petak, 31. srpnja 2020.

Kult Maske


Crkve su sada ponovno otvorene u nadbiskupiji Detroit za "javne Mise", ali katolici još nisu slobodni. Pravila za dopuštenje da klekneš na Kalvariji su u savršenom skladu s pravilima države. Kontrola. Socijalna distanca. Pokrivala za lica. Baš za sve.

Nadbiskup se poklonio guverneru. Po naredbi princa Crkve, nasljednika apostola, svećenik mora biti poslušan, ljudi se moraju pokoriti. Maska se mora nositi.

To je strašno. Ljudsko lice je divna stvar. Ono je opipljiv znak otajstva svakog ljudskog bića. Ono otkriva identitet osobe - jedinstveni, nezamjenjiv, stvoren na sliku Božju. Lice odaje tračak duše. Postoji jedna stara latinska uzrečica:  Vultus est index animi. To znači: Lice je pokazatelj razuma. Pa zašto bismo ga onda pokrivali? Što se skriva? Postoji laž iza svega ovoga.

Frustra unusquisque proximo suo
Labium subdolum
In corde et corde locuti sunt.

Svatko laže svome bližnjemu,
govori usnama lažljivim i srcem dvoličnim.(Psalam 11)

Postoji nešto odvratno u vezi sa zagušljivom maskom. Osim što pokriva i nos i usta, ona izobličava strukturu lica. Pogledajte grupu maskiranih ljudi, dobro ih pogledajte. Oni ne izgledaju humano. Donji dio lica je zamaskiran grotesknom izbočinom. Njihov identitet je skriven. Nema komunikacije emocija. Nema neverbalnih znakova za raspoznavanje za razumijevanje kolege čovjeka. Osmjesi, mrštenja, grimase, zijevanja, cerekanja, sve je to skriveno pod sveprisutnom maskom.

Ali ljudi je svejedno nose. Ona pokazuje da slijede pravila, čak i nadbiskup.

Bolje bi nam bilo da otvorimo oči na indoktrinaciju koja se tu zbiva. Tjeraju nas kao stoku u obor kolektivne nesvijesti. Nošenje maske nema nikakve veze sa zarazom. Nema nikakve veze sa zaustavljanjem njezina širenja ili sa zaštitom ranjivih ili sprječavanjem novom vala. To su slogani, fraze koje se lako pamte koje su izmislile, sigurna sam, neke skupe firme za odnose s javnošću, poput ove nove: Budite na sigurnom doma. Sigurni od čega?

Smrti. Svoje vlastite i svih drugih. To je ono što ih plaši. I zbog čega se predaju diktatorima.

Ali stopa smrtnosti virusa (ili njegovih komplikacija) je manje d 0.5%. A taj postotak se također ne odnosi na čitavu populaciju. Odnosi se na one zaražene. Možda bi netko mogao pokušati računati i shvatiti kolika je smrtnost za čitavu populaciju. Koliko bi nula došlo iza decimalne točke?

Ne samo to nego mnoge od 'komplikacija' bi zapravo mogle biti post-viralne u bolnici stečene infekcije (na eng. HAIS) poput sepse, gljivičnih patogena, pneumonije ili - što nam puno toga govori - pneumonije povezane s respiratorom. Ti slučajevi su brojni. Skoro 100,000 amerikanaca umire svake godine od bolničkih infekcija, a 1.7 milijuna se od njih razboli. A nisam vidjela da neki guverner proglašava karantenu radi toga.

Voljela bih da neki genijalni statističar odvoji smrti povezane s bolničkim infekcijama od korone. Kladim se da bismo naučila da i puno manje od 0.5% COVID pacijenata zapravo umire od tog virusa.

To bi stavilo čitavu ovu kontrolnu vježbu u pravu perspektivu. Ali ne i ako su vam već isprali mozak. Ne ako ste se podčinili svojim "stručnjacima". Jer ako prestanete koristiti mozak koji vam je Bog dao, oni će vam reći što da mislite. Oni imaju dovoljno "istraživanja" da potkrijepe svoje tvrdnje. Vi ništa ne možete odlučiti sami za sebe. Vi ne znate dovoljno.

Kontrolori - vladajući, akademski i znanstveni - nisu samo zatočili gospodarstvo, oni su zatočili i ljudima razum. Posljedice tog psihološkog ubojstva trajat će dulje od uništenja tvrtki.

Ali stručnjaci za imidž i stvoritelji agende su odlučili pod svaku cijenu imati svoje novo društvo. Ova "kriza" je uzbudljiv korak u metamorfozu ljudske rase. Započeli su s novim valom propagande, gurajući nam je niz grlo poput neispravnog respiratora. Bit će novi val na jesen, oni inzistiraju. Milijuni, možda stotine milijuna ljudi umrijet će ako se ograničenja ukinu. Ljudi se možda neće vratiti normalnom, mentalno zdravom životu. Oni se moraju bojati.

Oni moraju nositi Masku. Maska će ih čuvati.

Je li maska medicinski efikasna to nije važno. Ozbiljna indoktrinacija počinje. Vaše lice mora biti pokriveno. Odbiti nositi Masku znači da ti nije stalo do drugih, već samo do sebe. Ti si sebičan. Sljedeća stvar koja slijedi je da će netko to proglasiti zločinom iz mržnje.

"Slušaj", kažu svojim račvastim jezikom. "To je mala stvar nositi masku, mali čin ljubavi, izraz ljubaznosti." Možeš nositi maramu ili šal ili kiruršku masku. Nema problema. Simbol je važan, to je kao značka brige o drugima. A zlo vreba iza tog lažnog suosjećanja. Ezoterični snovi novog čovječanstva, rase heroja se materijaliziraju u stvarnom vremenu. A to nije kraljevstvo Božje.

Bolje nam je da znamo čitati znakove inače ćemo biti prevareni. Bolje nam je gledati na čitavu stvar očima kršćana.

Postoji plan koji su uveli za našu transformaciju. Prvi korak je stvoriti jedinstvo. Možda se, nakon Abu Dhabija, ono može zvati zajednica ljudskog bratstva, udruživanje svih ljudi svijeta. Dvije stvari će biti potrebne da bi se to moglo postići: bit će obavezno i bit će univerzalno. A Maska upravo odgovara tim njihovim ciljevima.

U pripremi za to konačno unificiranje, nešto što se samo može opisati kao kult javlja se među ljudima. Hoćemo li to nazvati kult Maske? Bilo bi prikladno. Na isti način kako mi pokazujemo našu katoličku vjeru noseći križeve ili medaljice, isprepličući krunicu oko naših ručnih zglobova ili noseći crkveni veo, tako i nositelji maski signaliziraju svoje pripadanje novom konsenzusu pokrivanja lica. Neki ga ne vole, a neki uživaju u njemu. Većina ih uopće niti ne razmišlja o tome - nešto poput vezanja pojasa u autu. To će ih zaštititi.

Ali moramo razmišljati o tome. Jer ako nećemo, naći ćemo se u mentalnoj divljini gdje je stvarnost tamo gdje ti kažu da je. Poput svih kultova, kult Maske predstavlja se kao nešto dobro. On priziva duboke ljudske nade, ublažava strahove i nadahnjuje snove. Kada to ne bi bilo tako nitko mu se ne bi priključio. U sekularnom društvu (ili otpadničkoj crkvi) ljudi su prepušteni sami sebi. Život za mnoge od njih nema vrijednosti niti svrhu osim zemaljskog zadovoljstva. Pa opet, ipak ljudi nekako znaju da su stvoreni za nešto više. Njihova srca vape za značenjem, za nečim što će im pomoći da se osjećaju da negdje pripadaju u ovom bezbožnom svijetu.

I tu ulazi na scenu Maska.

