petak, 31. svibnja 2019.

Homilija svetog Ivana Zlatoustog o svadbama


Na svjetovnim sastancima rijetko se kaže štogod korisna, mnogi od silnih prostota jedva izgovore jednu valjanu stvar. Posve je drukčije u Svetom pismu; nećeš ondje čuti ni jednu neprimjerenu riječ, štoviše, sve ide u prilog spasenju i obiluje silnom mudrošću. Takva je i riječ ova koju smo danas čuli.  A koja je to riječ? Sada o onome što ste mi pisali. 

Dobro je čovjeku ne dotaći ženu. Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svog muža. Pavao donosi odredbu s obzirom na brak i ne srami se niti se crveni. Štoviše, ako je njegov Gospodar uveličao brak i nije se posramio, nego je svojom prisutnošću i darom uredio to djelo (izobilno obdarivši mladence kada je pretvorio vodu u vino), kako da se onda njegov sluga zastidi donoseći odredbe o braku? Ta nije brak zla stvar, zlo su preljub i bludništvo. Brak je, naime, veličanstven lijek protiv bludništva.

Ne nagrđujmo ga stoga đavolskim svečanostima, nego, kao što to učiniše u Kani Galilejskoj, neka i oni koji se danas žene čine stvari tako da imaju Krista uz sebe. 

''Ali kako je moguće'', reći će netko, ''da se to dogodi?'' 

Po onome kako je pisano: ''Tko prima vas, prima mene.'' 

Ako dakle odagnate od sebe đavla, prostačke pjesme, razbludne stihove, nepristojan ples, ružne riječi te sve đavolsko blještavilo, viku i graju te grohotan smijeh te izbacite sve druge nepristojne stvari i uvedete svete sluge Kristove, preko njih će i  sam Krist biti prisutan sa svojom majkom i braćom. 

''Doista, tko god vrši volju Oca mojega koji je na nebesima, taj mi je i brat i sestra i majka.'' 

Znam da sam nekima čini mi se težak i naporan zaklinjući vas da se odreknete starih običaja. To me ni najmanje ne brine jer nemam potrebu da vam ugađam, nego da vam budem na korist. Ne trebaju mi od vas ni priznanja, ni pohvale, nego gledam vašu korist i pouku. 

Neka mi nitko ne govori: ''Ali takav je običaj!''; kada se počinja grijeh, zaboravite na običaje. Naprotiv, ako se odvija nešto zlo, ma koliko uvriježen običaj bio u pitanju, prekinite s tim. Ako se odvija nešto dobro, makar i ne bilo uobičajeno, uvedi to i budi začetnik takva djelovanja. Kako bi shvatio da nekoć ni je bio običaj širiti nepristojne stvari, prizovi si u pamet kako je Izak oženio Rebeku ili Jakov Rahelu. Sveto pismo čuva spomen na ta vjenčanja i način na koji su zaručnice uvedene u domove tih zaručnika i ne spominje se ništa sramotno. Priredili su vrlo veselo slavlje i gozbu te pozvali rođake na vjenčanje; frule, svirale, cimbala i pijano skakanje te sve ostale sramotne stvari nisu bili prisutni. A neki od onih među nama na dan vjenčanja pjevaju himne Afroditi, pozivajući pritom na bludništvo, rastavu braka, bezbožne požude, nedopušteno općenje i još mnoge druge pjesme k tomu, prepune bezbožnosti i sramote, javno dobacujući zaručnici silno sramotne stvari i govoreći odvratno, posve pijani. Reci mi, kako onda očekuješ čistoću kada, od prvog dana težeći za takvom bezbožnošću, dopuštaš da se pred njezinim očima govore i događaju takve stvari koje nije pristojno ni izgovoriti ni ispred služinčadi? Njezin je otac, zajedno s majkom, uložio toliko napora da je sačuva kao djevicu, ne dopustivši joj da govori niti da od drugih čuje takve riječi, pripremivši odaje, žensku osobu, čuvare, vrata i zasune, obilazeći je cijelu  večer, ne dopustivši da se pojavi netko razuzdan i trudeći se oko toga svim svojim silama, a ti si u jednu večer pred nju bacio sve to dopuštajući da je se preko te nečasne proslave osramoti, puštajući u dušu svoje zaručnice tako pokvarene riječi! Nije li to uzrok kasnijih nevolja? Ne dolazi li otuda preljubništva i ljubomore? Ne dolazi li odavde nemogućnost imanja djece, udovištvo i ubogo sirotovanje? Ako pjesmom prizivaš razne đavle, hraneći ih požudom preko zlih riječi, nakon što uvodiš opscene prizore i raskalašenost i cijelo kazalište u svoj dom, ispunivši kuću bludnicama i dopuštaš da se cijelo kolo vragova klati po kući, reci mi, kako očekuješ da iz svega toga proizađe nešto zdravo? Zašto uopće dovodiš svećenike ako namjeravaš da sve to sutra ispadne nakaradno? Želiš li da se tvoje častoljublje pokaže korisnim? Pozovi zborove siromaha. Sram te, je li, i pocrvenio si? Postoji li nešto gore od tako nepromišljena postupanja: dovlačeći đavle u svoj dom ne misliš da činiš nešto sramotno, a stidiš se uvesti Krista unutra? Kao što preko siromaha ulazi Krist, tako i preko razuzdanosti i opscenosti đavao vodi kolo među onima koji ondje plešu. Nema koristi davati novac za takvo što, štoviše, bit ćeš na gubitku, ali ako uložiš u ovo drugo, vrlo ćeš brzo primiti plaću. Nitko u cijelom gradu nije učinio takvo što? Potrudi se onda ti biti začetnikom novoga hvalevrijedna običaja da se i oni oko tebe povedu za tobom. 

