utorak, 5. listopada 2021.

Nadbiskup Viganò: Pismo u vezi aktualnog nametanja obaveznog cijepljenja u nekim američkim biskupijama

 


 "Svi smo čuli da u nekim biskupijama Sjedinjenih Američkih Država, a osobito u Čikaškoj nadbiskupiji, crkvena vlast nalaže svojim klericima i vjernim zaposlenicima cijepljenje kao uvjet za prisustvovanje u slavljima, liturgijskim aktivnostima i pastoralu, pa čak i za one koji su samo svećenici u službi. Slične despotske mjere nameću se i u Italiji i drugim zemljama.

Svećenici koji ne poštuju odredbe ordinarija bit će lišeni svojih svećeničkih ovlasti i sredstava za život. Slijedom toga, mnoge će crkve biti zatvorene, s vrlo ozbiljnom štetom za spasenje duša - salus animarum, zbog nedostatka klerika koji će moći zamijeniti one kojima neće biti ubrizgan eksperimentalni genski serum. Prema onome što je poznato, vrlo je malo pastira duša koji će se suprotstaviti, kao što je njihovo puno pravo kao američkih građana i katolika, i jasno odbiti svetogrdne i nezakonite odredbe, koje su ništavne i koje izlažu dotične konkretnim neposrednim opasnim ozbiljnim nuspojavama, uključujući riziku od smrti. Da ne spominjem moralne implikacije prihvaćanja ubrizgavanja medikamenta za čiju se proizvodnju koriste fetalne stanične linije dobivene pobačajem.

Podređenost Bergoglijanske hijerarhije pandemijskoj farsi i nametanje takozvanog cijepljenja transformirali su božje službenike u pandemijske gurue, biskupe u prodavače eksperimentalnog seruma, a cijelo crkveno tijelo u žrtvu masovnog eksperimentiranja. To predstavlja neviđenu izdaju božanske misije Kristove Crkve, moći pastira i mandata svećenika, u procesu zamjene objavljene religije pseudoznanstvenim kultom koji graniči s idolopoklonstvom. 

Ako su te zloupotrebe već ozbiljne ako dolaze od civilne vlasti - čija su korupcija i sukobi interesa sada općenito poznati i osuđeni - još je ozbiljnija suradnja crkvenih autoriteta u ovom globalnom zločinu.

Suočeni s takvim kršenjima zakona, potrebno je bez oklijevanja osuditi namjerno suučesništvo hijerarhije u đavolskom globalističkom planu Velikog reseta te se čvrsto i hrabro oduprijeti ovom ugnjetavanju koje je ratificirala Sveta Stolica.

Snažno ponavljam apel koji sam uputio na nedavnom događaju održanom u Dubuqueu (Iowi) u korist Koalicije otkazanih svećenika, pozivajući laike da podrže svoje svećenike koordiniranim inicijativama. Potrebno je osnovati međunarodnu zakladu koja prikuplja donacije i priloge od vjernika, odvlačeći ih od župa i biskupija koje su u skladu s trenutnim bergoglijanskim režimom. Kad se biskupe udari po bankovnom računu, vjerojatno će biti potaknuti ublažiti svoj progon dobrih svećenika. Inicijative poput Koalicije za otpuštene svećenike i drugi slični projekti hitna su potreba u ovom času progona. Svatko od nas, prema svojim mogućnostima, moći će dati konkretan doprinos - ne nužno samo financijski - jednostavno preusmjeravajući svoju podršku onima koji ju zaslužuju, a ne onima koji ju koriste za uznemiravanje dobrih klerika.

Vjernici katolici otvaraju vrata svojih domova svećenicima progonjenim zbog tiranije biskupa povezanih s globalizmom, stavljajući ih na raspolaganje za slavlje svete mise. Okupljene oko ovih domaćih oltara, ustrajne zajednice moći će nastaviti pružati dužno bogoštovlje Presvetom Trojstvu i imati koristi od duhovne pomoći svojih pastira. I neka bratsko dobročinstvo, hranjeno dijeljenjem jedne vjere i molitve, označi početak ponovnog rođenja Svete Crkve, danas zatamnjenoj plaćenicima i izdajicama."

+ Carlo Maria Viganò, nadbiskup, bivši apostolski nuncij u Sjedinjenim Državama

3. listopada 2021.

Dominica XIX Post Pentecosten

Izvor


ponedjeljak, 4. listopada 2021.

Nadbiskup Viganò: 'Pandemija se koristi za postizanje Velikog reseta'



Viganò prosvjednicima protiv covid-putovnica: 'Pandemija se koristi za postizanje velikog reseta'

TURIN, Italija, (LifeSiteNews) - Nadbiskup Carlo Maria Viganò obratio se prosvjednicima protiv novih covid-putovnica okupljenima u nedjelju na trgu u Torinu u unaprijed snimljenom zapisu video poruke u kojoj je osudio korištenje pandemije od strane viših sila kako bi došlo do "Velikog reseta"
 
Utorak, 28. rujna 2021. 

Desetominutna video poruka nadbiskupa Viganòa prenesena je na divovski ekran na trgu Piazza Castello u Torinu, gdje su se u nedjelju okupili prosvjednici protiv covid-putovnica povodom "Dana bez straha". Bivši apostolski nuncij Sjedinjenih Država uspostavio je vezu između nametanja "zelene putovnice" u Italiji i uspostave Velikog reseta na što je upozoravao u mnogo navrata.

Viganò je započeo izražavajući svoju podršku ljudima okupljenim na trgu Castello, kao i mnogim drugim trgovima u Italiji, te im čestitao na odlučnosti da se opiru "naraciji laži" vodećih medija.

Zatim je osudio uspostavu zdravstvene diktature u kojoj su sudjelovali i laici i klerici:

"Zabrinjavajuće je vidjeti kako su sve političke snage, uključujući i one za koje ste možda očekivali da će se suprotstaviti uspostavi ove zdravstvene diktature, postale suučesnici elite zločinačkih zavjerenika", rekao je, "vladari, suci, policijske snage, liječnici i znanstvenici, javni i privatni dužnosnici, novinari, ali i biskupi i svećenici te sami vatikanski čelnici."

Potom je ponovio svoju tvrdnju da se pandemija koristi za provođenje Velikog reseta koji priželjkuju globalističke elite na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu.

"Svi smo shvatili, mislim, da se pandemija koristi kao sredstvo za postizanje tog Velikog reseta koji je već godinama vrlo detaljno planiran", rekao je.

Isti je osjećaj spomenuo i kardinal Raymond Burke u jednoj od svojih propovijed prošle godine.

Viganò je povezanost između COVID -a i Velikog reseta objasnio na sljedeći način:

"COVID je imao značajnu ulogu u ograničavanju prirodnih sloboda građana i u uspostavljanju orvelovskog režima u kojem se svatko od nas prati i kontrolira u svim svojim aktivnostima ..." No, ostatak njegova govora dobio je mnogo duhovniju dimenziju kada je aludirao na nadnaravne sile koje djeluju u trenutnoj borbi:

"Također je potrebno ići dublje", rekao je, "odnosno priznati da ono što vidimo da se događa odgovara nehumanom projektu sila koje mrze ne samo zdravlje tijela, već i, prije svega, spasenje duša." Nadbiskup Viganò podsjetio je ljude okupljene na trgu Castello da im je Bog darovao besmrtnu dušu:

"Svatko od vas, svatko od nas ima besmrtnu dušu, koju je stvorio Bog i otkupio naš Gospodin Isus Krist uz žrtvu križa", rekao je.

Zatim je pripisao trenutnu smrt čovječanstva njegovoj prošloj nevjeri Božjim zapovijedima i mnogim grijesima ljudi, uključujući zločin pobačaja:

"Moramo priznati da, ako smo došli do ove točke, dobrim dijelom dugujemo vlastitoj nevjeri, dopuštanju drugima da za Boga odlučuju što je ispravno, a što nije", rekao je, "dopuštajući u ime tolerancije ubojstvo djece u maternici, ubijanje bolesnih i starijih osoba, degeneraciju kršćanskog morala i iskvarenost djece i mladih." 

Talijanski prelat koristio je jezik koji se rijetko čuje iz usta sadašnje vatikanske hijerarhije kako bi osudio zla modernog društva.

"Ono što danas vidimo otrovan je plod desetljeća raspada, pobune protiv zakona Gospodinova, grijeha i poroka koji vape za osvetom u Božjim očima", nastavio je, dodajući: "Božanska providnost nam pokazuje što svijet može postati kad napusti gospodstvo Isusa Krista i stavi se pod sotonino ropstvo. "

Nadbiskup je svoju poruku zaključio nadahnućem bivšeg pape:

"Želio bih učiniti svojima riječi Ivana Pavla II., koji je na početku svog pontifikata 1978. rekao: 'širom otvorite vrata Kristu! Ne boj se' citirao je Viganò prije nego što je potaknuo svoje slušatelje da vode dobre kršćanske živote.

"Ali iznad svega - preklinjem vas, preklinjem vas: vratite se životu u milosti Božjoj, čestom primanju sakramenata, prakticiranju kreposti, tome da budete dobri kršćani, vjerni obećanjima našeg krštenja i autentični svjedoci Krista."

Poruka je završila tako što je nadbiskup pozvao prisutne ljude da zajedno recitiraju Oče naš.

Slijedi hrvatski prijevod Viganòove poruke s engleskog:

Dragi prijatelji,

Draga braćo i sestre,

Dopustite mi da vam se pridružim kako bih izrazio svoju duhovnu blizinu vama i svoju podršku. Vaša prisutnost na ovom trgu i na mnogim trgovima diljem Italije dokaz je da su neki ljudi i dalje spremni upotrijebiti vlastitu inteligenciju i nemaju namjeru odreći se svoje slobode.

Okupili ste se još jednom da izrazite svoju odlučnost u odupiranju prijevarama i naraciji laži koje šire glavni mediji, cenzuri društvenih mreža i televizije te suptilnom terorizmu da primite eksperimentalni genski serum koji proizvodi nove ozbiljne nuspojave svaki dan, neke čak i smrtonosne, a pokazao se neučinkovitim u suzbijanju pandemije.

