberalne kulture nastoji se zamijeniti katolička kultura.
Na žalost i mnogi kršćani se tu ne snalaze pa podliježu “modi” nošenja neprimjerene odjeće koju mogu vidjeti u izlozima trgovina, na ulici, u medijima; no katolici ne smiju zaboraviti da ako većina prihvaća takav način odijevanja, ne znači da su u pravu.
“U ovim nesretnim vremenima vladati će razuzdana rastrošnost koja će djelovati tako da ostatak namami u grijeh, osvojit će brojne lakoumne duše koje će biti izgubljene. Nevinosti se gotovo neće moći pronaći kod djece, niti čednosti u žena i u ovom presudnom času potrebe za Crkvom oni koji bi trebali govoriti – zašutjet će.” Gospa u Fatimi govori o tome kako će biti “uvedeni određeni načini odijevanja koji će Gospodina jako vrijeđati. Oni koji služe Bogu ne bi trebali slijediti takvu modu. Crkva ne poznaje modu. Gospodin je uvijek isti.”
Ovdje treba primijetiti da moda sama po sebi nije loša. Gospodina vrijeđa nečedna moda. Danas se ne moramo odijevati isto kao prije dvije tisuće godina, ali moramo slijediti ista mjerila. Dizajn i materijali jesu novi, ali svrha je odjeće uvijek ista. Ne smijemo se ravnati prema javnom mišljenju nego prema Istini koju imamo po autoritetu Crkve. Katolici su pozvani biti protuteža ovoj protukatoličkoj kulturnoj revoluciji. Jedan od načina na koji bi mogli i trebali to učiniti je birati odjeću koja odražava našu kršćansku vjeru. Papa Pio XI. upozorava kako je „nemoguće združiti sramotnu nečednu žensku nošnju i ispovijedanje katoličke vjere”. Sveti Pavao nam poručuje da se ne suobličujemo ovomu svijetu, nego da se preobrazimo obnavljanjem svoga uma kako bi mogli uočiti što je volja Božja, što je dobro, ugodno, savršeno. (Usp. Rim 12,2 ).

 Odijelo (ne)čini čovjeka
“Odgovarajuća odjeća nas čini ljudima.” (o. William C. Breda )
“Bistar i razuman čovjek kreće se svojim svijetom u pristojnoj i prikladnoj odjeći.” ( G.K. Chesterton )
Odjeća ima trostruku svrhu: treba biti čuvarica sramežljivosti, zaštita protiv nevremena te napokon ćudoredan i prikladan ures, pa stoga prilikom odabira odjeće kod odijevanja trebamo se upitati tri stvari: kakvo je vrijeme?; za koju priliku se odijevam?; je li odabrana odjeća čedna? Svrha odijevanja nije samo naša ugodnost, nego poštivanje i izgradnja bližnjega i iznad svega trebamo ugoditi Bogu što za mnoge znači odricanje od vlastitih želja i suprotstavljanje ‘često nametnutim’ načinima odijevanja.
Odjeća treba biti ne samo čedna nego i lijepa i elegantna što je stvar dobrog ukusa koji ne ovisi o novcu. Upravo oni koji su bogati često pokazuju manjak dobrog stila. Čovjek koji slijedi Božje zakone, postaje profinjen i u njegovom životu se s vremenom sve više pokazuje sklad, čistoća, jednostavnost i ljepota. Takve ljude ćete uvijek primijetiti.
Način odijevanja je također posljedica klimatskih prilika i kulturološkog utjecaja pojedinih geografskih područja. Uzmimo samo primjer Arabije, Amazonije, Dalekog istoka ili Laponije. Razlika je velika, no zbog globalizacije u mnogim zemljama svijeta način odijevanja sve više poprima obilježja zapadnog svijeta.

Razlika u odijevanju – žene i muškarci
“Žena ne smije na se stavljati muške odjeće, a muškarac se ne smije oblačiti u ženske haljine. Tko bi to učinio bio bi odvratan Jahvi, Bogu svome.” (Pnz 22:5)
Prateći sva povijesna razdoblja odjeća za muškarce i žene bila je različita dok u današnje vrijeme nestaju razlike u odijevanju između spolova. Kulturni prevrat uključuje preokret u stilovima u kojima se javlja “nemaran”i “opušten” izjednačavajući i vulgaran način odijevanja i ophođenja koji bi trebao zamijeniti postojeći red i vrijednosti koje je njegovala kršćanska civilizacija. Danas postoji poprilična zbrka u odijevanju, vrlo je teško prema odjeći razlikovati muškarce i žene, roditelje i djecu, učenike i profesore, vjersku ceremoniju i piknik. Odijevanje se mijenja u smjeru snažnog nametanja ideje jednakosti spolova (ista odjeća za oba spola) i izjednačavanja društvenih staleža. Najpopularniji način odijevanja i za muškarce i za žene sveden je na traperice i pamučnu majicu. Na taj način ne poštuje se osobna odgovornost koju nosi određena životna dob ili služba, kao ni komplementarnost uloga muškarca i žene. Bog je čovjeka stvorio kao muško i žensko (Post 5:2 )  i stoga iako su jednaki po dostojanstvu, stvoreni su različiti jer su im namijenjene različite uloge kojima se međusobno nadopunjavaju. Danas rodni ideolozi spolni identitet nastoje redefinirati prema unisex društvu i transhumanizmu. Djeca se uvode u svijet odraslih prije vremena, a roditelji zamišljaju da su vječna djeca.