O čednom i nečednom odijevanju

Današnja moda

Mislite li da nema ništa strašno u današnjoj modi? Mislite li da je to što slijedite popularni način odijevanja u redu? Ponovno promislite! Većina popularne odjeće danas je uvredljiva za Boga, grješna, skandalozna, prilika za grijeh, mamljenje za grijeh, i pokazivanje nedostatka poštovanja prema tijelu kao "hrama Duha Svetoga". Svugdje vidimo usku, pripijenu odjeću, golu kožu, izloženo donje rublje, itd. Također vidimo žene odjevene kao muškarce (npr. nose muške hlače i sada čak i muško donje rublje) i male djevojčice odjevene kao žene na lošem glasu (npr. potpuno pripijenu odjeću, izlažu trbuh, s dubokim dekolteima, itd.). Izgleda kao da su mnogi ljudi danas potpuno izgubili osjećaj za čednost.

Mi ne možemo reći da nismo upozoreni. Na početku 20. stoljeća, naša Gospa iz Fatime rekla nam je: 

"Određena moda bit će uvedena koja će jako vrijeđati Našeg Gospodina." 

Također je rekla: 

"Više ljudi ide u Pakao zbog tjelesnih grijeha negoli zbog bilo kojeg drugog razloga." 

Jedno od troje djece pastira iz Fatime, blažena Jacinta je potvrdila: "Grijesi koji bacaju većinu duša u pakao su tjelesni grijesi. Biti će uvedeni određeni modni stilovi koji će jako vrijeđati Našeg Gospodina. Oni koji služe Bogu ne smiju slijediti takvu modu."

Sv. Nil davno je prorekao: "Nakon 1900. godine, prema sredini 20. stoljeća, ljudi toga vremena će postati neprepoznatljivi. Kada se približi vrijeme za dolazak Antikrista, ljudski umovi će biti zamagljeni od tjelesnih strasti i bezakonje će sve više jačati. Onda će svijet postati neprepoznatljiv, izgled ljudi će se promijeniti i biti će nemoguće razlikovati muškarce od žena zbog njihove besramnosti u odijevanju i frizuri."

Možemo čitati o svecima koji su imali "zastrašujuće vizije duša koje trpe u paklu zbog svoje nečednosti u odijevanju i njenih posljedica." Svećenik koji je radio čuda i imao stigme, sv. Padre Pio nije dozvoljavao ženama da uđu u ispovjedaonicu ako nisu bile čedno odjevene. Posljednji pape su također upozoravali na nečedno odijevanje: "Postoji sada tužna zaboravljivost o kršćanskoj čednosti pogotovo u životu i odijevanju žena."[1]

"Naričemo, također, i zbog uništavanja čistoće među ženama i mladim djevojkama čemu svjedoči sve veća nečednost u odijevanju i razgovorima i njihovo sudjelovanje u sramotnim plesovima."[2] "Dobro za naše duše važnije je od dobra za naše tijelo; i mi trebamo davati prednost duhovnoj dobrobiti našeg bližnjega više nego ugodama našega tijela. Ako određena vrsta odjeće predstavlja ozbiljnu i neposrednu priliku za grijeh i dovodi u opasnost spasenje vaše duše i drugih, vaša je dužnost odustati od nje.... O kršćanske majke, kada bi znale kakvu tjeskobnu i opasnu budućnost loše čuvanog srama vi pripremate za vaše sinove i kćeri, nerazborito ih navikavajući da žive oskudno odjeveni i uzrokujući da izgube osjećaj za čednost. Sramile bi se samih sebe i strahovale bi od štete koju radite sebi, a pogotovo svojoj djeci koju vam je Nebo povjerilo da ih odgojite kao Kršćane."[3]

Ali kršćanin, bio on dizajner ili klijent, treba biti oprezan da ne podcijeni opasnost i duhovnu štetu koja se širi nečednom modom, posebno onom koja se nosi u javnosti, zbog integriteta koji mora postojati između onoga što netko ispovijeda i što prakticira, čak i u odnosu na vanjske stvari. On se treba prisjećati visoke čistoće koju Otkupitelj zahtjeva od svojih učenika čak i u pogledima i mislima. I on će se prisjećati oštrine koju Bog pokazuje onima koji sablažnjuju. Možemo dozvati u um na tu temu stroge riječi  proroka Izaije u kojoj on predskazuje sramotu koja će snaći sveti grad Sion zbog nečednosti njenih kćeri. 

„I reče Jahve: Što se to ohole kćeri Sionske te ispružena vrata hode, okolo namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju? Oćelavit će Gospod tjeme kćeri sionskih, obnažit će Jahve golotinju njihovu. U onaj će dan Gospod strgnuti sve čime se ona ponosi: ukosnice i mjesečiće, naušnice, narukvice i koprene, poveze, lančiće, pojaseve, bočice sa miomirisima i privjese, prstenje i nosne prstenove..." (Izaija 3:16-21). 