Svi smo shvatili, mislim. da se ova pandemija koristi kao sredstvo za postizanje tog 'Velikog resetiranja' koje se već dugo i detaljno planira. Zabrinjavajuće je vidjeti kako su sve političke snage, uključujući i one za koje ste možda očekivali da će se suprotstaviti uspostavi ove zdravstvene diktature, postale suučesnici elite zločinačkih zavjerenika.

Vladari, suci, policijske snage, liječnici i znanstvenici, javni i privatni dužnosnici, novinari, ali i biskupi i svećenici te sami vatikanski čelnici: u svakom dijelu svijeta svi slijede isti scenarij, pod jednim vodstvom.

Vidjeli smo dokle ide njihovo ideološko ludilo: diskriminiranje i kriminalizacija onih koji odluče ne biti dio ovog programa masovnog eksperimentiranja, koji je vođen masovnim ekonomskim interesima i protuljudskim planom koji je također u osnovi antikristov.

Ali ako ste svi svjesni apsurdnosti i apsolutne ozbiljnosti onoga što se događalo u posljednjih godinu i pol dana; ako mnogi od vas razumiju da je Covid imao značajnu ulogu u ograničavanju prirodnih sloboda građana i u uspostavljanju orvelovskog režima u kojem se svatko od nas prati i kontrolira u svim svojim aktivnostima; također je potrebno ući dublje, odnosno prepoznati da ono što vidimo da se događa odgovara nehumanom projektu sila koje mrze ne samo zdravlje tijela, već i, prije svega, spas duše.

Svatko od vas, svatko od nas, ima besmrtnu dušu, koju je stvorio Bog, a koju je Gospodin Isus Krist otkupio žrtvom križa. Za svakoga od nas Gospodin je prolio svoju krv, a naša je i vaša dužnost čuvati svoju besmrtnu dušu u milosti Božjoj, slijedeći Njegove zapovijedi i hrabro svjedočeći vjeru, upravo u trenucima kada je tako ozbiljno ugrožena, čak i od strane oni koji trenutno upravljaju Crkvom i koji su stali na stranu neprijatelja.

Moramo priznati da, ako smo došli do ove točke, dobrim dijelom dugujemo vlastitoj nevjeri, dopuštanju drugima da za Boga odlučuju što je ispravno, a što nije, dopuštanju, u ime tolerancije, ubojstvo djece u maternici, ubijanje bolesnih i starijih osoba, degeneraciju kršćanskog morala i iskvarenost djece i mladih.

Ono što danas vidimo otrovan je plod desetljeća raspada, pobune protiv Gospodnjeg zakona, grijeha i poroka koji vape za osvetom u Božjim očima.

Božanska providnost pokazuje nam što svijet može postati kada napusti gospodstvo Isusa Krista i stavi se pod sotonino ropstvo. Moje riječi nisu apokaliptične riječi - kako neki kažu - već ozbiljno upozorenje, od pastora Katoličke crkve, da se vratimo Bogu, da prepoznamo da tamo gdje ne vladaju Krist Kralj i Marija, vlada okrutna i nemilosrdna tiranija đavla, koji ljudima obećava univerzalno bratstvo, ali samo želi naše prokletstvo.

Htio bih učiniti svojima riječi Ivana Pavla II. koje je on izgovorio na početku svog pontifikata 1978. godine:

'Ne bojte se! Otvorite, doista, širom otvorite vrata Kristu! Njegovoj spasonosnoj moći. Isus Krist je Kralj i Gospodar povijesti, u Njegovim su rukama budućnost i sudbina svakoga od nas, svih naroda i Svete Crkve. Neće dopustiti da podlegnemo napadu neprijatelja čovječanstva. Vratite se! Vratimo mu se svi, s povjerenjem rasipnog sina koji ponizno traži od oca da mu oprosti i poželi mu dobrodošlicu natrag u svoj dom. Vratimo se tome da budemo kršćani, ponosni na svoju vjeru i na civilizaciju koju je religija izgradila tijekom dvije tisuće godina povijesti, a čija je kolijevka bila naša voljena domovina, Italija. Vratimo se obrani u građanskom i političkom životu onih vrijednosti o kojima se ne može pregovarati, a koje danas vidimo poricane i pogažene. Ali iznad svega - preklinjem vas, preklinjem vas: vratite se životu u milosti Božjoj, čestom primanju sakramenata, prakticiranju kreposti, tome da budete dobri kršćani, vjerni obećanjima našeg krštenja i autentični svjedoci Krista.'

I tako da ovaj dan, u kojem javno i hrabro očitujete svoje protivljenje nadolazećoj tiraniji, ne ostane neplodan i lišen nadnaravnog svjetla, pozivam vas sve da sa mnom izgovorite riječi koje nas je Gospodin naučio. Učinimo to sa žarom, sa žarkom ljubavi, zazivajući zaštitu Gospodara našega i Njegove Presvete Majke na sve nas, na naše obitelji, na našu domovinu i na cijeli svijet:
Oče naš,koji jesi na nebesima,
sveti se ime Tvoje,
dođi kraljevstvo Tvoje,
budi volja Tvoja,
kako na Nebu, tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas,
i otpusti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim,
i ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od Zla!

Izvor

ponedjeljak, 27. rujna 2021.

Nadbiskup Viganò - Uzrok sadašnjih zala: pobuna protiv univerzalnog kraljevanja našeg Gospodina Isusa Krista



Otkazan svećenički događaj u Dubuque, Iowa 22. rujna 2021. 

Draga braćo u svećenstvu, draga braćo i sestre, 

Ne otkrivam ništa nepoznato, govoreći vam da Kristova Crkva prolazi kroz vrlo ozbiljnu krizu, te da je Katolička hijerarhija podbacila u ozbiljnim obvezama svog apostolskog poslanja te ih je djelomično preusmjerila. Podrijetlo ove krize i ovog otpadništva sada su evidentni čak i najumjerenijima i nastanjeno je u želji da Crkvu usklade s mentalitetom svijeta, čiji je knez, ne zaboravimo, sotona: princeps mundi hujus (Iv 12: 31). Kao katolici, znamo i vjerujemo da je Sveta Crkva nepogrešiva, odnosno da je ne mogu nadvladati vrata pakla, obećanje Gospoda našega: portae inferi non praevalebunt (Mt 16,18). No, ono što vidimo da se događa pokazuje nam stvarnost strašne situacije, u kojoj se devijantni dio hijerarhije - ono što ja skraćeno nazivam duboka crkva - potpuno predao dubokom stanju. Izdaja koja pastire i vođe Crkve stavlja pred vrlo ozbiljnu moralnu odgovornost i koja nameće hrabre izbore svećenicima i laicima koje bi u drugim trenucima bilo teško usvojiti i opravdati. Suočeni smo s ratom, epohalnim sukobom, u kojem naši generali ne samo da ne vode vojsku prema neprijatelju, nego joj naređuju da položi oružje i bezuvjetno se preda, tjeraju najhrabrije vojnike i kažnjavaju najvjernije časnike. Cijelo osoblje Katoličke Crkve pokazalo se kao saveznik neprijatelja i neprijatelj onih koje bi umjesto toga trebali braniti. Neprijatelj Kristov i onih koji se ponose vojnom službom pod Njegovom zastavom.

Kako možemo shvatiti, u svjetlu Otkrivenja, ovu strašnu i jedinstvenu situaciju u povijesti Crkve? Moramo prije svega imati nadnaravan pogled kojim možemo shvatiti da su sadašnji događaji dopušteni od Boga i da u svakom slučaju nikada neće moći nadvladati Crkvu. Veliko otpadništvo objavljeno je u Svetom pismu i ne smije nas uhvatiti nespremne. Osvijetljeni riječima Apokalipse svetog Ivana i odobrenim objavama, možemo razumjeti da su posljednja vremena potrebna da se konačno odvoji žito od korova, dopuštajući nam da prepoznamo tko je s Kristom, a tko protiv Njega. u kojima se nalazimo također su pravedna kazna za desetljeća - rekao bih stoljeća - nevjere katolika i dijela hijerarhije: privatne i javne nevjere, sastavljene od ljudskog poštovanja, straha, moralnih i doktrinarnih odstupanja, kompromisa sa sekulariziranim mentalitetom i s neprijateljima našega Gospodara. Ako mislite da je Francuska revolucija bila Božja kazna zbog toga što ga Luj XIV. nije poslušao da Mu posveti obilježja Kraljevstva, dobro razumijete kakve je posljedice neposluh kralja Francuske ostavio na budućnost Europe:

Podsjećamo na poruku koju je naš Gospodin povjerio svetoj Margareti Mariji Alacoque 1689. godine sa zadatkom da je prenese kralju Francuske Luju XIV.: 

"Neka to zna prvorođeni sin moga Presvetog Srca jer je njegovo vremenito rođenje postignuto zahvaljujući odanosti zaslugama Mog svetog djetinjstva, pa će se njegovo rođenje u milosti i vječna slava postići kroz posvetu koju će učiniti od sebe mojem ljupkom Srcu, koje želi pobijediti svoje i, kroz ovo, srca velikana zemlje.

Presveto Srce želi vladati u svojoj palači, biti prikazano na njezinim zastavama i ugravirano na njezinom oružju, učiniti je pobjednicima nad svim njenim neprijateljima, srušivši ponosne i ponosne glave pod njenim nogama, kako bi trijumfirala nad svim neprijateljima Crkve.

Presveto Srce želi ući s pompom i veličanstveno u palače knezova i kraljeva, biti počašćeno danas koliko je bilo ogorčeno, poniženo i prezreno tijekom svoje muke. Želi vidjeti velikane zemlje tako srušene i ponižene kod Svojih nogu, koliko je u muci bilo uništeno."

