ponedjeljak, 31. srpnja 2017.

Školovanje kod kuće nije uvijek lako, ali je vrijedno truda!


Neki dan sam pričala sa svojim dobronamjernim ocem koji me je upitao: “Pa dobro, jeste li već pregorjeli od tog školovanja kod kuće?”

Ovo je peta godina da školujem djecu kod kuće i raspravljala sam se s njim o tome što sve moram pripremiti za nadolazeću školsku godinu. 

Provjeriti jesu li knjige spremne, rasporediti aktivnosti i nadati se i moliti da će naša godina proći glatko. Je li ponekad zamorno? Da! Ali je također i vrijedno truda. To je ono što sam ja odabrala učiniti kao majka. A moj otac me voli i stoga je bio zabrinut za moju dobrobit. 

On zna da sam ponekad u stresu zbog svega što moram napraviti. Njegovo pitanje me osvijestilo kako on sigurno nije jedini koji se pita je li školovanje kod kuće moguće. Postoje mnoge zablude oko toga kako taj život “zapravo” izgleda u svakodnevici. Mnogi se pitaju: “Je li to malo sve previše? Zašto bi se netko uopće stavio u poziciju da sve to prolazi?”

Zablude
Čak i sa svim pozitivnim medijskim natpisima o školovanju kod kuće, mnogo ljudi još uvijek ne razumije kako izgleda takav život i kako je to uopće moguće raditi. 

Postoje mnoge zablude o školovanju kod kuće i objašnjavati drugima (ponekad svakodnevno) da je ono divno – i da i oni trebaju o tome razmisliti – može biti zamorno. 

Na primjer, neki vjeruju da se samo skrivamo kod kuće i bezbrižno radimo svoj posao. Drugi vjeruju da ne dozvoljavamo svojoj djeci da imaju puno prijatelja ili društvenih kontakata u zajednici.

Ironično je da se zapravo često borim s tim koliko puno zanimljivih aktivnosti izvan kuće moram odbiti da bismo odradili sve školske zadatke! 

Između naše grupe za obitelji koje školuju kod kuće, crkvenih aktivnosti, sporta i dječjih aktivnih društvenih života, stalno smo razvučeni u svim smjerovima. Često se gleda na takve obitelji kao da vode idilične živote gdje odlučuju sve sami o svojem danu i rade što god žele budući da nema “škole” koja će nam diktirati dnevni raspored.

Ako uzmemo u obzir različite aktivnosti, satove, sastanke i svakodnevna ometanja dobronamjernih ljudi koji zovu ili dođu u posjet po danu jer smo kod kuće, to jednostavno nije tako. 

Školovanje kod kuće je prekrasno jer imamo izbor što će naša djeca učiti, a naša vjera tu dolazi na prvo mjesto. 

Iz tog razloga obitelji najčešće odabiru školovati kod kuće. Ali situacija je ponekad i nezgodna jer mama treba podučavati i druge ljude o tom životnom stilu tako da i oni mogu uvidjeti da njihova predodžba o onome što radimo i tko smo ne odgovara stvarnosti! 

Školovanje kod kuće na početku zahtjeva mnogo strpljenja
Budimo iskreni; jedna majka koja školuje kod kuće mora se puno žrtvovati. 

Ja, na primjer, moram provesti puno vremena spremajući se za svaku školsku godinu tako da moja djeca ne zaostaju i da imaju koristi od odličnog kurikuluma, dobrih aktivnosti, dobrih prijatelja i naše vjere koja sve prožima. Zatim, kada naša obitelj započne školsku godinu, ne sjedne sve odmah na svoje mjesto. Poput svake nove školske godine ili rutine, možda će biti potrebno nekoliko tjedana da se sve izgladi.

Predmeti su svaki godine za svako dijete sve teži i možda ćemo koristiti online predavanja koja prije nismo koristili tako da uvijek postoji nešto novo što moramo prilagodili i usavršiti. 

Kroz godine sam naučila da ne očekujem u prva dva tjedna da sve bude savršeno. Na sreću, sada već imamo dnevnu rutinu koja nam određuje kada svaki dan započinjemo s nastavom, kada je vrijeme za molitvu, za rad, a kada za odmor. 

Svakodnevni plodovi školovanja kod kuće
Na kraju svakoga dana, uzimam za sebe nekoliko minuta uz popodnevnu šalicu kave i provjeravam što su djeca napravila toga dana, jesu li sve korektno odradila prije nego završimo s radnim danom. 

