Mnogi bi dječak spremno ubio zmaja u šumi poput Siegfrieda, no, nema srčanosti da preuzme boj sa zmajem svojih zlih nagona, koji stanuju u njegovim vlastitim grudima. A kako je blagoslovljen taj posao, taj trud.
Opat nekog starog samostana zapita navečer nekog od svojih redovnika: „Što si sve danas uradio?“ „Ah!“, odgovori brat, „toliko imam svaki dan posla, da ga ne bi mogao svršiti bez Božje pomoći. Moram ukrotiti dva sokola, zadržati dva jelena, svladavati dva jastreba, pobijediti zmiju, suzbiti medvjeda i njegovati jednog bolesnika.“ „Što to govoriš“, nasmije se opat, „ta takvih životinja nema nigdje u samostanu!“ „A ipak je tako“, odgovori redovnik. „Dva sokola, dva su moja oka. Na njih moram uvijek paziti, da ništa grešna ne gledaju. Dva jelena, to su moje noge. Trebam ih susprezati da me na zlo ne odvedu. Dva jastreba, dvije su moje ruke. Trebam ih svladavati i primorati na posao i dobra djela. Zmija je moj jezik. Moram ga držati na uzdi, da uzalud i griješno ne brblja. Medvjed je moje srce. Trebam se neprestano boriti protiv njegovog samoljublja i taštine. A bolesnik je cijelo moje tijelo, koje moram čuvati da ga ne shrva sjetilnost.“
Boreći se protiv nevrijednih nagona, krotiš svoju neobuzdanost. Ti i svatko, tko se želi razviti u karakter, treba iz dana u dan krotiti zvijer u sebi.
Mladić, koji nastoji oko svoga karaktera, nikada neće svoje pogreške ovako ispričavati: „Uzalud, takav sam po naravi, takav sam se rodio.“ Naprotiv, on će neprestano raditi na usavršavanju svoje duše. Reci često sam sebi: „Ako i ima u meni divljih zvijeri, ja ću ih ukrotiti. Ne želim biti kakav sam se rodio, nego onakav kakav ja želim biti.“ (Sailer)...
Opat nekog starog samostana zapita navečer nekog od svojih redovnika: „Što si sve danas uradio?“ „Ah!“, odgovori brat, „toliko imam svaki dan posla, da ga ne bi mogao svršiti bez Božje pomoći. Moram ukrotiti dva sokola, zadržati dva jelena, svladavati dva jastreba, pobijediti zmiju, suzbiti medvjeda i njegovati jednog bolesnika.“ „Što to govoriš“, nasmije se opat, „ta takvih životinja nema nigdje u samostanu!“ „A ipak je tako“, odgovori redovnik. „Dva sokola, dva su moja oka. Na njih moram uvijek paziti, da ništa grešna ne gledaju. Dva jelena, to su moje noge. Trebam ih susprezati da me na zlo ne odvedu. Dva jastreba, dvije su moje ruke. Trebam ih svladavati i primorati na posao i dobra djela. Zmija je moj jezik. Moram ga držati na uzdi, da uzalud i griješno ne brblja. Medvjed je moje srce. Trebam se neprestano boriti protiv njegovog samoljublja i taštine. A bolesnik je cijelo moje tijelo, koje moram čuvati da ga ne shrva sjetilnost.“
Boreći se protiv nevrijednih nagona, krotiš svoju neobuzdanost. Ti i svatko, tko se želi razviti u karakter, treba iz dana u dan krotiti zvijer u sebi.
Mladić, koji nastoji oko svoga karaktera, nikada neće svoje pogreške ovako ispričavati: „Uzalud, takav sam po naravi, takav sam se rodio.“ Naprotiv, on će neprestano raditi na usavršavanju svoje duše. Reci često sam sebi: „Ako i ima u meni divljih zvijeri, ja ću ih ukrotiti. Ne želim biti kakav sam se rodio, nego onakav kakav ja želim biti.“ (Sailer)...
Nemoj se nikada tužiti da si ovakav ili onakav, da si strastven, da odmah planeš, da si slavohlepan, živahan, itd. Ukroti i upregni svoja kola krvožednog medvjeda. Strast sama po sebi još nije nikakvo zlo. Nezauzdana strast postaje zlo. Bez velikih strasti ne bi bilo velikih ljudi, ni svetaca. Strast je vjetar što puše na moru. Ako je zatišje, jedra mlitavo vise, lađa ne plovi. No, ako i puhne vjetar, to još nije dosta. Sve ovisi o tome znamo li vjetar vješto u jedra uhvatiti, da lađa plovi određenom cilju. Ako to ne umijemo, vjetar će lako prevaliti čamac. Obrazovanje katoličkog karaktera ne traži od tebe da uništitš svoje strasti, nego da ih mudro učiniš svojim saveznicima, bojnim drugovima. Ne prisluškuj njihov savjet, nego upotrijebi njihovu snagu, jer strast je zao savjetnik, ali dobar pomoćnik.
Dobro upotrebljena strast daje volji odlučnost. Samo onaj može pregaziti sve zapreke tko “strastveno“ teži prema plemenitom cilju koga je izabrao. Strasti su vatreni konji upregnuti u kola tvog života. Ako im pustiš uzde, odoše u grabu. Ako ih čvrsto pograbiš za uzde i držiš ih, prekrasno lete naprijed cilju koji si odredio. Strast je vatra. Može ti donijeti blagoslov, ali i prokletstvo.
Imao ti ne znam kako žestok temperament i ne znam koliko zlih sklonosti naslijedio – tome nisi kriv i tome ne možeš pomoći. Ali ne gubi nade, ne jadikuj. Radi sve što možeš da oplemeniš dušu. Onda ćeš iskusiti veliku utješnu istinu: „Onome koji čini što može, Bog ne uskraćuje milosti.“ (Facienti quod est in se, Deus non denegat gratium.)
Odlomak iz knjige Tihomira Totha; Karakter, UPT, 1944., str. 47-49
Dobro upotrebljena strast daje volji odlučnost. Samo onaj može pregaziti sve zapreke tko “strastveno“ teži prema plemenitom cilju koga je izabrao. Strasti su vatreni konji upregnuti u kola tvog života. Ako im pustiš uzde, odoše u grabu. Ako ih čvrsto pograbiš za uzde i držiš ih, prekrasno lete naprijed cilju koji si odredio. Strast je vatra. Može ti donijeti blagoslov, ali i prokletstvo.
Imao ti ne znam kako žestok temperament i ne znam koliko zlih sklonosti naslijedio – tome nisi kriv i tome ne možeš pomoći. Ali ne gubi nade, ne jadikuj. Radi sve što možeš da oplemeniš dušu. Onda ćeš iskusiti veliku utješnu istinu: „Onome koji čini što može, Bog ne uskraćuje milosti.“ (Facienti quod est in se, Deus non denegat gratium.)
Odlomak iz knjige Tihomira Totha; Karakter, UPT, 1944., str. 47-49