Ako netko tako postupi i ponovi isto ono što si učinio ti, onima koji se budu raspitivali doći će rođaci i njihova djeca i reći: '' Onaj je prvi uveo taj lijepi običaj.'' Ako na svjetovnim natjecanjima i slavljima mnogi slave one koji se trude oko toliko beznačajnih stvari, koliko će više svi slaviti i povlađivati onome koji je prvi uveo tako što na duhovnom slavlju? To će biti prava počast i korist. Ako i drugi budu tako postupali, ti koji si prvi zasijao taj dobri primjer požnjet ćeš i plodove. To će te djelo ubrzo učiniti i ocem, bit će ti zaštitom djeci koju dobiješ te potpomoći zaručnika da dočeka starost u zajedništvu sa zaručnicom. Kao što onima koji griješe Bog prijeti govoreći: ''Tako će vam žene ostati udovice, a djeca siročad'', na isti način onima koji m u svemu budu vjerni obećava plodnu starost i uzdarje svih dobara.

Ivan Zlatousti - 'Brak' - str.69.-73.

ponedjeljak, 27. svibnja 2019.

Biblijski temelji za zdrave međuljudske odnose



Podjednako je zastrašujuće i nevjerojatno vidjeti koliko je katolika danas potpuno nesvjesno vlastite vjere. To je upravo ono što se dogodi kada dopustite sebi postati mlakim i mentalno lijenim katolikom, koji rijetko čita Sveto Pismo, kada nevjerojatno loše razlučujete, duhovno zaostajete jer ne čitate i dopuštate sebi da budete iskvareni i izmanipulirani od drugih. Mnogi današnji katolici danas namjerno će griješiti opravdavajući, raspravljajući, braneći i objašnjavajući otrovna, disfunkcionalna, krivovjerna i grješna ponašanja u sebi i u drugima. Jedan od primjera je koliko ljudi propovijeda i podilazi zabludi 'Ne sudi' kako bi opravdali grijeh protiv Boga i time svoje vlastito uništenje. Drugi primjer je kako neki katolici opravdavaju svoje odnose s otrovnim, disfunkcionalnim ili nasilnim ljudima u svojim životima ili obiteljima pod zabludom 'Ljubi sve'. Nisam posve sigurna jesu li jednostavno neznalice ili su ih zlostavljači koji koriste isti redak kako bi opravdali svoje zlostavljanje toliko izludili da ne prepoznaju što je biblijsko, a što nije. Sveto Pismo nas poziva da ljubimo, ali nigdje ne kaže da trebamo ljubiti druge na štetu samih sebe, naše sigurnosti ili zdravog razuma.