Iako to možda zvuči lagano ili kao divna prilika za opuštanje, nevjerojatno je koliko često moram pozvati neko dijete da završi zadatak iz čitanja ili da ponovno prođe nešto što očigledno nije shvatilo. 

Međutim, često mogu vidjeti i kako iskreno i dobro obave svoj posao. Njihov svakodnevni napredak motivira me jer ne samo da sve odrade, već mogu vidjeti kako uče nevjerojatne nove stvari! Štoviše, kao majka i učiteljica, imam pogled na njih koji je jedinstven i koji nas povezuje. 

Nikad nisam shvaćala koliko blizak možeš biti svojoj djeci kada s njima razgovaraš jedan trenutak o dogmi naše vjere, a sljedeći im pomažeš da nađu malu rijeku na karti. Jednostavno nikada ne znate što sljedeći dan može donijeti! 

Sve je to vrijedno truda
Na kraju, čak i ako ima puno posla za napraviti, sve je to vrijedno truda. Ne brinem se o mnogim društvenim problemima koji muče druge roditelje jer poznajem svoju djecu i njihove prijatelje pa čak i roditelje tih prijatelja poprilično dobro. 

Volim imati snažnu vezu sa svojom djecom dok odrastaju i do sada je to bilo nevjerojatno putovanje koje se ne bi dogodilo da nisam prije toliko godina odgovorila “da” na Božji poticaj. 

Sada kada je započela nova školska godina, počinjem sagledavati kako se godina razvija pred mojim očima. Moje brige oko izbora izvanškolskih aktivnosti i planiranja satova dolaze na svoje mjesto. Iako će biti teških dana, burnih dana i ‘kada će to dijete već jednom završiti?’ dana, također će biti i dobrih dana, divnih dana i ‘moje dijete je  nevjerojatno!’ dana.

Školska godina je započela, Gospodin je dobar, i sve je to vrijedno truda!

Amy Pawlusiak

subota, 29. srpnja 2017.

Kako imati sretan brak


Iz knjige „Kratki katekizam za odrasle“ - vlč. W.J. Coge

Imajte primjeren stav. 
Gledajte na brak kao na vrlo sveto sjedinjenje, koje je utemeljio Bog, a  Isus uzdigao na dostojanstvo sakramenta kao sredstvo za spasenje vaših duša. 

Imajte ispravan cilj. 
Veselite se budućoj djeci i utemeljenju kršćanskog doma. Ljudi koji se žene iz sebičnih razloga (novca, užitka, ljepote, slave, utjecaja) vrlo rijetko, ako ikada, nađu sreću u braku. 

Nemojte se ženiti iz sebičnih razloga. 
Istinsku sreću postižu samo oni koji su posve velikodušni i oni koji su se spremni žrtvovati u svim stvarima. 

Proučavajte što je brak. 
Brak, kao i karijera, traži određeno znanje koje se postiže kroz učenje i molitvu. Primite bračnu poduku od svećenika i/ili čitajte o dužnostima i milostima katoličkog braka. 

Molite za sretan brak. 
Trebate moliti svaki dan za sretan brak, jer vrlo vjerojatno ćete spasiti svoju dušu ili je izgubiti kao oženjena osoba. 
„Kuća i imanje baštine se od djedova, a od Gospoda dolazi razumna žena.“ (Mudre izreke 19,14) 

Pripremite se za brak živeći kršćanskim životom. 
Primajte Svetu Pričest dostojno i često; idite redovito na ispovijed; držite se deset zapovijedi, osobito šestu. 

Slijedite savjete vaših roditelja i vašeg župnika. 
Mudro je tražiti savjet kada se donosi bilo koja važna odluka, a posebno kada se odlučuje o partneru u toj cijeloživotnoj zajednici. 

Nađite prikladnog partnera. 
Tražite osobu koja je dobar katolik, doista ozbiljna oko imanja djece i stvaranja kršćanskog doma, osobu koja je iskrena, poštena, pouzdana i čedna. 

Nemojte se prerano ženiti. 
Danas su mladi ljudi mlađi od 21 (posebno mladići), iako sposobni za brak i djecu, često još uvijek previše vezani za svoje hobije te im je zbog toga posebno teško prilagoditi se obvezama braka. 

Imajte ispravan stav prema spolnosti. 
Bog je stvorio spolnost da privuče muža i ženu da imaju djecu i da njeguju ljubav jedan prema drugom. Sjetite se – odbiti bračni odnos svom supružniku je smrtni grijeh, ako nemate ozbiljan razlog. 

