četvrtak, 24. lipnja 2021.

Otvoreno pismo protiv Matićevog izvješća

  

 23. Lipnja 2021.

"KAŽEM VAM, AKO OVI UŠUTE, KAMENJE ĆE VIKATI !!" LK 19,40

Mi, katolički muževi, očevi, zaštitnici obitelji i branitelji katoličke vjere i Katoličke Crkve zajedno s katoličkim ženama, majkama i odgojiteljicama naše djece i budućnosti našega hrvatskoga naroda, odlučno podižemo svoj glas protiv ubijanja nerođenih, najnevinijih i najnezaštićenijih pod svodom nebeskim!

Vjerujemo da Vam je poznato kako je zastupnik Predrag Fred Matić uputio Europskom parlamentu nacrt zakona u kome predlaže da se pobačaj proglasi ljudskim pravom kao i da se zakonom zabrani djelovanje svih "pro-life" organizacija.

Obzirom da je Katolička Crkva najveća zagovornica prava na život, jasno nam je u kojem smjeru ide ovakva inicijativa.

Posebno je bolna činjenica što takvo zlodjelo dolazi od zastupnika iz Hrvatske.

Izgleda da zastupnika Matića ne zabrinjava činjenica da je od 1980. god. pobačajem ubijeno preko 1,5 milijarde djece u svijetu.

!! Krv nevinih vapi u Nebo za osvetom !!

Vrijeme je da odlučno krenemo zaustaviti ovo nezamislivo zlo!

Najmanjima pripada posebna ljubav:   Zašto?? 

Jer su nedužni, čisti u tijelu i duši.

Majka Božja je rekla u Fatimi:

„O, tako mnogo je duša koje odlaze u pakao jer nitko za njih ne moli i žrtvuje.“

„Nema problema, kažem vam, koliko god bio težak, a da se ne može riješiti molitvom svete Krunice. Sa svetom Krunicom ćemo se spasiti, posvetiti, utješit ćemo našega Gospodina i postići ćemo spasenje mnogih duša.“

„Dajem svijetu dva posljednja sredstva (lijeka) protiv zla, a to su su sveta Krunica i pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinu… što znači da neće biti drugih.“

________________________________________________________________________

Mi, vitezovi, pod barjakom Krista Kralja i Blažene Djevice Marije, okupljamo se na molitveni vojni pohod za zaštitu naših obitelji, domovine i Katoličke Crkve.

Stoga Vas pozivamo na molitvu!

Tko se ne bori, već je izgubio. Uzmite SADA najsnažnije oružje u svoju ruku da bismo s Bezgrješnom osvojili sve!

Živio Krist Kralj u vijeke!

Amen

Dolje je link gdje se možete upisati u našu grupu posvećenu duhovnom boju kroz molitvu zivoga psaltira! Nasoj Majci Božjoj treba prikazati samo jednu krunicu u mjesecu tako se uključiti u boj, svi zajedno povezani u Srcu Marijinu, za spas duša i za svetu katoličku Hrvatsku!

Dobrodošli ste i radujemo se svakom vitezu, vojniku, borcu i molitelju!

"HRVATSKA VOJSKA SVETE KRUNICE 

UTIJEČE SE BEZGRJEŠNOM SRCU MARIJINU"       

Telegram:  https://t.me/joinchat/kz7pJVeWi6w3YzEy

eMail:         zivi.psaltir@gmail.com


četvrtak, 11. ožujka 2021.

Znate li što nam prva Božja zapovijed zapovijeda, a što zabranjuje?


1. Božja zapovijed  - 16. lekcija

Pitanje 198: Koja je prva Božja zapovijed?
Odgovor: Prva Božja zapovijed je: "Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene."

- Prva Božja zapovijed zabranjuje idolatriju, odnosno davanje stvorenju vrhovno štovanje i klanjanje koje smo dužni samo Bogu. Idolatrija je grješna jer samo Bog ima pravo na najviši stupanj štovanja kao Stvoritelj i Zaštitnik svih stvari.
- Prva Božja zapovijed također brani da pripisujemo stvorenju bilo koju od kreposti koja pripada samo Bogu.
(Biblija - Izlazak 20,3-4)

P 199: Što nam zapovijeda prva Božja zapovijed?
O: Prva Božja zapovijed nam zapovijeda da samo Bogu dajemo najveće štovanje koje smo mu dužni.
(Biblija Luka 4,8; Rimljanima 11,36)

P200: Kako štujemo Boga?
O: Boga štujemo činom vjere, ufanja i ljubavi, klanjajući mu se i moleći mu se.

- Boga štujemo činom vjere kada čvrsto pristajemo na istine Božje objave, po riječi Božje objave, koji ne može ni varati niti biti prevaren.
- Boga štujemo činom ufanja kada se čvrsto pouzdajemo da će Bog, koji je svemoguć i vjeran svojim obećanjima, u svojem milosrđu nama dati vječnu sreću i sredstva da je postignemo.
- Boga štujemo činom ljubavi kada ljubimo Boga iznad svih stvari radi Njega samoga, a našeg bližnjega kao samog sebe radi ljubavi prema Bogu.
- Molimo se Bogu uzdižući k Njemu naše umove i srca.
- Čin vjere, ufanja i ljubavi i molitva može biti unutarnji i vanjski. Unutarnji je kad je samo u našem umu ili srcu. Vanjski je kad se manifestira na van nekim gestama ili riječima.
- Vanjsko štovanje nema vrijednost ako nije ujedinjeno s unutarnjim štovanjem i ono je vanjska manifestacija naših unutarnjih vjerovanja i osjećaja.
- Vanjsko štovanje je nužno jer smo dužni dati Bogu počast i poštovanje našim tijelima i jer ono služi da sačuva, uveća i izrazi unutarnje štovanje. Čovjek se sastoji od tijela i duše i tijelo mora pomagati i pomaže duši u njezinom djelovanju. Pomaže nam i potiče nas da budemo pobožni u svojim unutarnjim činima štovanja sakralna glazba, javno i privatno recitiranje molitava i liturgijske ceremonije.

