subota, 24. lipnja 2017.

Ispit savjesti za katoličke žene


1. Brinem li se za materijalne potrebe svog muža i obitelji (čist dom, zdravi kuhani obroci, itd.)?
2. Volim li svog muža koliko bi trebala? 
3. Molim li za duhovnu dobrobit svoga muža?
4. Omalovažavam li ga pred djecom, jesam li bila neljubazna prema njemu ili se s njim prepirala?
5. Jesam li mu dovoljno podložna, jesam li mu poslušna?
6. Trudim li se nadahnuti svog muža svojim riječima i djelima?
7. Činim li svog dom ugodnim za život izbjegavajući prigovaranje, mrmljanje i ćudljivost?
8. Prakticiram li mrtvljenje pokazujući mu vedro lice iako sam umorna ili neraspoložena?
9. Volim li svoju djecu koliko bi trebala?
10. Volim li svako dijete pravedno?
11. Ispravljam li svoju djecu kada je potrebno?
12. Imam li dobru kontrolu nad njima štiteći ih od zlih utjecaja (zlih knjiga, filmova, društva)?
13. Brinem li se da nauče svoj katekizam, redovito mole, idu na Misu, ispovjed i Svetu Pričest?
14. Trudim li se provesti dovoljno vremena igrajući se sa svojom djecom, čitajući im priče ili im   pjevajući?
15. Trudim li se stvoriti katoličko okružje u domu (imajući raspelo i Gospin kip u sobama, moleći s njima prije i poslije jela, moleći obiteljsku krunicu, itd.)?
16. Kvarim li svoju djecu zanemarujući im ukazati na neke nedostatke koje moraju nadvladati?
17. Propuštam li disciplinirati svoju djecu (nježno, ali čvrsto i dosljedno)?
18. Kažnjavam li svoju djecu na grub, nepravedan ili ljut način?
19. Molim li za svoju djecu, imajući na umu da je majčina dužnost zagovarati njihove duše koje mi je Bog povjerio?
20. Jesam li dostupna i slobodna za svoje tinejdžere da mi se mogu povjeriti kada trebaju savjet?
21. Jesam li dosljedno pazila da moje kćeri nose čednu odjeću?
22. Jesam li promovirala dobre knjige u kući i jesam li im dala dobar primjer odvajajući malo vremena za sebe za čitanje duhovnog štiva?
23. Imam li sveti strah od smrtnog grijeha u dušama svoje djece, tako da bih radije vidjela da mi se kuća sruši nego ih vidjela u stanju smrtnog grijeha?
24. Imam li svjetovne ciljeve za njihovu budućnost (uspjeh, posao koji će biti dobro plaćen, umjesto nadnaravnih ciljeva poput svetosti, života koji će biti ugodan Bogu, vječno spasenje)?
25. Poduzimam li potrebne mjere da ja sama vodim dobar duhovni život (molitva i sakramenti)?
26. Tražim li duhovno vodstvo od svećenika kada mi je potrebno?
27. Smatram li brak staležom na koji me Bog pozvao tako da Ga mogu slaviti i postati sveta?
28. Jesam li spremna otići na duhovne vježbe kada se ukaže prilika?
29. Jesam li bila nemilosrdna prema drugima u mislima, riječima ili djelima?
30. Ogovaram li druge s prijateljicama?
31. Trošim li previše vremena na telefonu?
32. Čitam li jeftine romantične romane ili gledam beskorisne programe na TV-u?
33. Koristim li nepristojne riječi pred svojim mužem ili djecom i dajem li im tako ili na neki drugi način loš primjer?
34. Dajem li sve od sebe da se borim protiv obeshrabrenja ili si dozvoljavam da se stalno samosažaljavam?
35. Nastojim li učiniti naš dom radosnim mjestom gdje moj muž i djeca vole zajedno provoditi vrijeme kao obitelj?
36. Trudim li se živjeti u Božjoj prisutnosti usred svojih svakodnevnih poslova moleći strelovite molitve ili prikazujući Bogu žrtvice?
37. Molim li redovito Boga da mi poda milost da budem dobra žena i majka, znajući da sve dolazi kroz Njegovu milost? 

utorak, 13. lipnja 2017.

