petak, 4. rujna 2020.

Maskirati se ili ne, pitanje je sad



Na današnji dan, 14. srpnja, blagdan  sv. Kamila de Lellisa, zaštitnika bolesnih, postat će obavezno u okrugu gdje gdje živim nositi masku pokrivajući nos i usta u svim zatvorenim "javnim" prostorima uključujući i crkve i sva mjesta bogoštovlja. Već je takav zakon u Torontu, u Ottawi i kroz čitavi ogromni pojas Kanade i Sjedinjenih Država. Neki na to pristaju bez otpora, bilo u ime ljubavi ili samozaštite, ili oboje, dok se drugi tome odupiru, pitajući se želimo li maskiranu populaciju.

Ovo nije proglas za ili protiv maski, već radije neko promišljanje o toj temi da i na vas djeluje uz suradnju vaše savjesti.

Moralna strana

Hajdemo se samo na trenutak udaljiti od medicinskih argumenata i fokusirati se na to što to općenito znači nositi masku, a započet ću s estetikom, što će se možda učiniti čudnim, barem što se tiče naših briga.

Ne nositi masku jer je neprivlačno i odbojno? Pa opet, u znanosti, kada je jednadžba ili rješenje ružno, kompleksno i nezgrapno, to obično znači da je pogrešno, u skladu s Ockhamovom britvom. Istina je obično jednostavna i, možemo dodati, lijepa. Prenoseći to u moralno područje, kada čin ili praksa izgledaju estetski neprivlačno to često znači da nešto s njima nije u redu. Ali što?

Pa, kao prvo, maska skriva naš identitet kao osobe stvorene na sliku Božju. Na grčkom, riječ za "osobu" je prosopon, i ona također znači i "lice", a tu istu riječ je Crkva usvojila za "Osobe" Presvetog Trojstva.

Ona doslovno znači ono "kako zvuči" ili govori kao što Bog Otac govori svoju Riječ preko svog Sina, koji je samo "lice" Oca, Boga samoga. I mi sami govorimo svojim licima, kojima komuniciramo, razgovaramo i gradimo prijateljstva i zajednice. Stoga, trebali bismo razmisliti i promisliti prije negoli pokrijemo svoja lica.

Napokon, maskiranje se često koristi za sramotne i zločinačke svrhe. Promislite o svojoj reakciji, izvan sadašnjeg konteksta, kada bi netko ušao u vaš dom noseći masku. Ljudi skrivaju svoja lica kada žele učiniti neko zlo i skrivaju lica onih kojima žele učiniti zlo. A bez obzira što netko misli o smrtnoj kazni, je li ponekad opravdana, lica osuđenika se pokrivaju. Razlog je taj što skrivanje lica depersonalizira osobu, čini je anonimnom, na neki način manje "humanom", i stoga, barem u nekoj mjeri, slama društva i komunitarne veze među nama, čak i ako se prividno čini za neko dobro.

Osim toga, maska izaziva, produljuje i pogoršava strah. Čak i protokoli u okrugu gdje živim priznaju da maske možda nisu efikasne (više o tome kasnije), ali da će nas one podsjećati na "socijalnu distancu". Hmmm...

Posebno bismo trebali dobro razmisliti prije negoli maskiramo malu djecu - kao što protokoli u mojem okrugu zahtijevaju, svako dijete iznad dvije godine - samo mu pokušaj staviti na lice nešto dulje od dvije sekunde... čak i kada bismo to uspjeli, smijemo li izazivati takav strah u njihovim dušama i umovima u razvoju, strah od sebe samih, od drugih, društva, koji ona neće biti sposobni staviti u kontekst.

Medicinska strana

Možda, mogli bismo reći, možemo i trebamo sve to tolerirati radi "zajedničkog dobra", radi ljubavi, da bismo spriječili infekciju. Čak i ako niste bolesni, ne želite druge razboljeti! Kako bi bilo sebično ne nositi masku! Spasite živote!

Takvi principi su se čvrsto usadili u umove i srca mnogih, čineći još težim da se o tome racionalno raspravlja dok poplava emocija zamučuje vode. Ali čuvajte se suosjećanja odvojenog od zdravog razuma i budite pametni oko toga.

Mogli bismo oživiti dosadne stare argumente, da ova bolest predstavlja minimalan rizik za gotovo čitavu populaciju i da gotovo svi oni koji spadaju u rizičnu skupinu su već u bolnicama i staračkim domovima. Izostavljajući ono moralno pitanje, koliko daleko moramo ići da bismo spustili rizik na nulu? Trebamo li zabraniti vožnju autima, ili motorima, vožnju bicikala, hodanje niz ulicu, ljubljenje, imanje djeteta, planinarenje, skakanje sa stijena u vodu, ustajanje iz kreveta ujutro ili čak ostanak u krevetu? Jer sve ima neki potencijalni rizik, štetu, pa čak i moguću smrtnu posljedicu. "Ostanite sigurni" nije moto koji bi trebao upravljati našim životima. Život je prije nešto u što se uključujemo, kako kaže izreka, na vlastiti rizik.

Trebamo se prisjetiti da je to maskiranje i socijalno distanciranje propisano od male družine "medicinskog osoblja" koja savjetuje vladine aparatčike, gdje su svi naizled potpuno neupućeni u prava upisana u samo tkivo i ustav slobodnog društva. Pitamo se jesu li ikad čuli za pojam subsidijarnost. Svaki rizik za njih je previše za podnijeti, posebno ako se radi o riziku za druge. Svi pokušavaju zaštititi svoje poštovane stražnjice, svoje odvjetničke  kodekse i police osiguranja do posljednje točkice i naslova. Kao što je jedan autor, i liječnik, nedavno napisao, nova kraljica znanosti je epidemiologija, a za razliku od sada svrgnute s prijestolja teologije, ona je prilično nepouzdana kraljica.

Što se tiče principa kojim opravdavaju sve ove protokole, da moramo svesti mogućnost zaraze na minimum, na razinu bez ikakvih simptoma, zašto bi oni u ikakvo dogledno vrijeme sa njima popustili? Čak i ako razviju cjepivo, hoće li svi biti prisiljeni primiti ga i hoće li im to biti dovoljno sigurno?