No ako je prije dva stoljeća neposlušnost vladara javnih poslova zaslužila strogu kaznu Kralja kraljeva, zamislimo kakve je katastrofe mogla izazvati neposlušnost onih koji upravljaju Crkvom. Dakle, ako je Francuskom revolucijom civilno društvo svrgnulo univerzalnog Kralja božanskog Gospodstva kako bi uzurpiralo Njegovo mjesto i proširilo greške liberalizma i socijalizma, koncilskom revolucijom pape i biskupi uklonili su trostruku krunu s glave mističnog tijela i Njegovog vikara, pretvarajući Kristovu Crkvu u svojevrsnu parlamentarnu republiku u ime kolegijalnosti i sinodalnosti. Uzmimo to na znanje: Naš Gospodin Isus Krist ne samo da više nije priznat kao Vladar nacija, nego čak ni Njegove Crkve, u kojoj je cilj slave Božje i spasenja duša zamijenjen slavom čovjeka i posljedično prokletstvom duša. Ono što je jučer bio porok, danas je vrlina; ono što je bila vrlina, danas je porok: svu modernističku sektu koja danas napada Vatikan, biskupije i vjerske redove karakterizira prevrtanje onoga što su nas prije učili i onog što se prenosilo generacijama.

U tom kontekstu pobune i nevjere, oni koji ostanu vjerni i nastoje nastaviti raditi ono što su uvijek činili, podvrgnuti su stvarnom progonu. Započelo je ismijavanjem tradicionalista, označavajući ih kao Lefebvrovce ili kao predkoncilaše. Zatim, prema praksi za koju smo vidjeli da se koristi u totalitarnim režimima, dobri katolici su definirani kao ludi ili bolesni: to je ono što sociolozi nazivaju patologizacijom neslaganja. Nemojte misliti da koristim pretjerane izraze: prije samo nekoliko dana svećenik u Kostariki suspendiran je iz službe i prisiljen na psihijatrijsko liječenje jer je samo slavio misu Pavla VI. na latinskom, unatoč zabrani Biskup, mons. Bartolomé Buigues (ovdje). Danas smo u kriminalizaciji neistomišljenika, a ako još ne vidimo njihovu fizičku eliminaciju, znamo koliko je njih suspendirano a divinis, lišeno sredstava potpore i kolikima je onemogućen crkveni život. A to se događa dok skandalozni likovi i razvratnici svih vrsta ne samo da nisu kažnjeni i uklonjeni iz Ministarstava, naprotiv, na fotografijama se promiču i ovjekovječuju uz Bergoglia, koji se s njima srdačno rukuje, znajući da ih može koristiti po svojoj volji. Shvaćamo zašto je korupcija prelata ključna za plan koncilske sekte: njihove su greške izvrstan način da steknu poslušnost i suučesništvo u izvršenju najgorih zvjerstava nad Crkvom i vjernicima. Inicijativa Koalicija za otkazane svećenike zasigurno je odgovor na to što se događa, jer se ovim projektom namjerava pomoći svećenicima žrtvama progona i kanonskih zlouporaba nevjernika i odmetnika. Njihov autoritet, uzurpiran da čini zlo, a ne da mudrošću i milosrđem upravlja povjerenim stadom, nestaje upravo kada ga koriste protiv svrhe za koju je uspostavljen. Oni, naravno, imaju moć: ali ta moć je tiransko zlostavljanje pred kojim se ne može i ne smije šutjeti. Naša je dužnost podići glas kako bismo odlučno osudili nezakonita djela pastira koji su se pokazali kao najamnici, ako ne i grabežljivi vukovi. Naše je pravo i ne samo da ne poštujemo nelegitimne, nevažeće i ništavne naredbe, već i da djelujemo prigovorima savjesti i inicijativama usmjerenim na zaštitu žrtava ovih vukova prerušenih u janjad. Naprotiv, želio bih predložiti, uz ovu hvalevrijednu inicijativu, osnivanje međunarodne zaklade koja će prikupljati donacije i donacije od vjernika, odvraćajući ih od župa i biskupija koje su u skladu s trenutnim režimom Bergoglio. Kad se biskupi naiđu na problem na  bankovnim računima, vjerojatno će biti natjerani da prestanu s istjerivanjem dobrih svećenika. Kad se sudovi - građanski ili crkveni - slože s progonjenima, njihovi će progonitelji vjerojatno biti oprezniji u zlouporabi svoje moći. U međuvremenu, inicijative poput Koalicije za otpuštene svećenike i drugi slični projekti pružit će priliku za prakticiranje djela milosrđa i stjecanje zasluga pred Bogom. Svatko od nas, prema svojim mogućnostima, moći će dati konkretan doprinos - ne nužno samo financijski - čak i jednostavno dodjeljujući njihovu ponudu onima koji ih zaslužuju, a ne onima koji ih koriste za uznemiravanje dobrih klerika.

Ne zaboravimo, međutim, da smo svi osim materijalno pomoći, pozvani ponovno otkriti osjećaj zajedništva, kojeg su puna usta koncilskoj hijerarhiji, a koje nikada nismo primijenili u katoličkom smislu. Ako smo braća u Kristu, kao braća također moramo pomoći jedni drugima tako što ćemo ugostiti naše svećenike, ponuditi im smještaj, pripremiti im kućni oltar oko kojeg će okupiti naše prijatelje. Moramo staviti na raspolaganje svoje vještine - čak i najskromnije, poput znanja kuhanja, izgradnje zida ili popravka krova - za one koji su sada protjerani iz svog župnog prostora i zatekli su se nasred ulice. Moramo misliti na mlade ljude koji su se velikodušno odazvali na svećenički ili redovnički poziv unutar Tradicije i koji danas vide ređenje ili zvanje ugroženim ako ne prihvate doktrinarna i moralna odstupanja koja danas nameće koncilska sekta. Moramo jasno dati do znanja nekolicini biskupa i kardinala koji su ostali vjerni Učiteljstvu da ne može postojati mogućnost dijaloga s onima koji su se uveliko pokazali da su na strani neprijatelja. I moramo se moliti božanskom Veličanstvu, po zagovoru Kraljice Neba i Majke svećeništva, kako bi se ona udostojila prihvatiti naše patnje i patnje ovih dobrih svećenika za obraćenje hijerarhije, sada iskvarene do samog vrha.

Mnogim, i to prevelikom broju svećenika, redovnika i klerika - među kojima ne smijemo zaboraviti da ima i mnogo redovnika, monaha i časnih sestara - obraćam se s ljubavlju i izražavam sućut radi njihovih patnji, potičući ih da se žrtvuju za grijehe službenika Crkve. Pridružite se svetoj misnoj žrtvi, prinosu božanske Žrtve, čiste, svete i neokaljane: neka vaš život bude žrtva ugodna Bogu, u pravom svećeničkom duhu. I svi ponovite, prije kraja svog dana, riječi Šimunove pjesme: "quia viderunt oculi mei salutare tuum" - "Oči moje vidješe spasenje" (Lk 2, 30).

Upravo sam spomenuo uzrok sadašnjih zala: pobunu protiv univerzalnog kraljevanja našeg Gospodina Isusa Krista. Posvećenje svakog od nas, naših obitelji, naših zajednica, nacija i Svete Crkve Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrešnom Srcu Marijinu može potaknuti Presveto Trojstvo na suosjećanje i okončati ovu strašnu pošast ili ga barem skratiti i približiti trijumf Kralja kraljeva nad neprijateljem čovječanstva. Ovo je moja najiskrenija želja, ovo je plemenita namjera koja mora potaknuti svaku našu radnju, ovo je premisa za golemi i neumoljivi kraj Sotoninih planova. 

Christus vincit, Christus regnat, Christus imperat!

Carlo Maria Viganò, nadbiskup

petak, 24. rujna 2021.

Biskup Athanasius Schneider - Molitva da Sveti Otac posveti Rusiju

 


O Bezgrješno Srce Marijino, Ti si sveta Majka Božja i naša nježna Majka.

Pogledaj na pogibelj u kojoj Crkva i cijelo čovječanstvo žive radi širenja materijalizma i progona Crkve.

Ti si u Fatimi upozorila na te zablude dok si govorila o zabludama Rusije.

Ti si posrednica svih milosti. Moli Svog božanskog Sina da podari tu posebnu milost za Papu: da on posveti Rusiju Tvom Bezgrješnom Srcu tako da se Rusija obrati, da razdoblje mira bude dano svijetu i da Tvoje Bezgrješno Srce pobijedi, po autentičnoj obnovi Crkve u sjaju čistoće katoličke vjere, svetosti božanskog bogoštovlja i svetosti kršćanskog života.

O Kraljice sv. krunice i naša slatko Majko, svrni svoje milostive oči na nas i dobrostivo poslušaj ovu našu molitvu punu povjerenja. 



četvrtak, 2. rujna 2021.

Ruralno rješenje - suvremeni katolički glasovi o "povratku na zemlju" - uvod 2. dio


Uvod 1. dio

Taj poziv na zemlju nije ograničen samo na katolike koji su prožeti revnošću na tu temu. Zemlja, selo, njihova privlačnost, njihova centralnost za čovjekovo postojanje je tako elementarna, tako ukorijenjena, da bismo mogli malo i pretjerati (na ispravnoj strani argumenata) tvrdeći da je skoro genetski ukodirana u ljudska bića -da on nalazi svoje zagovornike čak i izvan vidljivih granica Svete Crkve. Tako, H.J.Massingham, anglikanski autor i teoretičar, piše vrlo rječito u "The Tree of Life": "Kada bi mjesto Kristova odrastanja bilo mitološko, izvještaj o Njegovoj misiji bio bi neobjašnjiv. Njegova putovanja su bila posve putovanja jednog seljaka, njegove asocijacije tako očito seoske, njegovi sljedbenici tako jasno pridošli iz malih tržišnih gradića i seoca, a Njegove vlastite konkretne i slikovite metode izražavanju u osnovi preobražen seoski način izražavanja da bi, da nije zaista rođen u jaslicama i da Ga nisu posjetili tamo pastiri, to bilo potrebno izmisliti. Svoj dug rodnoj grudi je daleko jasnije opisao nego što je to učinio Shakespeare na čijim je djelima žig seoske Engleske neizmjerno oštrije i nezaboravnije otisnut nego kod njegovih suvremenika. Shakespeare je zapravo proveo svoje najbolje godine u glavnom gradu; Krist nikada nije u takvom gradu živio osim što je sezonski u njega zalazio da bi označio apoteozu svojeg djelovanja na Zemlji." 