Javne plaže i bazeni - otvoren lov đavla na besmrtne duše


Časna sestra Maria Antonia (1900 - 1939), Brazilka po rodu, opisuje u knjizi "Ispod krila anđela" (TAN Books and Publishers INC., str. 121 - 122), kako se išla kupati kao djevojčica s obiteljskim prijateljima kod nekog vodopada.

Muškarci su od grana napravili zastore, gdje su se ljudi presvlačili u kupače kostime. Dona Naya, koja se brinula za djevojčicu, rekla joj je da se i ona ode tamo presvući. Ali u tom trenutku djevojčica, koja se tada zvala Cecy, osjeti na ramenu ruku svog anđela čuvara, kojeg je uvijek vidjela tjelesnim očima i s njim razgovarala. On ju je vidljivo i osjetno čuvao i vodio po putu svetosti. U isto vrijeme, Cecy je osjetila nazočnost Isusa Krista i znala je, da On ne želi, da se ide kupati s ostalima. Odlučno je to rekla Doni Nayi.

Ali ostali su bili tamo i ona je morala biti s njima. No zato je njezin anđeo čuvar bio između Cecy i kupača sa svojim krilima i Cecy nije vidjela baš ništa što bi bilo štetno za njenu mladu dušu.

Kad su 1912. u Brazilu počeli s kino predstavama obitelj je Cecy vodila u kino. Njezin anđeo čuvar je opet bio tu sa svojim krilima, i nije dozvolio da vidi, što god bi bilo protivno svetoj čistoći i pristojnosti.

Danas je svijet opsjednut s bludnosti nečistoće i nastranosti - što su sve zamke kojima đavao hvata besmrtne duše za pakao. I Gospa Fatimska otkrila je djeci, Luciji, Franji i Jacinti, da najviše ljudi ide u pakao baš zbog grijeha contra sextum - zbog bludnosti i nečistoće.

Možemo biti uvjereni, da su vrući ljetni dani, kad ljudi idu na odmor, i sve je više ili manje polugolo na ulicama, javnim plažama i bazenima, vrijeme kad sotona s đavlima žanje najviše duša za vječno prokletstvo. 

Ljudi se najčešće opravdavaju da to svi rade, pa da onda to ne može biti loše, nego je upravo baš to ono pravo, jer svi ljudi tako rade. To je logika pakla.

Ali logika Neba i Isusa sasvim je suprotna. Isus je rekao da je uzak put koji vodi u Nebo. Malo je onih koji žele ići tim putem - putem križa i istine. A široki je put, koji vodi u pakao i većina ide tim putem - putem grijeha i laži. To znači da moramo ići protiv struje ovoga svijeta da spasimo svoje besmrtne duše. I samo žive ribe sposobne su ići protiv struje, a mrtve nosi struja.

Dakle samo uz Božju i Marijinu pomoć možemo se boriti protiv grijeha i bezbožnog svijeta, koji nas želi pomoću đavla vječno pogubiti na vječne muke.

Blaženi Ivan Merz (1896. -1928.) koji je bio suvremenik Cecy, rekao je, da ne griješi smrtno svaki, koji ide na javnu plažu, ali da ipak mnogi griješe. Kao što lopta svako toliko ispadne iz ruku, tako i ljudi svako toliko smrtno griješe na javnim plažama. A danas su plaže i bazeni sasvim nešto drugo, što su bili prije stotinjak godina za vrijeme Merza i Cecy.

Zbog toga se Katolici mogu kupati u pristojnim kupaćim kostimima samo na mjestima, gdje nema opasnosti za svetu čistoću, odnosno privatno, u obiteljskom krugu. 