P 201: Što nas vjera obvezuje da činimo?
O: Vjera nas obvezuje: 
1. da se potrudimo saznati što je Bog objavio.
2. da čvrsto vjerujemo u ono što je Bog objavio.
3. da svjedočimo svoju vjeru otvoreno kad god je to potrebno.

- Bog čije su moć i znanje beskrajni, može objaviti nadnaravne istine o sebi. Svaki čovjek koji zna ili sumnja da ne ispovijeda vjeru koju je objavio Bog obavezan je tražiti je i, kada je nađe, prigrliti je.
- Tko god je dostigao upotrebu razuma treba pobuđivati čin vjere:
1. kada dođe do saznanja o božanskoj objavi ili nauči određenu crkvenu dogmu.
2. kada, nakon što je odbacio zablude nevjere i krivovjerja, prepozna obvezu vjerovanja u katoličku vjeru.
3. kad je čin vjere potreban da bi se oduprijelo kušnjama protiv vjere ili neke druge kreposti.
4. često u svom životu.
- Katolik je dužan svjedočiti svoju vjeru otvoreno:
1. kad god Božja čast to zahtjeva i kad god bi neuspjeh u tome bio jednak poricanju vjere.
2. kad god dobro našeg bližnjega to zahtjeva.
(Biblija - Matej 10,32-33; Luka 9,26; Ivan 3,36; Djela 4,11-12; Rimljanima 10,10; Galaćanima 5,5-6; Efežanima 2,8; Hebrejima 11,6)

P 202:Što nas ufanje obvezuje da činimo?
O: Ufanje nas obvezuje da se čvrsto pouzdajemo da će nam Bog dati vječnu sreću i sredstva da je postignemo.

- Čin ufanja treba pobuditi:
1. kada osoba dođe do spoznaje o Božjem postojanju i svojoj sudbini, poglavito vječnoj sreći u nebu.
2. kada je nužno da bi se oduprijelo kušnjama protiv kreposti ufanja ili neke druge.
3. nakon što je krepost ufanja izgubljena grijehom koji joj je protivan odnosno očajavanjem ili preuzetnošću.
(Biblija - Tit 1,1-2)

P 203: Što nas ljubav obvezuje da činimo?
O: Ljubav nas obvezuje da ljubimo Boga iznad svih stvari jer je On neizmjerno dobar, a da ljubimo bližnjeg svog kao samog sebe radi ljubavi prema Bogu.

- Čin ljubavi treba pobuđivati:
1. kada osoba shvati da ima dužnost ljubiti Boga iznad svih stvari i bližnjega svoga kao samog sebe radi ljubavi prema Bogu.
2. kada se neka kušnja može nadići jedino činom ljubavi.
3. u času smrti.
4. često u svom životu.
(Biblija - Matej 22,35-40)

P 204: Kako katolik može najbolje čuvati svoju vjeru?
Katolik može najbolje čuvati svoju vjeru pobuđujući  često čin vjere, moleći za čvrstu vjeru, učeći revno o svojoj vjeri, živeći dobrim životom, čitajući dobro štivo, odbijajući družiti se s neprijateljima Crkve, izbjegavajući čitanje knjiga i novina koje su suprotstavljene Crkvi i njezinom nauku.

P 205: Kako katolik griješi protiv vjere?
O: Katolik griješi protiv vjere otpadom od vjere, krivovjerjem, indiferentizmom i sudjelujući u nekatoličkom bogoštovlju.
- Otpad od vjere je potpuno napuštanje kršćanske vjere od onih koji su kršteni.
- Krivovjerje je kada krštena osoba, zadržavajući ime kršćanina, odbija prihvatiti jednu ili više od Boga objavljenih istina i koje naučava Katolička Crkva. Ako je to odbijanje svojevoljno i tvrdoglavo onda se radi o formalnom krivovjerju, a ako je nenamjerno onda je materjalno.
- Indiferentizam je zabluda onih koji smatraju da su sve religije jednako dobre i da su sve religije jednako istinite i ugodne Bogu ili da je osoba slobodna prihvatiti ili odbaciti bilo koju ili sve religije.
- Oni koji sudjeluju u nekatoličkom bogoštovlju su oni koji im se pridruže u njihovoj vjerskoj službi. Prisustvovanje u nekatoličkim službama, ako se aktivno ne sudjeluje u niti jednom djelu takve službe dopušteno je ako postoji dovoljno ozbiljan razlog npr. prisutstvo na nekatoličkom sprovodu ili obredu vjenčanja iz društvenih razloga.
- Nevjera je također grijeh protiv vjere. To je nevjera onih kojima su istine vjere u dovoljno iznesene, ali koji svejedno namjerno odbijaju prihvatiti ih.
(Biblija - Djela 20,29-30)

P 206: Zašto katolik griješi protiv vjere sudjelujući u nekatoličkom bogoštovlju?
O: Katolik griješi protiv vjere sudjelujući u nekatoličkom bogoštovlju jer tako svjedoči vjeru u religiju za koju zna da je lažna.
(Biblija - Ivan 18,37)

P 207: Koji su grijesi protiv ufanja?
O: Grijesi protiv ufanja su preuzetnost i očajavanje.

p 208: Kada osoba griješi preuzetnošću?
O: Osoba griješi preuzetnošću kada vjeruje da se može spasiti svojim snagama bez Božje pomoći ili s Božjom pomoći bez svojeg truda.
(Biblija - 1 Korinćanima 4,4; 1. Korinćanima 10,12, 2. Korinćanima 10,18)

P 209: Kada osoba griješi očajavanjem?
O: Osoba griješi očajavanjem kada namjerno odbija pouzdati se u Boga da će joj On dati potrebnu pomoć da spasi svoju dušu.
(Biblija-  Matej 27,3-5; 1. IVanova 2,1-2; 1. Korinćanima 10,13)

P: 210:Koji su glavni grijesi protiv ljubavi?
O: Glavni grijesi protiv ljubavi su mržnja prema Bogu i bližnjem, zavist, lijenost i sablazan.