Kada ostanete u vezi s osobom, bilo iz obitelji ili izvan nje, koja je otrovna, nefunkcionalna ili nasilna, rezultat je uvijek neizbježna šteta za vas, vašu djecu i voljene osobe. Neki katolici su toliko sebični da upravo vjeruju da će njihova ljubav popraviti ili spasiti nekoga. Takav zasljepljujući stupanj uzvišenog razmišljanja i kompleks spasitelja znak je oholosti - sotoninog omiljenog grijeha. Ne možete voljeti nekoga zbog njegove disfunkcije. Vaša ljubav ne može i neće popraviti ovisnika ili zlostavljača. To može samo Bog.
Nasilnici i otrovni ljudi ponavljam NE reagiraju na ljubav, milosrđe ili suosjećanje.

Međutim, oni reagiraju na granice i posljedice.

Da, Sveto Pismo nas poziva da ljubimo, ali nigdje ne kaže da trebamo ljubiti druge na štetu sebe, naše sigurnosti ili našeg zdravog razuma.

Jasno je navedeno: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega.

Namjerno ulaziti u lavlju jazbinu je glupo i iskušavanje Gospodina, Boga tvoga.

Namjerno stajati usred prometne autoceste je glupo i iskušavanje Gospodina, Boga tvoga.

Prespavati kod dečka, pod isprikom 'ljubavi', je ludost i iskušavanje Gospodina, Boga tvoga.

Autostopiranje na cesti gdje se kreće psihopata, serijski ubojica ili silovatelj je ludost i izazivanje Gospodina.

Ukratko, namjerno se stavljati u opasnost, uključujući provoditi vrijeme s otrovnim, nefunkcionalnim ili nasilnim ljudima, glupo je i izaziva Boga. Raskidanje veza s otrovnim, nasilnim ljudima ili udaljavanje iz nefunkcionalne obitelji nikada nije jednostavna odluka, ali imate pravo učiniti sve što trebate učiniti kako biste bili sigurni i ostali razboriti.

Da, još uvijek ih možete ljubiti i moliti za njih, ali izdaleka i iza sigurno zatvorenih vrata.

Drugi dio Svetog pisma koji bolesni, otrovni, nasilni i disfunkcionalni ljudi jednostavno vole iskorištavati je 'Poštuj svoju majku i svog oca' i koji su navikli koristiti kako bi zaslijepili svoje žrtve da ostanu "odani" nasilnim, psihički bolesnim roditeljima.

Ozbiljno??!!

Vi ozbiljno mislite da poštivanje vašeg oca i majke ima prednost pred poslušnošću Bogu?!!

Prva zapovijed "Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene" jasno kaže da Bog ima prednost ... iznad svega ... iznad sviju.

Dakle, ako poštovanje oca i majke povlači za sobom nešto što krši Božji nauk o životu i vašoj osobnosti, tko ima prednost: Bog? Ili tvoji roditelji?

Kao što je jedna čitateljica našeg bloga rekla: „Voljeti druge dok volite sebe zapravo znači onemogućiti drugima da vas zlostavljaju.“ I ona je u pravu.

Održavanje jakih i zdravih granica i odbijanje zlostavljanja doista je djelo milosrđa, jer ne samo da omogućuje ljudima da znaju što je prihvatljivo i neprihvatljivo ponašanje, već im također daje do znanja da se cijenite kao dijete Božje.

Osim toga, učite ih da se prema drugima odnose kao vrijednim Božjim stvorenjima.

Vidite, kada dopustite da vas otrovni ili disfunkcionalni ljudi zlostavljaju, ne poštuju, obezvređuju i gaze preko vaših granica, podučavate ih da mogu činiti te stvari bez posljedica i onda će ne samo nastaviti i činiti to isto i drugim nedužnim ljudima, već će i pojačati intenzitet svog zlostavljanja... ponekad čak i do samog ubojstva.  