U ovom životu moramo sve gledati i vidjeti u svijetlu posljednjih stvari - smrti, suda, pakla i neba - znači u svjetlu vječnosti. Što god bi dovelo u opasnost naše vječno spasenje, nema mjesta u našem životu.

Dakle, otići u ovo vrijeme na javnu plažu ili na javni bazen, značilo bi, da napastujemo đavle da nas zavedu u grijeh. U ovoj jubilarnoj godini 100. godišnjice ukazanja vazda Djevice Marije u Fatimi, mislimo na pakao, koji je Božja Majka pokazala fatimskoj djeci, na more vatre u kojem se "kupaju" za svu Vječnost đavli s pogubljenim dušama. Prizor, koji je bio uzrok smrtnog straha kod ove nevine djece, a nas mora potaknuti, da s Božjom i Marijinom pomoći živimo što više sveto - da otjeramo đavle, koji nas napastvuju te da zagrlimo našeg Gospodina i našu Gospu - i nikada ih ne ispustimo!


BEZGRJEŠNO SRCE MARIJINO, MOLI SE ZA NAS I ČUVAJ NAS ČISTE I PRISTOJNE.
HVALA TI!

vlč. Vidko Podržaj

subota, 10. lipnja 2017.

Samo molite i maknite se s puta


Kako sam često sama svoj najgori neprijatelj! Katolkinja sam od malena, nikad nisam napustila Crkvu. Uvijek sam se smatrala među najpobožnijima i najpredanijima. Čudo je da nisam inzistirala na toj kvaliteti kada sam upoznala i udala se za svog muža, Buddya. On je odgojen kao metodist, no u to vrijeme je bio, recimo, agnostik... a po temperamentu meni sušta suprotnost, iako to tada nisam uvidjela. Vrlo dobar čovjek u svakom drugom pogledu osim u području vjere. 

Većina moje šire obitelji udala se ili oženila s protestantima ove ili one denominacije. Svi su se obratili na jedinu pravu vjeru unutar nekoliko godina. Buddy je već uljudno išao sa mnom na Misu; mislila sam da će se sigurno uskoro obratiti. Vjerovala sam, kada sam uopće o tome razmišljala, da će taj problem biti lako riješiti. Vi, koji ste u „zrelim“ brakovima, sigurno se smijete. “Mali“ detalji, nevažni pod sjajem romantike, blješte u svakodnevnom bračnom životu. Visoka očekivanja uskoro je zamijenila sumorna stvarnost. 

Savjetovala sam Buddyu da mu je potreban duhovni rast. Ali ono što je počelo kao topla, ljubazna sugestija postepeno se pretvorilo u vrištanje. Nakon pet godina bila sam na rubu sloma živaca. To je postala najveća prepreka za blaženstvo našega doma. 

Nakon što mi je posve ponestalo strpljenja, rukovala sam se s našim Gospodinom (oprostite mi na izrazu!) i povikala – „OK. Ja sam učinila sve što sam mogla. To više nije moj problem. To je sada Tvoj problem!“ Možete vidjeti da je to bio moj problem, ne Buddyev.

Dok sam se tako mučila, pročitala sam korisnu knjigu o temperamentima. Ona mi je otvorila oči. Znači Buddy me nije namjerno htio izluditi? Bog ga je takvim učinio! Sukobi između naših osobnosti – žene kolerika i muža flegmatika – postali su prihvatljiviji. Međutim, rascjep u našim duhovnim životima nije bio popravljen. 

A to i nije bio jedini problem. Mjeseci i godine su prolazile. Još nije bilo djece. Propalo je devet pokušaja za usvajanjem. Negdje nakon devet godina, kako su i duhovni problemi i problemi s plodnošću još bili neriješeni , bila mi je potrebna razonoda – neki interes koji će mi predstavljati izazov. Odlučila sam se upisati u školu za optometriju. Naravno! Kako je čuo da sam spremna prihvatiti Njegovu volju u tome kao i u svim stvarima, odjednom se naš Gospodin umiješao. 