Možete se prisjetiti i onih riječi s kojima se najveći od svih talijanskih pjesnika izrazio u  žestokim izrazima svoje osjećaje ozlojađenosti zbog nečednosti koja se uvlači u njegov grad.[4] 

"S ovog stajališta nitko ne može dovoljno oplakivati sljepoću mnogih žena svih godina i stanja: zaglupljene željom da udovolje, ne vide do kojeg stupnja pokvarenost njihovog odijevanja šokira svakog poštenog čovjeka, te vrijeđa Boga. Mnoge od njih bi se prije crvenjele na takve toalete zbog teške krivnje protiv kršćanske čednosti; a sada im nije dovoljno da ih pokazuju na glavnim prometnicama; one se ne boje ni preći pragove Crkava, te tako asistirati na Svetoj Misnoj Žrtvi, ili nositi zavodljivu hranu sramotnih strasti za Euharistijski Stol gdje se prima nebeski Autor čistoće. A da ne govorimo o onim egzotičnim i barbarskim plesovima koji su nedavno uvezeni u moderne krugove, jedan šokantniji od drugoga; ne može se zamisliti ništa prikladnije za protjerivanje svih ostataka čednosti."[5]

Vrlinom vrhovnog apostolata kojim vlada nad univerzalnom Crkvom po Božjoj volji, sv. Papa Pio XI. nikada nije prestao govoriti i pisati o čednosti pozivajući se na riječi Sv. Pavla (1.Tim 2:9-10), točnije, "Isto tako hoću da se žene pristojno oblače, da se kite stidom i čednošću, ne pletenicama, ni zlatom i biserima ili skupocjenim haljinama, već djelima ljubavi, kako i dolikuje ženama koje ispovijedaju vjeru." 

I u mnogim prilikama, sv. Pio XI. korio je i oštro osuđivao nečednost u odijevanju koje je danas svugdje u modi, čak i među ženama i djevojkama koje su katolkinje; moda koja ne samo da vrijeđa dostojanstvo žene i nije joj ukras, već vodi k zemaljskoj propasti žena i djevojaka, i što je još gore, njihovoj vječnoj propasti, kukavno vukući i druge da padnu sa njima. Zato nije iznenađujuće da svi biskupi i drugi zaređeni, kako je i dužnost Kristovih službenika, da se u svojim biskupijama jednoglasno suprotstavljaju toj razuzdanoj i besramnoj modi, često hrabro podnoseći  ismijavanje i ruganje usmjerene zbog toga protiv njih. Zbog toga ih ovo Sveto vijeće, koje stražari nad disciplinom klera i ljudi, dok srčano preporučuje akcije prečasnih biskupa, najozbiljnije preklinje da nastave u toj svrsi i obvezi koju su tako dobro započeli, i da se pozabave time još energičnije, dok se ta zarazna bolest potpuno ne iskorijeni iz pristojnog društva."[6]

Važnost Čednosti / Prikladnog Odijevanja

Sveci i Biblija jasno govore o važnosti čednosti i prikladnog odijevanja naših tijela. Sveti Pavao u poslanici Timoteju (1.Tim 2:9-10) i Korinćanima govori:

"Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama? Ako tko razara hram Božji, njega će Bog razoriti jer je svet hram Božji, a taj ste vi." (1.Kor 3:16-17)

"Ili zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!" (1.Kor 6:19-20)

"Odijelo tijela ne smije narušiti dobro duše." (sv. Ciprijan Kartaški)

"Čistoća je vrijedan dragulj i vlasnik dragocjenog kamena nikad ne bi ni sanjao izložiti svoje blago u prisutnosti kradljivaca." (sv. Ivan don Bosco)

"Želja za udovoljavanjem vanjskim šarmom, za koji znamo da prirođeno poziva strasti, ne izvire iz čiste savjesti. Zašto bi budili zle strasti?" (Tertulijan 3.stoljeće)

"Nadalje mi moramo govoriti kako se odijevamo, ili odijevati kako govorimo. Zašto ispovijedamo jedno, a pokazujemo nešto drugo? Jezik govori o čistoći, ali cijelo tijelo otkriva nedostatak samokontrole." (sv. Jeronim, crkveni naučitelj)

"Sveta žena može biti lijepa darom prirode, ali ona ne smije dati prigodu za žudnju. Ako je ljepota njena, ona ne samo da je ne bi trebala isticati, već bi je trebala zatamniti. " (Tertulijan)

"Ali one žene koje nemaju muža ili ga ne žele imati, ili koje su u onom životnom stanju koje je nespojiv sa ženidbom, ne mogu bez grijeha htjeti davati pohotna zadovoljstva onim muškarcima koji ih vide, bez da ih ne navedu na grijeh. I ako se zaista ukrase tom namjerom da će navesti druge na blud, one griješe smrtno; gdje ako to rade iz lakomislenosti, ili iz taštine zbog razmetanja, nije uvijek smrtno već ponekad oprostivo. Isto vrijedi za muškarce u ovom pogledu." (Sveti Toma Akvinski, crkveni naučitelj i "najveći teolog u povijesti Crkve")

"Vi nosite svoju klopku svugdje i širite svoju mrežu po svim mjestima. Tvrdite da nikad niste pozivale druge na grijeh. I niste, zaista, svojim riječima, ali jeste svojim odijevanjem i svojim vladanjem, i to puno efikasnije nego bi mogle svojim glasom. Kada ste učinile grijeh u njegovom srcu, kako možete biti nevine? Recite mi koga ovaj svijet osuđuje? Koga suci na sudu osuđuju? One koji popiju otrov ili one koji su pripremili i prepisali fatalni napitak? Vi ste pripremile gnjusno piće, vi ste pružile piće koje zadaje smrt i vi ste veći zločinac nego oni koji truju tijelo; vi ne ubijate tijelo već dušu. I to ne radite neprijateljima, niti ste na to prisiljene nekom imaginarnom nužnošću, niti isprovocirane povredom, već iz glupe taštine i ponosa." (sv. Ivan Zlatousti, crkveni otac)