Prihvatite svu djecu koju vam Bog želi poslati. 
Gledajte na djecu kao jedan od velikih blagoslova svog braka. 
Sudski dokumenti pokazuju da je manje razvoda među parovima koji imaju veliku obitelj. 

Poštujte svog partnera. 
Osoba za koju se vjenčate ima udio u zajednici koju je Sam Bog utemeljio, a Krist uzdigao na razinu sakramenta. „Tako i vi, muževi, živite u razboritosti zajedno sa svojim ženama, kao sa slabijim spolom, iskazujući im štovanje kao onima, koje su također subaštinice milosti života, da se ne spriječe molitve vaše.“ (I Petrova 3,7) 

Nemojte se svađati ili prepirati! 
Oženjeni moraju naučiti kontrolirati svoj temperament i razgovarati o svojim problemima kao odrasli ljudi, a ne kao djeca. 
„Podnosite jedan drugoga i opraštajte jedan drugome, ako ima tko tužbu na koga; kao što je i Gospodin vama oprostio, tako i vi. A povrh svega toga imajte ljubav, koja je veza savršenstva! I mir Kristov neka vlada u srcima vašim, na koji ste i pozvani u jednome tijelu, i zahvalni budite!“ 
„Žene, pokoravajte se muževima, kao što treba u Gospodinu! Muževi, ljubite žene svoje i ne budite osorni prema njima!“ (Kološanima 3,13-15, 18-19)

Nemojte kritizirati! 
Neprestano kritiziranje partnerovih pogrešaka i stalno prigovaranje zbog sitnica uskoro uništava sretan brak. 
„Što vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjećas? Ili kako možeš reći bratu svojemu: "Daj da izvadim trun iz oka tvojega, a eto brvno u oku tvojemu?“ (Matej 7,3-4).  

Imajte potpuno povjerenje jedan u drugoga. 
Grijeh je biti ljubomoran ili suditi bez dokaza. 
„Ne sudite! I nećete biti suđeni. Jer kakvim sudom sudite, onakvim će vam se suditi, i kakvom mjerom mjerite, onakvom će vam se mjeriti.“ (Matej 7,1-2) 

Nemojte živjeti s roditeljima vašeg supružnika! 
Vaša prva dužnost je vaš supružnik; roditelji i drugi dolaze iza njega. 
„Zato ostavlja muž oca i mater i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo.“ (Postanak 2,24) 

Radite stvari zajedno. 
Muž i žena trebaju naći radost u svom vlastitom domu sa svojom djecom i trebaju se družiti s drugim sretno oženjenim parovima. Učinite vaš dom ugodnim mjestom. Žena treba učiniti dom mjestom gdje će muž htjeti doći nakon svog posla: on treba biti uredan i čist, a obroci spremljeni na vrijeme.
“Blago mužu žene čestite jer je dvostruk broj dana njegovih. Čestita žena radost je mužu svojem, on će godine svojeg života proživjeti u miru. Izvrsna žena odabran je dio, dar onomu koji se boji Gospodina.  Bio bogat ili siromah, srce mu je veselo i lice vedro u svako doba.” (Sirah 26, 1-4)

Primjereno koristite obiteljski novac. 
Muž mora posve uzdržavati svoju ženu i djecu; a žena je dužna mudro trošiti obiteljski novac. 
„Ako li se tko za svoje, a osobito za ukućane ne brine, odrekao se je vjere i gori je od nevjernika.“ (1 Tim 5,8) 

Molite zajedno! 
Postoji izreka: "Obitelj koja moli zajedno ostaje zajedno“, a to uključuje obiteljsku krunicu, odlazak na Misu i primanje Svete Pričesti zajedno. 
„Jer gdje su dvojica ili trojica skupljena u ime moje, ondje sam ja među njima" (Matej 18,20) 

Izvor

utorak, 25. srpnja 2017.

Majke iz Lua


Malo mjesto Lu u sjevernoj Italiji, smješteno je u ruralnom djelu oko 90km istočno od Torina. I danas bi ono još bilo  nepoznato da majke iz Lua nisu 1881. donijele jednu odluku koja je imala važne posljedice.