Na našem povratku s Božićnog odmora dočekala nas je poruka na sekretarici. Naš deseti pokušaj usvajanja uspio je i usvojili smo našeg prvog sina. Naš drugi sin bio je na putu  već nakon dva dana. 

Slobodno se smijte – nitko se nije smijao glasnije od Buddya! Naš obiteljski život postao je vrlo intenzivan! Nije bilo vremena za bavljenje duhovnim nesuglasicama – tu su bile bebe koje je trebalo nahraniti, maleni koje je trebalo čuvati i djeca koju je trebalo pripremiti za prvu pričest. 

Usprkos tome, naš zajednički protivnik nije bio besposlen. Nakon 16 godina pojavila se nova, vrlo bolna opasnost za naš brak. U agoniji, preklinjala sam našeg Gospodina. Kao odgovor čula sam tih, miran glas kako mi šapuće: „Ti kažeš da si tako dobra katolikinja? Jesi li molila za svoga muža?“ Jao! Odmah sam započela svakodnevnu krunicu za „štogod Buddy treba“ . Točno nakon 90 dana moje očajničke devetnice, Buddy se vratio s dugog poslovnog puta. Pozvao me je na piće. Morate shvatiti da mi nikada ne idemo na piće. Već sam mogla čuti kako će reći: „Želim razvod.“ Kako nisam imala što izgubiti, našla sam dadilju i pridružila mu se u obližnjem baru na koktelu. 

Možda ste pogodili što je rekao. „Želim ući u katoličku Crkvu.“ Vilica mi je ispala do poda! Gospa je intervenirala tako potpuno – iznad mojih najvećih očekivanja! Dok je on prepričavao proces rekao je da je na tom dugom putovanju odlučio potiho „isprobati tu odluku, kao cipelu koju želite kupiti. A ako mu se ne svidi...“ To je bilo tako nalik njemu, biti oprezan! Ali naša Gospa se zadnja smijala. Jednom kada ju je „isprobao“, ulovio se! Buddy je primljen u Crkvu oko godinu dana kasnije. On je i dalje čvrsto, ako ne i otvoreno, pobožan. Povremeno prepriča neki zanimljivi razgovor s kolegama u kojem je branio Crkvu. Tiho podnosi omiljeno tumačenje članova naše šire obitelji... „Ah, Anne je tako otvorena, da se on jednostavno predao.“ Nažalost, nikad mu ni roditelji, ni braća i sestre, ni moji roditelji nisu dali priliku da se izjasni. To je naša mala tajna. U međuvremenu je rođen, naš 4.-ti i vjerojatno posljednji sin Petar, koji je dobio ime u čast sigurnosti naše obitelji u Petrovoj barci. Ali čak se i sada bojim svog vlastitog najgoreg neprijatelja. 

ponedjeljak, 5. lipnja 2017.

Sv. Franjo Saleški 7. - Opomene i lijek protiv zločesta prijateljstva


No gdje je lijek protiv ove pasmine i mravinjaka niske ljubavi, nečednosti i nečistoće? Čim osjetiš sićušan zametak, okreni se drugamo odmah, zamrzi od srca na tu ispraznost, poteci k Spasiteljevu križu, uzmi njegovu trnovu krunu, ogradi njoj svoje srce, da se ne približe ove male lisice. 

Ne govori: "Slušat ću ga, ali neću raditi, što mi kaže. Otvorit ću oko, ali stisnuti srce." Za Boga, Filotea, ne popuštaj u ovim prilikama. Srce se i uši razgovaraju. Kao što ne možeš ustaviti bujice, što teče niz planinu, tako ćeš teško zaustaviti ljubav, da od uha ne skoči odmah u srce. Koze, veli Alkmeon, dišu na uši, a ne na nozdrve, ali to Aristotel poriče, pa ne znam, što je istina. Samo znam, da srce diše i na uši, pa kao što svoje misli udiše i izdiše na jezik, tako tuđe udiše na uši. Zato čvrsto začepimo uši pred zrakom ludih riječi, inače nam odmah zatrovaše srce.