Otrovni i nasilni roditelji koriste redak "Poštuj oca i majku" kako bi opravdali svoje zlostavljanje nad tobom, ali isto tako pogodno izostavljaju sljedeći redak koji kaže: "Očevi, ne ogorčujte svoje djece, da ne postanu malodušna!" Vidite na što mislim? Ne možemo biti mlaki kršćani. Mlaku će osobu Bog ispljunuti iz usta – sam Bog nam tako govori. Nepoznavanje Sv. Pisma i slabo razlučivanje ostavit će vas otvorenim za grabežljivce, zlostavljače i otrovne ljude koji će iskriviti Sv. Pismo protiv vas da bi vas naveli na grijeh. Sotona je pokušao učiniti to isto s Kristom u pustinji, ali Krist je bio razborit i mudar. Koristio je Sv. Pismo kako bi se suprotstavio sotoninom zavođenju da sagriješi protiv Oca. Toksični, disfunkcionalni i bolesni ljudi se ne mijenjaju. Oni se samo pogoršavaju s godinama i vremenom, a zlostavljanje uvijek eskalira s vremenom. Oni su jama bez dna. Što im se više prepustite  i date, to sve više zlostavljaju i odaju se nasilju. U biti, pomažete im da više griješe. Najbolje što možete učiniti za njih je da ne kontaktirate s njima, ali ih nastavite voljeti i moliti se za njih, iz daljine.

Granice postoje s razlogom i one su neophodne.

U redu je da činite sve što je potrebno kako biste ostali sigurni i zdravi - fizički, mentalno, psihološki i emocionalno.

Stres ubija.

Povećava razinu kortizola u tijelu, što rezultira smanjenim imunitetom, upalama i povećanom osjetljivošću na srčani udar, moždani udar, depresiju, fibromijalgiju, PTSP, pa čak i rak.

Za vrijeme praznika otrovni i nasilni ljudi često izlaze u javnost - baš kao horor filmovi.

Bolesni ljudi postavljaju kao svoj cilj povuči ljude dolje u njihov brlog disfunkcije, i oni će vas posebno zlostavljati, ponižavati i obezvređivati u tom razdoblju.

Ako vam se čini da imaju neki sadistički užitak u upropaštavanju praznika ili posebnih prigoda, to je zato što ste u pravu - oni to čine!

Međutim, ne morate provesti blagdane s otrovnim ljudima, čak i ako su obitelj.

Nikakav kontakt je najbolje rješenje i ako iz nekog razloga niste u mogućnosti biti bez ikakvog kontakta, onda barem postavite vrlo jake granice.

Bog očekuje da budemo bezopasni kao golubovi, ali mudri kao zmije.

Dakle, budite mudri!

Budite uviđavni, držite svoje granice i udaljite se iz štetnih ili stresnih situacija.

Marijo,  Majko naša, Prijestolje mudrosti, moli za nas.

Izvor

srijeda, 22. svibnja 2019.