Čuvajući riječi našeg Gospodina Isusa Krista ..."Čuli ste da je rečeno starima: "Ne čini preljuba!" A ja vam kažem da je svaki koji s požudom pogleda ženu već-u svom srcu- s njom učinio preljub." (Mt 5:27-28)...moramo shvatiti da oni koji se odijevaju oskudno ili inače nečedno, čak i ako to rade nenamjerno, čine sebe predmetom požude i mogu uzrokovati kod drugih da učine preljub u svojim srcima. Oni koji se odijevaju nečedno mogu čak biti krivi za gubitak nečije duše. Oni vrijeđaju Isusa, dovode druge u iskušenje, sablažnjuju i unutar i izvan Crkve, profaniraju hram Duha Svetoga, pružaju loš primjer drugima, degradiraju društvo, i mogu uzrokovati gubitak duša. Mislite da to nije ništa strašno?

Takvo odijevanje također potiče promiskuitetnost, blud, silovanje, incest, i druge tjelesne grijehe (npr. preljubničke afere). Može dovesti do povećane upotrebe kontracepcije, i čak do abortusa. Zapravo, ništa što radite ne može voditi ljude da griješe više nego sama odjeća koju nosite!

Čednost vs. ljetne vrućine

 

Moram se osvrnuti na ovo, pogotovo u ova ljetnja vremena, i to zbog toga, jer vidimo oko sebe odijevanje koje nimalo ne priliči nama kršćanima. Vidim (htio ne htio), da se javno razgolićuje, navodno zbog nekakvih vrućina. I smatrao sam i sam to pomalo bezazlenim, dok nisam počeo slučajno čitati o tome a onda i razmišljati. Ali opet ova razmišljanja su zasnovana na argumentima svetaca i crkvenih učitelja!
E sad meni nije jasno, zašto se je u kršćanstvu koristila riječ čednost, i što je ona značila? Znamo da su je sveci, pape pa i naši stariji često koristili! Danas, ako kao brat/sestra kršćanin kažeš bratu/sestri kršćaninu tu riječ, uglavnom izazoveš podsmjeh, nazadnost i suđenje nekome, čak i klauna. Onda je pitanje, tko je bio u pravu, prijašnji sveti kršćani ili današnji konzumenti oskudne odjeće? Možda je ovo pitanje nekome preteško, možda nekome izaziva podsmjehe, a velika većina će samo odmahnuti rukom i reći „filozofiraš“ cirkusantu!
Sad bi neki rekli da su takva vremena, e pa onda me zanima isto, jesu li grijesi isti, ili je čovjek više imun na grijehe, je li čovjek evoluirao pa oskudnost više nikoga ne zanima, ne privlači, ako ne privlači, zašto tolika ponuda? A gdje je velika ponuda, znamo da je to i traženo.
Ali da ne duljim, i da se ne pravim pametan, prvo ću se osvrnuti na gledatelje ili „potrošače“, da vidimo što kaže sv. Alfonz Liguori o ovome: „Gotovo sve napasti koje nas obuzimaju potječu od neobuzdane slobode očiju, budući da u pravilu naši neoprezni pogledi pobuđuju u nama neuredne sklonosti i požude.“ Ili kako kaže sv. Augustin „Od pogleda proizlazi pomisao, a od pomisli se javlja želja.“ Dalje navodi sv. Alfonz citirajući Jeronima: „Đavlu je s naše strane potreban samo početak. Dovoljno je samo ako mu odškrinemo vrata, on će ih zatim nasilno raskriliti do kraja." Svojevoljan pogled na osobu suprotnoga spola može predstavljati paklenu iskru koja će izazvati propast duše. Prve strijele koje pogađaju čistu dušu i koje često zadaju smrtne rane, prodiru kroz oči, kaže sv. Bernard.
Neki će reći kako oni s tim nemaju problema, vjerojatno ne svi u istoj mjeri, ali sv. Alfonz nas podsjeća da se isto dogodilo Davidu i Salomonu, i to još u vrijeme gdje je čednost bila normalna!
Nadalje, sv. Alfonz govori, ako želimo sačuvati svetu čistoću, moramo biti slijepi na taj način da ne gledamo ništa što bi u nama moglo izazvati nečiste misli. Zbog toga nas Duh Sveti potiče: „Ne gledaj tuđu ljepotu… koja želju raspaljuje kao vatru“ (Sir 9,8). Nakon svojevoljna pogleda, slijedi grešno maštanje koje zapaljuje bezbožnu vatru. Zbog toga sv. Franjo Saleški kaže: „Onaj tko ne želi da neprijatelj prodre u tvrđavu, mora držati vrata zatvorena“.
Zbog toga su sveci iznimno pazili na svoje oči. Od straha da im pogled slučajno ne padne na neku opasnu stvar, on su držali oči gotovo uvijek spuštene, uskraćujući sebi čak i ugodnost gledanja sasvim nedužnih stvari. Nakon što je sv. Bernard proveo cijelu godinu u novicijatu, nije znao je li svod njegove ćelije ravan ili zaobljen. U samostanskoj crkvi su bila tri prozora, ali sveti Bernard nije znao koliko ih je budući da tokom cijele godine nijednom nije podigao oči da pogleda uokolo.
Sveti biskup Hugo nikada nije gledao i lice ženi s kojom je bio u prilici razgovarati. Sveta Klara je odlučila da nikada ne će pogledati lice muškarca. Čak se jednom uznemirila i dok je pogledala svećenikovo lice dok je dizao hostiju.