Povijesna je činjenica da je Engleska prva zemlja Europe koja je započela proces uništavanja seljaka i da je natjerala muškarce, žene i djecu u gradove. To je činila zlobna i fanatična manjina zbog  dubinske mržnje prema katoličanstvu i izričito radi duboke mržnje prema svojim seljacima. To je bio jedan od glavnih plodova tzv. protestantske reformacije koja je, kako je napredovala, imala sve manje i manje veze s teološkim i vjerskim argumentima, a sve više i više sa stvaranjem društva gdje bogati i okrutni mogu prosperirati na račun običnog čovjeka. "The Statute of Frauds" i "Enclosure" pokret su "olakšali" Crkvu većeg dijela njezine zemlje i omogućili raširenu "legalnu" zapljenu imovine seljaka. Naravno, rezultat toga je da Engleska nema živo seosko stanovništvo već više od četiri stoljeća. Ako je ikada ijedna zemlja bila odsječena od normalne životne rutine na selu onda je to Engleska. Pa opet možemo naći u istraživanju koje je nedavno u Engleskoj provela velika agencija za ankete da je više od polovice ispitanika izjavilo da bi se rado vratili na selo kad bi imali te mogućnosti. Četiri stoljeća bijega u gradove, četiri stoljeća ispiranja mozgova ljudima da je grad  mjesto "gdje je sve dostupno", četiri stoljeća "uvjeravanja" ljudi da je poljoprivreda za "glupe" ljude i nešto što treba gledati s visoka pa opet bi se više od 50% Engleza vratilo na zemlju da je moguće.

Istraživanja nam ne kažu zašto bi toliki bili spremni ići težim putem na selo, ali možemo riskirati i inteligentno pogađati. Kao prvo to je sigurno zbog okoliša. Htjeli to političari priznati ili ne, činjenica je da je sada grad dom za bezbrojne scene urbane bijede. Jako raširen kriminal, kultura droge koja se širi svakodnevno i okoliš gdje su prometne gužve, zagađeni zrak i beskrajna buka pravilo; mladenačka delikvencija koja je prestala biti samo dosada i koja gura granice nihilizma sve dalje unazad; gubitak svakog osjećaja za duh zajednice radi mnoštva raznih stranih kultura, jezika i religija zguranih u nebodere i zgrade i ogromne bezdušne stambene četvrti; beskrajno  putovanje na posao i nazad, u školu i iz škole, koje nateže živce do krajnjih granica i uzdiže razine stresa iznad svake mjere; mnoštvo društvenih, ekonomskih i psiholoških problema tako kompleksnih i tako povezanih koje će samo vlada talentiranih, dapače iznimnih ljudi s pravom moći i autoritetom možda moći riješiti.

To je postalo očito za promatrače s bilo kojom vrstom osjetljivosti da će sadašnje usmjerenje suvremenog društva završiti katastrofom. Stresovi i napetosti su više nego što ljudski sklop može podnijeti, posebno kada je on lišen bilo kakvog pravog kontakta s Bogom.

Ljudi mogu neko vrijeme podnositi ratove, vojne ili psihološke, kad su u intimnom i bliskom kontaktu s Bogom, ali kad je to rat bez kraja i bez Božje prisutnosti, apsolutno je neizbježno da će se čovjek slomiti pod takvom napetošću. A što vrijedi za jednog čovjeka vrijedi još i više za društvo.

Gdje god pogledamo vidimo svakakve pokušaje da se vrati u "normalno stanje". Skitanje po prirodi, vrtlarenje, uzgajanje bilja, izleti na selo, u prirodu, studij umjetnosti i učenje zanata i tako dalje. Očigledno je da postoji pokret, neka težnja, iako ne određena, struja koja vrluda, u ovom pa onom smjeru, pa konačno u pravom smjeru. Ljudi znaju da postoje problemi i traže rješenja. Iz razloga jer u većini slučajeva ne posjeduju katoličku vjeru ili su u potpunom neznanju o izjavama Crkve, oni ne djeluju na katolički način. Ali uspon raznih pokreta, sekta pa čak i čudnih religija svjedoči o žeđi koja postoji u našem svijetu za Istinom. Pa opet je jednako istinito da su modernistički "katolici" previše zastarjeli u svom shvaćanju i metodologiji da bi prepoznali tu činjenicu i djelovali primjereno. Sve više i više ljudi prepoznaje, barem podsvjesno, da relativizam (što je zapravo modernizam u svojoj suštini) nije rješenje. Čovjek će umrijeti za apsolutnu istinu; on neće preći niti cestu za relativnu istinu. Želja za bijegom od društvene otuđenosti, društvene ovisnosti, birokratskog uplitanja, konzumerizma, slijepe ulice grubog materijalizma, ništavnosti seksa, droge i rock"n"rolla, beskrajna jurnjava amo-tamo u potrazi za... čime? To je sve jasno inteligentnom oku. ali ako ljudi traže duhovnu obnovu, žele biti samodostatni, traže put koji daje nadu, zašto se toliko malo ljudi zapravo vraća na zemlju? Ako se oko 50% Engleza među urbanom populacijom želi vratiti na zemlju, zašto to ne učine?

Odgovori su mnogi i razni, a ovaj uvod niti ne može pokriti pa čak ni najosnovnije ideje, ali u konačnici je temeljno pitanje psihološke i duhovne prirode.

Svi smo se navikli slušati "stručnjake". Oni su ti koji uglavnom usmjeravaju pokrete našeg oronulog društva kroz ekskluzivne intervjue u "kvalitetnim" novinama, pojavljujući se na "ozbiljnim" dokumentarcima ili posebnim TV prilozima, stojeći rame uz rame s pokretačima društva iz moćnih elita. Pa opet u mnogim tim slučajevima, zapravo u većini, njihova je stručnost vrlo upitna i u sadržaju i u relevantnosti. Oni mogu raspravljati o tome je li farmaceutski proizvod A efikasniji od farmaceutskog proizvoda B, ali oni nikada neće vidjeti mogućnost da su možda i A i B nepotrebni i neprihvatljivi. Mogu raspravljati o tome je li monetarizam ili trošenje deficita bolja financijska politika, a da nikada ne vide da niti jedna nema smisla u svijetu stvarne, nasuprot virtualne, ekonomije. Kako takvi stručnjaci čine kulisu našeg društva, nije čudo da mnogi ljudi kupe ideje od te "bijele buke" rasprava koje prolaze kao intelektualne debate. Stručnjaci nam govore da ne trebamo više ljudi na zemlji već manje. Stručnjaci nam kažu da je surova samodostatnost sada zastarjela budući da svi živimo u "globalnom selu". Eksperti nam govore da dok god potrošnja raste da je kredit dostupan i ako ljudi mogu kupovati sedam dana u tjednu, danju i noću, da je onda društvo zdravo. Takvi argumenti i varijacije na temu su, podsvjesno, uvjerili mnoge koji priželjkuju drugačiji način života, da oni žele "vratiti vrijeme unatrag", da su "izvan dodira" s modernim svijetom, da su, jednom riječju, jednostavno blesavi.

...Činjenica je da se ljudi boje. Boje se što će o njima misliti obitelj i susjedi. Boje se da je taj pothvat previše za njih. Boje se neuspjeha. Boje se da nemaju talente i vještine koji su potrebni. Boje se da će završiti bez lipe u krajnjem siromaštvu. Boje se ... svega što nedovoljno aktivan ili previše aktivan um može smisliti.

Pa opet takvi ljudi kao da nikad ne pokušaju izravnati daj dug s računa straha s drugim računom straha koji bi poništio onaj prvi. Ne boje li se kriminala na gradskim ulicama? Ne boje li se za svoje mentalno i fizičko zdravlje u okolišu koji je sve toksičniji? Ne boje li se za sigurnost svoje djece? Ne boje li se za svoju imovinu zbog sve prisutnije pljačke? Ne boje li se obavijesti iz firme u kojoj piše da su višak?

Kada to pogledamo u tom svjetlu, može se odmah vidjeti da živimo u klimi straha. Jedina razlika između straha od preseljenja na selo i straha od života u gradu je ta da nam selo nudi mogućnost da dostignemo pravu kvalitetu života i da to predamo budućim generacijama dok je život u gradu, u većini slučajeva, zaista slijepa ulica. Strahovi stoga nisu ravnopravni; strah radi povratka na zemlju je očito manji strah i to onaj koji je podcrtan nadom. Ali budući da strah ostaje glavna prepreka povratku na zemlju, nameće se rješenje da se mora smoći moralna hrabrost, hrabrost koju je teže posjedovati od puke tjelesne hrabrosti. Stoga samo preostaje da pogledamo stvarnosti u lice, izračunamo šanse (jer će se situacija u svakoj obitelji razlikovati), a zatim imati povjerenja u providnost svemogućeg Boga.