Sv. Franjo Saleški 9. - Živeći ponizno, treba čuvati dobar glas


Hvale, časti i slave ne dobivaju ljudi radi obične nego radi izvanredne kreposti. Hvaleći nekoga, rado bismo sklonili i druge, da cijene njegovu vrsnoću; časteći ga, dokazujemo, da ga i mi cijenimo. A slava je po mom sudu sjaj  dobra glasa, što odsijava od mnogo skupljenih časti i hvala. Časti su i hvale kao drago kamenje, a slava je sjaj, što izbija iz njihova skupa. A kao što poniznost brani da ne držimo mnogo do sebe ili da se ne uzvisujemo nad druge, tako ne dopušta, da tražimo hvalu, čast i slavu, koje zaslužuje samo vrsnoća. Ipak se slaže sa savjetom Mudraca, koji nas opominje, ''da se staramo za dobar glas''. Dobar glas nije štovanje izvrsnosti ili vanrednosti, već običnoga, priprostog poštenja i neporočna života; a poniznost nam ne priječi, da toga ne priznamo u sebi, pa dosljedno ni ne želimo dobar glas. Poniznost bi dašto prezirala  dobar glas, da ga ne treba ljubav. No dobar je glas među podlogama ljudskoga društva. Bez njega smo društvu ne samo nekorisni nego i štetni, jer ga sablažnjujemo. Stoga ljubav zahtijeva, a poniznost dopušta, da ga želimo i pomno čuvamo. K tome i ovo: kao što lišće na drveću samo po sebi ne vrijedi mnogo, a ipak mnogo koristi, bilo da poljepša drveće, bilo da sačuva još nježno voće, tako i dobar glas ne vrijedi mnogo sam po sebi, a ipak je veoma koristan, jer ne samo resi naš život,  već i čuva naše kreposti, a osobito kreposti nježne i nejake. Dužnost da čuvamo  svoj dobar glas i da budemo onakvi, kakvima nas drže ljudi, potiče plemenitu dušu snažnom i jakom silom. Čuvajmo svoje kreposti Filotea, jer su drage Bogu, velikoj i vrhovnoj svrsi naših djela. No kao što oni, što hoće da sačuvaju voće, nisu zadovoljni, da ga zaslade sladorom, nego ga spremaju i u posude prikladne za čuvanje, tako i mi možemo upotrijebiti dobar glas kao vrlo prikladno i korisno sredstvo, da sačuvamo svoje kreposti, premda im je božanska ljubav glavna čuvarica.

Ipak ne smijemo dobar glas čuvati prerevno, pretočno, preosjetljivo. Koji su tako nježni i osjetljivi za dobar glas, naliče onima, što traže ljekarije za najmanje boljetice. Ovi bi rado popravili zdravlje, pa ga posve pokvare; i oni bi rado nježno sačuvati dobar glas, pa ga posve izgube. Zbog te nježnosti postanu čudni, jogunasti, nesnosni, pa sami oštre jezik zlobnicima.

Ne hajemo li i preziremo li nepravdu i klevetu, redovito ćemo bolje proći, nego da primamo k srcu, pravdamo se i osvećujemo. Prezirom čovjek sve rasprši; u ljubavi, čini se, mnogo priznaje. Krokodili naude samo onima, koji ih se boje, a i ogovaranje onima, što se zbog njega izjedaju.

Prevelik strah za dobar glas dokazuje, da se ne pouzdajemo u njegovu podlogu, a to je zbilja čestit život. Gradovi se, što imaju drvene mostove na velikim rijekama, boje svake poplave; a koji imaju kamene mostove, boje se samo vanrednih poplava. Tako i čvrste kršćanske duše preziru običnu poplavu zločestih jezika, a koji se osjećaju slabima, boje se svake trice. Zbilja, Filotea, tko hoće da ima kod sviju dobar glas, izgubiti će ga kod sviju. A i pravo je, da izgubi časti onaj, koji je traži od opakih, sramotnih i beščasnih. 



Dobar je glas samo neki znak, koji pokazuje, gdje stanuje krepost. Zato u svemu i svagdje treba cijeniti krepost. Ako ti dakle tko kaže: ''Licemjerka si, jer se daješ na pobožnost!'' ili '' Kukavica si, jer si oprostila nepravdu!'', ne mari za to. Jer u jednu ruku tako govore samo zvekani i lude, a  u drugu, sve da i izgubiš dobar glas, ne smiješ ostaviti kreposti niti svrnuti s njene staze. Više treba cijeniti plod lišća, unutarnje i duhovno dobro od vanjskih dobara. Moramo držati do svoga glasa, ali ga ne smijemo obožavati. Ne smijemo se zamjerati dobrima, ali ni zlikovcima ne napekosmo kolača. Brada je ures čovječjem licu, a duga kosa ženinu: Iščupaš li posve bradu ili kose, teško da će ti ikada narasti; ako li ih samo ostrižeš ili obriješ, eto ti ih naskoro gušćih i jačih. Tako ti se ne valja brinuti, ako ti dobar glas ostrižu, dapače i obriju zlobni jezici, koji su, kako veli David ''poput oštre brijaće britve''; jer će ti naskoro dobar glas zasjati kao i prije, pa još i sjajnije. No ako nam otmu dobar glas naše opačine, podlost i nevaljan život, teško da će se ikada povratiti, jer ga iščupasmo s korijenom. A korijen je dobru glasu dobrota i poštenje. Dok je u nas poštenje i ljudi će nas štovati.