Konačno i "obično" cjepivo protiv gripe (imajte na umu da su korona virusi već dugo poznati i da neće nestati) ima za posljedicu smrt stotine tisuća ljudi svake godine. Zašto bi nam ikada više dopustili da šećemo bez maski, otkrivena  lica? Želite li da se svijet pretvori u neki ogroman, odjel intenzivne njege iz kojeg je nemoguće pobjeći? Ili, možda još prikladnije, veliku koloniju gubavaca, naše braće, kolega, ljudi, čak i rodbine i prijatelja, koji se sad smatraju hodajućim virusnim vektorima, uzvikujući: "Nečist! Nečist!"

U isto vrijeme, licemjerno i ironično je da su najrevniji provoditelji socijalne distance, karantene i propisa o maskama također u pravilu žestoki podupiratelji stvarnih pošasti za naše društvo, abortusa i eutanazije... Pa opet nas oni doslovno guše sve većim restrikcijama, govoreći "ako spasimo samo jedna život", dok promiču i potpomažu ubojstvo tisuće najnevinijih i najbespomoćnijih.

...

Postoje dokazi da je prihvaćanje maske statistički neefikasno. Proučite ovu zbirku studija profesora Rancouta. Ljudi dodiruju svoje maske, kontaminiraju ih, imaju čupave brade, skidaju ih da prodišu. A većina ljudi ne nose one maske koje su kao "efikasne" prema studijama (pretežno se nose one jednokratne ili pamučne).

Govoreći o jednokratnim maskama, jeste li se zapitali gdje te maske završe? Ja sam razgovarao s inžinjerom koji radi za tvornicu automobila u južnom Ontariju s 8,000 zaposlenika gdje se svi sada moraju maskirati a mnogi potroše i 2-3 maske na dan. Čak i kod te niske procjene, oko 20,000 maski natopljenih slinom i sluzi baca se na odlagalište smeća svakodnevno, 140,000 na tjedan... preko 7 milijuna godišnje. Sve samo iz jedne tvornice. A za one gradove koji pale svoje smeće, što će ti toksični oblaci sadržavati kad dođu do gradova? Nije da sam neki obožavatelj "Laudato Si" enciklike, ali što se dogodilo s njezinom porukom da se ograniči količina otpada i zaštiti okoliš?

I zar ne bismo trebali uzeti u obzir naše svakodnevno zdravlje? Udisanje svog vlastitog ugljičnog dioksida čitav dan, posebno dok se radi, i to malo zraka što može proći filtrirano kroz slojeve plastike, tkanina, papira i/ili vlakana, ne zvuči kao recept za održavanje uravnoteženog imuniteta, pa čak ni psihološkog blagostanja....

Prekomjerne kovidske mjere, globalne karantene (čija je efikasnost u najmanju ruku nesigurna), posljedični strah od bolnica i infekcija, imale su brojne pogubne posljedice - od zlostavljanja, depresije, netretiranih bolesti, do smrti - što čini profilaktički "lijek" gorim od bolesti. Hoće li se išta promijeniti?

Crkvena strana

Ok. Pretpostavimo da moramo staviti masku u bolnicama, trgovinama hrane, službenim uredima i knjižnicama,. Ali što je s Misom i drugim oblicima bogoštovlja? Trebamo odmah razjasniti da Država nema izravan autoritet nad Crkvom. Danas je to prigušena doktrina u svijetu, pa čak i u Crkvi, ali ona je svejedno istinita i potvrđena u dokumentima od Wormskog konkordata do enciklike pape Pija IX. "Syllabus" o suvremenim zabludama pa do enciklike pape Lava XIII. Immortale Dei sve do dokumenta II. Vatikanskog Dignitatis Humanae.

Prioritet Crkve kao božanski utemeljenog nadnaravnog društva dalo je temelj za potraživanje "utočišta", imunitet od građanskog progona, koji i danas vrijedi za izbjeglice koje žive u crkvama širom zemlje (što god netko misli o tome).

"Caru carevo, a Bogu Božje" vrijedi kao istina danas kao i kada je Krist to rekao. Kao i ukor svetog Pavla da moramo slušati Boga prije nego ljude. Autoritet Države prestaje na pragu Crkve.

Crkva je "javna" institucija samo u dalekom, analogičkom smislu da svatko, u teoriji, može doći i priključiti joj se. Ali javna institucija je u strogom smislu, prema crkvenom nauku, ona kojom upravlja država i njezini zakoni, dok privatnom institucijom upravljaju njezini vlastiti članovi po njezinim vlastitim pravilima. Crkva je u tom smislu privatna, zaista, ona je najsavršenija od institucija, a njezini zakoni i nauk, božanski utemeljeni i nadahnuti bi trebali, naprotiv, nadahnuti i oblikovati propise Države, a ne obrnuto.

Stoga, što god odlučili o maskama i drugim stvarima, to je na Crkvi, našoj hijerarhiji, biskupima i svećenicima, koji će to odlučiti, a ne Država. A ne hijerarhija jer im je tako rekla Država. Biskup ne bi smio pred ljudima dodvoravati se birokratima, posebno ako je to u suprotnosti s njegovom procjenom, kao pastira Kristovog stada. Napokon, primarna uloga nasljednika apostola je osigurati naše duhovno zdravlje i dovesti nas u Nebo, a ne naše tjelesno dobro ili produljenje zemaljskog života. Kao što sam nedavno pisao, uvukla se zabluda erastianizma da Crkva treba biti podložna svemogućoj Državi i tome se treba oduprijeti.

Ako naši biskupi stvarno vjeruju da je nošenje maske prilikom klanjanja Bogu dobra ideja, onda dobro. Možda ćemo se složiti s time ili ćemo to odbijati (čitatelj može dobiti dojam da sam u ovoj drugoj grupi), ali barem možemo donijeti svoju odluku u svojim glavama i savjesti kao odgovor primjerenom autoritetu, a ne onima koji uzurpiraju autoritet izvan okvira koji im je Bog dao.

A dok se odlučujete, promišljate ove riječi svetoga Pavla (2 Korinćanima 3,18): "A mi svi, koji otkrivenim licem i gledamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u istu sliku iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha."

Ah da, otkrivena lica...

Zaključak: Neka bude jasno. Ne kažem da nikad ne trebamo nositi maske. Postoje slučajevi gdje su one prikladne - za operacije, npr., posjećivanje ranjivih, određena bolnička okruženja, starački domovi, situacije gdje treba koristiti razboritost i zdrav razum (sjećate li se toga?) Ali da svakoga svemoćna Država prisiljava nositi masku, semper et ubique? Pogotovo na mjestima bogoštovlja? Pogledati na more maskiranih i prigušenih župljna nije nešto čemu se veselim.