Jednom kad se nadvlada taj moralni nedostatak sve drugo će sjesti na mjesto. Brige oko posla i dohotka će se pretvoriti u svijest o tome kako postoje slični poslovi i na selu pa čak da je moguće pokrenuti i neko poduzetništvo; da bi preseljenje moglo biti savršena prilika da se izbjegne štakorska utrka od devet do pet. Strahovi o nedostatku prijatelja i kontakata u blizini nestat će jer ljudi na selu trebaju jedni druge, auti se kvare, snijeg zatrpa putove, itd., a veze uvijek dođu nakon nekog vremena. Zabrinutost oko toga kako ćete "uspjeti" kao poljoprivrednik stavit ćete u kontekst pretpostavke da svatko mora biti poljoprivrednik. Postoji mnogo alternativa, može se kupiti veći komad zemlje i dati u zakup ili kupiti manji komad i raditi na njemu samo pola radnog vremena, a drugu polovicu u nekoj konobi ili u mjesnim poduzećima, radeći keramiku, pišući knjige, farbajući kuće, itd. Preseljenje na selo može se prilagoditi svakoj osobi i svakoj situaciji. Strah zbog nedostatka potrebnih vještina da bi se živjelo na zemlji može se lako ublažiti pohađajući tečajeve na lokalnom učilištu o onome što je potrebno: o stolariji, elektrici, vodoinstalacijama, hortikulturi, itd. ili koristeći prednosti koje se nude u raznim volonterskim udrugama koje nude vikend tečajeve o raznim stvarima, od vrtlarstva do pčelarstva, koje prodaju mnoštvo knjiga o sličnim temama i iz kojih se može dobiti savjet, vodstvo i poduka o svim aspektima koje uključuje povratak na zemlju. S tim jednostavnim činjenicama na umu postaje jasno da se oni koji se osjećaju osamljeno tako osjećaju jer se nisu ni potruditi saznati gdje sve mogu u blizini naći pomoć i koliko postoji raznih mogućnosti za uspješan povratak na zemlju.

Osim toga, jesu li mnoge prepreke koje zatrpavaju cestu koja vraća na zemlju imalo opasnije od onih na cesti koja vodi u obožavanje Mamona, na cesti koja iscrpljuje tijelo, umrtvljuje um i konačno ubija dušu?

Stoga je ova knjiga samo jedan uvod u ideju o povratku na zemlju. Pročitati je ne uključuje nikakve obaveze, ali bi moglo dovesti do svjesnosti o mogućnostima iznad snova pa čak i holivudskih fantazija. Ona neće odgovoriti na sva pitanja, ali će pružiti osnovicu na tu temu i barem ćete dobiti neki osjećaj o svemu tome. Ona vam neće reći što trebate točno učiniti ili zašto, već će otkriti što su drugi učinili i zašto i kako ih se može oponašati dok se sve prilagođava određenim okolnostima i potrebama. Prije svega knjiga daje uvjerljive razloge zašto je život na selu najbolji način življenja za svakoga tko želi živjeti autentično i cjelovito katoličanstvo. Nitko nije sam tko živi u prisutnosti svemogućeg Boga. Svatko tko iskreno ljubi našeg blaženog Spasitelja sigurno bi htio slijediti Njegovo pravilo u svom životu. Svatko tko je iskren u svojoj vjeri ne može si priuštiti da ne pročita ovu knjigu, da ne promisli o njoj, produbi proučavanje ove teme i onda odluči može li ili ne "uzeti svoj križ i slijediti Njega". Za one kojima se ne sviđa tamo gdje jesu i ono što rade nudim sljedeće: provjerite okolnosti svoje situacije. Moglo bi biti teško. Možda će zahtjevati žrtvu i samoodricanje, ali to je zahtjev za sve što je važno u životu. Odabir će možda biti težak, naporan, ali zahvaljujući vašoj od Boga danoj slobodnoj volji, izbor je vaš.

 "The Rural Solution", Modern Catholic Voices on Going "Back to the Land", str. 12. -20.

ponedjeljak, 23. kolovoza 2021.

Ruralno rješenje - suvremeni katolički glasovi o "povratku na zemlju" - uvod 1.dio

 


Kada čujete da se neki ljudi "vraćaju na zemlju", kakve vam slike padaju na um?

Možda neke o hipiju: zgužvanom, dugokosom propalitetu koji puši hašiš i koji se povlači u komunu na selo gdje je stil života korištenje ilegalnih supstanci i negraničeno bludničenje, a koji obično financira vladina milostinja u obliku socijalne pomoći koja se uzima od nevoljnih, ali radišnih poreznih obveznika.

Ili možda o "preperu": o prerevnom domoljubu koji se seli na selo sa svojom obitelji - kućnim ljubimcima i svom imovinom - na seosko imanje u divljinu gdje se asfaltna cesta smatra "zagađenjem civilizacije", gdje je najbliži susjed kilometrima daleko i gdje zabarikaridirana obitelj čeka tjeskobno na "crvenu zoru" - dolazak komunističkih hordi.

Ili čovjek koji je do nedavno bio nešto"važno" na burzi ili u nekoj konzultantskoj tvrtci, ali koji, iz čista mira, prodaje svoju ekstravagantnu gradsku rezidenciju i seli u prostrano ladanje. Kako je on trezven tip čovjeka, bio je važan u održavanju te štakorske utrke u modernom društvu, ali sada se odlučio povući - nakon što je zaradio svoju "zalihu" neumornim izrabljivanjem drugih te sada živi svoje dane u idiličnom blaženstvu.

Postoji naravno još mnogo slika koje nam padaju na um kada se radi o temi povratka na zemlju, ali kakva god ta slika bila, ona prikazuje nekog iznimnog, ekcentričnog, probitačnog ili jednostavno ludog. Pa opet ne bi trebala biti niti jedna od njih jer je povratak na zemlju, prije svega, poziv običnom pristojnom građanu da potraži duševno zdravlje i spasenje. To što to ne izgleda kao poziv na nešto obično, već vrlo neobično, je zapravo pokazatelj i osuda vremena - vremena koja su intelektualno bolesna, kulturno dekadentna i duhovno na samrti. Nije potrebno biti profesor povijesti na visokom sveučilištu da bi znali da je stanje gdje većina ljudi živi na zemlji, živi od zemlje bilo generalno stanje čovječanstva stoljećima. Ne radi se o nečemu što je bilo istinito u drevnom svijetu ili samo u srednjem vijeku, već nešto što je bilo slučaj i sa skoro svim europskim zemljama sve do krvave i uzaludne katastrofe poznate kao prvi svjetski rat. Seljak i zemljoradnik bili su standard u svim velikim civilizacijama, a njihov doprinos životu u svim njegovim aspektima nadopunjavala je manja, ali važna klasa ljudi koji su se bavili zanatima. Oni su bili u međusobno zadovoljavajućem i simbiotskom odnosu: rukavica koja krasi ruku, pjesma koja govori o počelu, pjesma koja je rođena iz ljubavi.

Tako da je to zaista znak vremena da se povratak na zemlju, povratak  na normalno, povratak u pravi dom čovječanstva, smatra neobičnim pa čak i "čudnim" za urbanog čovjeka. Da nekatolici smatraju povratak na zemlju "čudnim" je dovoljno loše, dovoljan razlog za plakanje, ali da i katolici tako misle je zaista skandalozno, pa čak možda i bogohulno jer to jasno pokazuje veliko nerazumijevanje jednog aspekta života svete obitelji. Mnogi katolici se više ne sjećaju da je Kristov život prepun simbolike, a jedno području na kojem je pogotovo izgubljeno značenje simbolike u naše vrijeme je izbor Njegovog rodnog mjesta. Zar vas nije ganula iznimna činjenica da se Krist nije rodio u velikom gradu Jeruzalemu ili glavnom gradu drevnog svijeta Rimu? To su bila mjesta duhovne i političke moći pa opet Krist je rođen u Betlehemu i odrastao je u Nazaretu. Niti jedan nije megapolis pa čak niti grad. Oba su skromna, obična, ponizna mjestašca. Ona su bila prebivališta jednostavnih seljaka i zanatlija; ne prinčeva i predsjednika industrija. Čak bi i slabašna promišljanja otkrila da je Kristova poduka bila jasna i jednostavna: "Odabrao sam seljake i zanatlije i selo jer je to volja Oca moga." Zašto? Jer život na zemlji, život seljaka i zanatlija, znači dodir s prirodom, a autora prirode se tako može shvatiti izravno, svakodnevno, pa čak i, moglo bi se reći, instinktivno. Umjetničko djelo - kreacija i umjetnik - Bog su povezani tako da čak i bedak može vidjeti istinu, ali u gradu je Umjetničko djelo deformirano ili uništeno, a Umjetnik je skriven ili uklonjen iz uma milijuna muškaraca i žena.

Taj smještaj na zemlji, na selu i njegova središnjost za civilizaciju i katoličanstvo nije stvar samo privatnog mišljenja. To je izraz mišljenja Crkve. Vlč. Vincent McNabb, O.P. je npr. napisao u svojoj knjizi "Crkva i zemlja" sljedeće: "Ako postoji jedna misao koja je važnija od drugih za  koju su nas iskustvo i promišljanje natjerale da priznamo, protivno našim predrasudama pa čak i našoj volji, je ta da postoji malo nade za spasenje civilizacije ili vjere osim povratkom intelektualaca na zemlju!"

U zajedničkom pastoralnom pismu hijerarhije Quebeca izdanom u studenom 1937.godine pod naslovom "O ruralnom problemu", njihova gospodstva su jasno izjavila sljedeće:

"Usuđujemo li se stoga potvrditi da je seoski život normalno stanje za mase? U stoljeću poput ovog našeg, sa svim njegovim zahtjevima, kad su zemljoradnici u većini zemalja iščupani iz zemlje i gurnuti u gradove, nedobrodošao je savjet, čini se, da se bodri tolike nove stanovnike grada da se vrate na zemlju pa čak i da se potiče one koji se još uvijek tamo nalaze da ostanu tamo. Spremni smo priznati stoga da se seoski život ne smije gledati u okvirima izolacije i poteškoća koji su tako dugo pritiskali naše poljoprivrednike, koji, poput nas ostalih imaju pravo profitirati od znanstvenog napretka i inovacija. No ipak, unatoč razvoju mehaničke proizvodnje, osnovna industrija uvijek mora ostati stjecanje od zemlje svagdašnji kruh naše ljudskosti."