- Kada osoba mrzi drugoga, ona mu želi zlo ili se raduje njegovoj nevolji.
- Onaj koji mrzi Boga želi mu neko zlo ili želi da budu počinjeni teški grijesi ili se raduje grijehu kao uvrijedi Bogu. Mržnja na Boga je najozbiljniji grijeh protiv Njega i uvijek je smrtni grijeh.
- Osoba koja mrzi bližnjeg želi mu zlo ili se raduje kada mu se nešto zlo dogodi. Htjeti bližnjem ozbiljno zlo je smrtni grijeh; npr. željeti da netko bude proklet. Htjeti bližnjemu malo zlo ili imati laganu averziju prema njemu je laki grijeh. Nije grijeh htjeti da neka vremenita nesreća sustigne drugoga da bi se on obratio ili prestao raditi zlo. Niti je zlo željeti da netko umre pod uvjetom da to bude u skladu s Božjom voljom; npr. htjeti da netko umre tako da bude oslobođen velike patnje ili jer je prijetnja za društvo ili bi vrlo vjerojatno mogao nanijeti veliku štetu nevinoj osobi jer zaslužuje smrt zbog nekog zločina.
- Zavist je žalost zbog tuđe sreće za koju se smatra da oduzima od nečije vlastite izvrsnosti. Žalost zbog tuđeg prosperiteta ne smatra se zavišću kada je on uzrokovan tako što je ta osoba koristila svoju prednost da bi nama naštetila ili kada se nekom drugom nerazumno ili nepravedno daje prednost pred nama.
- Lijenost je mrskost prema duhovnim stvarima jer njihovo postignuće zahtjeva veliki trud.
- Sablazan je svaka riječ, djelo ili propust koji su sami po sebi zlo ili imaju dojam zlog i koji mogu biti drugome prilika za grijeh. Sablazan se može pružiti iako nema grijeh za posljedicu. Osoba koja je već odlučila sagriješiti ili osoba koja ne može biti uvedena u grijeh također ne može biti sablažnjena. Sablazan je izravna kada su riječ, djelo ili propust namijenjeni da drugoga uvedu u grijeh. Sablazan je neizravna kada se može predvidjeti da bi nečija riječ, djelo ili propust vjerojatno mogli biti prilika drugome za grijeh, iako nije namjeravana.
(Biblija - Zavist - 1. Korinćanima 13,4; Lijenost - Hebrejima 6,11-12; Rimljanima 12,11; Sablazan Matej 18,7)

P. 211: Osim grijeha protiv vjere, ufanja i ljubavi, koje druge grijehe zabranjuje prva zapovijed?
O: Osim grijeha protiv vjere, ufanja i ljubavi, prva zapovijed zabranjuje također i praznovjerje i svetogrđe.

P. 212: Kada osoba griješi praznovjerjem?
O: Osoba griješi praznovjerjem kada pripisuje stvorenju moć koja pripada samo Bogu, poput korištenja amajlija ili čarolija, vjeruje u snove ili proricanje budućnosti ili odlazi spiritistima.
- Praznovjerje je po naravi smrtni grijeh, ali on može biti laki ako je stvar sitna ili kada postoji nepotpuno pristajanje volje uz čin. Često taj grijeh nije smrtni kada se radi o  određenim popularnim praznovjerjima, npr. vjerovanje u nesretne dane ili brojeve ili kada se praznovjeran čin radi kao šala bez ozbiljne nakane da se pripiše božanska moć stvorenju ili kada se ti čini rade iz zabave.
(Biblija - Ponovljeni zakon 18,10-12; Izlazak 20,3-4)

P. 213: Kada osoba griješi svetogrđem?
O: Osoba griješi svetogrđem kada vrijeđa svete osobe, mjesta ili zloupotrebljava svete stvari. Vrijeđati osobu posvećenu Bogu u svećeničkom ili redovničkom staležu je osobno svetogrđe. Oskvrnuće mjesta koja su javni autoriteti Crkve posvetili bogoštovlju, npr. crkve i kapelice, je lokalno/mjesno svetogrđe. Zloupotreba ili oskvrnuće svetih stvari, npr. sakramenata, Biblije ili predmeta posvećenih bogoštovlju ili pobožnosti, poput kaleža ili skulptura je stvarno svetogrđe.

- Svetogrđe je, po svojoj naravi, težak grijeh, ali može biti laki ako je stvar sitna ili jer postoji nedostatak potpunog pristajanja volje.

(Baltimorski katekizam III - str. 146.-155.)

Važne istine o prvoj Božjoj zapovijedi

Mnoge osobe vjeruju da bi osoba vodila dobar život da se ona mora ponašati pravedno i milosrdno prema svojim kolegama. Takvi ljudi ne shvaćaju da je najvažnija čovjekova obaveza prema njegovom Stvoritelju. Glavne dužnosti koje u to spadaju su izložene u prve tri zapovijedi. Prva zapovijed propisuje našu temeljnu dužnost kao stvorenja, klanjanje Bogu, i zabranjuje one stvari koje su njoj suprotstavljene.