Treba se okaniti tašta razgovora, nekorisna društva, lakoumna prijateljstva, nestašnih posjeta, ako sve to škodi našem glasu, jer dobar glas vrijedi više nego sve isprazne naslade. No ako na nas svijet mrmlja, kara nas i kleveće radi naše bogoljubnosti, napretka u pobožnosti i težnje za vječno dobro, pustimo, neka psi laju na mjesec. Ako što i učine protiv našeg glasa, ako nam dobar glas ostrižu i obriju, opet će se pomoliti, a britva će klevetnička koristiti našoj časti kao kosir lozi, koja obrezana bolje i obilatije rodi.

Gledajmo vazda raspetog Isusa Krista, služimo Mu s pouzdanjem i bezazleno, ali mudro i oprezno. On će nam štititi dobar glas, pa ako pripusti,  da nam otme, pripustit će zato, da nam vrati bolji ili da napredujemo u svetoj poniznosti. A vrijedi više mrvica poniznosti nego brdo časti. Ako nas nepravedno kude, branimo se mirno istinom protiv klevete. Ako ne popusti, sve se više ponizujmo, pa dobar glas i duše predajmo u ruke Božje. Boljeg zakloništa ne nađosmo. Služimo Bogu na dobru i na zlu glasu popust sv. Pavla, da uzmognemo reći s Davidom: ''Bože moj, za te podnesoh ovo ruglo i ruglo pokri moje lice.'' Ipak izuzimljem neke zločine tako grozne i sramotne, te se nitko ne smije dati njima ocrniti, kad se može opravdati. Isto tako neke osobe dobra glasa, na koje se mnogi ugledaju. U tom slučaju po nauku bogoslovaca moramo mirno suzbiti pretrpljenu krivicu.


ponedjeljak, 13. svibnja 2019.

Mjesec svibanj - Marijin mjesec: Sv. Pio X. o Mariji





,,Nema sigurnijeg ni lakšeg puta da bismo se s Kristom sjedinili i po Njemu postigli savršenstvo djece Božje, da bismo bili blaženi i neokaljani pred Bogom, od Marije“. Krist je začetnik i dovršitelj vjere (Heb 12,2), a nakon njega je Marija najsavršeniji temelj cijele građevine naše vjere jer nju je sam Bog prozvao blaženom što je vjerovala i ona je začela i nosila u svojoj utrobi onoga koji je sama Istina. Bog je potpuno slobodan i on nam je mogao darovati dar spasenja i na drugi način, no on je to želio upravo po Mariji i zato nema drugoga načina da Krista primimo osim po Marijinim rukama jer zbog utjelovljenja Kristova ne možemo Isusa i Mariju odijeliti, piše sv. Pio X. Marija nas dakle vodi spoznaji Krista jer je ona na najosobniji način proživjela s Kristom sva otajstva njegova života i ona nas vodi životu s Kristom jer je ona taj život posjedovala u savršenstvu.