Ona, naravno, mora biti obavezna, za sve. Ako samo pojedinci obuku beskorisnu masku, to ne znači ništa; potreba da se bude dio nečega važnoga nije ispunjena. Osoba se još uvijek bavi samim sobom. Ali ako Znanost, novi bog bezbožnih, zatraži univerzalnu usklađenost onda nošenje filtera za lice preuzima značenje nečeg većeg. 

Refren odzvanja u željnim ušima: "We're in this together." (U ovom smo zajedno.) Ako ljudi sakriju svoja lica, oni mogu osjećati da pripadaju nečemu. Oni mogu pokazivati solidarnost s čitavom ljudskom rasom, rasom koju je poharala smrtonosna bolest i njezin sam opstanak je u opasnosti.

Mogu se osjećati dobro u vezi sebe. Ako nose Masku, oni mogu čuvati ljude sigurnima. Oni mogu učiniti nešto značajno.

Ali nositelji Maske plaćaju stravičnu cijenu za te zablude. Njih je porobio virus, Corona, mikrob koji izgleda više kao buzdovan negoli kruna. Maska će biti livreja njihovog pokoravanja zauvijek. Nema povratka na staro. Oni pripadaju krdu i sad su podložni njegovim pravilima.

Bilo bi dovoljno loše da se Maskijani drže samo svojih i da ostave nas ostale na miru. Ali ne. Nošenje Maske je postala patološka opsesija, Sloboda otkrivenih lica gleda se kao prijetnja njihovoj sigurnosti i, što je još značajnije, njihovom osjećaju predanosti većem dobru. Oni se bore protiv fantomske opasnosti.

Za sada je većina njihovog oružja psihološko - ponižavanje, bojkotiranje, isključivanje, klevetanje. Ali sve je više i drugih puno ozbiljnijih napada. Poziva policije, video objava na društvenim mrežama, grubih konfrontacija. Bojim se da to neće uskoro završiti; bez otpora planovima Mjenjača svijeta, dolaze nam prilično zastrašujuća vremena.

Radi raznih bezumnih prihvaćanja svake vrste odvratnosti - moralnih, bioloških i liturgijskih - nisam baš optimistična da možemo kroz sve ovo proći neozlijeđeni. Toliko dugo dok naše društvo prihvaća legalizirani grijeh i ignorira pokvarenost, mi imamo problem. Svaki put kad pristanemo na vladavinu laži, sve se više i više udaljavamo od Istine koja nas oslobađa. Da bi se red u našoj zemlji obnovio, amerikanci prvo trebaju biti dobri.

Jesmo li na početku vremena žalosti? Tako to meni izgleda. Poplava apostazije nas je prekrila; grad Božji je opljačkan. Ne izgleda vjerojatno da će Projektanti stati kod Maske i društvene distance. Možda će uspjeti uvesti i prisiliti nas na čipiranje i nedobrodošlo cijepljenje. Ja se molim da neće.

Ali ovo je zemlja, napokon, mjesto kušnji i nedaća. Moramo odbiti pristati na laž i grijeh. Samo kada naši umovi budu slobodni od luciferijanskih laži, znat ćemo što trebamo učiniti. A i samo onda ćemo imati hrabrost i integritet to i učiniti. Kao što je sv. Bernard običavao govoriti usred nedaća: "Quid hoc ad aeternitatem?" (Što je to prema vječnosti?) Mi smo katolici, djeca Najvišega, a to je SVE. Zašto bi dopustili da nas kao stoku podvrgnu impotentnim bogovima? Dok lutamo ovom dolinom suza, moramo se držati uskoga puta. S pogledom prema naprijed, uspravnih ramena, mi ćemo ispuniti svoju sudbinu - neka bude blagoslovljen čas kada ćemo proći kroz vrata nebeska.


Susan Claire Potts, Ph.D.

Izvor

srijeda, 29. srpnja 2020.

Talijanska katolička udruga pokreće kazneni postupak protiv Svjetske zdravstvene organizacije



Bilješka urednika: Ovdje na The Remnantu smo 7. svibnja 2020. objavili "Apel za Crkvu i svijet katolicima i svim ljudima dobre volje" koji su potpisali osam biskupa, tri kardinala, mnogi teolozi, svećenici, liječnici medicine, novinari i katolički aktivisti.

Kao urednik novina "The Remnant" i ja sam bio jedan od originalnih potpisnika.

Apel se pojavio pod naslovom: Gore od smrti - upozorenje u vezi pandemije kardinala Zena, kardinala Müllera i nadbiskupa Vigana.

Radi se o dokumentu na tri stranice, objavljenom na šest jezika koji traži da vlastodršci poštuju neotuđiva prava ljudi i osnovne slobode u svjetlu pandemije COVID-19.

U apelu piše: "Država nema pravo miješati se iz bilo kojeg razloga u suverenost Crkve" i traži da se ograničenja u vezi slavljenja javnih Misa i sakramenata uklone.

Taj apel je sada prešao na drugu razinu. Organizacija iza njega Vicit Leo, objavila je sljedeću izjavu za medije na svojoj internetskoj stranici www.vicitleo.org u kojoj najavljuju svoju namjeru da "pokrenu kazneni postupak protiv Svjetske zdravstvene organizacije i drugih za koje Vicit Leo smatra da njihovo ponašanje ulazi u kaznenopravnu sferu".

Naravno da mi u "The Remnant"-u podržavamo tu inicijativu i tražimo naše čitatelje da pomognu i mole za uspjeh ove važne inicijative koju poduzimaju naši tradicionalni katolički talijanski saveznici . MJM

Objava za medije

Sve veći broj ljudi širom svijeta postaje sve zabrinutiji zbog prisilnih mjera koje poduzimaju vlade da bi se borile protiv COVID-19. A možda su najzabrinuti zbog daljih mjera koje predlažu moćna neizabrana tijela poput SZO.

U svibnju je talijanska udruga Vicit Leo pokrenula internacionalni "Apel za Crkvu i svijet" koji je potpisalo nekoliko kardinala i biskupa zajedno sa stručnjacima iz medicinskih i znanstvenih profesija, uključujući i takva velika imena poput nećaka predsjednika Johna F. Kennedyja odvjetnika Roberta F. Kennedyja Jr..

Apel, koji možete ovdje pročitati, izražava ozbiljnu zabrinutost za ljudska prava radi karantena po čitavom svijetu, praćenja mobitela i predložene provedbe prisilnog nošenja maski i obaveznog cijepljenja. Ona tvrdi da "mnogi autoriteti u svijetu znanosti i medicine potvrđuju da je medijska uzbuna zbog COVID-19 potpuno neopravdana".

Dva mjeseca kasnije i stajališta iza apela počinju preuzimati oblik kampanje internacionalne mreže za ljudska prava koja namjerava pokrenuti kazneni postupak protiv SZO i drugih za koje udruga smatra da njihovo ponašanje ulazi u kaznenopravnu sferu.

U nedavno objavljenom pismu za kampanju, koje možete pročitati ovdje, obavještavamo čitatelje da će "u sljedećim mjesecima udruga Vicit Leo pokrenuti niz važnih i opsežnih sastanaka i istraga pod nadzorom svojeg znanstvenog, sudbenog i etičkog vijeća" i da će se to dogoditi u različitim zemljama Europe, Americi i širom svijeta.

Udruga Vicit Leo traži ljude koji dijele brige izražene u apelu da nam pomognu tako što će se uključiti u kampanju i da im se jave oni s profesionalnom ekspertizom u pravu, medicini, prirodnim znanostima, novinarstvu i političkom lobiranju da bi postali dio profesionalne podrške ovom internacionalnom projektu za ljudska prava.

subota, 25. srpnja 2020.

Molitva križarske vojne zadovoljštine euharistijskom Srcu Isusovu biskupa Athanasiusa Schneidera

BISKUP POZVAO KATOLIKE SVIJETA U KRIŽARSKI RAT: Ovo je zastrašujuće zlostavljanje, ne smijemo samo gledati!