Da bismo držali prvu zapovijed moramo posebno prakticirati one kreposti koje imaju samoga Boga kao svoj neposredni cilj, teološke kreposti. Trebamo često pobuđivati čin tih kreposti. Iako svaki praktični katolik, a da izričito ne razmišlja o tim krepostima, pobuđuje čin vjere, ufanja i ljubavi kada izvršava svoje vjerske dužnosti poput sudjelovanja na sv. Misi, primanja sakramenata, molitve, itd., preporučljivo je za svakoga da pobudi čin teoloških kreposti na izričit način u određenim trenucima. Najpraktičnija je prilika kada se mole večernje molitve.

Grijesi protiv prve zapovijedi su danas vrlo česte. Osim ogromnog mnoštva osoba koje namjerno odbacuju vjeru u Boga i Krista, postoje i mnogi koji ne prihvaćaju katoličku vjeru, iako vide snagu argumenata koje Katolička Crkva pruža da bi pokazala da je ona prava Crkva Isusa Krista, Sina Božjega. Mnoge od tih osoba uzmaknu zbog pomisli o poteškoćama i žrtvama koje su povezane s katoličkom vjerom, poput strožih moralnih propisa, ispovijedi i zakona o postu i nemrsu. Te se osobe često pokušavaju opravdati govoreći da je jedna religija jednako dobra kao i druga, ali to je smiješno jer može postojati samo jedna prava religija, a sigurno lažne religije ne mogu biti dobre kao ona koja je prava.

Na nesreću, postoje čak i katolici koji krše prvu zapovijed - neki grijesima protiv ufanja i ljubavi, neki čak grijesima protiv vjere. Istina je da malo katolika nakon što su dobro podučeni o svojoj vjeri ide tako daleko da odbacuju ili sumnjaju u crkveni nauk. Čak i one nesretne osobe koje napuste Katoličku Crkvu uglavnom su na to navedene, ne zbog poteškoća vezanih za vjeru već zbog želje za svjetovnim uspjehom ili nekog drugog nevrijednog materijalnog motiva. Ali tu su i katolici koji su manje ili više ozbiljno ovisni o nekim praznovjernim praksama, poput izbjegavanja broja 13 za stolom, gatanja iz listića čaja, kucanja o drvo, itd. Neki se čak bave i ozbiljnim praznovjernim praksama poput konzultiranja proricatelja sreće ili spiritističkih medija. Te prakse su kršenje prve Božje zapovijedi jer pripisuju stvorenim stvarima moći koje je Bog rezervirao samo za sebe. Najvažnije istine objave koje svatko treba znati izričito i jasno kao sredstvo spasenja su ove: 1. Bog postoji, 2. Bog nagrađuje dobre i kažnjava zle, 3. Bog je jedan u naravi, a trojstven u osobama, 4. Druga osoba Presvetog Trojstva Isus, postao je čovjekom i umro je radi našega spasenja, uskrsnuo od mrtvih i uzašao na nebo otkuda će doći suditi žive i mrtve.

Katolici se trebaju pažljivo čuvati grijeha svetogrđa poput nedostatka primjerenog poštovanja u Crkvi, šala u vezi Biblije ili drugih svetih stvari, korištenja svete vode ili blagoslovljenih medaljica bez poštovanja, itd. Obično su ti grijesi samo laki, ali je osoba kriva za smrtni grijeh svetogrđa kada se radi o nevrijednom primanju sakramenata. A najgori primjer te vrste svetogrđa je nevrijedno primanje svete Euharistije.

(Iz Baltimorskog katekizma III - str. 156.-157.)


Čin vjere: Bože moj, nepogrešiva istino, budući da si Ti objavio svetoj Crkvi ono što trebam vjerovati, vjerujem ono što mi određuje vjerovati Crkva, vjerujem da si Ti moj Bog, Stvoritelj svega, koji za cijelu vječnost pravednike nagrađuješ rajem, a grešnike kažnjavaš paklom. Vjerujem u otajstvo Presvetoga Trojstva, to jest, u Oca, Sina i Duha Svetoga, tri osobe, ali jednoga Boga. Vjerujem da je druga osoba, to jest, Sin Božji, postao čovjekom u utrobi Marije vazda Djevice, i umro za nas grešnike. Odatle je uskrsnuo, i sada sjedi zdesna Ocu: i odonud će doći suditi žive i mrtve. Vjerujem u sedam svetih sakramenata, a naročito krštenje, pokoru, euharistiju i posljednju pomast. Vjerujem da svi ljudi imaju uskrsnuti sa svojim tijelima, i napokon, vjerujem sve ono što vjeruje sveta Crkva katolička rimska, vjerujem da je samo u njoj prava vjera.

Čin ufanja: Bože moj, pouzdajući se u Tvoja obećanja, jer si Ti vjeran, moćan i milosrdan, radi zasluga Isusa Krista, nadam se oproštenju mojih grijeha, konačnoj ustrajnosti i slavi raja.

Čin ljubavi: Bože moj, jer si Ti beskrajno dobro, dostojan beskrajne ljubavi, cijelim svojim srcem ljubim Te iznad svega. I cijelom svojom dušom kajem se i grozim svih svojih grijeha, jer uvrijedih Tvoju beskrajnu dobrotu; odlučujem radije umrijeti nego sagriješiti, uz tvoju milost, za koju te molim da mi daš sada i uvijek, i odlučujem primati svete sakramente u životu i na času smrti.