Što god netko mislio o raznim proročanstvima - Fatimi i zabludama komunizma koje se šire svijetom - ne bismo ih trebali samo tako odbaciti.

Konačno, kao što papa Pio XI. 1937. to razjašnjava u svojoj briljantnom izlaganju njegovih sofističkih zabluda u enciklici Divini Redemptoris (vrlo vrijedno za pročitati) jedan od ciljeva ateističkog komunizma je svesti nas na anonimne pojedince, rastočiti obitelj i bilu kakvu pomoćnu zajednicu i učiniti nas posve ovisnima o Državi i njezinim "stručnjacima".

To je dio naravi čitave ove stvari koja nam se čini najproblematičnija, slično tome da karantena nalikuje univerzalnom kućnom zatvoru, s malo ili nimalo prostora da ljudi sami odlučuju za sebe, u skladu s okolnostima svačije jedinstvene situacije. Ako je ovo eksperiment društvene kontrole, on je vrlo podmukao, učinjen pod krinkom dobrote, koja ironično izvlači sve najgore u ljudima - zlostavljanja su već počela, uglavnom maskirani zlostavljaju nemaskirane. Je li to pokušaj da se otkrije tko će se podčiniti i možda, još važnije, tko neće? Trebamo biti slobodni i hrabri djelovati onako kako nam se čini prikladno, težiti tome da vidimo iza dimne zavjese, zrcala i straha koje mediji proizvode i pojačavaju, prije negoli se pretvorimo od neovisnih i slobodnih ljudi s licem u porobljeno i poslušno krdo bez lica - iako se bojim da smo već otišli daleko u tom smjeru.

Ovime ne želim nikoga prozivati ili osuđivati, jer mi svi moramo sami donositi odluke za sebe u dobroj savjesti za svaku situaciju u kojoj se nađemo.

Ali želim reći da ako smo prisiljeni nositi masku onda kada znamo da ne bismo trebali i da je to samo budalasto pokazivanje "vrline" i ako se bojimo da će nas prijaviti ako ne nosimo masku ili čak ako samo spustimo masku da dođemo do zraka (što je sljedeće, propis da moramo nositi masku i u svojim autima, pa čak i domovima?) onda je zora tiranije već sa nama. Ako povežemo svoje nužne aktivnosti - posao, kupovinu u trgovini hranom, u željezati, škole - s neprestanim pristankom na takve propise poput ovih, onda idemo putem prema totalitarizmu. Kao što je de Tocquelle napisao u svojim promišljanjima o ranoj Americi, jedan od primarnih zadataka slobodnog građanstva je da se odupre nadolazećoj tiraniji - pa čak i onoj "mekoj" varijanti - jer jednom kada se odreknemo svojih prava, vrlo ih je teško vratiti.

Baš nakon što sam dovršio skicu za ovo promišljanje, slušao sam nekim poluslučajnim odabirom glazbu nakon večere, kako je to moj običaj i slučajno se pojavila žalosna balada "The Rose" na mom kompjutoru. Ovi su me stihovi pogodili: "I duša se plaši umiranja jer nikada nije naučila živjeti."

Lutati kroz život u stanju neprestanog i paralizirajućeg straha na neki duboki način znači zapravo da ne živiš. Ali nikad nije kasno okrenuti se, povratiti slobode koje su s pravom naše, ne samo da možemo izabrati kada mislimo da je "sigurno" s lakom disati i vidjeti. jedan drugoga da se smijemo. To je puno humanije i zdravije.

John Paul Meenan

ponedjeljak, 31. kolovoza 2020.

ŠTO NE GOVORE: Odgovor na Covid-19 u svjetlu crkvenog učenja



S obzirom na to da su kriza i izolacija zbog Covida-19 dokazano izmišljeni, ustavno bez presedana, kontra kulturalni, globalno opresivni, represivni, supresivni i depresivni, bilo je sasvim prirodno da se katolici okrenu Crkvi, prema njezinom svećenstvu, da oni podignu glas moralnog protesta i otpora.

Ono čemu smo svjedočili, ne bez nevjerice i sablazni, jest svećenstvo koje se uglavnom šutke i pokorno pridržavalo nepravednog vladinog donošenja zakona; prvo u suzbijanju mise i sakramenata tijekom 4 mjeseca(u SAD-u), a sada i pravila kod ponovnog otvaranja crkava koja su, iskreno, uvreda Svemogućem Bogu i povreda savjesti za toliko katolika.

In fine, naše svećenstvo pretvorilo je Crkvu - Kuću Božju, Kuću vjere - u Kuću straha i zabrane, upravo antitezu pozivu našega Spasitelja: "Dođite k meni svi, koji ste umorni i opterećeni, ja ću vas okrijepiti." (Matej 11, 28).

Zasigurno ova šokantna svećenička kapitulacija pred zloupotrebom civilne vlasti čini veliku većinu biskupa i svećenika vrijednima te evanđeoske osude našeg Gospodina: "Teško vama, književnici i farizeji, licemjeri! Vi zatvarate kraljevstvo nebesko od ljudi, Vi sami ne ulazite, niti date da ulaze, koji bi htjeli... "(Matej 23, 13).

Prije nego što pođemo malo opširnije o ovoj velikoj izdaji našeg vremena, prvo je potrebno sažeti neke vrlo osnovne, lako dostupne činjenice o Covid-19.

Činjenica 1. Ovaj virus nikada nije pravilno izoliran i identificiran koristeći zlatnu standardnu metodu znanosti, naime, "Kochovi postulati". Umjesto toga, svjetske vlade jednostavno su prihvatile manjkavu PCR znanost komunističke Kine, notorno nepouzdanu metodu koja sva sljedeća ispitivanja na ljudima čini sumnjivima i nedopustivima.

Činjenica 2. Ovaj virus relativno ne utječe na 99,7% svjetske populacije. Od preostalih 0,3% globalnog čovječanstva, samo je malenih 0,04% škotskog stanovništva umrlo sa ili od njega. Drugim riječima, imamo posla s virusom koji je jedva usporediv s lošom godinom gripe.