Već slutim neka razmišljanja o „pretjerivanju i gluposti“ koje iznosim, možda ovo i je pretjerivanje, ali nitko ne može izbjeći ozbiljnost kojom su sveti ljudi pristupali ovoj stvari. Pa ćemo vidjeti što dalje u ovom stilu kaže o tome sveti Alfonz Liguori: “Promotrimo li veliku opreznost Božjih svetaca, čini nam se da je nerazborito i nesmotreno ponašanje onih koji nemaju krjeposti jednog svetog Bernarda ili svete Klare pa ipak sasvim bezbrižno gledaju osobe drugoga spola, i još k tome vjeruju da im ne prijeti opasnost od napasti i grijeha. Sveti Jeronim se povukao u betlehemsku špilju i tamo neprestano molio i mrtvio tijelo, no ipak su ga užasno mučila sjećanja na žene koje je davno prije viđao u Rimu. Ono što nam najviše šteti nije slučajan pogled, nego namjerno gledanje, kaže sveti Franjo Saleški.
Jednom su pitali i brata franjevca Ruđera, glasovitog zbog svoje izvanredne čistoće, zbog čega toliko pazi na svoje poglede, osobito kada se radi o ženama, odgovorio je: “Ako čovjek izbjegava prigodu, tada ga Bog čuva, no ako se svojevoljno stavlja u opasnost, onda ga Gospodin napušta te će lako upasti u težak grijeh.“
Opet će neki reći, da njima takvi pogledi ne nanose nikakvu štetu, pa pogledajmo što opet svetac kaže za takve!
„Ako sloboda koju smo dali svojim očima, ne donese nikakvu drukčiju štetu, sigurno će nam oduzeti sabranost za vrijeme molitve jer ono što smo vidjeli ponovno će nam se pojaviti pred očima duše i prouzročiti beskrajnu rastresenost. A posve je sigurno da kršćanin koji živi bez nutarnje sabranosti ne može na ispravan način izvršavati krjeposti poput poniznosti, strpljivosti ili mrtvljenja! Zbog toga moramo paziti da usmjerimo svoj pogled na stvari koje će nas dovesti k Bogu, a ne udaljiti od njega.“
„Spuštene oči upućuju srce u nebo“, kaže sveti Bernard.

Namjerno sam se više osvrnuo gore na „gledatelje“, to jest na one koji vole pogledati, a sad idem na one koji to nude, jer izlizana je rečenica „ponuđača“ ili oskudno odjevenih: „To nije moja stvar, to je njihov problem“, a što o tome kaže sv. Ivan Zlatousti, crkveni naučitelj:
"Sada kada si počinila još jedan grijeh u njegovom srcu, kako možeš reći da si nevina? Reci mi, koga osuđuje ovaj svijet? Koga na sudu suci kažnjavaju? Onoga koji je otrov popio ili onoga koji ga je pripremio i poslužio? Ti si pripremila odvratnu čašu, ti si pružila smrtonosno piće i ti si veći zločinac nego oni koji truju tijelo; ti ne ubijaš tijelo nego dušu. I to ne činiš svojim neprijateljima niti si bilo čime na to primorana, niti ti je to prouzročila nevolja ili ozljeda, nego to činiš iz čiste lude taštine i oholosti."
Naširoko je poznato da je Papa Pio XII. često znao reći: “Najveći grijeh našeg suvremenog naraštaja je u tome da je izgubio svaki osjećaj za grijeh.” Manje je poznato da je nešto određenije jednom izjavio: “Mnoge žene...popustile su tiraniji mode, pa i nečedne, u tolikoj mjeri da je već sasvim očito da je takvo odijevanje nepristojno. Izgubile su i sam pojam opasnosti: izgubile su urođeni osjećaj za čednost.” Ove riječi, izgovorene prije 50 godina danas odzvanjaju istinitije nego ikada (i ne samo za žene). Jer u današnjem postkršćanskom društvu gdje je nedolična i neprikladna odjeća postala pravilo čak i među dobronamjernim i odanim katolicima, veliko je neznanje o onome što bismo mogli zvati odgovarajuća kršćanska čednost. Da, čak i najkreposniji katolici koji svakodnevno idu na Misu i imaju prisan odnos s Isusom, obično nisu sasvim upoznati s naukom Crkve o ovom području.

Naša je namjera u njemu razmotriti sveopće pitanje Pristojnosti. Ponukani smo ovo učiniti prisjećajući se nedavnih snažnih izjava našeg Svetog Oca (Papa Pio XII.): „U pogledu odijevanja, čednost zahtijeva napose dvije stvari: prvo, brigu da se čistoća ne otežava sebi ili drugima vlastitim načinom odijevanja; i drugo, razborito ali snažno i odvažno se suprotstaviti stilovima i navikama koji su opasnost za čistoću bez obzira kako bili rašireni i popularni ili prihvaćeni od drugih“.

I nebo nas upozorava da pružimo “snažan i odvažan otpor stilovima i navikama” za koje Gospa Fatimska 1919. kaže blaženoj Jacinti Marto: "Bit će uvedeni određeni načini odijevanja koji će Gospodina jako vrijeđati. Oni koji služe Bogu ne smiju slijediti takvu modu. Crkva ne poznaje modu. Gospodin je uvijek isti.” Iz toga je razloga Papa Pio XII. čak prije 50 godina izjavio: “Koliko je mladih djevojaka koje ne vide ništa loše u tome da slijede određene bestidne stilove kao tolike ovce. Zacijelo bi se zacrvenjele kad bi samo znale kakav utisak ostavljaju i kakve osjećaje bude kod onih koji ih gledaju.”