Ovdje trebamo ući u dubinu i pogledati koji su to točno razlozi našeg pouzdanja u Mariju i kako ih precizno teološki formulirati. Sv. Pio X. čini to na sustavan način i navodi tri ,,moćna razloga“ za posebnu naklonost koju Marija ima prema nama, grešnicima. Ona je, kao prvo, naša Majka. Marija je, naravno, Majka Kristova, a samim time i Majka Božja jer je nosila u svojoj utrobi i rodila drugu božansku osobu, Sina Božjega. Krist je od nje uzeo fizičko tijelo kao pravi čovjek, no kao otkupitelj ljudskoga roda on raspolaže još jednom, mističnim tijelom – Crkvom, koje se sastoji od vjernika koji su pritjelovljeni Kristu po sakramentu krštenja. Tako je Marija ne samo Majka Kristova i Majka Božja, nego i Majka Crkve, odnosno sviju vjernika. ,,U istoj utrobi prečiste Majke je (vječni Sin Božji) uzeo tijelo, a istovremeno i jedno duhovno tijelo koje se sastoji od onih, koji će u njega vjerovati“, piše sv. Pio X. Kao što je nosila u sebi Spasitelja svijeta, tako je u svojoj utrobi nosila i sve nas koji smo otkupljeni Njegovom Žrtvom na Križu te je svatko od nas rođen od Marije na duhovni način, kao dio Kristova otajstvenog tijela, Crkve. Drugi razlog našeg pouzdanja u Mariju je taj da je Marija na jedinstveni način sudjelovala ne samo u životu, nego i u Kristovoj muci i smrti. Krist je bio istovremeno žrtva i svećenik, a Marija mu je kao Bogorodica podarila to tijelo koje će on žrtvovati za naše spasenje. Ona ga je pratila sve do žrtvenika križa, ostala s njime neprekidno najuže povezana. Ona je zajedno s njime na duhovni način pretrpjela cijelu muku i tako na jedinstveni način sudjelovala u njegovu otkupiteljskom djelu. Zato je zaslužila da je nazivamo Obnoviteljicom (Reparatrix) izgubljenog ljudskog roda kao i Djeliteljicom (Dispensatrix) svih milosnih blaga koje nam je Krist zaslužio svojom krvlju. I treći razlog našeg pouzdanja u Mariju, treći naslov koji sv. Pio X. dodjeljuje Mariji, je to da je ona Posrednica i Pomiriteljica. To je posljedica i vrhunac njezine cjelokupne uloge u Božjem planu spasenja. Krist nam je po svojoj smrti stekao sve milosti, on je po svojoj naravi posrednik između Boga i ljudi, a Marijino je posredništvo izvedeno iz Krista, o njemu ovisno, ona dalje posreduje milosti na temelju njezina jedinstvenog sudjelovanja u muci svojega Sina. Krist je izvor iz čije punine svi mi primamo, a Marija je poput vodovoda (kako to piše sv. Bernard iz Clairvouxa) koji prenosi do nas te milosti; Krist je glava, Marija je poput vrata koji povezuje glavu s tijelom i koji iz glave prenosi tijelu život i snagu. I to posredništvo je jedinstveno, ona s pravom upravlja blagom Kristovih zasluga te ih raspodjeljuje jer Krist vlada u nebu kao Kralj nad kraljevima, a Marija ,,stoji s Njegove desne, kao pouzdana zaštitnica i pomoćnica svih nevoljnih“.






petak, 10. svibnja 2019.

Padre Pio o ponašanju na Misi i u crkvi

Padre Pio Anniti Rodote 25. srpnja 1915. 


Kada sudjeluješ na svetoj Misi i svetim obredima, s velikim se dostojanstvom digni, klekni ili sjedni. I ispunjaj svaki vjerski čin s najvećom pobožnošću. Budi čedna u pogledima, ne okreći glavu amo tamo da vidiš tko ulazi ili izlazi. Nemoj se smijati, iz poštovanja prema svetome mjestu i iz obzira prema osobama koje su pokraj tebe. Trudi se da ne razgovaraš, tko god bio, osim iz ljubavi ili nužne potrebe.

Ako moliš s drugima, izgovaraj jasno pobožne riječi, načini dobre stanke i nikada se ne žuri.

Naposljetku, ponašaj se tako da svi nazočni budu time izgrađeni te da po tebi budu ponukani slaviti i ljubiti Oca Nebeskoga.

Kada izlaziš iz crkve, budi sabrana i mirna. Pozdravi prvo sakramentalnog Isusa, moli Ga za oproštenje zbog počinjenih propusta  u njegovoj Božanskoj nazočnosti i nemoj otići od Njega prije negoli zamoliš i od Njega primiš očinski blagoslov.

Iz knjige ''365 dana s padre Pijem'' Gianluigija Pasqualea