Izjava je bogata i u sadržaju i viziji. Ona kategorički kaže da je život na zemlji standard i da je tako jer bez takvog života nema svagdašnjeg kruha; odnosno da se zemlja ne obrađuje mi bismo umrli od gladi. Ona ukazuje na lažnu prirodu gradskog života sa njegovim neonskim svjetlima i "pogodnostima". Ona razjašnjava da istinski napredak u znanosti i tehnologiji, dok je primjereno podređen zdravom, agrarnom poretku, mora biti korišten za dobrobit poljoprivrednika da bi njegov zadatak bio uvelike olakšan i poboljšan, tako uništavajući od medija proizvedene laži da se sveta Crkva suprotstavlja istinskom napretku i da upravo demonstrira za ratare svoju majčinsku ljubav. Za jednu instituciju koja je navodno "staromodna" i "izvan dodira sa svijetom" Crkva je neobično u skladu s interesima i simpatijama čovječanstva!

E sad, moglo bi se raspravljati, tendenciozno, da je povratak na zemlju nešto rezervirano za određenu vrstu katolika; da je to legitiman poziv, ali za jedan manji dio. Ali je li to stvarno tako? 

Sigurno je da će to u ovom razdoblju ogromne društvene dekadencije biti misionari "opsjednuti" vizijom, po svom pozivu, koji će predvoditi povratak na zemlju i duševnom zdravlju, ali to svejedno ostaje poziv odaslan većini katolika , a ne samo nekolicini entuzijasta. Zašto? Jer život na zemlji daje vjeri korijene u bogatoj i plodnoj zemlji, dok je život u gradu za vjeru sterilan i konačno destruktivan za Katoličku Crkvu. To se vidi ne samo u smanjenju broja vjernika po gradskim župama, već i u smanjenom broju rođenih katolika. Na to je elokventno ukazao vlč. McNabb i to je potvrdio rad amerikanaca na "National Catholic Rural Life Conference". Nitko to ne može opovrgnuti osim sofista koji se igraju statistikama na štetu stvarnosti. Također postoje rasprave, poprilično izopačene, da bi povratak na zemlju bio znak povlačenja, ako ne upravo i poraz, i da bi to bilo isto kao i zanemarivanje apostolskih dužnosti prema nekatoličkim stanovnicima grada. Tu vrstu argumenata mogu koristiti samo oni koji imaju površno shvaćanje općenito katoličkog društvenog nauka, a posebno povratka na zemlju. Taj argument ignorira više važnih točaka koje radikalno utječu na takvu raspravu. Kao prvo, "napredovanje" prema gradu nije bio nusprodukt slobodne volje već legalne prevare i progona. Budući da je to tako, položaj u gradu nije po svojoj prirodi uopće katolički; tako da napuštanje tog položaja ne uključuje nikakav gubitak za katolika i za katoličanstvo. Neizravno to je čak i dobitak jer dopušta katolicima da se pozicioniraju, doslovno i figurativno, na svoj prirodni teren! Osim toga, što je možda i važnije,  povlačenje nije poraz! Bilo je mnogo situacija u povijesti kada je čitavom mnoštvu ljudi prijetilo uništenje od nadmoćnijih sila, koje se odlučilo povući i regrupirati, te im je ta odluka onda omogućila ne samo da prežive već i da u konačnici pobjede. Povratak na zemlju bi bio znak razboritosti i inteligencije jer bi pokazao da su katolici napokon shvatili što se događa: svijet nas mrzi jer posjedujemo Istinu i oni neće odustati dok svi ne nestanemo. Ako se stoga moramo povući, da bismo se pripremili za protunapad, neka tako i bude! Konačno, jednostavna je činjenica da je najuvjerljiviji apostolat živjeti potpunim katoličkim životom na zemlji. Kaže se da djela govore glasnije od riječi i ako je to tako onda je odabir cjelovitog, prirodnog i katoličkog načina života ekvivalentno propovijedanju radosne vijesti s krovova zgrada!

... nastavlja se

"The Rural Solution", Modern Catholic Voices on Going "Back to the Land", str. 7.-12.

četvrtak, 24. lipnja 2021.

Otvoreno pismo protiv Matićevog izvješća

  

 23. Lipnja 2021.

"KAŽEM VAM, AKO OVI UŠUTE, KAMENJE ĆE VIKATI !!" LK 19,40

Mi, katolički muževi, očevi, zaštitnici obitelji i branitelji katoličke vjere i Katoličke Crkve zajedno s katoličkim ženama, majkama i odgojiteljicama naše djece i budućnosti našega hrvatskoga naroda, odlučno podižemo svoj glas protiv ubijanja nerođenih, najnevinijih i najnezaštićenijih pod svodom nebeskim!

Vjerujemo da Vam je poznato kako je zastupnik Predrag Fred Matić uputio Europskom parlamentu nacrt zakona u kome predlaže da se pobačaj proglasi ljudskim pravom kao i da se zakonom zabrani djelovanje svih "pro-life" organizacija.

Obzirom da je Katolička Crkva najveća zagovornica prava na život, jasno nam je u kojem smjeru ide ovakva inicijativa.

Posebno je bolna činjenica što takvo zlodjelo dolazi od zastupnika iz Hrvatske.

Izgleda da zastupnika Matića ne zabrinjava činjenica da je od 1980. god. pobačajem ubijeno preko 1,5 milijarde djece u svijetu.

!! Krv nevinih vapi u Nebo za osvetom !!

Vrijeme je da odlučno krenemo zaustaviti ovo nezamislivo zlo!

Najmanjima pripada posebna ljubav:   Zašto?? 

Jer su nedužni, čisti u tijelu i duši.

Majka Božja je rekla u Fatimi:

„O, tako mnogo je duša koje odlaze u pakao jer nitko za njih ne moli i žrtvuje.“

„Nema problema, kažem vam, koliko god bio težak, a da se ne može riješiti molitvom svete Krunice. Sa svetom Krunicom ćemo se spasiti, posvetiti, utješit ćemo našega Gospodina i postići ćemo spasenje mnogih duša.“

„Dajem svijetu dva posljednja sredstva (lijeka) protiv zla, a to su su sveta Krunica i pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinu… što znači da neće biti drugih.“

________________________________________________________________________

Mi, vitezovi, pod barjakom Krista Kralja i Blažene Djevice Marije, okupljamo se na molitveni vojni pohod za zaštitu naših obitelji, domovine i Katoličke Crkve.

Stoga Vas pozivamo na molitvu!

Tko se ne bori, već je izgubio. Uzmite SADA najsnažnije oružje u svoju ruku da bismo s Bezgrješnom osvojili sve!

Živio Krist Kralj u vijeke!

Amen

Dolje je link gdje se možete upisati u našu grupu posvećenu duhovnom boju kroz molitvu zivoga psaltira! Nasoj Majci Božjoj treba prikazati samo jednu krunicu u mjesecu tako se uključiti u boj, svi zajedno povezani u Srcu Marijinu, za spas duša i za svetu katoličku Hrvatsku!

Dobrodošli ste i radujemo se svakom vitezu, vojniku, borcu i molitelju!

"HRVATSKA VOJSKA SVETE KRUNICE 

UTIJEČE SE BEZGRJEŠNOM SRCU MARIJINU"       

Telegram:  https://t.me/joinchat/kz7pJVeWi6w3YzEy

eMail:         zivi.psaltir@gmail.com


četvrtak, 11. ožujka 2021.

Znate li što nam prva Božja zapovijed zapovijeda, a što zabranjuje?


1. Božja zapovijed  - 16. lekcija

Pitanje 198: Koja je prva Božja zapovijed?
Odgovor: Prva Božja zapovijed je: "Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene."

- Prva Božja zapovijed zabranjuje idolatriju, odnosno davanje stvorenju vrhovno štovanje i klanjanje koje smo dužni samo Bogu. Idolatrija je grješna jer samo Bog ima pravo na najviši stupanj štovanja kao Stvoritelj i Zaštitnik svih stvari.
- Prva Božja zapovijed također brani da pripisujemo stvorenju bilo koju od kreposti koja pripada samo Bogu.
(Biblija - Izlazak 20,3-4)

P 199: Što nam zapovijeda prva Božja zapovijed?
O: Prva Božja zapovijed nam zapovijeda da samo Bogu dajemo najveće štovanje koje smo mu dužni.
(Biblija Luka 4,8; Rimljanima 11,36)

P200: Kako štujemo Boga?
O: Boga štujemo činom vjere, ufanja i ljubavi, klanjajući mu se i moleći mu se.

- Boga štujemo činom vjere kada čvrsto pristajemo na istine Božje objave, po riječi Božje objave, koji ne može ni varati niti biti prevaren.
- Boga štujemo činom ufanja kada se čvrsto pouzdajemo da će Bog, koji je svemoguć i vjeran svojim obećanjima, u svojem milosrđu nama dati vječnu sreću i sredstva da je postignemo.
- Boga štujemo činom ljubavi kada ljubimo Boga iznad svih stvari radi Njega samoga, a našeg bližnjega kao samog sebe radi ljubavi prema Bogu.
- Molimo se Bogu uzdižući k Njemu naše umove i srca.
- Čin vjere, ufanja i ljubavi i molitva može biti unutarnji i vanjski. Unutarnji je kad je samo u našem umu ili srcu. Vanjski je kad se manifestira na van nekim gestama ili riječima.
- Vanjsko štovanje nema vrijednost ako nije ujedinjeno s unutarnjim štovanjem i ono je vanjska manifestacija naših unutarnjih vjerovanja i osjećaja.
- Vanjsko štovanje je nužno jer smo dužni dati Bogu počast i poštovanje našim tijelima i jer ono služi da sačuva, uveća i izrazi unutarnje štovanje. Čovjek se sastoji od tijela i duše i tijelo mora pomagati i pomaže duši u njezinom djelovanju. Pomaže nam i potiče nas da budemo pobožni u svojim unutarnjim činima štovanja sakralna glazba, javno i privatno recitiranje molitava i liturgijske ceremonije.

P 201: Što nas vjera obvezuje da činimo?
O: Vjera nas obvezuje: 
1. da se potrudimo saznati što je Bog objavio.
2. da čvrsto vjerujemo u ono što je Bog objavio.
3. da svjedočimo svoju vjeru otvoreno kad god je to potrebno.