Znam da će neki na ovo gledati sa čuđenjem, simpatijom, empatijom ili nekim gnušanjem, svejedno čime. Pa ću svoj osvrt na ovaj problem završiti kao što je papa Benedikt XVI svoj počeo u svojoj knjizi „Uvod u Kršćanstvo“ u poznatoj Kierkegaardovoj priči o klaunu i selu! A priča govori o putujućem cirkusu u Danskoj kojeg je zahvatio požar, gdje direktor cirkusa primjetivši požar brzo pošalje klauna iz cirkusa koji je već bio spreman za predstavu da ode u selo po mještane da pomognu u gašenju, jer je bila opasnost da preko pokošenih i suhih polja požar zahvati i selo. No klaun došavši u selo, molio je da ljudi dođu i pomognu gasiti, no stanovnici sela smatrali su klaunovu sliku tek reklamnim trikom da privuče ljude u cirkus, pa su mu se smijali i pljeskali. Ali klaunu je bilo više do plača nego do smijeha i uzalud je preklinjao i objašnjavao kako to nije trik i kako zaista gori. I što je on više molio ljudi su jače pljeskali, i na kraju kada su shvatili da je riječ o stvarnom požaru, cirkus i selo više nisu mogli spasiti. 

Dalje navodim citat iz ove papine knjige: „Cox iznosi ovu priču kao primjer za Može govoriti što hoće, on već ima svoju etiketu i svoje mjesto na osnovi uloge koju igra. Svejedno kako se ponašao i na koji način pokušavao prikazati ozbiljnost stvari, već se unaprijed situaciju teologa danas, videći u klaunu koji nije uopće u stanju svoju poruku prenijeti ljudima — sliku teologa. Njega u njegovoj klaunovskoj odjeći iz srednjeg vijeka, ili iz bilo koje druge prošlosti, ljudi uopće ne uzimaju ozbiljno. Zna se da je on samo — klaun. Zna se ο čemu govori i zna se da samo predstavlja nešto što sa stvarnošću ima malo ili nikakve veze. Tako se on može mirno saslušati, bez velikog uzbuđivanja nad onim što govori. U ovoj je slici, bez sumnje, prisutno nešto od one tjeskobne zbilje u kojoj se danas nalaze teologija i teološki govor; nešto od one teške nemogućnosti da se razbiju uobičajene misaone govorne šablone i da se stvar teologije prikaže kao zbilja ljudskog življenja. A možda naš ispit savjesti mora biti čak i radikalniji.
Možda moramo reći da ova uzbudljiva slika — makar u sebi i sadržavala mnogo što istinito i razmišljanja vrijedno — još uvijek stvari pojednostavnjuje.“
 
Nadam se da sam bio jasan dovoljno, iako za ovaj problem ima jako puno materijala, i znam da nisam teolog, ali se već sad osjećam kao klaun sa onog drugog gledišta! Nekima će se ovo činiti i kruta hrana za dojenčad, ali ako je potrebno neka se i zubi polome da bi se čovjek, spasio nahranivši se!

 Goran V.

Nasljeduj Mariju

Čednost je krepost. I prva i druga imenica iz ove rečenice se danas rijetko čuju, gotovo da su postali arhaizmi. Kada trebati objasniti što znači čednost, kojim ćete riječima opisati? Što znači kada je netko čedan?[1]
 

Reći nekome da je čedan danas je češće podrugljiva konotacija a rjeđe u smislu pohvale.

Čednost se često poistovjećuje s krepošću čistoće koja je znak čovjekovog integriteta, njegove cjelovitost i rasta u ljubavi. Čovjek koji ima krepost čistoće zna razlikovati grijeh i čuvat će se od svega što bih ga mogla i na najmanji način raniti. S druge strane onaj koji ne posjeduje čistoću srca, misli, riječi, on je razdijeljen u sebi. Kroz kreposti čovjek postaje cjelovit, kroz grijeh postaje razdijeljen, razbijena posuda. Svakako ovdje treba naglasiti kako naziv đavao dolazi od riječi diabolos ili razdijeljen.

Dakle, čednost je duhovna karakteristika koja se manifestira na tijelu, odnosno kroz odnos čovjeka prema svome tijelu. Odijevanje je jedan aspekt čednosti i stoga je način odijevanja vrlo važno jer odjeća čuva čovjekovu nutrinu i čistoću. Ako netko bira nečedno odijevanje izlaže sebe utjecaju grijeha, npr. žene koje misle da nema ništa loše nositi uske kratke suknje ili izazovne majice i sl., umjesto da budu podložni Božjim zakonima, sebe podlažu grijehu. Mnoga proroštva[2] koja je crkva priznala govore o vremenima kada će vladati nečednost što je velika opasnost jer čovjek koji odbacuje kreposti čistoće, odbacuje milost i puninu blagoslova bez koje život blijedi i sve se lomi u buci nemira i neredu koji donosi grijeh.

Ljudi su svjesni kada biraju odjeću koju ne trebali oblačiti pa umiruju savjest kada govore: „To je danas normalno. Svi tako nose.“ Nije normalno reći da je nešto normalno ako nije. Kad je nešto dobro, dobro je u svako vrijeme. Kada nije dobro, nema tog vremena koje će to promijeniti.  Nečednost je u čitave naraštaje unijela strahovit metež i nered i tako otvorila širok put kulturi smrti.

Kako se nakon svega vratiti onoj ljepoti i čistoći?