Hitan poziv svim katolicima svijeta



Biskup Athanasije Schneider poziva katoličko svećenstvo i laike širom svijeta da se ujedine u križarski pohod za grijehe protiv Isusa u svetoj Euharistiji.

Poziv dolazi zbog brojnih slučajeva oskvrnuća i svetogrđa protiv Presvetog Sakramenta, koji su naglo porasli zbog reakcija na koronavirus što biskup naziva neviđenim zlostavljanjem euharistijskog Gospodina.

U izjavi, biskup Schneider, pomoćni biskup u Astani, kaže da takva zloupotreba uključuje i raširenu praksu primanja Euharistije na ruku, primanje Pričesti bez ispovijedi i prizivanje protestanata i preljubnika na Pričest.

Napominje da se u trenutnoj pandemijskoj krizi strašna zlostavljanja strahovito povećavaju.

"Mnoge biskupije diljem svijeta nalažu primanje Euharistije na ruke te često na ponižavajući način uskraćuju vjernicima mogućnosti primanja Gospodina klečeći i na jezik i tako pokazuju zastrašujući klerikalizam", govori biskup i upozorava dalje na svećenike koji nose jednokratne rukavice za distribuciju Svete Pričesti.

Kaže kako svećenici koji rukavicama primaju Isusa prema njemu se odnose kao prema smeću.

"Divno euharistijsko Tijelo Kristovo dijeli kler i vjernici ga primaju kućanskim rukavicama za jednokratnu upotrebu. Tretiranje Presvetog Sakramenta rukavicama pogodnim za obradu smeća neizrecivo je euharistijsko zlostavljanje."

Oslanjajući se na mudrost velikih euharistijskih svetaca Crkve, kao i na spise pape Ivana Pavla II. o svetoj Euharistiji, biskup Schneider objašnjava da je Isusu Presveto Srce ranjeno zlostavljanjem i bijesom protiv Božanskog veličanstva, kojem sada svjedočimo.

"Isus Krist na misteriozan način nastavlja svoje muke u Getsemanu kroz vijeke u otajstvu njegove Crkve, a i u euharistijskom otajstvu", piše.

Biskup Schneider stoga poziva katolike da oponašaju primjer djece iz Fatime i da daju utjehu Skrivenom Isusu, euharistijskom Gospodinu.

"Nijedan istinski katolički biskup, svećenik ili vjernik laik ne može i ne smije ostati ravnodušan i jednostavno stajati i gledati.

Zato pokrećem križarski pohod širom svijeta za utjehu Euharistijskom Gospodinu", piše biskup i moli sve katolike svijeta da obećaju da će jednom mjesečno barem jedan sat provesti u euharistijskom klanjanju na tu nakanu. Također, rekao je da je pastoralno hitno i duhovno plodno za Crkvu uspostaviti jedan dan u godini kada ćemo se svi pokajati za zločine učinjene protiv Presvete Euharistije.

Učinimo to za Gospodina!


Molitva križarske vojne zadovoljštine euharistijskom Srcu Isusovu


O moj Bože, ja vjerujem u Tebe, klanjam Ti se, uzdam se u Tebe i ljubim Te! Molim Te oprosti onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se ne uzdaju u Tebe i koji Te ne ljube!


O božansko euharistijsko Srce Isusovo, pogledaj nas bespomoćne dok se pokajnička srca klanjamo pred veličanstvom Tvoje otkupljujuće ljubavi u Presvetom Sakramentu. Objavljujemo svoju spremnost da okajemo dobrovoljnom naknadom ne samo za svoje vlastite prijestupe već posebno za nevjerojatna svetogrđa, uvrede i ravnodušnosti kojima si uvrijeđen u Presvetom Sakramentu svoje božanske ljubavi u ovo naše vrijeme, posebno u praksi primanja Pričesti na ruku i primanju svete Pričesti u stanju nevjere i smrtnog grijeha!

Što više nevjera napada Tvoje božanstvo i Tvoju stvarnu prisutnost u Euharistiji, to mi više vjerujemo u Tebe i klanjamo Ti se, o euharistijsko Srce Isusovo, u kojem prebiva punina božanstva!


Što se više Tvoji sakramenti vrijeđaju, to čvršće mi u njih vjerujemo i želimo ih primiti s većim poštovanjem, o euharistijsko Srce Isusovo, izvore života i svetosti!


Što više Tvoj Presveti Sakramenat kleveću i vrijeđaju, to mu mi s većom ljubavi izjavljujemo: "O moj Bože, ja vjerujem u Tebe, klanjam Ti se, uzdam se u Tebe i ljubim Te! Molim Te oprosti onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se ne uzdaju u Tebe i koji Te ne ljube!", o euharistijsko Srce Isusovo, najvrednije svake slave!


Što Te više napuštaju i zaboravljaju u Tvojim crkvama to mi više želimo posjetiti Tebe koji prebivaš među nama u svetohraništima naših crkava, o euharistijsko Srce Isusovo, kuća Božja i vrata nebeska!


Što više slavlje euharistijske službe lišavaju njezine svetosti to mi više želimo podržati dostojanstveno slavlje svete Mise, koje je i izvana i iznutra usmjereno k Tebi, o euharistijsko Srce Isusovo, svetohranište Najvišega!


Što Te više primaju na ruke pričesnici stojeći i u stanju smrtnoga grijeha to mi više želimo činiti djela kajanja i pročišćavanja naših srdaca čestim primanjem sakramenta pokore, o euharistijsko Srce Isusovo, mire naš i pomirenje naše!


Što više pakao radi na propasti duša, to više neka naša revnost za njihovo spasenje gori vatrom Tvoje ljubavi, o euharistijsko Srce Isusovo, spasenje onih koji se ufaju u Tebe!


Što se više različitost religija opisuje kao pozitivna volja Božja i kao pravo utemeljeno na ljudskoj naravi i što više doktrinarni relativizam raste to ćemo mi više odvažno svjedočiti da si Ti jedini Spasitelj čovječanstva i jedini put Bogu Ocu, o euharistijsko Srce Isusovo, Kralju i središte naših srdaca!


Što više Tvoje zapovijedi zaboravljaju i krše, to ih mi više želimo držati uz pomoć Tvoje milosti, o euharistijsko Srce Isusovo, bezdanu svih kreposti!


Što više među ljudima vladaju senzualnosti, sebičnost i oholost, to mi više želimo posvetiti svoj život Tebi u duhu žrtve i samoodricanja, o euharistijsko Srce Isusovo, preplavljeno prijekorima!


Što žešće vrata pakla navaljuju protiv Tvoje Crkve i stijene Petrove u Rimu, to mi više vjerujemo u neuništivost Tvoje Crkve, o euharistijsko Srce Isusovo, izvore svake utjehe, onima koji ne napuštaju Tvoju Crkvu i stijenu Petrovu čak ni u najtežim olujama!

Što se ljudi više udaljuju jedni od drugih u mržnji, nasilju i sebičnosti, to mi više želimo biti bliski kao članovi jedne Božje obitelji u Crkvi i ljubiti jedni druge u Tebi, o euharistijsko Srce Isusovo, puno dobrote i ljubavi!


O božansko euharistijsko Srce Isusovo, podari nam svoju milost da možemo biti vjerni i ponizni štovatelji, ljubitelji, branitelji i tješitelji Tvog euharistijskog Srca u ovom životu i da zaslužimo primiti slavu Tvoje ljubavi u blaženom gledanju za čitavu vječnost. Amen.


O moj Bože, ja vjerujem u Tebe, klanjam Ti se, uzdam se u Tebe i ljubim Te! Molim Te oprosti onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se ne uzdaju u Tebe i koji Te ne ljube! (3puta)


Gospo od Presvetog Sakramenta, moli za nas!