- Bog čije su moć i znanje beskrajni, može objaviti nadnaravne istine o sebi. Svaki čovjek koji zna ili sumnja da ne ispovijeda vjeru koju je objavio Bog obavezan je tražiti je i, kada je nađe, prigrliti je.
- Tko god je dostigao upotrebu razuma treba pobuđivati čin vjere:
1. kada dođe do saznanja o božanskoj objavi ili nauči određenu crkvenu dogmu.
2. kada, nakon što je odbacio zablude nevjere i krivovjerja, prepozna obvezu vjerovanja u katoličku vjeru.
3. kad je čin vjere potreban da bi se oduprijelo kušnjama protiv vjere ili neke druge kreposti.
4. često u svom životu.
- Katolik je dužan svjedočiti svoju vjeru otvoreno:
1. kad god Božja čast to zahtjeva i kad god bi neuspjeh u tome bio jednak poricanju vjere.
2. kad god dobro našeg bližnjega to zahtjeva.
(Biblija - Matej 10,32-33; Luka 9,26; Ivan 3,36; Djela 4,11-12; Rimljanima 10,10; Galaćanima 5,5-6; Efežanima 2,8; Hebrejima 11,6)

P 202:Što nas ufanje obvezuje da činimo?
O: Ufanje nas obvezuje da se čvrsto pouzdajemo da će nam Bog dati vječnu sreću i sredstva da je postignemo.

- Čin ufanja treba pobuditi:
1. kada osoba dođe do spoznaje o Božjem postojanju i svojoj sudbini, poglavito vječnoj sreći u nebu.
2. kada je nužno da bi se oduprijelo kušnjama protiv kreposti ufanja ili neke druge.
3. nakon što je krepost ufanja izgubljena grijehom koji joj je protivan odnosno očajavanjem ili preuzetnošću.
(Biblija - Tit 1,1-2)

P 203: Što nas ljubav obvezuje da činimo?
O: Ljubav nas obvezuje da ljubimo Boga iznad svih stvari jer je On neizmjerno dobar, a da ljubimo bližnjeg svog kao samog sebe radi ljubavi prema Bogu.

- Čin ljubavi treba pobuđivati:
1. kada osoba shvati da ima dužnost ljubiti Boga iznad svih stvari i bližnjega svoga kao samog sebe radi ljubavi prema Bogu.
2. kada se neka kušnja može nadići jedino činom ljubavi.
3. u času smrti.
4. često u svom životu.
(Biblija - Matej 22,35-40)

P 204: Kako katolik može najbolje čuvati svoju vjeru?
Katolik može najbolje čuvati svoju vjeru pobuđujući  često čin vjere, moleći za čvrstu vjeru, učeći revno o svojoj vjeri, živeći dobrim životom, čitajući dobro štivo, odbijajući družiti se s neprijateljima Crkve, izbjegavajući čitanje knjiga i novina koje su suprotstavljene Crkvi i njezinom nauku.

P 205: Kako katolik griješi protiv vjere?
O: Katolik griješi protiv vjere otpadom od vjere, krivovjerjem, indiferentizmom i sudjelujući u nekatoličkom bogoštovlju.
- Otpad od vjere je potpuno napuštanje kršćanske vjere od onih koji su kršteni.
- Krivovjerje je kada krštena osoba, zadržavajući ime kršćanina, odbija prihvatiti jednu ili više od Boga objavljenih istina i koje naučava Katolička Crkva. Ako je to odbijanje svojevoljno i tvrdoglavo onda se radi o formalnom krivovjerju, a ako je nenamjerno onda je materjalno.
- Indiferentizam je zabluda onih koji smatraju da su sve religije jednako dobre i da su sve religije jednako istinite i ugodne Bogu ili da je osoba slobodna prihvatiti ili odbaciti bilo koju ili sve religije.
- Oni koji sudjeluju u nekatoličkom bogoštovlju su oni koji im se pridruže u njihovoj vjerskoj službi. Prisustvovanje u nekatoličkim službama, ako se aktivno ne sudjeluje u niti jednom djelu takve službe dopušteno je ako postoji dovoljno ozbiljan razlog npr. prisutstvo na nekatoličkom sprovodu ili obredu vjenčanja iz društvenih razloga.
- Nevjera je također grijeh protiv vjere. To je nevjera onih kojima su istine vjere u dovoljno iznesene, ali koji svejedno namjerno odbijaju prihvatiti ih.
(Biblija - Djela 20,29-30)

P 206: Zašto katolik griješi protiv vjere sudjelujući u nekatoličkom bogoštovlju?
O: Katolik griješi protiv vjere sudjelujući u nekatoličkom bogoštovlju jer tako svjedoči vjeru u religiju za koju zna da je lažna.
(Biblija - Ivan 18,37)

P 207: Koji su grijesi protiv ufanja?
O: Grijesi protiv ufanja su preuzetnost i očajavanje.

p 208: Kada osoba griješi preuzetnošću?
O: Osoba griješi preuzetnošću kada vjeruje da se može spasiti svojim snagama bez Božje pomoći ili s Božjom pomoći bez svojeg truda.
(Biblija - 1 Korinćanima 4,4; 1. Korinćanima 10,12, 2. Korinćanima 10,18)

P 209: Kada osoba griješi očajavanjem?
O: Osoba griješi očajavanjem kada namjerno odbija pouzdati se u Boga da će joj On dati potrebnu pomoć da spasi svoju dušu.
(Biblija-  Matej 27,3-5; 1. IVanova 2,1-2; 1. Korinćanima 10,13)

P: 210:Koji su glavni grijesi protiv ljubavi?
O: Glavni grijesi protiv ljubavi su mržnja prema Bogu i bližnjem, zavist, lijenost i sablazan.

- Kada osoba mrzi drugoga, ona mu želi zlo ili se raduje njegovoj nevolji.
- Onaj koji mrzi Boga želi mu neko zlo ili želi da budu počinjeni teški grijesi ili se raduje grijehu kao uvrijedi Bogu. Mržnja na Boga je najozbiljniji grijeh protiv Njega i uvijek je smrtni grijeh.
- Osoba koja mrzi bližnjeg želi mu zlo ili se raduje kada mu se nešto zlo dogodi. Htjeti bližnjem ozbiljno zlo je smrtni grijeh; npr. željeti da netko bude proklet. Htjeti bližnjemu malo zlo ili imati laganu averziju prema njemu je laki grijeh. Nije grijeh htjeti da neka vremenita nesreća sustigne drugoga da bi se on obratio ili prestao raditi zlo. Niti je zlo željeti da netko umre pod uvjetom da to bude u skladu s Božjom voljom; npr. htjeti da netko umre tako da bude oslobođen velike patnje ili jer je prijetnja za društvo ili bi vrlo vjerojatno mogao nanijeti veliku štetu nevinoj osobi jer zaslužuje smrt zbog nekog zločina.
- Zavist je žalost zbog tuđe sreće za koju se smatra da oduzima od nečije vlastite izvrsnosti. Žalost zbog tuđeg prosperiteta ne smatra se zavišću kada je on uzrokovan tako što je ta osoba koristila svoju prednost da bi nama naštetila ili kada se nekom drugom nerazumno ili nepravedno daje prednost pred nama.
- Lijenost je mrskost prema duhovnim stvarima jer njihovo postignuće zahtjeva veliki trud.
- Sablazan je svaka riječ, djelo ili propust koji su sami po sebi zlo ili imaju dojam zlog i koji mogu biti drugome prilika za grijeh. Sablazan se može pružiti iako nema grijeh za posljedicu. Osoba koja je već odlučila sagriješiti ili osoba koja ne može biti uvedena u grijeh također ne može biti sablažnjena. Sablazan je izravna kada su riječ, djelo ili propust namijenjeni da drugoga uvedu u grijeh. Sablazan je neizravna kada se može predvidjeti da bi nečija riječ, djelo ili propust vjerojatno mogli biti prilika drugome za grijeh, iako nije namjeravana.
(Biblija - Zavist - 1. Korinćanima 13,4; Lijenost - Hebrejima 6,11-12; Rimljanima 12,11; Sablazan Matej 18,7)

P. 211: Osim grijeha protiv vjere, ufanja i ljubavi, koje druge grijehe zabranjuje prva zapovijed?
O: Osim grijeha protiv vjere, ufanja i ljubavi, prva zapovijed zabranjuje također i praznovjerje i svetogrđe.

P. 212: Kada osoba griješi praznovjerjem?
O: Osoba griješi praznovjerjem kada pripisuje stvorenju moć koja pripada samo Bogu, poput korištenja amajlija ili čarolija, vjeruje u snove ili proricanje budućnosti ili odlazi spiritistima.
- Praznovjerje je po naravi smrtni grijeh, ali on može biti laki ako je stvar sitna ili kada postoji nepotpuno pristajanje volje uz čin. Često taj grijeh nije smrtni kada se radi o  određenim popularnim praznovjerjima, npr. vjerovanje u nesretne dane ili brojeve ili kada se praznovjeran čin radi kao šala bez ozbiljne nakane da se pripiše božanska moć stvorenju ili kada se ti čini rade iz zabave.
(Biblija - Ponovljeni zakon 18,10-12; Izlazak 20,3-4)

P. 213: Kada osoba griješi svetogrđem?
O: Osoba griješi svetogrđem kada vrijeđa svete osobe, mjesta ili zloupotrebljava svete stvari. Vrijeđati osobu posvećenu Bogu u svećeničkom ili redovničkom staležu je osobno svetogrđe. Oskvrnuće mjesta koja su javni autoriteti Crkve posvetili bogoštovlju, npr. crkve i kapelice, je lokalno/mjesno svetogrđe. Zloupotreba ili oskvrnuće svetih stvari, npr. sakramenata, Biblije ili predmeta posvećenih bogoštovlju ili pobožnosti, poput kaleža ili skulptura je stvarno svetogrđe.

- Svetogrđe je, po svojoj naravi, težak grijeh, ali može biti laki ako je stvar sitna ili jer postoji nedostatak potpunog pristajanja volje.