Gledajte u Presvetu Djevicu Mariju. Ona je predivan primjer kako kroz poslušnost Bogu čovjek postaje svet i krepostan.

Marija iz Nazareta ne traži da sve vidi kako bi se odlučila hoće li vjerovati, Njoj je dovoljno da Bog sve vidi i zato mirno kaže svoj „fiat“. A mi tako često stanemo pred svojim ograničenjima, inzistiramo da nam se sve podastre i da sve razumijemo i mnogi zaključe da Božji zakoni nemaju smisla jer ih sami ne mogu razumjeti. U svojoj oholosti, unutar svojih ograničenja inzistiramo da sve bude svedeno na našu mjeru pa se buntovno odbacuje sve što se samo kroz poniznost može spoznati. Oduvijek je mudrost zaobilazila one koji se oholo uzdižu.

Marija je Puna Milosti i za nas čuva milost koju smo mi izgubili svojim ponosom i taštinom.

Započnite s molitvom krunice i polako će se srce oblikovati u onakvo kakvo je u svojoj biti, onako kako to naš Bog želi za nas.

Prekrasni su zazivi Mariji u Lauretanskim litanijama. Zvijezda jutarnja, Prijestolje mudrosti, Vrata nebeska…Ima nade za svakoga jer Marija je Utočište grešnika.

Odjevena je u sunce, Kraljica neba ali uvijek tako blizu jer je Majka koja je uvijek uz svoju djecu. Što smo bliže Mariji, bliže smo Bogu jer i danas, kao onda u Kani, ona nas zagovora  pred Gospodinom: Vina nemaju. Vjere nemaju. Čistoće nemaju. Radosti nemaju... I po Njenoj molitvi, Gospodin Isus vodu pretvara u vino, umnaža vjeru i daje nam čisto i radosno srce.

---

[1] (KKC toč. 2338. – 2339.) 
[2] Gospa od Dobrog Uspjeha je prilikom ukazanja svetoj redovnici Marijani u Quitu, Ekvadoru, u 17. stoljeću rekla proroštvo za kraj 19. stoljeća i posebno za 20. stoljeće http://www.olrl.org/prophecy/goodsuccess.shtml.  Gospa Fatimska je rekla bl. Jacinti Marto prema članku „Oni koji službe Bogu ne bi trebali slijediti modu“.

Odijevanje za katolike u crkvi i izvan nje

Način odijevanja je vrlo važan jer odjećom čuvamo svoje tijelo, ali i nutrinu. Svrha ovog članka nije pametovati s visoka nego jednostavno predstaviti kršćansku istinu koja će pomoći iskrenim katolicima da zamijene lažni mentalitet onim pravim katoličkim, koji je u skladu s Božjom voljom.

 Čednost i dostojanstvo osobe
“Kršćansku čednost u odijevanju valja podučavati ‘pod  svaku  cijenu’. Treba početi s najmlađima da se u njihovo srce ukorijeni duh kreposti, osjećaj neizbrisivoga dostojanstva ljudske duše.” (Papa Pio XI.)
Definirajmo najprije pojam čednost s katoličkog stajališta. Čednost je vrlina koja određuje nečije ponašanje u odnosu  prema spolnosti; ta vrlina stavlja  pod kontrolu elemente ponašanja – riječi, djela i način odijevanja – kako bi se izbjeglo neprikladno tjelesno uzbuđenje. Biti čedan znači čuvati svoju intimu, ne otkrivati ono što treba ostati skriveno. 
U Katekizmu Katoličke Crkve za čednost se koristi sinonim ‘čistoća’: “Čista osoba održava cjelovitost snaga života i ljubavi koje su u njoj. Ta cjelovitost osigurava jedinstvo osobe i protivi se svakom ponašanju koje bi je ranilo. Ne podnosi ni dvosmislen život, ni dvosmislen govor. Čistoća zahtijeva postizanje kontrole nad sobom, što je odgoj za ljudsku slobodu. Alternativa je jasna: ili čovjek zapovijeda svojim strastima i postiže mir, ili se pušta da ga zarobe i postaje nesretan“. (KKC toč. 2338. – 2339.) Oblačiti se čedno znači svjesno izbjegavati napast, odnosno ne dovoditi druge u napast. Naše tijelo i odijevanje nije izlog u koji je svatko pozvan zaviriti, nagnuti se, dotaknuti i slično. Ono u svojem dostojanstvu stvorenja i djeteta Božjeg kao dio bića sudjeluje u spasenju cijelog bića te je stoga pozvano na svetost. Ono je dar samo jednoj osobi u svetosti življenja  sakramenta ženidbe. Stoga ima puno uzvišeniju svrhu od pukog zadovoljenja  neprosvjetljenih strasti.
Postoje dva vida kršćanske čednosti u odijevanju: izbjegavanje prigoda da drugome budemo povod za grijeh i biti ispunjen duhom čednosti, nadahnut dubokom ljubavlju prema kreposti čistoće i pravim razumijevanjem kako je svrha naše odjeće uzdići dostojanstvo ljudskog tijela. Prekrivanjem tijela otkrivamo svoje dostojanstvo, ne želimo otkriti ono što treba ostati skriveno. Poznato je kako je zametak skriven u ljusci. Ako u znatiželji ljusku otvorimo, nikada neće biti ploda jer i ovdje vrijedi pravilo skrovitosti.  Čovjekova spolnost je dragocjena i zato ju treba čuvati od nepozvanih. To se postiže čednim odijevanjem jer čednost čuva čovjekovu osobnost i pomaže mu da se u potpunosti ostvari i živi život u punini.
Kreposti čovjeka vode do integracije i cjelovitosti u kojoj postaje svjestan svojeg dostojanstva, kao muškarca i žene stvorenih na sliku Božju. Tjelesna privlačnost je sama po sebi dobra, no grijeh je često pretvara u požudu. Nečedno odijevanje čovjeka onesposobljuje za ljubav i poštivanje drugih jer je doveden u napast u kojoj više ne primjećuje osobu kraj sebe već samo tijelo. Danas, u doba velike moralne bijede i pokvarenosti, trebamo obnoviti krepost čistoće u obitelji, u svojoj sredini i čitavom društvu. S razlogom se u suvremenoj kulturi naveliko napada upravo ova krepost, jer bez nje čovjek vrlo lako pada u ostale grijehe, živi nesređenim i neurednim životom te postaje nesposoban slijediti Božje zakone.