Činjenica 3. Profesor Neil Ferguson, arhitekt nacionalnog zatvaranja, od tada je diskreditiran, zajedno s njegovim apokaliptičkim računalnim modelom koji je predvidio milijune smrti od Covida-19.

Činjenica 4. Ne postoje konačni znanstveni dokazi koji podupiru nametanje "društvenog distanciranja", maski za lice i sredstava za dezinfekciju ruku. Upravo suprotno, "socijalno distanciranje" plagirano je iz hipoteze koju je prije mnogo godina napisao student, a maske za lice pokazale su se više opasnima nego korisnima za zdravlje.

Činjenica 5. Nacionalna karantena zdravih kao i bolesnih tijekom virusne epidemije bez presedana je u svjetskoj povijesti, ona je u suprotnosti s ljudskim razumom i zdravim upravljanjem.

Činjenica 6. Svjetovne vlasti podređene su vlasti Crkve, a ne obrnuto. Stoga svaki državni zakon koji proglašava javni prestanak svete mise pod bilo kojom izlikom vrijeđa božanski zakon, kao i svećenstvo koje se više pokorava ljudima nego Bogu.

Dovoljno je reći da s ovih nekoliko činjenica, a ima i mnogih drugih, možemo lako odrediti dva elementa potrebna da se sadašnje nametanje zakonodavstva o Covidu učini ništavim u odnosu na Crkvu i društvo. Oni su da je donošenje zakona iracionalno i protivno vječnom zakonu.

Što se tiče vječnog zakona, treća zapovijed Dekaloga obvezuje sve pod prijetnjom smrtnog grijeha da svetkuju sabat. Crkva uči da se ispunjenje ove obveze sastoji prvenstveno, iako ne isključivo, u sudjelovanju na svetoj misi nedjeljom i blagdanima.

Tijekom povijesti Crkva je bila svjedokom mnogih pošasti i virusa, nekih s pogubnim posljedicama po ljudske živote prema kojima Covid-19 izgleda poput lagane prehlade.

Dajem samo nekoliko primjera od antike preko srednjeg vijeka do modernijih vremena: Procijenjeno je da je antoninska kuga iz A.D. 165 ubila oko 5 milijuna ljudi širom Rimskog carstva. Ciprijanska kuga (A.D. 280), nazvana po svetom Ciprijanu, biskupu iz Kartage, koji je mislio da je to kraj svijeta, ubijala je 5000 ljudi dnevno na svom vrhuncu u Rimu. Procjenjuje se da je Justinijanova kuga (541. god.), nazvana po bizantskom caru toga doba, ubila do 10% svjetske populacije. Kaže se da je Crna smrt 1346. godine izbrisala pola stanovništva Europe. Epidemija Cocoliztlija 1545. ubila je 15 milijuna stanovnika Meksika i Srednje Amerike. Procjenjuje se da je pandemija španjolske gripe 1918. godine u svijetu pogubila 100 milijuna.

Radi kratkoće izostavio sam brojne manje povijesne pošasti čiji su brojevi smrtnih slučajeva varirali od oko 100 000 do 1 milijun, u odnosu na potonji broj Covid-19 se ne može ni usporediti.

Dovoljno je reći da su tijekom najgorih kuga u povijesti sve crkve ostale otvorene bez ograničenja, dok su svećenici hrabro služili svojim vjernicima, uključujući bolesne i umiruće, ispunjeni nadnaravnom vjerom i božanskom ljubavlju. Uistinu, zabilježeno je u davnini da su se prestravljeni pogani divili nesebičnoj ljubavi kršćana za vrijeme kuge.

Imajući ovo na umu, dolazimo do usporedbe s današnjim svećenstvom, a da ne spominjemo vrlo velik broj vjernika koji, odobrivši zaključavanje kuće Božje na 4 mjeseca, sada Crkvu dodatno ponižavaju steriliziranom vjerom koja je parodija na katolicizam i ruganje duhu ranih kršćana i svetih mučenika.

Protiv ove zastrašujuće kapitulacije pred zlom, pročitali smo u "Katekizam objašnjen" (imprimatur Spirago-Clarke) u izdanju iz 1921. godine:

"Crkva je, u svojoj vlastitoj instituciji, apsolutno neovisna o državi, jer je Krist svoju nauku i upravljanje svoje Crkve prepustio apostolima i njihovim nasljednicima, a ne bilo kojem vremenitom vladaru. Stoga država ne može zahtijevati da diktira kršćanima što trebaju vjerovati, a što odbaciti, niti upućivati svećenike što propovijedati, niti kako i kada trebaju dijeliti sakramente, reći Misu itd. Crkva je oduvijek zamjerala takvo upletanje..."

Papa Ivan XXIII proširio je ovu nauku napisavši:

"Zakoni i uredbe doneseni u suprotnosti s moralnim poretkom, a time i s božanskom voljom, ne mogu imati obvezujuću snagu u savjesti, jer 'ispravno je pokoravati se Bogu, a ne ljudima' ... Kako sv. Toma uči, 's obzirom na drugu propoziciju, držimo da ljudski zakon ima utoliko svojstvo zakona ukoliko je u skladu sa zdravim razumom. Kad je, naprotiv, jedan zakon u suprotnosti za zdravim razumom, naziva se nepravednim zakonom; u takvom slučaju prestaje biti zakonom i više postaje činom nasilja.' (Peace on Earth, 1963, 51).

Čak i u novom katekizmu čitamo sljedeće:

"Vlast ne dobiva moralnu zakonitost od same sebe. Ona se ne smije ponašati samovoljno, nego djelovati za zajedničko dobro kao moralna sila koja se oslanja na slobodu i na osjećaj odgovornosti: Ljudski zakon utoliko ima vrijednost zakona, ukoliko je u skladu s ispravnim razumom: i prema tome je očigledno da on potječe od vječnog zakona. Ukoliko se pak udaljuje od razuma, naziva se nepravednim zakonom: tako on nema vrijednost zakona, nego je, naprotiv, neka vrsta nasilja." (# 1902)

Katolička socijalna nauka sv. Augustina: "Nepravedni zakon uopće nije zakon." (O slobodi volje, knjiga 1, § 5)

Vlast se vrši zakonito samo ako traži zajedničko dobro određene skupine i ako se za to služi moralno dopuštenim sredstvima. Ako se dogodi da vladari izdaju nepravedne zakone ili poduzimaju mjere koje se protive moralnom redu, te odredbe ne vežu u savjesti. 'U tom se slučaju sama vlast posve ruši i svršava u bezakonju'. (# 1903)

Građanin je u savjesti obvezan da ne slijedi propise građanskih vlasti kad su im nalozi suprotni zahtjevima ćudoređa, osnovnim pravima osobe ili nauku evanđelja. Uskrata poslušnosti građanskim vlastima, kad im zahtjevi protuslove ispravnoj savjesti, opravdana je razlikovanjem služenja Bogu i služenja političkoj zajednici. "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje" (Mt 22, 21). "Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima" (Dj 5, 29). (#2242).