Sveti Toma Akvinski, sveti Petre Julijane Eymarde, sveti Franjo Marto, sveti Padre Pio i svi euharistijski sveci, molite za nas!

Izvor

četvrtak, 23. srpnja 2020.

Kardinal Burke: Prisilna cijepljenja krše "integritet građana"



Kardinal Raymond Burke progovorio je čvrsto protiv prisilnog cijepljenja koje bi se moglo uvesti nakon razvitka cjepiva za korona virus. U svom govoru na ovogodišnjem virtualnom Rome Life Forumu, rekao je: 

"Mora biti jasno da se cijepljenje ne može nametnuti, na totalitaristički način, građanima."

Prema američkom kardinalu "postoji stanoviti pokret koji inzistira na tome da se sada sve ljude treba cijepiti protiv korona virusa."

Također je spomenuo da neke grupe sugeriraju "da treba staviti vrstu mikročipa pod kožu svake osobe tako da ju Država može kontrolirati u svakom trenutku vezano uz zdravlje i druge stvari koje si možemo samo zamisliti.

Država koja nameće obvezna cjepiva pa čak i mikročip "krši integritet svojih građana", Burke je istaknuo. "Dok Država može pružiti razumne mjere radi čuvanja zdravlja, ona nije konačni pružatelj ili davatelj zdravlja. A Bog je. Što god Država predlaže mora u tome poštivati Boga i Njegov zakon."

Bivši prefekt Vrhovnog suda apostolske signature nije dalje elaborirao o vezi između Države i Crkve po pitanju zdravlja. Međutim, Katekizam Katoličke Crkve (2288) objašnjava da su život i zdravlje tijela "dragocjeni Božji darovi. Treba ih razumno njegovati, obazirući se na potrebe drugih i na opće dobro." 

"Premda ćudoređe traži poštivanje tjelesnog života, ne čini od njega apsolutnu vrijednost", katekizam nastavlja. "Ono se, dapače, protivi novopoganskom shvaćanju koje promiče kult tijela kome bi trebalo sve žrtvovati. uzdižući tjelesno savršenstvo i športski uspjeh kao neka božanstva. Zbog vrednosnog razlikovanja što ga stvara između jakih i slabih, takvo shvaćanje može dovesti do izopačenja odnosa među ljudima."

Osim što je pričao protiv prisilnog cijepljenja, Burke je rekao: "Mora biti jasno da nije nikada moralno opravdano razviti cjepiva korištenjem stanica abortiranih fetusa."

"Pomisao na ubrizgavanje takvog cjepiva u nečije tijelo je s pravom odvratna", dodao je, odražavajući izjave USCCB-a i drugih prolife vođa, kao i biskupa Josepha Stricklanda iz Tylera u Texasu.

U pismu od 17. travnja su USCCB i prolife vođe pozvali Trumpovu administraciju da osigura amerikancima cjepiva koja nisu ni na koji način povezana s abortusima.

"Svjesni smo da, među desecima cjepiva koja se trenutno razvijaju, neka proizvode koristeći stare uzorke stanica koje potječu od abortiranih beba", u pismu je istaknuto. "Na sreću, razvijaju se i druga cjepiva u Sanofi Pasteur, Inovio i na Institutu za medicinska istraživanja Ivana Pavla II. koja ne koriste uzorke stanica povezana s neetičkim procedurama i metodama."

Biskup Strickland je objavio svoje vlastito pastoralno pismo 23. travnja u kojem piše:

"Tragično je to da ljudi nisu svjesni ili su odlučili praviti se slijepi u vezi napredaka u medicinskoj znanosti koja dopušta da se proizvode na veliko cjepiva koja koriste tijela abortirane djece", napisao je. Strickland je naglasio da samo stoga "što se zločin abortusa smatra legalnim u našoj naciji to ne znači da je moralno dopustivo koristiti mrtva tijela te djece da bi se liječila globalna pandemija. Jasno je da je ta praksa zla."

"Kao vaš pastir", biskup je napisao," potičem vas da mi se pridružite, SADA, u tome da žarko, ali molitveno, govorite protiv te prakse. Kao što sam vam rekao na početku ovog pisma, ja ću vam pomoći navigirati u ovoj oluji najbolje što mogu.

Moramo inzistirati da zakonodavci donesu zakone koji će ustanoviti ilegalnu i nemoralnu prirodu svakog korištenja ostataka abortiranih beba u istraživanjima", dodao je. "Nadalje, moramo inzistirati da se farmaceutske kompanije drže tih zakona. Vjerujem da to može biti značajan doprinos u stvaranju kulta života koji će eliminirati ljagu ekonomskog dobitka koja prelako utječe na industriju abortusa."

U svom govoru na virtualnom Rome Life Forumu, kardinal Burke se također dotaknuo neuspjeha Crkve kao cjeline da inzistira na svojim pravima da se štuje Boga na primjeren način usred restrikcija koje su nam nametnute za vrijeme ove pandemije.

"Da, istina je da je iskustvo COVID-19 krize značajno označilo naše živote, ali ono ne smije preuzeti smjer naših života", rekao je kardinal Burke.


subota, 18. srpnja 2020.

Smjernice za obnovu kršćanskih ćudorednih običaja - Ivan Merz


Smjernice za obnovu kršćanskih ćudorednih običaja


    Svima nam je jasno da živimo u doba kada je poganstvo ponovno počelo vladati u našem društvenom životu. Mješoviti odgoj mladeži u školama, odgoj mladeži bez nadzora roditelja, nečedne zabave i predstave, alkoholizam, bestidna moda i golotinja, divljački moderni plesovi i razuzdana glazba, zajedničko sunčanje i kupanje muških i ženskih, izvedbe tjelovježbe, besramni kinematografi i isto tako kazališta, te napokon loše novine - sve nam to dovoljno pokazuje, kako je sadašnje društvo ogrezlo u glib poganske nećudorednosti. Jedino  Katolička Crkva kadra je i u tom području biti spasiteljicom. Kako katolici i nehotice, (budući da žive u tom pokvarenom društvu) ne znaju uvijek u tim stvarima razlikovati dobro od zla, sastavili smo im u 14. odsjeka najvažnije ćudoredne smjernice kako ih u svijetu i kod nas naučava živo učiteljstvo Crkve (Sv. Otac Papa i biskupi) najodličniji bogoslovi (sv. Toma Akvinski i sv. Franjo Saleški). U bilješke pod redak stavili smo primjedbe koje su poglavito izvađene iz poluslužbenoga tumača ćudorednih smjernica njemačkoga Episkopata.

Nakana ove zbirke je da se u prvome redu među svim organiziranim hrvatskim katolicima stvori jedno duševno raspoloženje koje će sve pojedince oduševiti za veliku križarsku vojnu Crkve protiv moderne nećudorednosti. Ova obnova društva mora početi od nas samih - u našim vlastitim redovima.

"Vi ste svijetlost svijeta. Ne može se sakriti grad, koji stoji na gori". (Mat. 5, 14.)
    
1. O mješovitome odgoju (koedukaciji) (izdala je SV. STOLICA ovu odredbu: "Sigurna pogibelj pokvarenosti (corruption) proizlazi iz činjenice da je u istim školama mladež jednoga i drugoga spola sakupljena u  i s t o j dvorani da pribiva pouci... Odatle proizlazi da je ova mladež ugrožena u ćudoređu" (Instr. S. Off. od 24. XI. 1825.). O zajedništvu (koedukaciji) muške i ženske mladeži piše španjolski episkopat: "Principi (koedukacije) na kojima se temelji taj običaj... tako protukršćanski, odaju takve pojmove o životu i odgoju, nad kakvima bi se naši djedovi bili zaprepastili i zgrozili... Vole danas sustav odgoja kojim se nije htio služiti naš nebeski Liječnik, sustav imuniziranja zbog privikavanja... zajedničko igranje obaju spolova kod raznih športova stvara i rađa opadanjem, dapače neprijateljstvom protiv kršćanskoga ćudoređa" (Doc. cath. 3. VII. 1926.). 