četvrtak, 25. veljače 2021.

Biskup Schneider poziva na stvaranje novog pokreta za život - poziv za svakog istinskog vjernika



Katolički biskup koji se javno zalaže za život poziva na stvaranje novog pokreta za život, u kojem se odbacuje bilo kakva upotreba lijekova i cjepiva u čijem su se razvoju koristili ostatci djece ubijene u pobačajima.

“Moramo stvoriti novi pokret za život”, rekao je biskup Athanasius Schneider, pomoćni biskup Astane u Kazahstanu tijekom prezentacije koju je održao na međumrežnoj konferenciji ”Razkrinkavanje COVID-19: cjepiva, obveze i globalno zdravlje” u organizaciji izdavača LifesiteNews.  

Biskup Schneider je rekao kako je pokret za život do sada bio vrlo zaslužan u podizanju ujedinjenog glasa protiv ubijanja nerođenih pobačajem. “No mislim kako dolazi novo vrijeme, nova faza, novi period u kojem svi pokreti za život moraju jasno i nedvosmisleno prosvjedovati protiv lijekova zagađenih pobačajem i zlouporabe dijelova tijela nerođene djece”. 

Dodao je: “Ovo je nova faza i moramo biti hrabri”.

Schneiderov poziv na akciju dolazi usred otkrića kako istraživači, kako bi došli do upotrebljivog tkiva, dobavljaju stanične linije (koje koriste za izradu mnogih cjepiva, uključujući i cjepiva protiv COVID) od djece koja su ubijena pobačajem. 

“Sve je to povezano. To nije moguće odvojiti”, rekao je biskup. “Kad uzmete ovaj lijek ili se cijepite tim cjepivom, ne možete tvrditi kako počinjeno zlo nestaje i kako ste od svega zla vrlo daleko. To nije istina. Ušli ste u taj lanac”. 

“Došlo je vrijeme u kojem svi ljudi dobre volje, a posebno vjerni katolici i sve organizacije za život moraju ustati i sa žarom jednoglasno prosvjedovati i reći: “Nikad se ne ćemo složiti s tim zlom, nikad ne ćemo pustiti to zlo u naše živote”.

Iz romana “Braća Karamazovi” Fjodora Mihajloviča Dostojevskog Schneider citira opomenu ruskog pisca o moralnoj cijeni koja dolazi na naplatu u zamjenu za stvaranje utopije “mira i odmora” zasnovane na mučenju, smrti i neosvećenim suzama “samo jednog jedinog sićušnog stvorenja, djeteta koje se lupa šakom u prsa ”. 

“Stoga moramo prosvjedovati protiv ovoga i pokrenuti novi pokret u farmaciji i medicini bez ikakve povezanosti s ovim zločinima”, rekao je biskup Schneider.

Schneider je rekao kako kršćani u novom pokretu moraju biti spremni trpiti zatvaranje, pa i smrt radije nego se okoristiti zdravstvenim dobrobitima koje potječu od ubojstava nerođene djece.

“Kako možete koristiti ubojstva i sve ove užasne zločine nad najslabijima, nad nevinom nerođenom dječicom za svoje zdravlje? Cilj nikada ne opravdava sredstvo. Ne smijete ući u taj lanac.”

Ukazao je na primjer prvih kršćana, koji su u doba progona radije odabrali mučeništvo, nego spas vlastitih života, života svojih obitelji i djece putem prinošenja prstohvata tamjana idolima.

“Odbili su bilo kakav dvosmisleni čin, ili čin suradnje protiv Prve Božje zapovijedi”, rekao je biskup. 

“Mislim kako se približava vrijeme progona pravih kršćana. Znakovi su već prisutni, ali ne moramo se bojati, jer Bog je s nama […] Ako Krist živi u nama, ne moramo se bojati.”, dodao je biskup.

“Moramo biti uvjereni kako pripadamo među pobjednike i moramo se usredotočiti na vječnost. Što je kršćanin? Osoba vječnosti, rekao bih. Budući da gledamo dalje od ovog vremenitog života, gledamo prema vječnosti i tražimo Božju volju. Dok to činimo, Bog će nam uvijek davati Isusovu snagu, utjehu i blagoslov.”

nedjelja, 24. siječnja 2021.

Što učiniti kada nam prijeti porobljavanje od daleko nadmoćnijeg i brojnijeg neprijatelja?



Heroina Judita

Nakon kratkog razdoblja pokajanja i pokore, ljudi Judeje ponovno su zaboravili Gospodina. Zatim im je Bog, u svojoj srdžbi, poslao novu i strašnu kaznu, koja bi završila potpunim uništenjem njihovog naroda da nije bilo herojske hrabrosti jedne svete žene. 

U to je vrijeme Holofern, glavni zapovjednik asirskih snaga, došao na čelo moćne vojske od 120,000 pješaka i 12,000 konjanika da bi srušio kraljevstvo Judeje, kao što je srušio mnoga druga kraljevstva. 

Nakon što je zauzeo sve gradove i utvrde zemlje, a njezine stanovnike tretirao okrutno, opkolio je Betuliju. Betulija je bila planinska utvrda na sjevernoj strani Gilboa gdje je izvirao Kishon, južno od Naima. Prekinuo je opskrbu vodom akvaduktima tako da je građane izložio takvim ekstremnim uvjetima da su starješine odlučile predati grad za pet dana, ako spas ne dođe prije. Holofernova vojska je bila barem dvadeset puta jača od one u Betuliji, a ljudski govoreći, nisu se mogli nadati spasu posebno nakon što su ostali bez vode. Asirski general nije pokušao jurišati na Betuliju, jer je samouvjereno računao da će se stanovnici grada, umirući od žeđi, vrlo brzo predati te je strpljivo iščekivao rezultate nestašice vode. Stanovnici su pak čekajući da prođu tih pet dana roka žarko molili Bogu, skrušili pred Njim i posipali se pepelom po glavi. 