Najdublja želja mnogih od tih majke bila je da njihovi sinovi postanu svećenici ili da kćeri u potpunosti predaju svoj život Božjoj službi. Pod vodstvom župnog svećenika, Msgr. Alessandra Canara, okupljale bi se svakoga četvrta na klanjanju pred Presvetim Sakramentom moleći Gospodina za zvanja. Primale bi Svetu Pričest svake prve nedjelje u mjesecu s tom istom nakanom. Nakon Mise, sve bi Majke molile određenu molitvu moleći za svećenička zvanja. 

Kroz molitvu povjerenja tih majki i otvorenost drugih roditelja, stvorila se atmosfera duboke radosti i kršćanske pobožnosti u obiteljima, zbog čega je djeci bilo lakše prepoznati svoje zvanje. 

Kada je Gospodina rekao: „Mnogo je zvanih, ali malo je izabranih.“ (Mt 22,14) možemo vidjeti da se mnoge zove, a da se samo nekolicina odaziva na poziv. Nitko nije očekivao da će Bog čuti molitve tih majki na tako dramatičan način. 

Iz malog mjesta Lu došlo je 323 zvanja: 152 svećenika (dijecezanskih i redovnika) i 171 časnih sestara u  41 različitoj kongregaciji. Oko tri ili četiri zvanja dolazilo je iz jedne obitelji.

Najpoznatiji primjer je obitelj Rinaldi iz koje je Bog pozvao sedmero djece. Dvije kćeri su postale sestre Salezijanke, obje poslane u San Domingo kao misionarke. Pet sinova postali su svećenici i svi su se priključili Salezijancima. Najpoznatiji od braće Rinaldi bio je blaženi Filip Rinaldi koji je postao treći nasljednik svetog Ivana Bosca kao poglavar Salezijanaca. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 29. travnja 1990. U stvari, većina zvanja iz tog malog mjesta završilo je u Salezijancima što nije slučajnost budući da je sv. Ivan Bosco posjetio Lu četiri puta u svom životu. 

Svetac je bio na mladoj Misi svog duhovnog sina Don Filipa Rinaldija u njegovom rodnom selu. Filip se uvijek rado prisjećao vjere obitelji iz Lua opisujući je kao..."vjeru koja je činila da naši očevi i majke kažu: "Gospodin nam je dao djecu, tako da ako ih On poziva mi ne možemo reći ne.""

Don Luigi Borghina i don Pietro Rota živjeli su duhovnost Don Bosca tako vjerno da je prvi dobio ime „brazilski Don Bosco" a drugi "Don Bosco iz Valtelline". 

Papa Ivan XXIII. jednom je rekao sljedeće u vezi jednog drugog zvanja iz Lua, njegovoj ekscelenciji, Evasionu Colliju, nadbiskupu Panne: "On je trebao postati papa, a ne ja. On je imao sve što je bilo potrebno da postane veliki papa."

Svakih deset godina, svećenici i sestre rođeni u Luu okupili bi se iz cijeloga svijeta. Vlč. Mario Meda, dugogodišnji župnik Lua, opisao je to okupljanje kao pravu proslavu, blagdan zahvale Bogu koji je učinio tako velike stvari za Lu. 

Slijedi kratka, jednostavna i duboka molitva koju su molile majke iz Lua za zvanja:

"O Bože, podari mi da jedan od mojih sinova postane svećenik! Ja sama želim živjeti kao dobra kršćanka i želim voditi svoju djecu da uvijek čine što je ispravno, tako da mogu primiti milost, o Bože, da mi bude dopušteno Tebi dati svetog svećenika. Amen."


nedjelja, 16. srpnja 2017.

Roditelji koji zanemaruju podučiti svoju djecu o vrijednosti iskrenosti i poštenja


Definicija laganja je namjerno govoriti suprotno svom razumu. Zlobnost  laganja počiva u korištenju naravne sposobnosti na način koji je direktno u suprotnosti s njezinom naravnom svrhom i stoga je ono intrinzično zlo i zabranjeno osmom zapovijedi i brojnim drugim podukama iz Biblije. 

