srijeda, 20. studenoga 2019.

Jean-Jacque Rousseau, naturalizam, grješna prigoda...

Masonski naturalizam i grešna prigoda


Opće prihvaćanje zablude koju su promicali Jean-Jacques Rousseau i drugi utjecajni slobodni zidari, koje se tiču čovjekove pretpostavljene naravne, prirođene dobrote, rezultirale su ekstremnom moralnom pokvarenošću i pustošenjem duša. U svojoj prvoj enciklici o tajnom društvu, papa Leon XIII. je napisao: 

"Slobodni zidari, ne vjerujući u one stvari koje smo naučili Božjim otkrivenjem, te negirajući da su naši prvi roditelji sagriješili, misle da slobodna volja uopće nije oslabljena i sklona zlu. Naprotiv, oni preuveličavaju snagu i izvrsnost prirode, stavljajući u nju samo načelno vladavinu pravde, dok oni ne mogu ni zamisliti da uopće postoji potreba za stalnom borbom i savršenom odlučnošću da se nadvlada napast i vladavina naših strasti." Poricanje ili zaborav našeg palog stanja dovelo je do zanemarivanja rasprave o važnom konceptu grješne prigode.

Grješna prigoda je definirana kao "bilo koja osoba, mjesto ili stvar koja po svojoj prirodi ili zbog ljudske slabosti može navesti nekoga da pogriješi, počinivši tako grijeh." Postoje određene osobe i mjesta koja su grešna prigoda za većinu ljudi uglavnom zbog prirode koju svi dijelimo kao Adamova djeca. Postoje i druge osobe, mjesta i stvari koje su grijeh samo za određene pojedince zbog razlika u dobi, spolu, naravi, vrlini itd.

Mjesto s otvorenim šankom možda mnogima nije neposredna grješna prigoda pijanstva, ali za neke će to biti. Osobni računalo ili telefon s pristupom internetu možda nisu grijeh za prosječnu stariju ženu, ali za prosječnog muškog tinejdžera to su neposredne prigode za smrtni grijeh protiv čistoće.

Naš se Gospodin spomenuo pojma grješna prigode kad je rekao:
"Ako te dakle sablažnjava oko tvoje desno, iskopaj ga i baci ga od sebe, jer je bolje za te, da propadne jedan od udova tvojih, negoli da se sve tijelo tvoje baci u pakao. I ako te sablažnjava desna tvoja ruka, odsijeci je i baci je od sebe, jer je bolje za te, da propadne jedan od udova tvojih, negoli da se sve tijelo tvoje baci u pakao." (Mt 5, 29-30)

Ono što je ključno za uzeti u obzir jest da bi valjano dobili odrješenje u sakramentu pokore, moramo imati čvrstu nakanu promjene, a ne možemo reći da imamo tu čvrstu nakanu ako nismo odlučni da izbjegavamo dobrovoljne grješne prigode koje ispovijedamo.

Dobrovoljna grješna prigoda je prigoda koju se lako može izbjeći. Nužne grješne prigode su one koje se ne mogu izbjeći bez skandala ili ozbiljnih poteškoća. Kad razlučujemo je li prigoda 'nužna' ili ne, trebali bismo se sjetiti da je naš Gospodin u gore citiranom stihu Pisma postavio prilično visok standard, rekavši da se naše 'desno oko' i 'desna ruka' moraju baciti ako nas sprječavaju života u Božanskoj milosti.

Ako je određeni grijeh koji ispovijedamo nešto za što nemamo učestalost činjenja, mjere koje smo odlučili usvojiti kako bi se izbjegle grješne prigode ne moraju biti tako drastične kao što bi bile potrebno ako bi grijeh koji ispovijedamo bio nešto što nam je postalo uobičajeno.


Jedan od najznačajnijih događaja u kršćanskom svijetu u 19. stoljeću bila je ex cathedra definicija pape Pija IX., Dogme o Bezgrešnom Začeću Gospe. Mali oficij Blažene Djevice Marije sadrži antifonu koji se odnosi na Gospinu ulogu 'zatornicom krivovjerja' [1], a vjerojatno je Marija htjela da se istina o njezinom Bezgrešnom Začeću utvrdi u određenom vremenu zato što je upravo u tom dobu masonsko krivovjerje o čovjekovoj naravnoj dobroti steklo najviše privlačnosti. Definicija Pija IX. nam svima daje prigodu za meditaciju o Gospinoj jedinstvenoj privilegiji, to jest da razmišljamo o tome kako se mi razlikujemo od nje. Marija nije imala požude ni bilo koje druge rane na duši nanesene iskonskim grijehom; a mi to imamo.

Što može biti bolje od toga da prihvatimo stvarnost? Koliko je sretan čovjek koji razmišlja o svojoj pali prirodi i ponaša se u skladu s tim, marljivo izbjegavajući nepotrebne grješne prigode? Mons. Gaume piše da "nema sumnje da kada bi ljudi pazili da izbjegnu grješne  prigode, veći dio počinjenih grijeha bio bi izbjegnut." Veliki dio počinjenih grijeha mogao bi se izbjeći kada bi samo priznali svoje slabosti i stavili ograničenja na sebe!