Ne slušaj nikakovih ponuda bilo pod kojoj izlikom. Samo se u ovom slučaju ne treba bojati biti neuljudnim i neotesanim.

Sjeti se, da si svoje srce posvetila Bogu i prikazala mu svoju ljubav. Bilo bi svetogrđe, da mu otkineš i trunak. Prikaži mu ga opet ponavljajući bezbroj odluka i obećanja, pa se sakrij u nj kao jelen u svoj grm i vapi k Bogu. On će ti pomoći, njegova će ljubav zakriliti tvoju, da živi odsada samo za nj!

Ako si se već zaplela u mreže ove lude ljubavi, žali Bože, teško ćeš se izvući. Klekni pod Njegovim božanskim veličanstvom, priznaj mu svoju ljutu nevolju, svoju slabost i taštinu; iz dna srca zamrzi započetu ljubav; otresi se ispraznih zavjeta, što si drugom zadala, okani se obećanja, što ti ih je tko obećao, pa onda čvrstom i neslomivom voljom pregni i odluči o svome srcu, da više nikad nećeš upasti u te ljubavne igrarije i dangube.

Ako se možeš rastati, najbolje bi bilo. Kao što je teško izliječiti onoga, kojega ujede zmija, ne rastave li se oni, koji su također ujedeni, tako će teško ozdraviti onaj, što ga je ranila ljubav, dok god bude uz drugoga, koga peče ista rana. Promjena mjesta izvanredno gasi žar bola i ljubavi. Mladić, o kojem pripovijeda sv. Ambrozije u drugoj knjizi djela "O pokori", putovaše dugo, posve ozdravi od lude ljubavi, koju je provodio, i promijeni se sasvim. Kad ga srete lakoumna draga, upita ga: "Ne poznaš li me? Ta ja sam ona ista." A on će: "Dašto, ali ja nisam onaj isti." Dugi ga je rastanak tako sretno promijenio. I sv. Augustin veli, da se preselio u Kartagu iz Tagaste, gdje je umro prijatelj, da utoli tugu za pokojnim prijateljem.

Ali što će onaj, koji se ne može rastati? Prijeka je potreba, da prekine svaki posebni razgovor, svaki potajni domjenak, ljubezne poglede, smiješak i uopće svaki saobraćaj i meku, koja bi mogla podjarivati onu gadnu i zadimljenu vatru. Ako li mora silom govoriti sa sukrivcem, neka mu smjelo, kratko i odrješito izjavi, da se odlučio zauvijek rastati. Vičem iz svega grla svakome, koji je pao u ljubavne zamke: "Reži, sijeci, trgaj!" Ne valja dangubiti razrješavajući ova luda prijateljstva. Treba ih rastrgati. Ne treba razvezivati uzlove, nego kidati i sjeći. I onako te uzice i veze ne vrijede. Ne smije se štedjeti ljubav, koja se toliko protivi ljubavi Božjoj!

No ako i slomim okove ovoga sramotnog sužanjstva, neće li crtati trag i znak na mojim nogama, tj. u mojim čuvstvima? Neće, moja Filotea, ako zamrziš na svoj grijeh, kako zaslužuje. Zamrziš li, neće te obuzimati ništa osim golema straha pred tom sramotnom ljubavi i svim, što je prati. Nećeš prema ostavljenom čeljadetu ništa drugo osjećati osim čiste ljubavi radi Boga. No ako ti radi nesavršena pokajanja ostanu još grešna nagnuća, poskrbi se za duhovno zatišje, kao što ti gore razložih, pa se u nj povuci, što više možeš. Bezbroj puta ponavljaj strelovite molitve i odreci se svojih nagnuća. Čitaj češće nego obično svete knjige. Češće se ispovjedaj i pričešćuj. Raspredaj ponizno i prostodušno o svim navađanjima i napastima sa svojim duhovnim vođom, ako možeš, inače s kojoj nježnom i razboritom dušom. Ako samo vjerno ustraješ, ne dvoumi, Bog će te osloboditi od svih strasti.