U enciklici pape Lava XIII. o civilnoj vlasti (Diuturnum Illud) iz lipnja 1881. čitamo:

"Jedini razlog koji ljudi imaju za neposluh jest kada se od njih traži bilo što, što je otvoreno proturječno prirodnom ili božanskom zakonu, jer je jednako nezakonito zapovijedati i raditi bilo što u čemu su zakon prirode ili Božja volja povrijeđeni... "

Kao što je već jasno prikazano, kriza Covida-19 je izmišljena, a odgovor na nju je u suprotnosti s ljudskim razumom, ljudskom slobodom i vječnim zakonom. Stoga biskupi, svećenstvo i vjernici koji su na bilo koji način udovoljili sadašnjem zlu, ne prepoznajući demonsku inteligenciju koja stoji iza početnog potiskivanja mise, nakon čega su slijedila pravila ponovnog otvaranja koja uključuju zabranu svete pričesti na jezik, zamjenu svete vode sa dezinficijensom, stavljanje traka na crkvene klupe zbog ograničavanja broja ljudi, distanciranja poput gubavaca s infantilnim maskama za lice, uključujući plastične pregrade za izgrede, moratorij na ljubljenje kipova, paljenje zavjetnih svijeća i kretanja po crkvi, sigurno neće izbjeći pravedan Božji sud zbog njihove nevjernosti, jer su se pokazali zabrinutima za zdravlje smrtnog tijela nego za zdravlje besmrtne duše.

četvrtak, 27. kolovoza 2020.

Pismo podrške nadbiskupa Vigana povodom prosvjeda protiv globalne tiranije 5.9.

PISMO HEROJIMA NA PRVIM LINIJAMA ODBRANE: Viganò o KORONI, pobačaju i uništavanju obitelji



"Spasimo našu djecu od zdravstvene diktature! Spasimo Italiju od bijesne globalne tiranije!"

Najdraže majke, draga gospodo,

Primio sam vašu ljubaznu e-poštu u kojoj me obavještavate o inicijativi koju ste zakazali za ovaj 5. rujna u svezi zaštite tjelesnog, moralnog i duhovnog zdravlja vaše djece. U odgovoru se obraćam svim majkama Italije. Demonstracija koju promovirate želi izraziti neslaganje građana, a posebno roditelja, protiv normi koje vlada, zloupotrebljavajući svoju moć, priprema donijeti; nove norme za novu školsku godinu koje će imati vrlo ozbiljne posljedice na zdravlje i psihofizičku ravnotežu učenika, kao što su to ispravno pokazali stručnjaci s autoritetom.

Prije svega, potrebno je osuditi sustavni napor da se uništi obitelj, temelj društva, množenjem bjesomučnih napada ne samo protiv bračnog života koji je Krist uzdignuo do sakramenta, nego i protiv njegove naravne suštine, protiv činjenica da je brak po naravi utemeljen između muškarca i žene u neraskidivoj vezi vjernosti i uzajamne pomoći. Prisutnost oca i majke temeljna je u odgoju djece, kojima je potreban lik muškarca i žene kao smjernica za njihov cjelovit i skladan razvoj; niti se može dopustiti da se djeca, u najosjetljivijoj fazi svog razvoja koriste za promociju pristranih ideoloških tvrdnji, koja mogu  ozbiljno naštetiti njihovoj psihofizičkoj ravnoteži, od strane onih koji vlastitim buntovnim ponašanjem odbacuju samu ideju naravi. Lako možete razumjeti utjecaj uništenja obitelji na građanski konzorcij: danas imamo upravo pred očima rezultate desetljeća nesretnih političkih odluka koje neminovno dovode do uništenja našeg društva.

Ove političke odluke, nadahnute gnjusnim principima protivne zakonu prirode koji je u čovjeka upisao sam Stvoritelj, kao i pozitivni zakon dan u Božjim zapovijedima, upotrebljavaju se kako bi se omogućilo djeci da budu u milosti i nemilosti pojedinaca , i da svetost života i začeća postanu predmetima trgovine, ponižavajući majčinstvo i dostojanstvo žene. Sinove ne mogu uzgajati surogat majke uz naknadu, jer su oni plod trajne ljubavi koju je Providnost odredila prirodnim poretkom.

Roditelji imaju odgovornost,  i njihovo je primarno i neotuđivo pravo, odgajati svoju djecu: država to pravo ne može prisvojiti, još manje korumpirati djecu i indoktrinirati ih u perverznim načelima koji su danas toliko rašireni. Ne zaboravite, drage majke, da su ovo prepoznatljivi znamenja totalitarnih režima, a ne građanskog i kršćanskog naroda. Vaša je dužnost podići glas kako biste ove pokušaje krađe odgoja vaše djece demantirali i odbili silom, jer ne ćete za svoju djecu moći učiniti gotovo ništa ako vašu vjeru, ideje i kulturu ti diktatori procijene nespojivima sa besmislenim idejama materijalističke države. I nije stvar samo u nametanju cjepiva djeci i tinejdžerima, već i u korumpiranju njihove duše perverznim doktrinama rodne ideologije, prihvaćanjem poroka i prakticiranjem grešnog ponašanja.

Nijedan zakon nikada ne može legitimno potvrđivanje istine učiniti zločinom, jer autoritet zakona u konačnici dolazi od Boga, koji je i sam najviša Istina. Herojsko svjedočanstvo mučenika i svetaca bila je reakcija na ugnjetavanje tirana: i vi biste danas mogli biti hrabri Kristovi svjedoci protiv svijeta koji nas želi podvrgnuti silama pakla!