A u gradu je živjela žena po imenu Judita, rijetke ljepote i velikog bogatstva koja je kao udovica živjela povučeno u svojoj kući i provodila dane u molitvi, postu i dobrim djelima. Dirnuta suosjećanjem zbog žalosnog stanja svojeg naroda došla je pred starješine grada i rekla im: 
"Poslušajte me, glavari Betulije! Nije baš valjan govor što ste ga održali puku. A umetnuli ste u taj govor i zakletvu između Boga i vas i rekli da ćete predati grad neprijatelju ako vam Gospod u određenom roku ne pomogne. A tko ste vi da danas iskušavate Boga i postavljate se iznad Boga među ljudima? Ispitujte namisli Boga Svevladara koliko vam drago, pa svejednako nećete razumjeti ništa dovijeka. Ako ne uspijevate istražiti dubine ljudskoga srca niti doznati ono što prolazi ljudskom mišlju, kako ćete dokučiti Boga koji je stvorio sve to? Kako ćete istražiti misao njegovu i shvatiti nakane njegove? Ne, braćo, nemojte ljutiti Gospoda Boga našega! Jer ako nam i ne htjedne priskočiti u pomoć u ovih pet dana, ipak nas može zaštititi ali i zatrti, i to naočigled neprijatelja naših, u one dane kad mu se svidi. Prema tome, ne tražite odluke Gospoda Boga našega, jer Bog nije čovjek da biste mu mogli prijetiti niti sin čovječji komu biste mogli naređivati. Zbog toga, očekujući spas koji može doći od njega, dozivajmo ga u pomoć, i on će poslušati glas naš, bude li mu to drago. Jer u našim pokoljenjima nije bilo, a nema ni dan-danas u našemu plemenu, obitelji, selu ili gradu onih koji bi štovali boštva načinjena rukama, kao što je bivalo u prijašnja vremena. Zato su očevi naši bili predani maču, bili su pljačkani i doživjeli velike poraze od neprijatelja. Ali mi ne znamo drugoga Boga do njega, pa se stoga nadamo da neće napustiti ni nas ni ikoga od našeg plemena. Jer budemo li osvojeni mi, bit će osvojena i sva Judeja i opljačkano naše svetište, a on će to obeščašćenje osvetiti našom krvlju.  Pokolj braće naše, tjeranje svega naroda u progonstvo i opustošenje baštine naše oborit će na glavu našu među poganima, među kojima ćemo se nalaziti kao robovi i biti predmet pogrde i ismijavanja za naše gospodare, jer se naše ropstvo neće pretvoriti u naklonost, nego će ga Gospod Bog naš pretvoriti u porugu. Stoga, braćo, pokažimo svojoj braći da od nas zavisi život njihov te da svetište, Hram i žrtvenik počivaju na nama. Zbog svega toga zahvalimo radije Gospodu Bogu našemu što nas iskušava kao što je iskušavao i očeve naše. Sjetite se kako je činio s Abrahamom, kako je iskušavao Izaka, što se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj kad je pasao ovce Labana, svoga ujaka. Jer kako je iskušavao njih da bi iskušao njihova srca, tako postupa s nama da se popravimo, a ne da nam se osveti, jer Bog iskušava one koji su mu blizu."

Starješine nadahnuti tim plemenitim riječima, preklinjali su je da moli za narod. Ona je pristala i povlačeći se u svoj oratorij, obukla se u kostrijet, stavila pepeo na glavu, pala ničice pred Gospodinom te ga je preklinjala da ponizi neprijatelje njezinog naroda. Dok je tako molila, Svemogući Bog ju je nadahnuo mišlju da treba otići u neprijateljski kamp i odrubiti glavu asirskog generala Holoferna. Zatim je odložila kostrijet, smjesta se obukla u svoju najbogatiju haljinu, namirišala se najboljim mirodijama, splela kosu u pletenicu i ukrasila se narukvicama, naušnicama i prstenjem. A Gospodin je uvećao njezinu ljepotu jer njezino dotjerivanje nije proizašlo iz taštine. Sa sobom je povela sluškinju i krenula u pravcu Holofernovog kampa.

Kad su je doveli pred Holoferna, tiranina je šarmirala njezina kraljevska ljepota i pretpostavljajući da je pobjegla od svog naroda, naredio je da je obaspu svakom pažnjom i dopustio joj da odlazi i dolazi kako joj se sviđa. Četvrtog dana Holofern je održavao veliku zabavu za oficire svoje vojske. Vino je išlo od usta do usta te su na kraju legli na svoje ležajeve i zaspali dubokim snom. Tada je Judita odlučila zadati odlučujući udarac da spasi svoju zemlju i svoj narod.

Molila je Boga govoreći: "Gospode, Bože svake sile, svrni u ovome času pogled svoj na djelo ruku mojih da se prodiči Jeruzalem! Ovo je pravi čas da se pobrineš za svoju baštinu i ostvariš moju zamisao o propasti neprijatelja koji su nasrnuli na nas."

Zatim se tiho došuljala do Holofernovog šatora. Uzimajući njegov mač, koji je visio s obližnjeg stupa, isukala ga je iz korica, podigla iznad glave i drugim zamahom odrubila glavu uspavalog tiranina. Predala je glavu svojoj sluškinji koja je čekala u blizini i rekla joj da je spremi u svoju torbu. Odlazeći iz kampa, ona se vratila sa sluškinjom u Betuliju i kada je okupila ljude pokazala im je Holofernovu glavu govoreći: "Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milosti svoje kući Izraelovoj, nego je mojom rukom noćas potukao neprijatelje naše."