Biskupi ilirske provincije, a među njima biskup Mahnić, pišu: "Hoćemo prije svega da se u katoličkim omladinskim udruženjima spriječi svako upoznavanje ili zajedništvo mladića i djevojaka". (Ljub. Škof. list, 1922. II. 29.) Nadalje biskup Mahnić u svojoj mariborskoj poslanici kaže da je "idejna veza organizacija katoličkih učenika s organizacijama katoličkih učenica posvema dovoljna, pa zato želi da se katolički organizirane učenice u svojim posebnim organizacijama pripravljaju za svoj poziv" (Knjiga života, 253.). Presvj. biskup Marušić hvali one katoličke organizacije koje imaju po spolovima "odijeljene organizacije, odijeljene sastanke, odijeljena odgojna glasila, odijeljene redovite akademije, nastupe i sletove, odijeljeno putovanje i odijeljene zabave" (7. II. 1927.). Preuzv. g. dr. Bauer, kao predsjednik Biskupskih Konferencija, odobrio je 27. I. 1927. ovaj zaključak Zbora duhovnika HOS i SHO: "Zajednička sijela Orlova i Orlica - osim manifestacijskih - apsolutno se zabranjuju... Prigodom zajedničkih izleta ili sletova u željeznicama ili parobrodima imaju Orlovi biti odijeljeni od Orlica".

2. Roditelji su dužni nadzirati svoju djecu kod zabava: Njemački i austrijski episkopat naglašava: "Na najozbiljniji način pozivaju se roditelji da potpuno otklone uobičajenu neodgovornu lakomislenost da se djevojke i mladići koji se razvijaju ostave bez nadzora kod zabava... ili pri sklapanju poznanstava, već da po starome kršćanskom običaju vrše svoju kršćansku dužnost." (Leitsätze, 1925.; 9.) 

3, O potrebi zabave za čovjeka ovako govori Sv. Toma Akvinski: "Tko ne može uživati u duhovnim užicima (delectationes), predaje se tjelesnim" (II. - II. e, q. 35., a. 4., ad 2.). "Dakle odmor duše nalazi se u uživanju... Ako je dakle odmor potreba čovjeka, ovaj će moći tražiti u užitku ili razbibrizi lijek svome umoru i ove zovemo imenom igre ili zabave (ludicra, iocosa); to su čini se ili riječi u kojima se traži odmor duha ili tijela. Potrebno je služiti se katkada ovim igrama ili zabavama da si tako pribavimo stanoviti odmor duše" (II. - II.- ae, q. 168., art. 2). Isto tvrdi i crkveni naučitelj sv. Franjo Saleški (Introd. a la vie dev., 3e partie chap. XXXI.) u glasovitoj legendi o sv. Ivanu Ev. i lovcu.

4. O predstavama s mješovitim ulogama svi biskupi Ligurske provincije odredili su: "Tim više organizirani, katolici, oratoriji i društva ne smiju si nikada dozvoliti mještovite predstave (recite promiscue) u kojima govore (recitino) dječaci i djevojke, muževi i žene" (Rivitisa diocesana; Genova; nov. 1925. N. 11. p. 174.). Biskup od Pistoie odredio je: "Potpuno su zabranjene na pozornicama katoličkih društava mješovite predstave pod prijetnjom raspusta samih društava" (13. I. 1927., V. Oss. Rom.). Isto su odredili biskupi Ilirske provincije i biskup Mahnić s njima u spomenutoj poslanici: "Tako npr. ne možemo odobriti da kod predstavljanja, pa bili to i pristojni igrokazi, mladići i djevojke nastupaju ili govore. Ozbiljno opominjemo da se to ne događa. Isto su tako odredili biskupi Austrije (26. II. 1922.) i biskupi mnogih drugih naroda gdje se nije to već samo po sebi razumijevalo. Preuzv. dr. Bauer odobrio je ovaj zaključak Zbora duhovnika HOS i SHO: "Isto tako (se zabranjuju) predstave s mješovitim ulogama."

5. Njemački episkopat izdao je posebnu poslanicu o borbi katolika protiv alkoholizma. U njoj stoji među ostalim: "Prorok Izaija zaziva prokletstvo nad one "koji ustaju u ranu zoru da se podaju piću i koji piju do večeri, sve dok ih vino ne razgrije" (Iz. V, 11.) i nad one "koji se prave junacima kada se radi o pijenju vina i snažnim muževima, kada se radi o miješanju opojnih pića" (Ibid., 22.). U Sirahu (Eccless. XXVI, 11.) nalazi se slika moralnoga poniženja što nam ga pruža pijana žena: "Vrlo je žalosna stvar (ira magna) pijana žena; ona dapače ni svoju sramotu ne pokriva". Opravdana je opomena sv. Pavla (Ef. V, 18.): "I ne opijajte se vinom jer u tome je raspuštenost, nego se napunite Duhom". "Ne budi na gozbama pijanica" (potatorum), kaže Sveto Pismo (Prov. XXIII; 20., 21.): ...jer čovjek osiromaši trošeći vrijeme u piću i svetkovanju, a drijemež će nas pokriti prnjama". Pijanica je također na sramotu svojoj Crkvi. Prezira su vrijedni oni katolici koji svojim opačinama obeščašćuju Crkvu (Doc. cath. 26. XI. 1927. c. 1016.).
   
A ljubljanski biskup Jeglić u drugoj svojoj korizmenoj poslanici kaže među ostalim o alkoholnom pitanju ovo: "Mnogo je veća njegova šteta za naše obitelji. Alkohol, koji se neumjereno uživa, uništava u čovjeku sva bolja čuvstva i u njemu sve više razvija životinjsku stranu tijela" (biskup Jeglić, Lj. škof. list, 12. III. 1927., p. 34.). Tko se posve opije, griješi smrtno. Opijanje postaje navadom koja je naposljetku tako silna da se dotični više ne može svladati... I koliko li drugih grijeha čini! Proklinjanje, kletve protiv Boga, kućne svađe, grozne zavade, besramni govori i pjesme, nečisti grijesi! O, kako je neizrecivo ružna i umazana duša pijanca... Pijanac je u neprestanomu smrtnom grijehu. I ako naglo umre? Strašno!... Kako li pak lako čovjek prekorači mjeru kada vino već oćuti u glavi, kada postane neobično razgovorljiv i jezik mu se počne plesti, tada uživanje postane grješno i lako dovede do potpune pijanosti koja je smrtni grijeh. - U tomu obziru svi smo dužni ostati umjereni. (Ibid. 35) "Da se dođe do potpune umjernosti, treba se već dijete odgajati u tome duhu. Nikada mu ne hvali piće kao nešto posebno poželjnoga. Dijete neka zna kako je pogibeljno opojno piće. Neka mu rakija bude odurna, neka se boji pjenušavoga vina, a na pivo neka se ne nauči. Nikada ne dajte djeci vina, a još manje rakije. Nikada ne ulivajte djeci rakiju ili rum u čaj... Mladić neka se ne nauči na gostione... Ostani potpuno suzdržljiv kroz cijeli život ili barem do svoje osamnaeste godine,... Neki ljudi su pred Bogom i pred svojom dušom dužni biti potpuni apstinenti, mnogima se potpuna suzdržljivost silno savjetuje... Potpuna suzdržljivost je također djeci i nedoraslim mladićima svakako potrebna. Potpuna suzdržljivost se silno preporuča svim ženama" (p. 35.-36.). "Djevojkama i ženama osobito... majkama silno preporučam suzdržljivost od vina i rakije" (p. 37.).