Drugi važni aspekt ove bitke za obitelj je obrana života od začeća do prirodne smrti. Zločin pobačaja, koji je zahtijevao milijune nedužnih žrtava i koji vapi za osvetom s neba, danas se smatra normalnom zdravstvenom uslugom, a upravo je nedavno talijanska vlada odobrila širenje korištenja pilula za pobačaj, ohrabrujući gnjusan zločin i šuteći o strašnim posljedicama na psihičko i fizičko zdravlje majke. Ako razmislite kako je tijekom krize uzrokovane korona virusom obustavljena sva briga o bolesnima, a ipak su se pobačaji nastavili, možete shvatiti koji su prioriteti onih koji upravljaju nama: kultura smrti! Kakav se napredak može postići kada društvo ubija vlastitu djecu, kada se majčinstvo užasno krši u ime izbora koji ne može biti slobodan, jer uključuje okončanje nevinog života i kršenje jedne od Božjih zapovijedi? Kakav prosperitet može očekivati naša zemlja, čemu se od Boga može nadati, ako se žrtvovanje ljudi čini u našim klinikama baš kao i u vrijeme najkrvavijeg barbarstva?

Ideja da su djeca vlasništvo države odvratna je svakoj ljudskoj osobi. U kršćanskom društvenom poretku, civilna vlast mora svojom moći jamčiti građanima da je prirodno blagostanje uređeno prema duhovnom dobru. Zajedničko dobro koje u vremenskim stvarima provodi država, ima, dakle, dobro definiran objekt koji ne može i ne smije biti u sukobu sa Božjim zakonom, te Bogom kao vrhovnim zakonodavcem. Svaki put kada država krši taj vječni i nepromjenjivi zakon, njena vlast se umanjuje, a građani bi je trebali odbiti poslušati. To se zasigurno odnosi na odvratni zakon o pobačaju, ali to bi se trebalo primijeniti i na druge slučajeve gdje se ovlasti zloupotrebljavaju. Dobar primjer zloupotrebe je naprimjer nametanje cjepiva čiji rizici nisu poznati ili slučajevi koji su po svom sastavu etički problematični kao slučaj u kojem bi cjepivo sadržavalo fetalni materijal koji dolazi iz tijela pobačene djece.

Ali sada su predviđeni i drugi uznemirujući aspekti koji se ne tiču samo sadržaja nastave, već i načina sudjelovanja na predavanjima: socijalno distanciranje, upotreba maski i drugi oblici pretpostavljenog sprečavanja zaraze u učionicama i školskom okruženju uzrokuju ozbiljnu štetu mentalne i fizičke ravnoteže djece i mladih, ugrožavajući njihovu sposobnost učenja, međuljudske odnose učenika i učitelja i svodeći ih na automate kojima nije naređeno samo što misliti, već i kako se kretati, pa čak i kako disati. Čini se da je izgubljen sam pojam zdravog razuma koji bi trebao upravljati našim izborima koji su posljedica društvenog života, a čini se da se najavljuje jedan nehumani svijet u kojem se roditeljima odvode djeca ako su pozitivni na virus gripe, uz nametnute protokole zdravstvenog liječenja kao u najgorim diktaturama.

Također je vrlo zbunjujuće saznanje da je Svjetska zdravstvena organizacija odabrala Maria Montija za predsjednika Europske komisije za zdravlje i razvoj, koji se istaknuo uvođenjem drakonskih mjera nametnutim Italiji, među kojima je, ne smije se zaboraviti, i drastično smanjenje javnih sredstava namijenjenih bolnicama. Ove nedoumice potvrđuje i Montijevo članstvo u nadnacionalnim organizacijama poput Trilateralne komisije i Bilderbergovog kluba, čiji su ciljevi u jasnoj suprotnosti s neotuđivim vrijednostima zaštićenim samim talijanskim Ustavom, koji su obvezujući za talijansku vladu. Ovo miješanje privatnih interesa u javnim poslovima, nadahnuto diktatima masonske i globalističke misli, trebali bi oštro demantirati oni koji su predstavnici građana, i oni koji vide da su njihove legitimne moći uzurpirane od strane elite koja nikada nije krila svoje istinske namjere.

Ne smijemo izgubiti iz vida i jedan temeljni element: težnja ideološki perverznim ciljevima uvijek je popraćen interesom ekonomske prirode, poput paralelnih staza. Lako se složiti s činjenicom da u dobrovoljnom darivanju pupčane vrpce nema profita, baš kao što nema ni profita od davanja hiperimunske plazme za liječenje korone. Suprotno tome, izuzetno je isplativo za klinike za pobačaj osigurati tkivo fetusa za farmaceutske tvrtke koje proizvode monoklonska antitijela ili umjetnu plazmu. Stoga nije iznenađujuće da su, logikom pukog profita, najprihvatljivija i etički održiva rješenja predmet smišljene kampanje za njihovu diskreditaciju: čuli smo kako se samozvani stručnjaci prave promotorima lijekova koje nude tvrtke u kojima oni sami - u očiglednom sukobu interesa - drže dionice ili su dobro plaćeni savjetnici.

Potrebno je proanalizirati i jesu li cjepiva uvijek i svuda najbolji zdravstveni odgovor na virus. Na primjer, u slučaju korone, mnogi se eksponenti znanstvene zajednice slažu u tvrdnji da je korisnije razviti prirodni imunitet, a ne inokulirati deponirani virus. No isto tako, u ovom slučaju, kako znamo, imunitet stada postiže se bez ikakvih troškova, dok kampanje za cijepljenje uključuju ogromna ulaganja i jamče jednako velike prihode onima koji ih patentiraju i proizvode. Također bi trebalo provjeriti – a to će stručnjaci sigurno moći i potvrditi - je li moguće proizvesti cjepivo protiv virusa koji, čini se, još nije izoliran prema protokolima utemeljenim na znanju medicine i kakve potencijalne posljedice mogu nastati korištenjem novostvorenih genetski modificiranih cjepiva.

Svjetska zdravstvena industrija, predvođena Svjetskom zdravstvenom organizacijom, postala je istinska multinacionalna korporacija koja ima za svoj primarni cilj profit dioničara (farmaceutske kompanije i takozvane filantropske zaklade), a sredstvo njezina nastojanja je transformacija građana u kronično bolesne ljude. I vrlo je očito: farmaceutske tvrtke žele zaraditi prodajom lijekova i cjepiva; ako uklanjanje bolesti i proizvodnja učinkovitih lijekova dovede do smanjenja broja oboljelih, a samim tim i dobiti, logično je očekivati da će lijekovi koje proizvode biti neučinkoviti i da će cjepiva koja promoviraju biti sredstvo širenja, a ne iskorjenjivanja bolest. A upravo se to događa. Kako možemo misliti da se potraga za lijekovima i terapijama promiče na način bez sukoba interesa ako oni koji financiraju istraživanja profitiraju nesrazmjerno od postojanja raznoraznih bolesti?