Negativni društveni utjecaji
Duboke promjene u društvu možemo pratiti od Industrijske revolucije. Razvojem tehnike čovjek se sve više udaljava od potrebe za duhovnim i sve više usmjerava na materijalno. Brojni revolucionarni izumi čovjeku su dali privid njegove snage koja u svojoj oholosti briše granicu dobra i zla, čovjek postaje sam sebi dovoljan. Jedna od velikih promjena je vidljiva i u načinu odijevanja koje sve više gubi obilježje čednosti i dostojanstva osobe. Modna industrija plasira nečedne modne trendove koji se nakon prvotnog protivljenja danas najnormalnije podrazumijevaju. U borbi za jednaka prava s muškarcem, žene su počele nositi hlače, poslovna odijela, pa čak i kravate; u modu prvi put dolazi kratka ‘zalizana’ frizura, dužina haljina, nogavica hlača i rukava je sve kraća. Žene su se izborile za svoje pravo, ali su izgubile dostojanstvo pristajući nositi odjeću koja se protivi čednosti.
Dekadencija se nastavlja 60-tih godina prošlog stoljeća kada seksualnu revoluciju u stopu prati modna revolucija koju predvodi Mary Quant, modna kreatorica mini-suknji i kratkih hlačica. U svojoj je izjavi 1967. godine: “Volim vulgarnost, dobar ukus je mrtav, živjela vulgarnost!”, vrlo jasno ukazala odakle crpi ideje za svoje kreacije.
Modna industrija ide za tim da kroz odjeću izloži tijelo senzualnosti i seksualnosti. Modne revije nerijetko nude prilično zastrašujuće prizore novih kreacija koje pokazuju nepoštovanje prema čovjeku, a veličaju izopačenost i apsurdnost. Stvaranjem vulgarne i spolno liberalne kulture nastoji se zamijeniti katolička kultura.
Na žalost i mnogi kršćani se tu ne snalaze pa podliježu “modi” nošenja neprimjerene odjeće koju mogu vidjeti u izlozima trgovina, na ulici, u medijima; no katolici ne smiju zaboraviti da ako većina prihvaća takav način odijevanja, ne znači da su u pravu.
“U ovim nesretnim vremenima vladati će razuzdana rastrošnost koja će djelovati tako da ostatak namami u grijeh, osvojit će brojne lakoumne duše koje će biti izgubljene. Nevinosti se gotovo neće moći pronaći kod djece, niti čednosti u žena i u ovom presudnom času potrebe za Crkvom oni koji bi trebali govoriti – zašutjet će.” Gospa u Fatimi govori o tome kako će biti “uvedeni određeni načini odijevanja koji će Gospodina jako vrijeđati. Oni koji služe Bogu ne bi trebali slijediti takvu modu. Crkva ne poznaje modu. Gospodin je uvijek isti.”
Ovdje treba primijetiti da moda sama po sebi nije loša. Gospodina vrijeđa nečedna moda. Danas se ne moramo odijevati isto kao prije dvije tisuće godina, ali moramo slijediti ista mjerila. Dizajn i materijali jesu novi, ali svrha je odjeće uvijek ista. Ne smijemo se ravnati prema javnom mišljenju nego prema Istini koju imamo po autoritetu Crkve. Katolici su pozvani biti protuteža ovoj protukatoličkoj kulturnoj revoluciji. Jedan od načina na koji bi mogli i trebali to učiniti je birati odjeću koja odražava našu kršćansku vjeru. Papa Pio XI. upozorava kako je „nemoguće združiti sramotnu nečednu žensku nošnju i ispovijedanje katoličke vjere”. Sveti Pavao nam poručuje da se ne suobličujemo ovomu svijetu, nego da se preobrazimo obnavljanjem svoga uma kako bi mogli uočiti što je volja Božja, što je dobro, ugodno, savršeno. (Usp. Rim 12,2 ).