"Orlovima se osobito preporuča trezvenost" (p. 28.). "Unesite tu (apstinentsku) misao posebno među Orlove, Marijine Kongregacije, Treći Red, u prosvjetna društva, u Apostolat muževa" (p. 39.). "S dekretom od 27. studenoga 1888. je Papa Leon XIII. družbi trezvenosti... podijelio oproste (p. 41.). Cjelokupni Njemački episkopat izdao je 1926. ovo saopćenje: "Biskupska konferencija saopćava da je potrebna obrana omladine od štetnih posljedica užitaka alkohola i odobrava ozbiljno nastojanje društava katoličke mladeži da se na  njihovim priredbama ne toče alkoholna pića i da uzgoje svoje članstvo u potpunoj suzdržljivosti od alkohola ili u strogoj umjerenosti... K pouci (o šteti alkohola) ... mora dodati utjecaj poriva što jačaju volju, a dolaze nam od sredstava naše svete vjere. Budući su ova od najdubljega utjecaja na cijeli ćudoredni život katoličkoga naroda, konfesionalni značaj apstinentskoga i umjerenjačkoga pokreta zaslužuje osobito toplu preporuku episkopata: tim više što sva ova nastojanja tvore jednu kariku u cjelokupnomu vjersko-ćudorednom odgoju". (Kipa, 13. X. 1926.).

6. O djelatnosti žene u javnosti vrijede ova načela: "Ali ni jedna promjena u mišljenju ljudi, nijedno novo stanje niti tijek događaja neće nikada moći istrgnuti ženu svijesnu svojega zadatka iz onoga naravnog djelokruga koji je za nju obitelj. Upravo je kraljica kućnoga ognjišta "Benedikt XV. Al. 21. X. 1919.). Svete žene "koje su se posvetile službi Kristovoj, izašle su iz sjene tek na dan kušnje i mučeništva" (Pio XI., V. Croix, 12. I. 1926.). "Ako izvan doma, koji bi se srušio, ako bi ona (žena) prestala biti njegovom kraljicom - običaji ... otvore sve više ženi naših dana široko polje... socijalne djelatnosti… ona će tim više morati upotrijebiti ova nova sredstva utjecaja da po svuda promiče... energičnu zaštitu javnoga ćudoređa... i da sudjeluje... u nužnoj križarskoj vojni... protiv nečedne mode". (Gasparri, Poruka N. S. PP. Pia XI. Soc. Tjednu Franc. 11. VII. 1927.)

7. O suvremenoj nečednoj ženskoj nošnji kaže Sv. Otac Pio XI.: "Ali mi smo opazili u vašemu programu... borbu koju ste naumile tako dostojno, tako snažno, tako pobožno voditi protiv nečedne nošnje koja je prava sramota za veliki dio žena koje se nazivlju kršćankama, a koje obeščašćuju kršćansko ime... Mi smo opazili da katkada osjećaj odvratnosti protiv mode, koja nije posve dostojna (moins digne), nedostaje dapače ondje gdje bi to čovjek najmanje iščekivao.. Katkada Nam se odgovaralo; ako se odveć traži da nošnja bude čedna ("pod svaku cijenu" a tout paix), majke će izvaditi svoje kćeri (tj. iz katoličkih institucija). Dobro, neka bude! Kršćansku čednost u odijevanju valja podučavati "pod svaku  cijenu"... Treba početi s najmlađima da se u njihovo srce ukorijeni duh krijeposti, osjećaj neizbrisivoga dostojanstva ljudske duše" (Oss. Rom. 29. X. 1926.). Drugom zgodom (15. II. 1926.) istaknuo je sv. Otac: "Sasvim je nemoguće združiti sramotnu nečednu žensku nošnju i ispovijedanje katoličke vjere... Ali to je jedno veliko zlo koje prouzrokuje još veća zla. To je takvo zlo da se protiv njega ne će nikada dovoljno dizati glasovi... poradi onoga hrama Božjeg koji čine tijelo i duša svakoga kršćanina." Presvj. biskup Srebrnić kaže povodom ovih izjava Sv. Oca: "Ja mislim da se te mode ne može strože osuditi, nego što ju je osudio sam Sv. Otac... Iz svih se njegovih izjava vidi da mu je način modernog ženskog odijela jednostavno nečistoća, a nošnja sama nemoralna." (Ibid. Posl. str. 8.) 

Kardinal Maffi, nadbiskup u Pizzi piše protiv nečedne mode da su nečedno odjevene one žene ili djevojke "koje bi se pokazale u haljinama od prozirnih tkanina ili u odijelu koje bi im prsa ili leđa otkrivalo tri prsta ili centrimetra ispod vrata, koje ne bi ruku pokrivalo preko lakata ili kad suknja ne bi sezala blizu stopala kod odraslih žena ili barem do ispod koljena kod djevojaka i djevojčica. (V. 4. Srebrnić, p. 10.).

Cjelokupni njemački i austrijski episkopat zauzeo je također vrlo energičan stav u svojim "Smjernicama" protiv nečedne mode (točka 8.) 
   
Današnja moda je praktično krivovjerje(eresia pratica)... (Poslanica lombardskih biskupa, Duhovi 1927. p. 17.)... Neka budu (voditeljice) neumoljive u isključivanju iz pobožnih društava (Pie Unioni) i Katoličkih društava (Kat. Akcije) onih kojima bi nedostajalo čednosti; jedna Kći Marijina, koja se ne odijeva korektno, postaje kći vražja; jedna članica Katoličkoga djevojačkog društva, koja slijedi hirove mode, nije apostol dobra, već apostol grijeha... Možda će koja reći: "Radi ove strogosti mnoge će nas napustiti: krug našega utjecaja suzit će se, a dobro će se umanjiti". Uistinu, djevojke koje se nakon opomene ne poprave, suhe su grane, mrtvo lišće, pokvareni plodovi: bolje je, da se povuku. Dobro što se vrši, možda će postati obujmom manje (in estensione), ali će se za tisuću puta bolje produpsti (guadagnera mille doppi in insita); ne će to biti trud protiv vjetra, već istiniti odgoj savjesti" (Ibid. p. 13.).

8. Crkveni naučitelj sv. Franjo Saleški kaže o plesovima ovo: "Plesovi i igranke... njihova upotreba... toliko smjera na zlo svim svojim okolnostima da dušu dovode u velike opasnosti. Govorim ti o plesovima, kao što liječnici govore o gljivama: Ni najbolja ne vrijedi ništa, kažu oni, a ja ti kažem da najbolji plesovi  ne vrijede ništa".

O plesovima navodi plenarna sinoda irskih biskupa 1927.: "Ipak je činjenica kako nas ni jedna druga zabava ne izlaže više pogibelji da ćemo biti uvedeni u napast da uvrijedimo Boga" (Doc. Cath. 3. XII. 1927.). Sv. Otac Benedikt XV. piše o tzv. "modernim plesovima" ovo: "Spominjem također one plesove koji su gori od svih ostalih, a došli su nedavno iz barbarskih krajeva u modu elegantnih ljudi i kod kojih se ne može naći ništa zgodnijega što bi poništilo svaki stid" (Enc. Sacra Prope Diem od 6. I. 1921. A. A. S. 1921. 39). Presvijetli biskup krčki piše 1927. u svojoj poslanici "Na obranu čestitih svetih običaja": "Ni najbolji plesovi nisu dobri..., kaže sv. Franjo Saleški u svojoj Filoteji... Uopće se o svakome plesu može kazati da ne vodi k dobru. Stoga Crkva nikada ne preporučuje ovakve zabave, nego svakoga od njih odvraća... Uvijek je teško griješan i radi toga zabranjen svaki ples kod kojega dolazi lice uz lice, prsa uz prsa ili noge među noge, općenito dakle svaki ples, zvao se on bilo kako, koji iziskuje, da se drži ili tijesno kreće tijelo uz tijelo." (Str. 15.).