Laži se stvaraju, one se ne rađaju. Kada bi roditelji pogledali u rane dane buđenja razuma svoje djece, sjetili bi se da je dijete po svojoj prirodi bolno iskreno. Vrijeme  koje je djetetu bilo potrebno da prepriča neki događaj  bilo je predugo. To je bilo tako zbog njegove želje da bude precizno. Kasnije, zbog nestrpljenja roditelja, nedostatka suosjećajnog razumijevanja uz nedostatak roditeljske mašte, dijete je počelo zaključivati da preciznost i istina nisu tako važne. Kada je roditelj obećao ostaviti svijetlo u sobi kada ono ode spavati, onda je on i trebao ostaviti upaljeno svjetlo. Ako je obećao djetetu da će biti u prizemlju ako ga treba i onda ode kod susjeda na partiju kanaste, kako će dijete naučiti biti iskreno? Kada je dijete starije i traži 5 kuna za sladoled, a odgovori mu se „nemam 5 kn“, a zatim ga se pošalje na kiosk po kutiju cigareta, netko laže i dijete zna „tko“. Ako se dijete pošalje da otvori vrata susjedi  da joj kaže da nema mame, kada je ona zapravo u kućnom ogrtaću s viklerima u kosi u četiri popodne u susjednoj sobi, tko koga uči lagati? 

Na žalost, mnogi roditelji čine izgovaranje istine teškim odabirom. Pretpostavimo da Angelina slučajno razbije vazu koju ste osvojili na župnom bingu (oprostite na izrazu), i dijete samo prizna što je učinilo, budite dovoljno mudri i pohvalite ju na iskrenosti i ostavite to tako. Nema te vaze na svijetu koja je vrijedna cijene iskrenosti, a ako ste dovoljno blesavi (i glupi) da izgubite kontrolu i kaznite ispravno dijete, ona će vrlo vjerojatno slijedeći puta pokušati izbjeći vaš bijes ili fizičko nasilje tako što će lagati.  Naučili ste ga da nema razloga govoriti istinu, pa zašto da se onda trudi? 

Još jedna pogrešna stvar koju roditelji čine je preuzeti detektivski kompleks Sherlock Holmesa, pretjeravajući s izjavom malom djetetu da „uvijek kada ga pogledate u lice znate ako laže“. Takva izjava je izazov koju bi dijete pokušalo pobiti s oduševljenjem. 

Jednom kada ste utvrdili bez sjene sumnje da je mali Leopold razbio susjedin prozor  igrajući se s loptom, kaznite ga ako je bio neposlušan nakon što ste mu rekli da se ne igra na tom mjestu, ali nemojte se igrati suca i porote i tjerati ga da otvoreno prizna svoj prestup kada već znate da je to učinio. 

Nikada, nikada nemojte reći djetetu: „Nikada te neću kazniti ako kažeš istinu.“ To je loše. Možda bi moglo dati djetetu ideju da može raditi što god želi dok god vam to priznaje i da nikada neće biti kažnjeno iako čini nešto pogrešno. Ako znate da je nešto krivo učinilo onda ga zbog toga i kaznite. Ako niste sigurni, upitajte ga i prihvatite odgovor kao istinu. Nemojte se uvlačiti u staru rutinu: „Sigurno govoriš istinu?“ ili „Nadam se da je to istina.“ To nije način na koji se izgrađuje povjerenje kod djeteta, a povjerenje je neophodno. Kada imate sigurni dokaz da je dijete lagalo, ljutito lice i prijeteća ruka koja izgleda djetetu ogromna kao kuća, je loš način da ga se dojmi njegovom pogreškom. Posjednite ga negdje gdje ćete biti na miru i smireno mu objasnite u kakvo bi strašno stanje svijet upao da svi lažu. Objasnite mu osmu zapovijed, što ona traži i što zabranjuje. 

Gledajući unazad mnogi roditelji djece koja su postala redoviti lašci mogu se udariti u prsa i reći ponizno: „moj grijeh“. Najčešće su iskrenost, to plemenito  umijeće naučili upijanjem i primjerom. Nikakva količina propovijedanja ili moraliziranja ne može popraviti primjer oca koji mrtav hladan traži dječju kartu za dijete koje je prošlo određenu dob u cirkusu ili majke koja naručuje stvari na probu, nosi ih i onda šalje dijete u trgovinu sa stvarima koje je pažljivo naučila da kaže prodavači: „Majka kaže da joj ne odgovara veličina, a kasnije će i sama doći.“ 

Grijesi roditelja posjećuju njihovu djecu. Postoji stara latinska izreka: „Nitko ne može dati ono što nema.“ Vaša djeca nikada neće biti iskrena niti će poštivati istinu ako im ne date besprijekoran primjer u tom pogledu. Svjesno ili nesvjesno postavljate temelje za život svog djeteta. 

Biblija nas upozorava: „Jer nastojimo o dobru ne samo pred Gospodinom, nego i pred ljudima.“ (II Kor. 8,21)

Iz knjige „Grijesi roditelja“ Charlesa Huga Doyla