Bezgrešna Djevice, zatornice krivovjerja, zaštitnico kontrarevolucije, ti koja si jedina začeta bez grijeha, moli za nas koje se tebi utječemo!

1 Časoslov jutarnja - "Gaude, Maria Virgo, cunctas haereses sola interemisti in universo mundo. Raduj se, o Djevice Marijo, samo si ti uništila sva krivovjerja po čitavom svijetu." 
Izvor

utorak, 12. studenoga 2019.

Kako izmoliti čin savršenog kajanja




Kako možete stići od nesavršenog do savršenog pokajanja? Gabriella D iz Australije mi je danas postavila to pitanje na  Twitteru i želim dati odgovor jer mislim da mnogi ljudi ne razumiju ono što podrazumjevamo kad govorimo o "savršenom pokajanju".

Savršeno pokajanje je tuga i mržnja na grijeh koja proizlazi iz ljubavi prema Bogu. Jedan od načina poticanja na ovakvo pokajanje u našim srcima je kroz razmatranje muke Isusa Krista i činjenje djela ljubavi prema njemu. Također možemo razmišljati o beskrajnoj ljubavi koju Bog ima za nas i izraziti tugu u našim srcima u prisustvu ove velike ljubavi koju smo uvrijedili. 

Nesavršeno kajanje je tuga i mržnja na grijeh koje proizlazi iz razmatranja ružnoće grijeha ili iz straha od pakla. Gađenje na ružnoću grijeha je danas češći osjećaj nego strah od pakla. To je zato što mi ne propovijedamo dovoljno ili ne sa dovoljno uvjerenja o četiri posljednje stvari.

Ako osoba počini grijeh nečistoće, na primjer, možda namjerno gleda opscene slike na internetu, osoba može biti zgrožena nakon toga po ružnoći svoga grijeha. Takvo kajanje nije savršeno, ali je dovoljna žalost te osobe za poći na ispovijed kako bi primila Božji oprost. To je nesavršeno kajanje; dobro je, ali svakako može biti poboljšano. 

Ako je osobi žao zato kada misle o Božjoj ljubavi koga je uvrijedila ili Kristovoj Muci kojoj je njezin grijeh pridonio, onda je osoba izvršila čin savršenog pokajanja. 

To ne znači kako se ta osoba savršeno pomolila ili kako im je pokajanje apsolutno besprijekorno i ne može biti bolje. Riječ "savršeno2 u ovom kontekstu znači da je pokajanje pogodilo pravi i ispravni cilj, a to je žalost iz ljubavi prema Bogu. Nije promašena tako da je usmjerena na strah od pakla ili gađenje nad samim sobom. 

Pa kako da se pomaknemo od nesavršenog do savršenog pokajanja? Važno je shvatiti kako je to svakodnevna mogućnost, nije nemogući san. Možemo u bilo koje vrijeme napraviti čin savršenog pokajanja umjesto čin nesavršenog kajanja. Ne tvrdim da se moguće savršeno moliti svaki dan ili imati najsavršeniju svetu tugu - to su stvari kojima mi težimo u svakodnevnom duhovnom životu. Kako bismo pokušali što je moguće jasnije objasniti, ne govorimo o "Savršenom djelu ..." (kajanja); govorimo o "Savršenom kajanju" (... kao djelu). 

Upravo ovdje, upravo sada mogu učiniti ono što Crkva naziva čin savršenog pokajanja,  usmjeravanjem svoga pokajanja ljubavi prema Bogu, a ne vlastitim osjećajima gađenja zbog grijeha ili straha od pakla. Najbolji način za većinu nas da to učinimo redovito je koristiti jedan od djela pokajanja koje su dio naše katoličke molitvene tradicije. Kao ispovjednik, potičem ljude neka učine čin pokajanja na vlastitom jeziku jer imamo veliko mnoštvo tih molitava na različitim jezicima. (Naravno, nisam ni na koji način protiv toga ako ljudi žele neka nauče i koriste čin pokajanja na latinskom.) 

Ovdje navodim čin pokajanja koji smo naučili tijekom vjeronauka za prvu Svetu Pričest prije mnogo godina; uključuje motive straha od pakla, žalost zbog Kristove Muke i tuge zbog vrijeđanja Božje dobrote.

Bože moj, žao mi je i molim oprost za sve svoje grijehe koje mrzim iznad svega, jer oni zaslužuju Tvoje strašne kazne, jer su razapeli mog dragog Spasitelja Isusa Krista, a najviše od svega, jer vrijeđaju Tvoju beskrajnu dobrotu; čvrsto odlučujem, uz pomoć Tvoje milosti, da Te nikada više neću povrijediti i da ću izbjegavati sve grešne prigode.

Ako izgovorite molitvu i nakanu iz riječi primijenite onda ste napravili čin savršenog pokajanja. 

Drugom prilikom ćemo razmotriti važnost savršenog kajanja, ako ikad budemo imali nesreću da počinimo smrtni grijeh.

Izvor