Cjelokupni austrijski episkopat osuđuje internacionalne moderne plesove. "S Papama Benediktom XV. i Piom XI. osuđujemo također, mi biskupi Austrije, na najodlučniji način takozvane moderne internacionalne plesove koji su nažalost već našli ulaz u veliki dio kršćanskih obitelji. Među ove plesove spadaju u prvom redu tako zvani:
    foxtrott,
    tango,
    onestep, i
    shimmy.

No time zabranjenje nije iscrpljeno. Mi izjavljujemo da se ovi plesovi nikako ne mogu spojiti s kršćanskim ćudorednim zakonom; Oni su teški grijeh i daju tešku sablazan; kršćanske majke nigdje i nikada ne mogu spojiti sa svojom savješću, da svojim odraslim kćerima dozvole sudjelovanje kod tih plesova, a ispovjednici bi u takvome slučaju bili prisiljeni takvima uskratiti sveto odrješenje (u ispovijedi)" (Iz godine 1922.; V.: Linzer Quartalschrift 1927. IV.  p. 139.).

Cjelokupni njemački i austrijski episkopat odredio je: "Moderni plesovi koji - jer skoro su svi najgorega porijekla - ugrožavaju stidljivost i čednost, ne smiju se podnositi u nikakvu, pa ni u takozvanomu profinjenom obliku" (Leitsätze 1925.). Presvijetli biskup Creme (Italija) određuje: "Neka se dobro čuvaju katoličke organizacije, muške i ženske, da prime za člana ili zadrže (kao člana) ikoga za koga bi se znalo da pohađa balove ili plesne večeri" (balli e veglie dauranti) (B. U. A. 2. Cat. I. 1. I. 1928., p. 22.). 

A Preuzv. dr. Bauer, predsjednik biskupskih konferencija, odobrio je na spomenutome mjestu ovu rezoluciju: "Zbor duhovnika, prihvaćajući direktive Sv. Oca Pape i želje mjesnih Ordinarija glede plesova, zabranio je svim Orlovima i Orlicama svaku vrstu plesova u dvoje... no... neka slobodno plešu orlovsko i orličko kolo te ostala čedna narodna kola. Napomenute plesove u dvoje ne samo da ne smiju plesati Orlovi i Orlice, nego se ne smije dopustiti da ih plešu gosti i uzvanici na orlovskim zabavama i priredbama.)
   
Načelo: Plesovi na kojima su jasne nečasne kretnje, pokreti, zagrljaji, koji se plešu u napadno nepristojnom odijelu, tako da je u njima teška opasnost grijeha i koji ne ispričava odgovarajući važan razlog, ne smiju se trpjeti. Stoga je težak grijeh priređivati takve plesove, k njima pozivati, davati im prostorije na raspolaganje, svirati im, dapače ni gledatelji ovih nećudorednih plesova po sebi ne mogu bez teškoga grijeha njima pisustvovati" (B. v. Acken, S. J. Linzer Quartalschrift, 1927. IV., p.740.).
    
9. Biskupska konferencija austrijskih biskupa pozabavila se glazbom i pjesmom i izričito je zabranila: "raspaljivu Jazz-glazbu (ausreizende Jazz-Musik)... i prikorno (anstössig) pjevanje" (Wiener Diözesanblatt, 15. Jan. 1927. p. 1.). Poznati glazbenik Mascagni o Jazzu: Glazbenik Mascagni rekao je jednome novinaru: "Smatram da Jazz (glazba) gore i nećudorednije djeluje od kokaina ili kojega drugog opojnog sredstva;... Jazz je pošast. S umjetnošću ima malo posla" (V. Schönere Zukunft, Cf., Theol.-prakt. Quartalschrift, 1927, IV. Band, S. 739.).
    
10. O mješovitom kupanju vrijede ova načela: Crkveni otac sv. Ciprijan piše (249): Što pak trebam kazati o onima koje pohađaju mješovita kupališta; o onima koje bi morale odijevati svoje tijelo u stidljivost i sramežljivost, a izlažu ga očima iz kojih proviruje znatiželja putene sjetilnosti? Zar nisu one mamac na grijeh kad dopuštaju da ih muškarci razbludno gledaju gole, a i same upiru svoje oči na isti način u muškarce?" (Cit. biskup Srebrnić, 18.). "Evo zašto Crkva mora jecati nad ovim sramotnim običajima jer je cvijet djevičanstva opustošen; jer su uništene čast uzdržljivosti i dostojanstvo svakoga stida" (Cit. bisk. Tritz V. Doc. Cath. 26. XI. 1927, C. 1021.). Njemački biskup Keppler o mješovitom kupanju piše ovo: "Na našu veliku bol dolaze nam sve veće tužbe o  nemoralnom običaju mješovitoga kupanja. Sami poganski vladari spoznaše da je ova nećudorednost kobna i oni su se protiv nje borili. Carevi Adrijan, Marko Aurelije i Aleksandar Sever zabraniše zajedničke kupke i odrediše da se posjetioci kupelji podijele po spolovima. Jedan Koncil IV. stoljeća (Laodiceja) 372., zabranio je također zajedničke kupke i istaknuo je da su sami pogani ovaj čin žigosali na najoštriji način... Koja li sramotna osuda u tome za naše muževe i žene, za naše katoličke mladiće i djevojke koji čine zajedno taj nečedni čin i tako dokazuju da nemaju ni toliko stida, kao što su imali pogani..." (Biskup Keppler, Rottenburg, Doc. Cath. 26. XI. 1927. C. 1022.). 

Kod nas o tome presvj. biskup Srebrnić kaže: "Zajedničko kupanje muških i ženskih "jest" gadan običaj... Ono nije ni potrebito niti od koristi! Dapače, od najveće je pogibelji za najljepši biser čovječjega srca, a to je krijepost svete čistoće... Kako mogu njegovati svoje posvećenje žene i muškarci koji kod zajedničkoga kupanja, sunčanja i tjelovježbe izlažu jedan drugome na ogled golotinju svojih tjelesa... Kod zajedničkoga kupanja i sunčanja mora biti silom pogažen nježan cvijet djevičanske stidljivosti. Dignimo se stoga listom i bezobzirno protiv običaja koji ni nije naš niti je potreban i koristan, nego nam samo donosi najveću moralnu štetu". "Zajedničko kupanje" je "grob stidljivosti i čistoće radi čega ga Crkva, kao učiteljica Božjih zapovjedi, strogo zabranjuje" (p. 17.). Zajedničko kupanje osudili su svi biskupi Dalmacije u svojoj poslanici od 22. IV. 1927. Cjelokupni njemački i austrijski episkopat naglašava: "Spolove valja (kod kupanja i plivanja) rastaviti. Kod kupanja (na moru ili rijeci) valja tražiti potpunu rastavu spolova, odijeljena mjesta za svlačenje, odijevanje, za koja se moraju pobrinuti mjesne vlasti". (Leitsätze, 2.) 

Spomenuti biskup Keppler potiče katolike: "Tražite od poduzetništva odijeljene kupke za svaki spol; a ako se stvar uistinu ne da provesti, odijeljene kabine i razne satove kupanja... U toj stvari svom snagom poduprite mjesne vlasti i sami organizirajte nadzor. Općinske vlasti moraju biti uvijek svijesne svoje teške odgovornosti i vršiti svoju dužnost bez imalo ljudskoga obzira". (Ibid.) Slično kaže frieburški biskup Fritz (Doc. Cath. 26. XI. 1927., c. 1023.). - nazivajući zajedničko kupanje "poganskim nećudoređem..." "Molim dakle," uskliče, "sve ljude plemenitog i pravog srca koji su svijesni svoje velike odgovornosti; molim prije svega javne vlasti, kao i društvo katoličkih mladića da se zajednički dignu protiv zajedničkih morskih i riječnih kupki..." (Ibid.). Cjelokupni španjolski episkopat traži: "Katolici će primjerom i nastojanjem tražiti od mjerodavnih vlasti da se u kupalištima provede rastava spolova, kako zahtjeva ćudoređe" (Doc. Cath. 3. VII. 1926.). 