Potom je Ozija, poglavar grada, princ Izraela, njoj odgovorio:  "Blagoslovljena bila, kćeri, od Boga Svevišnjega više od svih drugih žena na zemlji." 

Ljudi su slaveći Boga, požurili prema kampu Asiraca. Čuvari, prestrašeni i zbunjeni, su digli veliku buku na ulazu u šator svoga generala da bi ga probudili. Ali kako su njihovi napori bili bezuspješni, konačno su ušli u šator i kada su vidjeli bezglavo tijelo svog moćnog generala, kako se kupa u krvi, uhvatio ih je strah i dali se u bijeg videći da je Holofern ubijen. Mnogi su ubijeni u bijegu, a čitav kamp je bio poharan. Kakvu radost i zahvalnost Bogu su morali osjećati što ih je izbavio iz tako velike pogibli. 

Nakon pobjede su se obratili Juditi i otpjevali jednoglasno:  
"Ti si slava Jeruzalema! Ti si najviši ponos Izraela! Ti si uzvišena dika roda našega."

Slijedilo je veliko slavlje zbog te divne pobjede koje je trajalo tri mjeseca. A Judita je postala slavna po svom Izraelu. Umrla je u dubokoj starosti i za njom su mnogi tugovali.

Komentar - Što možemo naučiti iz priče o Juditi?

Dobrota Božja prema njegovom narodu: Napad moćnog Holoferna izložio je kraljevstvo Judeje velikoj opasnosti. On je već zauzeo neka mjesta, a da je pala i snažna utvrda Betulija, bio bi mu otvoren put prema Jeruzalemu. Hram bi bio uništen, a čitava zemlja osvojena. Ljudski gledano sve se to trebalo dogoditi jer je Betulija patila od nestašice vode i nije se mogla odupirati više od nekoliko dana. Ali još je jednom Bog poštedio prevrtljivo i vjerolomno kraljevstvo Judeje i sveo na ništa spletke pokvarenog Holoferna, preko posredovanja jedne krhke žene. Bog je stavio u njezino srce da ubije neprijatelja njezinog naroda, nadahnuo ju je i ojačao da izvrši taj opasan pothvat. A on je štoviše proizveo takvu paniku u asirskoj vojsci i među njezinim vođama, nakon smrti njezinog generala da su potpuno "izgubili svoju glavu", napustili kamp u tom kaosu i razbježali se pred šačicom Betulijanaca. U ovom slučaju je, kao i s Golijatom, Bog odabrao slaba stvorenja u svijetu da bi posramio jake.

Mirenje s Božjom voljom: Ljudi Betulije vjerovali su u pravoga Boga i nisu bili zavedeni služiti idolima (Judita 8,18) pa ipak njihova vjera nije bila dovoljna nadahnuta, a njihova volja nije bila dovoljno strpljiva. "Iskušavali" su Boga ili mu ovako nalagali: "Ako ćeš nam pomoći, pomaži brzo; ako Tvoga pomoć ne dođe u pet dana, mi ćemo očajavati i nećemo vjerovati u Tvoju božansku pomoć te ćemo se predati." Judita je bila u pravu kada ih je okrivila jer nije na nama, slijepim, slomljenim ljudima da nalažemo velikom Bogu kako i kada će nam pomoći. Vjerojatno su Betulijanci očekivali da će šaljući kišu On prekinuti nestašicu vode, ali Bog je odlučio da će ih spasiti na drugi način, jer Njegove zamisli nisu naše zamisli. Budimo oprezni da ne nalažemo Bogu na koji način će nam On pomoći. Moramo ostaviti vrijeme i način pomaganja posve Njemu.

Juditine kreposti: Judita je bila vrlo kreposna i sveta žena. Pogledajmo koje kreposti ona pokazuje na poseban način u ovoj priči:
a) pobožnost - molila se često i revno. Stalnim zajedništvom s Bogom ona Ga je naučila poznavati te je stekla veliko povjerenje u Njega. Bilo je to u molitvi kada su joj dolazile velike zamisli i odluke kao i mudrost da ih izvrši.

b) mrtvljenje i samoodricanje -  njezin joj je pokojni suprug ostavio veliko bogatstvo i mnoge sluge, stada i krda. Ali iako joj je imetak bio velik i mogla je voditi luksuzni i sjajan život, ona je živjela poprilično povučeno od svijeta u stanju dobrovoljnog siromaštva, čistoće i prakticirala je stroge pokore, noseći kostrijet i posteći svaki dan. "Blaženi siromašni duhom". Taj život mrtvljenja učinio je Juditu heroinom.

c) Herojstvo - ono joj je omogućilo da spasi svoj narod. Što se više odričemo sebe i odupiremo našim prirodnim žudnjama, to će svetije i snažnije biti naše volje te ćemo se manje ustezati od svakog tereta i opasnosti koje bi mogli promicati Božju slavu i dobro našeg bližnjeg.

d) Ljubav prema domovini - Judita je znala da su hram i njezina domovina u ekstremno velikoj opasnosti i zbog toga da ih spasi ona je išla nezaštićena u neprijateljski kamp i stavila sebe u ono što je očito bila neposredna smrtna opasnost. Ona je bila spremna žrtvovati se za njih, iz ljubavi prema Bogu i Njegovom svetom zakonu.

e) Njezina poniznost je posebno vrijedna divljenja. Nije bila ohola radi bogatstva niti svoje ljepote i bila je zaista ponizna srca. A nakon svojeg herojskoj pothvata dala je svu slavu Bogu: "Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milosti svoje kući Izraelovoj, nego je mojom rukom noćas potukao neprijatelje naše."