"Ah, reći ćeš mi, nije li nezahvalno, da tako naglo prekinem prijateljstvo?" Oj, blažene nezahvalnosti, koja nas čini Bogu milima! Ne, po Bogu, Filotea, nije nezahvalnost nego veliko dobročinstvo, što ćeš ga iskazati onome drugome, jer ćeš kidajući svoje okove raskinuti i njegove. Ta bili su vam zajednički. Ako i ne opazi odmah svoje sreće, prepoznat će je poslije, pa će s tobom zapjevati zahvalnicu: "Gospode, rastrgnuo si okove moje; prikazat ću ti žrtvu zahvalnicu i zazivati Tvoje sveto Ime." 

Sv. Franjo Saleški, Filotea, str. 284. - 289.

četvrtak, 1. lipnja 2017.

Nebeska moda vs. paklena moda

Jedan je slikar prije mnogo godina naslikao nepristojno odjevenu ženu. Sliku je prodao i ona je pobudila požudu u mnogim muškarcima koji su sliku vidjeli kod  njenog vlasnika.

Kasnije se taj slikar, koji je bio katolik po krštenju, ipak pokajao i ispovjedio svoj grijeh. Kad je umro, Isus mu je dao do znanja, koliki su muškarci nečisto sagriješili radi njegove slike. Pošto se taj slikar ispovjedio, pokajao i vršio pokoru, nije bio osuđen no morao je trpjeti kaznu u čistilištu.

Osim toga, Gospodin mu je naredio, da se poznaniku ukaže na Zemlji i da zatraži od njega da posjeti vlasnika slike i kaže mu da ju mora uništiti.

Sve je to taj poznanik učinio i tek je, nakon što je vlasnik uništio tu nepristojnu sliku, slikar mogao ući u raj.

To što se dogodilo dokazuje kako ozbiljno Gospodin uzima svoje zapovjedi, svetu čistoću, čednost i čovjekovu odgovornost za svoje spasenje i spasenje naših bližnjih. 

Majka Božja Fatimska rekla je maloj Jacinti Marto, da kod Boga nema mode što znači da odijevanje uvijek mora biti čedno i da ono nikada ni za koga ne smije biti uzrok za sablazan i nečistoću. 

Gdje god i kad god se Vazda Djevica Marija ukazivala na Zemlji, bila je uvijek odjevena u lijepu čednu odjeću – pokrivena od vrata do stopala - to je NEBESKA MODA. I tako su pristojno odjeveni svi u Nebu.

Vazda Djevica Marija nije nikad i ne bi nikad došla na Zemlju obučena u duge ili kratke hlače, u mini suknji, s golim trbuhom, s dubokim dekolteom, s golim ramenima ili u tajicama. Jer to je MODA PAKLA.

Koliko ima danas žena - pa i muškaraca - koji se nepristojno odijevaju, jer su robovi nepristojne mode pakla. Ta moda vodi po širokom putu ljude u vječno prokletstvo.

Izaberimo dakle uzak put nebeske mode i slijedimo Božjom pomoći izgled Djevice Marije i bezbrojnih svetaca i svetica, koji su se uvijek pristojno oblačili, da možemo na kraju svoga života s mirnom savješću doći pred Isusa znajući da svojim odijevanjem nismo nikoga zaveli u grijeh protiv šeste božje zapovjedi.


SVETA JACINTA MARTO, MOLI ZA NAS! HVALA TI ! 
vlč. Vidko Podržaj