Biskup Srebrnić izričito kaže: "Ja osuđujem i zabranjujem taj običaj i pozivam sve one kojima je stalo da se Božji zakoni poštuju i provode, da se naš narod očuva ćudoredan i dobar, da se kršćanska čednost i decentnost štiti i brani, neka se energično zauzmu da se u svim našim kupališnim mjestima kod kupanja, sunčanja i tjelovježbe provede rastava spolova. (p. 18.) "Zajedničko kupanje, plivanje, sunčanje i tjelovježba nije... ni potrebno niti je za bilo koga od koristi. Naša je dužnost da taj običaj radi njegove velike moralne pogibelji suzbijemo i odstranjujemo... Gdje je podjela spolova po žalovima nemoguća, neka se provede vremenski. Uvijek je  moguća  rastava spolova,  samo treba htjeti". (p. 719.) 

11. Za katoličku tjelovježbu iznio je njemački i austrijski episkopat ova načela: "Kao i dušu, tako je Bog stvorio i tijelo. Tijelo kršćanina posvećeno je sakramentima, hram je Duha Svetoga. Zato kršćanima valja tijelo držati svetim. Zdrava briga za tijelo ne da se samo sjediniti s naukom  kršćanstva, već je upravo zapovijeđena. Ali nad tijelom stoji duša."Kultura tijela" ne smije postati kult (obožavanje) tijela i tako biti na štetu kultu duše. (I.)… Gombanje mora biti odijeljeno po spolovima, a poduku u gimnastici moraju dati učitelji (načelnici) koji su istoga spola kao oni što gimnasticiraju... Ženska tjelovježba neka se vrši samo u dvoranama i mjestima (Plätzen) gdje javnost nema pristupa. Ako to nije moguće i ako se ne može nabaviti posebno vježbeno odijelo, tada se treba ograničiti na gimnastičke vježbe koje se mogu izvoditi u običnome odijelu. - Gimnastičke produkcije (Schauturnen)• i natjecanja valja otkloniti kod djevojaka i žena: najčešće izazivaju neženski duh (Art.). Ovo otklanjanje (Abrehnung) tiče se i priredaba unutar društva". (1) 

Prvi kršćani uzor katolicima Katoličke akcije. "Kada se Isus Krist pojavio svomu narodu sa svojim evanđeljem: "Kraljevstvo Božje je blizu", tada je pred sobom poslao opomenu. "Činite pokoru, preobrazite svoju nutrinu, postanite posve drukčiji u svojemu mišljenju!" "Ćudoredna promjena i obnova jedan je od najvećih poslova prakršćanske misionske djelatnosti. Postati kršćaninom znači u prvim kršćanskim vijekovima, barem po svojoj oprečnosti, sličan korak kao danas stupiti u jedan red. Ime "kršćanin" imalo je onda za poganske uši neki opori prizvuk jer se u tolikoj mjeri razlikovao život kršćana od života pogana. Nije u prvome redu upadala u oči nauka, već novi način života". (Bichlmair, S. J., Urchristentum und katholische Kirche, S. 338, f.; Linzer Quartalsch. 1927., IV., p. 748.).

"Što naše doba donosi zaista novo, to je taj poziv apostolata što ga Duh Sveti na Papina usta upravlja svjetovnjacima cijeloga svijeta" (Jacques Maritain, Doc. Cath. 28. I. 1928. c. 227.).
    
13. O kinematografu i kazalištu ima mnogo dokumenata: Spominjemo samo ova dva: "Grozna je činjenica da se ovo velebno otkriće izrabljuje na mnogo načina na kvarenje i što su kino-pozornice postale škola razuzdanosti" (Iz poslanice njem.biskupa 1913). - "Teška dužnost svih katolika je da pobijaju i tamane pornografiju u kazalištu, u kinu, kabaretima... i svemu što se predaje javnosti. Stoga se moraju sustezati od polazaka na takve predstava koje slave opačinu i pozivaju na razbludu. Ne smiju ih odobravati svojom prisutnošću niti ih novcem podupirati ili pomagati" (Pastirsko pismo španj.metropolita. Vidi: Kniewald: Katol. učenica, 1926., str. 367.). - "Smatram svojom dužnošću kazati vam s kojim interesom pratim inicijativu što ste je pokrenuli, da proširite... ideju i ostvarenje katoličkoga kina koja će služiti svima. - Ništa mi se ne čini zgodnijim, dapače rekao bih potrebnijim od ovoga pothvata kojemu je cilj snažno pokrenuti jedno od sredstava apostolata koje ima postati vrlo plodnim i protulijek onomu zlu što ga proizvodi isto kino koje je odveć lako oružje pokvarenosti za duhove i srca kada se nalazi u rukama protivnika evanđeoske nauke i njezina ćudoređa". (Hipolite, biskup Nancya, 6. II. 1928.).
    
14. Sveta Stolica i biskupi toliko su pisali o štetnosti zlog tiska i koristi dobroga tiska da bi se o tome dale izdati cijele knjige. LEON XIII. pisao je: "Vi vidite, među ostalim, časna braćo, da pomoću knjiga i novina neprijatelji Crkve među mnoštvom šire otrov svojih zabluda i svoje razuzdanosti i sve malo pomalo narod odvraćaju od kršćanskoga života" (Leon XIII. biskupima Ugarske, t. III. p. 234.). "S isto tolikim podcrtavanjem ponavljamo savjet da radite s isto tolikim žarom i razboritošću... na širenju katoličkih novina, jer u današnje vrijeme narod stvara svoje mišljenje i ravna svoj život prema dnevnome čitanju novina" (Leon XIII. Paternae providaeque, t. VI. p. 112.). - Španjolski episkopat piše: "Teška dužnost svih katolika je da odbijaju i tamane pornografiju... u knjigama, romanima..." Katolici se moraju "sustezati od podupiranja pothvata koji zaslužuju novac na račun krijeposti. Ne smiju kupovati djela, feljtone, poštanske karte, slike, gravire koje vrijeđaju katolički moral" (Šp. metropolite, Ibid. p. 367.). A njemački i austrijski episkopat određuje: "Načelom katoličkoga naroda mora postati da nikada ne kupuju u knjižarama i dućanima, koji javno nude takav smrad. (Leitsätze njem. i austr. Episkopata 7.).) Katolici se "ne smiju pretplaćivati i podupirati novčano ili kako drugačije listove ili novine koje idu za kvarenjem i uništavanjem ćudoređa" (Šp. metrop. Ibid p. 367.). 

15. Svi hrvatski biskupi preporučili su 21. lipnja 1926. molitvenike "Katolički đak" i "Katolička učenica" (od sveuč. prof. dra D. Kniewalda, 1926.) u kojima su još podrobnije izložena sva ova načela o zajedništvu, zabavama, predstavama s mještovitim ulogama, nečednoj nošnji, plesu, tjelovježbi, kinu, knjizi... i slično. Oni mladićima i djevojkama preporučuju iz tih knjiga s izloženim ćudorednim smjernicama "crpiti pobudu za život, molitve, katolička načela i rad u zajednici s Gospodom Isusom Kristom i katoličkom Crkvom."

Ivan Merz
KATOLIČKI TJEDNIK
Sarajevo, 1928., br. 12, str. 2-3
PODLISTAK