(Baltimorski katekizam III - str. 146.-155.)

Važne istine o prvoj Božjoj zapovijedi

Mnoge osobe vjeruju da bi osoba vodila dobar život da se ona mora ponašati pravedno i milosrdno prema svojim kolegama. Takvi ljudi ne shvaćaju da je najvažnija čovjekova obaveza prema njegovom Stvoritelju. Glavne dužnosti koje u to spadaju su izložene u prve tri zapovijedi. Prva zapovijed propisuje našu temeljnu dužnost kao stvorenja, klanjanje Bogu, i zabranjuje one stvari koje su njoj suprotstavljene.

Da bismo držali prvu zapovijed moramo posebno prakticirati one kreposti koje imaju samoga Boga kao svoj neposredni cilj, teološke kreposti. Trebamo često pobuđivati čin tih kreposti. Iako svaki praktični katolik, a da izričito ne razmišlja o tim krepostima, pobuđuje čin vjere, ufanja i ljubavi kada izvršava svoje vjerske dužnosti poput sudjelovanja na sv. Misi, primanja sakramenata, molitve, itd., preporučljivo je za svakoga da pobudi čin teoloških kreposti na izričit način u određenim trenucima. Najpraktičnija je prilika kada se mole večernje molitve.

Grijesi protiv prve zapovijedi su danas vrlo česte. Osim ogromnog mnoštva osoba koje namjerno odbacuju vjeru u Boga i Krista, postoje i mnogi koji ne prihvaćaju katoličku vjeru, iako vide snagu argumenata koje Katolička Crkva pruža da bi pokazala da je ona prava Crkva Isusa Krista, Sina Božjega. Mnoge od tih osoba uzmaknu zbog pomisli o poteškoćama i žrtvama koje su povezane s katoličkom vjerom, poput strožih moralnih propisa, ispovijedi i zakona o postu i nemrsu. Te se osobe često pokušavaju opravdati govoreći da je jedna religija jednako dobra kao i druga, ali to je smiješno jer može postojati samo jedna prava religija, a sigurno lažne religije ne mogu biti dobre kao ona koja je prava.

Na nesreću, postoje čak i katolici koji krše prvu zapovijed - neki grijesima protiv ufanja i ljubavi, neki čak grijesima protiv vjere. Istina je da malo katolika nakon što su dobro podučeni o svojoj vjeri ide tako daleko da odbacuju ili sumnjaju u crkveni nauk. Čak i one nesretne osobe koje napuste Katoličku Crkvu uglavnom su na to navedene, ne zbog poteškoća vezanih za vjeru već zbog želje za svjetovnim uspjehom ili nekog drugog nevrijednog materijalnog motiva. Ali tu su i katolici koji su manje ili više ozbiljno ovisni o nekim praznovjernim praksama, poput izbjegavanja broja 13 za stolom, gatanja iz listića čaja, kucanja o drvo, itd. Neki se čak bave i ozbiljnim praznovjernim praksama poput konzultiranja proricatelja sreće ili spiritističkih medija. Te prakse su kršenje prve Božje zapovijedi jer pripisuju stvorenim stvarima moći koje je Bog rezervirao samo za sebe. Najvažnije istine objave koje svatko treba znati izričito i jasno kao sredstvo spasenja su ove: 1. Bog postoji, 2. Bog nagrađuje dobre i kažnjava zle, 3. Bog je jedan u naravi, a trojstven u osobama, 4. Druga osoba Presvetog Trojstva Isus, postao je čovjekom i umro je radi našega spasenja, uskrsnuo od mrtvih i uzašao na nebo otkuda će doći suditi žive i mrtve.

Katolici se trebaju pažljivo čuvati grijeha svetogrđa poput nedostatka primjerenog poštovanja u Crkvi, šala u vezi Biblije ili drugih svetih stvari, korištenja svete vode ili blagoslovljenih medaljica bez poštovanja, itd. Obično su ti grijesi samo laki, ali je osoba kriva za smrtni grijeh svetogrđa kada se radi o nevrijednom primanju sakramenata. A najgori primjer te vrste svetogrđa je nevrijedno primanje svete Euharistije.

(Iz Baltimorskog katekizma III - str. 156.-157.)


Čin vjere: Bože moj, nepogrešiva istino, budući da si Ti objavio svetoj Crkvi ono što trebam vjerovati, vjerujem ono što mi određuje vjerovati Crkva, vjerujem da si Ti moj Bog, Stvoritelj svega, koji za cijelu vječnost pravednike nagrađuješ rajem, a grešnike kažnjavaš paklom. Vjerujem u otajstvo Presvetoga Trojstva, to jest, u Oca, Sina i Duha Svetoga, tri osobe, ali jednoga Boga. Vjerujem da je druga osoba, to jest, Sin Božji, postao čovjekom u utrobi Marije vazda Djevice, i umro za nas grešnike. Odatle je uskrsnuo, i sada sjedi zdesna Ocu: i odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u sedam svetih sakramenata, a naročito krštenje, pokoru, euharistiju i posljednju pomast. Vjerujem da svi ljudi imaju uskrsnuti sa svojim tijelima, i napokon, vjerujem sve ono što vjeruje sveta Crkva katolička rimska, vjerujem da je samo u njoj prava vjera.

Čin ufanja: Bože moj, pouzdajući se u Tvoja obećanja, jer si Ti vjeran, moćan i milosrdan, radi zasluga Isusa Krista, nadam se oproštenju mojih grijeha, konačnoj ustrajnosti i slavi raja.

Čin ljubavi: Bože moj, jer si Ti beskrajno dobro, dostojan beskrajne ljubavi, cijelim svojim srcem ljubim Te iznad svega. I cijelom svojom dušom kajem se i grozim svih svojih grijeha, jer uvrijedih Tvoju beskrajnu dobrotu; odlučujem radije umrijeti nego sagriješiti, uz tvoju milost, za koju te molim da mi daš sada i uvijek, i odlučujem primati svete sakramente u životu i na času smrti.

četvrtak, 25. veljače 2021.

Biskup Schneider poziva na stvaranje novog pokreta za život - poziv za svakog istinskog vjernika



Katolički biskup koji se javno zalaže za život poziva na stvaranje novog pokreta za život, u kojem se odbacuje bilo kakva upotreba lijekova i cjepiva u čijem su se razvoju koristili ostatci djece ubijene u pobačajima.

“Moramo stvoriti novi pokret za život”, rekao je biskup Athanasius Schneider, pomoćni biskup Astane u Kazahstanu tijekom prezentacije koju je održao na međumrežnoj konferenciji ”Razkrinkavanje COVID-19: cjepiva, obveze i globalno zdravlje” u organizaciji izdavača LifesiteNews.  

Biskup Schneider je rekao kako je pokret za život do sada bio vrlo zaslužan u podizanju ujedinjenog glasa protiv ubijanja nerođenih pobačajem. “No mislim kako dolazi novo vrijeme, nova faza, novi period u kojem svi pokreti za život moraju jasno i nedvosmisleno prosvjedovati protiv lijekova zagađenih pobačajem i zlouporabe dijelova tijela nerođene djece”. 

Dodao je: “Ovo je nova faza i moramo biti hrabri”.

Schneiderov poziv na akciju dolazi usred otkrića kako istraživači, kako bi došli do upotrebljivog tkiva, dobavljaju stanične linije (koje koriste za izradu mnogih cjepiva, uključujući i cjepiva protiv COVID) od djece koja su ubijena pobačajem. 

“Sve je to povezano. To nije moguće odvojiti”, rekao je biskup. “Kad uzmete ovaj lijek ili se cijepite tim cjepivom, ne možete tvrditi kako počinjeno zlo nestaje i kako ste od svega zla vrlo daleko. To nije istina. Ušli ste u taj lanac”. 

“Došlo je vrijeme u kojem svi ljudi dobre volje, a posebno vjerni katolici i sve organizacije za život moraju ustati i sa žarom jednoglasno prosvjedovati i reći: “Nikad se ne ćemo složiti s tim zlom, nikad ne ćemo pustiti to zlo u naše živote”.

Iz romana “Braća Karamazovi” Fjodora Mihajloviča Dostojevskog Schneider citira opomenu ruskog pisca o moralnoj cijeni koja dolazi na naplatu u zamjenu za stvaranje utopije “mira i odmora” zasnovane na mučenju, smrti i neosvećenim suzama “samo jednog jedinog sićušnog stvorenja, djeteta koje se lupa šakom u prsa ”. 

“Stoga moramo prosvjedovati protiv ovoga i pokrenuti novi pokret u farmaciji i medicini bez ikakve povezanosti s ovim zločinima”, rekao je biskup Schneider.

Schneider je rekao kako kršćani u novom pokretu moraju biti spremni trpiti zatvaranje, pa i smrt radije nego se okoristiti zdravstvenim dobrobitima koje potječu od ubojstava nerođene djece.

“Kako možete koristiti ubojstva i sve ove užasne zločine nad najslabijima, nad nevinom nerođenom dječicom za svoje zdravlje? Cilj nikada ne opravdava sredstvo. Ne smijete ući u taj lanac.”

Ukazao je na primjer prvih kršćana, koji su u doba progona radije odabrali mučeništvo, nego spas vlastitih života, života svojih obitelji i djece putem prinošenja prstohvata tamjana idolima.

“Odbili su bilo kakav dvosmisleni čin, ili čin suradnje protiv Prve Božje zapovijedi”, rekao je biskup. 

“Mislim kako se približava vrijeme progona pravih kršćana. Znakovi su već prisutni, ali ne moramo se bojati, jer Bog je s nama […] Ako Krist živi u nama, ne moramo se bojati.”, dodao je biskup.

“Moramo biti uvjereni kako pripadamo među pobjednike i moramo se usredotočiti na vječnost. Što je kršćanin? Osoba vječnosti, rekao bih. Budući da gledamo dalje od ovog vremenitog života, gledamo prema vječnosti i tražimo Božju volju. Dok to činimo, Bog će nam uvijek davati Isusovu snagu, utjehu i blagoslov.”