Judita kao figura blažene Djevice Marije
Kako je čista Judita odrubila glavu Holofernu i tako spasila svoj narod od zarobljeništva i ropstva, tako je Marija, Bezgrješna Majka, po svom božanskom Sinu, satrla glavu paklenih Holoferna i oslobodila ljudi od njihovih moći. Kao što se Juditi pjevalo hvalospjeve "blažena iznad svih žena na zemlji", tako su i sveta Elizabeta i arkanđeo Gabrijel oboje rekli našoj Gospi da je blažena među ženama. Judita je dala svu slavu Bogu kao i Marija u Magnificatu. Judita je bila pobožna, a Marija je posuda jedinstvene pobožnosti. Judita je bila sveta žena, a Marija je Presveta Djevica Marija i ogledalo pravde u kojem se reflektiraju sve kreposti. Judita je bila heroina, a Marija najveća od svih žena, kraljica mučenika. Judita je bila slava Jeruzalema, Marija je kraljica svih svetih, slava nebeskog Jeruzalema, radost odabranih i čast čitave Crkve.

Zazivanje svetih: Stanovnici Betulije su se preporučili Juditinom zagovoru jer je ona bila sveta žena i jer su radi toga njezine molitve imale veliku snagu kod Boga. Iz tog istog razloga se i mi preporučamo zagovoru svetaca.

Iz knjige "Praktični komentar na Sveto Pismo", Biskup Frederich Justus Knecht, D.D., 1923. god. str. 315.-321.

Stoga molimo Boga da nam se smiluje, držimo Božje zapovijedi, činimo pokoru i molimo se svecima za njihov zagovor, a posebno Blaženoj Djevici Mariji. Molimo krunicu svaki dan!!!, kao što nam nalaže Gospa u svojim brojnim priznatim ukazanjima... sami, s obitelji, prijateljima, zajednicom, u procesijama... kako god možete. Širite pobožnost krunice i druge Gospine pobožnosti poput smeđeg škapulara, Čudotvorne medaljice, pobožnosti prvih subota, itd.

nedjelja, 3. siječnja 2021.

Izazov za novu godinu - Krist čeka naš odgovor



Nevolja, koja lako obeshrabruje slabe duše, za čudo potiče jake duše na veću savršenost. One razumiju da teška vremena, čak i više od onih mirnih, zahtijevaju potpuno sebedarje. Ta misao nije nova, 
ali moglo bi pomoći da o njoj pažljivije promislimo.

Mi trebamo svece sada više nego ikada prije!

Ali kako netko može postati svetac?

Postoje dva sredstva i oba su nužna: treba biti voljan smatrati sebe ništavnim, prakticirati život posvemašnje velikodušnosti gdje sve činimo za Boga, bez ikakve zadrške ili odustajanja, i težiti za intimnim sjedinjenjem s Bogom, radi promišljanja ili duha molitve, životom molitve koliko okolnosti i staleške dužnosti dopuste.

Postoje samo dva brda na svijetu - Tabor i Kalvarija. Na Taboru molimo u tajnosti, srcem srcu s Bogom i ujedinjujemo se s Njegovim neizmjernim veličanstvom. Taborska molitva, međutim, nije nužno molitva ekstatične radosti, jer naše je posvećenje teško i često je jedino trnovit put Kalvarije onaj koji nas dovodi do Tabora.

Na Kalvariji trpimo s raspetim Isusom, ali će naš božanski Spasitelj, uvijek željan nagraditi one koji ga tako daleko slijede, često transformirati našu Kalvariju na nekoliko dana ili barem sati u Tabor.
Kada naš Gospodin nađe dovoljno velikodušnih duša kojima taj program nije tvrd govor već radije inspirativni izazov koji ih potiče da prihvate i trenutne nedaće i prijeteće poteškoće. Možete biti sigurni da će kroz njih ili barem zbog njih, On dovršiti djelo otkupljenja. Administratori, političari i oni kojima je dano da upravljaju našom vremenitom dobrobiti moraju dati sve od sebe. Međutim, sam njihov trud neće podići svjetske ruševine i obnoviti život svijetu. Da bi djelo obnove bilo plodonosno i djelotvorno, moramo imati pobožne duše koje su spremne posvetiti se temeljito duhovnom životu.

Suočeni smo s izazovom!

Krist čeka naš odgovor!

Neka bude jasno! Kod Boga nema mjesta za besposličare i one koji su samo znatiželjni promatrači! Otkupljenje svijeta nije sitnica.

Svijet je otkupljen po velikoj cijeni!

Nemamo svi iste talente za prikazati. Bog traži mnogo od onih koji imaju mnogo, ali od onih manje nadarenih On je zadovoljan sa skromnim prilogom. To skromno prikazanje nije stoga manje vrijedno ili djelotvorno. Svatko mora dati najbolje od sebe, a to se razlikuje uvelike u kvantiteti i kvaliteti.

Dužnost da ponovno osvojimo svijet ne pada samo na posvećeni stalež iako su zahtjevi prema njemu naravno veći.

Izazov je upućen u svijetu onima koji su u braku i samcima, mladima, zrelima i starijima.

Svatko je pozvan. Nitko nije isključen.

Molitva: "Gospodine Ti poznaješ moje slabosti. Pa ipak usuđujem Te se moliti da me ubrojiš među svoje radnike. Možeš računati na mene. Ali moraš znati koliko ja računam na Tebe! Mi dvoje zajedno!"