Možda je teško suočiti se sa činjenicom da oni koji bi trebali zaštititi zdravlje ljudi žele osigurati nastavak naših bolesti: takav cinizam odbija - i to s razlogom – one kojima je takav mentalitet stran. Ipak, to se događa pred našim očima, a ne uključuje samo pojavu korone i cjepiva - posebno cjepiva protiv gripe, koja su u 2019. godini bila raširena upravo u onim područjima u kojima je korona odnijela najveći broj žrtava u 2020., nego i sve tretmane i terapije, kao i rađanje i brigu o bolesnima. Takav cinizam, odvratan etičkom kodeksu, u svakome od nas vidi potencijalni izvor profita, dok umjesto toga ono što treba vidjeti kod svakog bolesnika jest lice Krista koji pati. Stoga se obraćamo mnogim, mnogim katoličkim liječnicima i svim liječnicima dobre volje, moleći vas da ne izdajete Hipokratovu zakletvu i samo srce vaše profesije, a to su milost i suosjećanje, ljubav prema onima koji pate i nesebično služenje najslabijima među nama, prisjećajući se riječi našeg Gospodara: "Zaista, kažem vam,  što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste." (Mt 25, 40).

Katolička crkva, posebno posljednjih desetljeća, autoritativno je intervenirala u ovu raspravu, zahvaljujući i Papinskoj akademiji za život koju je osnovao Ivan Pavao II. Njezini su članovi do prije nekoliko godina davali medicinsko-znanstvene smjernice koje nisu bile u sukobu s nepovredivim moralnim načelima nijedne katoličke osobe. Ali baš kao i u civilnom društvu, svjedoci smo progresivnog gubitka odgovornosti pojedinaca, kao i onih koji upravljaju raznim sferama javnog života, uključujući zdravstvom. Isto se događa i u Crkvi milosrđa rođenoj 2013. godine koja se radije prilagođava svijetu i usvaja neku izopačenu viziju koja negira istinu te koja prihvaća zahtjeve ekologije s konotacijama maltuzijanizma. Borba protiv pobačaja, koja se protivi smanjenju nataliteta kao jednom od ciljeva Novog svjetskog poretka, više nije prioritet mnogih pastora. Tijekom različitih demonstracija za život - poput onih održanih u Rimu posljednjih par godina - tišina i odsutnost Svete Stolice i crkvene hijerarhije bili su sramotni!

Očito je da moralni principi koji čine osnovu za norme koje se usvajaju u medicinskom polju ostaju trajno valjane, te ne bi mogle biti drukčije. Crkva je čuvar Kristova učenja i ona ga nema ovlasti mijenjati ili prilagođavati prema vlastitim željama. Međutim, ostajemo zapanjeni svjedoci šutnje iz Rima koja se, čini se, više bavi promicanjem recikliranja – čak i pisanju enciklika na tu temu - nego životima nerođenih, zdravlju najslabijih i pomoći smrtno bolesnim. Ovo je samo jedan aspekt mnogo šireg problema, puno veće krize koja, kao što već rekoh, proizlazi iz trenutka u kojem je devijantni dio Crkve, vođen onim što je nekada bila Družba Isusova, preuzeo vlast i napravio od Crkve  roba mentalitetu svijeta.

Kada razmotrimo novu orijentaciju Papinske akademije za život (čije je predsjedništvo povjereno osobi koja je poznata po svojim skandalima kad je bio biskup u Terni), ne možemo očekivati osudu onih koji koriste fetalno tkivo samovoljno pobačene djece. Današnji članovi nadaju se masovnom cijepljenju i općem bratstvu Novog svjetskog poretka, u suprotnosti s prethodnim izgovorima iste Papinske akademije. Prije nekoliko dana Biskupska se konferencija u Engleskoj i Walesu priključila ovom neprirodnom valu. S jedne strane priznaje se da se "Crkva protivi proizvodnji cjepiva pomoću tkiva dobivenog od pobačenih fetusa, i priznajemo nevolju koju mnogi katolici doživljavaju kad se suoče s izborom da ne cijepe svoje dijete ili ih se čini saučesnicima u pobačaju, ", ali tada i potvrđuje, u vrlo ozbiljnoj suprotnosti s iskazanim nepromjenjivim načelima katoličkog morala [3], da" Crkva uči da je od najveće važnosti zdravlje djeteta i drugih ranjivih osoba te je roditeljima dopušteno da koriste cjepivo koje je bilo u prošlosti razvijeno pomoću ovih diploidnih staničnih linija." Ovoj izjavi nedostaje doktrinalni autoritet kojega je zamijenila dominantna ideologija koju promiče Svjetska zdrastvena organizacija, njezin glavni sponzor Bill Gates i farmaceutske kompanije.

S moralnog stajališta, za svakog katolika koji namjerava ostati vjeran svom krštenju, apsolutno je nedopustivo prihvatiti cijepljenje koje u svom procesu proizvodnje koristi materijal koji dolazi od ljudskih fetusa. Ovo je nedavno autoritativno ponovio američki biskup Joseph E. Strickland u svom pastoralnom pismu od 27. travnja i u tvitu od 1. kolovoza. 

Stoga se moramo moliti Gospodinu, moleći ga da dade pastorima glas, na način da stvori ujedinjeni front koji se protivi prekomjernoj snazi globalističke elite koja bi nas sve htjela podčiniti. Treba se podsjetiti da, dok farmaceutske kompanije nastavljaju samo putem svojih ekonomskih interesa, na ideološkom planu postoje ljudi koji bi, koristeći cjepiva, željeli implantirati uređaje za identifikaciju ljudi i da tu nanotehnologiju - mislim na projekt ID2020, "kvantne točkice" i druge slične inicijative - patentiraju iste osobe koje su patentirale virus kao i njegovo cjepivo. Nadalje, patentiran je projekt kriptovalute koji omogućuje praćenje ne samo zdravstvene identifikacije, već i osobnih i bankarskih podataka, u obličju svemoći koji bi se do jučer mogao odbaciti kao trabunjanja teoretičara zavjere, ali taj projekt je danas već bio pokrenut u nekoliko zemalja, uključujući na primjer Švedsku i Njemačku. Vidimo riječi svetog Ivana kako se oblikuju ispred naših očiju: "Ona postiže da se svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo, i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. (Otk 13, 16-17).