 Odijelo (ne)čini čovjeka
“Odgovarajuća odjeća nas čini ljudima.” (o. William C. Breda )
“Bistar i razuman čovjek kreće se svojim svijetom u pristojnoj i prikladnoj odjeći.” ( G.K. Chesterton )
Odjeća ima trostruku svrhu: treba biti čuvarica sramežljivosti, zaštita protiv nevremena te napokon ćudoredan i prikladan ures, pa stoga prilikom odabira odjeće kod odijevanja trebamo se upitati tri stvari: kakvo je vrijeme?; za koju priliku se odijevam?; je li odabrana odjeća čedna? Svrha odijevanja nije samo naša ugodnost, nego poštivanje i izgradnja bližnjega i iznad svega trebamo ugoditi Bogu što za mnoge znači odricanje od vlastitih želja i suprotstavljanje ‘često nametnutim’ načinima odijevanja.
Odjeća treba biti ne samo čedna nego i lijepa i elegantna što je stvar dobrog ukusa koji ne ovisi o novcu. Upravo oni koji su bogati često pokazuju manjak dobrog stila. Čovjek koji slijedi Božje zakone, postaje profinjen i u njegovom životu se s vremenom sve više pokazuje sklad, čistoća, jednostavnost i ljepota. Takve ljude ćete uvijek primijetiti.
Način odijevanja je također posljedica klimatskih prilika i kulturološkog utjecaja pojedinih geografskih područja. Uzmimo samo primjer Arabije, Amazonije, Dalekog istoka ili Laponije. Razlika je velika, no zbog globalizacije u mnogim zemljama svijeta način odijevanja sve više poprima obilježja zapadnog svijeta.

Razlika u odijevanju – žene i muškarci
“Žena ne smije na se stavljati muške odjeće, a muškarac se ne smije oblačiti u ženske haljine. Tko bi to učinio bio bi odvratan Jahvi, Bogu svome.” (Pnz 22:5)
Prateći sva povijesna razdoblja odjeća za muškarce i žene bila je različita dok u današnje vrijeme nestaju razlike u odijevanju između spolova. Kulturni prevrat uključuje preokret u stilovima u kojima se javlja “nemaran”i “opušten” izjednačavajući i vulgaran način odijevanja i ophođenja koji bi trebao zamijeniti postojeći red i vrijednosti koje je njegovala kršćanska civilizacija. Danas postoji poprilična zbrka u odijevanju, vrlo je teško prema odjeći razlikovati muškarce i žene, roditelje i djecu, učenike i profesore, vjersku ceremoniju i piknik. Odijevanje se mijenja u smjeru snažnog nametanja ideje jednakosti spolova (ista odjeća za oba spola) i izjednačavanja društvenih staleža. Najpopularniji način odijevanja i za muškarce i za žene sveden je na traperice i pamučnu majicu. Na taj način ne poštuje se osobna odgovornost koju nosi određena životna dob ili služba, kao ni komplementarnost uloga muškarca i žene. Bog je čovjeka stvorio kao muško i žensko (Post 5:2 )  i stoga iako su jednaki po dostojanstvu, stvoreni su različiti jer su im namijenjene različite uloge kojima se međusobno nadopunjavaju. Danas rodni ideolozi spolni identitet nastoje redefinirati prema unisex društvu i transhumanizmu. Djeca se uvode u svijet odraslih prije vremena, a roditelji zamišljaju da su vječna djeca.

Odijelo ipak čini čovjeka

Odjeća je vanjski znak čovjekove nutrine. Katolici koji žive kreposno oblikuju svoju osobnost, integritet koji se jasno odražava na svim područjima života pa tako i odijevanju. Živimo u vremenu u kojem se katolicima nameće čitav niz liberalnih ideja koje se mogu kratko opisati kao one koje mnogo obećavaju, malo daju a sve uzimaju. 

Mnogi ostaju zbunjeni i na kraju prihvaćaju mentalitet svijeta, a posljedica toga je neosjetljivost za svetost i gubitak moći razlikovanja dobra i zla, jer pristajanjem uz svijet sve postaje relativno. Nešto može biti i ne mora, i jest i nije, što dovodi do tolike nejasnoće da čovjek sam sebi postavlja pravila. 

Zanimljivo je vidjeti kako su kraljevi i plemići bili raskošno odjeveni. Njihova odjeća je bila znak njihovog ugleda i moći. A katolici imaju dostojanstvo veće od svih zemaljskih kraljeva, i zato bi i naše odijevanje trebalo biti odraz bogatstva koje nosimo. Mi nismo slučajni prolaznici koje mijene svijeta vuku na svoje strane, nego Djeca živoga Boga, koje je On sam otkupio od propasti, ne novcima ili nečim što gubi vrijednost, nego Krvlju svoga Sina.

Još jedna usporedba o kraljevima i plemićima koju vrijedi istaknuti. Dakle ovi su uvijek bili odjeveni u najljepše haljine, dok su robovi i mnogi obespravljeni, bili skoro pa goli i njihova golotinja je bila znak da su ljudi bez slobode. Kada napravimo usporedbu s današnjim vremenom vidimo kako se upravo bogataši pokazuju u golotinji, i to nije slučajno jer i danas je nečija golotinja znak  ropstvu grijeha.  

I ove nedjelje je nekoliko žena na nedjeljnu  svetu  misu  došlo u dekoltiranim majicama,  golih ramena, prekratkih haljina, preuskih hlača, a veći dio muškaraca u sportskom ležernom izdanju. Početak je ljeta i ovakvi prizori će se ponavljati. Odlučili smo putem bloga podijeliti razmišljanja o ovoj temi i potaknuti druge da više obraćaju pažnju na svoj način odijevanja. Svijet privlači svojim sjajem a mi znamo kome smo povjerovali i čiji zakon slijedimo. Zato se trebamo oduprijeti i ne suobličavati sa svijetom, nego i u najmanjem biti i ostati vjerni Gospodinu. Neka nas i po odijevanju prepoznaju kao Njegove.

Uzor u tome nam je Presveta Djevica koja nas sve obasjava svojom Čistoćom i Ljepotom, i Majčinski nas poziva da slijedimo Krista i nauk koji je povjerio svojoj Crkvi.