S obzirom na težinu situacije, moramo govoriti i o tim aspektima: ne možemo šutjeti ako bi javne službe cjepiva učinila obveznim, koja predstavljaju ozbiljne etičke i moralne probleme ili koja ne daju nikakvo jamstvo za dobivanje obećanih rezultata koje su sa znanstvenog stajališta apsolutno upitne. Neka pastiri Crkve napokon povise glas za obranu stada koje im je povjereno u ovom sustavnom napadu protiv Boga i čovjeka!

Ne zaboravite, drage majke, da je ovo duhovna bitka - čak i rat - u kojoj vlasti koje nitko nikada nije izabrao i koji nemaju nikakvu vlast osim sile i nasilnog nametanja, žele uništiti sve što priziva, čak i samo iz daljine, očinstvo Božje nad Njegovom djecom, Kristovo kraljevstvo nad društvom i djevičansko Majčinstvo Marije Presvete. Zbog toga mrze spominjati riječi otac i majka; zato žele ireligiozno društvo koje se buni protiv Zakona Božjeg; to je razlog zašto oni promiču poroke i odvratnosti. To je razlog zašto oni žele korumpirati djecu i mlade, osiguravajući sebi veliki broj poslušnih sluga u doglednoj budućnosti u kojoj se Božje ime gazi te se bogohuli na otkupiteljsku žrtvu njegova Sina na križu; ti isti žele protjerati križ jer podsjeća čovjeka da je svrha njegovog života slava Božja, poslušnost Njegovim zapovijedima i vršenje kršćanskog dobročinstva: ne samozadovoljstvo, samoveličanje ili bahato nadvladavanje slabijih.

Nevinost djece i njihovo povjerljivo prizivanje Mariji Presvetoj, našoj Nebeskoj Majci, uistinu mogu spasiti svijet: iz tog razloga Neprijatelj ih želi pokvariti kako bi ih se distancirao od Gospodina i posijao sjeme zla i grijeha u njih.

Drage majke, nikada nemojte zaboraviti na svoju dužnost da zaštitite svoju djecu ne samo u materijalnom, već i što je još važnije, u duhovnom smislu. Njegujte u njima milost, neprestanom molitvom, posebno recitacijom svete krunice, pokorom i postom, prakticiranjem tjelesnih i duhovnih djela milosrđa, marljivo i predano sudjelujući u sakramentima i svetoj misi. Hranite ih Kruhom anđela, pravom hranom vječnog života te stanite u obranu od napada Zloga. Sutra će to biti pošteni građani, odgovorni roditelji i protagonisti obnove kršćanskog društva koje bi svijet želio uništiti. Molim vas, također, molite, drage majke, jer je molitva zaista strašno oružje i nepogrešivo cjepivo protiv perverzne diktature koja će nam se skoro nametnuti.

Koristim ovu priliku da vas uvjerim u moju molitvu i dodijelim svoj Blagoslov svima vama: vama, drage majke, i vašoj djeci i svima onima koji se bore da spasimo našu djecu i svakoga od nas od ove ljute globalne tiranije koja udara na našu voljenu Italiju.

Carlo Maria Viganò, Nadbiskup


srijeda, 26. kolovoza 2020.

Progresivno ludilo



Maske, viziri, plastične pregrade, 2m razmaka da bi se zaustavio virus iz zraka. Ograničavanje izloženosti uglavnom nesmrtonosnom virusu kada je imunitet nužan da bismo funkcionirali, a ne postoji cjepivo. Jasno uvjerenje da će izbjegavanje virusa ukloniti ga iz naše okoline. Sve je ovo očigledno suludo.

Odgađanje medicinskih pregleda za smrtonosna stanja poput tumora i srčanih bolesti. Lišavanje sredstava medicinskih centara koji su potrebni za tretiranje takvih stanja. Značajno povećanje pritiska na osobe sklone mentalnim bolestima. Sve je ovo očigledno suludo.

Ometanje trgovine zatvaranjem poduzeća i proglašavanje karantene gdje ljudi moraju ostati u svojim domovima te zbog toga smanjujući potražnju i stvarajući negativne efekte koji se multipliciraju i u bliskoj budućnosti. Uvelike povećavajući rizik od privatnih investicija, a zatim ih zatrpavajući s još više vladinog posuđivanja što vodi u smanjenu opskrbljenost. Umanjivanje štednje koja je potrebna za ulaganje zbog gubitka dohotka i potencijalnog gubitka vrijednosti zbog daljnjeg monetariziranja duga. Sve je ovo očigledno suludo.

Kako je suvremeni čovjek, to tvrdoglavo biće koje je hodalo zemljom prije 60-tak godina upao u takvo ludilo? Nije li on trezveno razmišljao, stvarao, bio pragmatičan? Pogledajte! Mi sada imamo čistu vodu! Ceste i kanalizaciju! Nebodere i mostove! Sada nam nisu potrebne nekakve srednjovjekovne esencije.

Postoji etiologija svih tih stvari, a ona nije započela vjerojatno s korona virusom. Suvremeni čovjek je bio tvrdoglav oko tjelesnih stvari, ali je bio naivan oko metafizičkih stvari. Njegova naivnost je jednostavno prešla i na materijalne stvari, pa bile one i nevidljivi virus.

No, gdje je to ludilo počelo? S Adamom i Evom, ali ako trebamo odabrati neku noviju točku propadanja, ona bi bila srednji vijek. Baš nakon prelaska u novo tisućljeće, kada su se materijalni uvjeti zapadnog društva stabilizirali s povećanom sigurnošću i prosperitetom, intelektualni život je započeo tisućljetni proces metafizičke dekonstrukcije. 

O racionalizmu se prvo moglo čuti u pretečama srednjovjekovnih fakulteta, a zatim sa sve većom virulencijom na samim fakultetima. Možda zbog određene oholosti što ih više ne tamane Vikinzi ili što su imali dovoljno prinosa, neki su mislioci naglašavali svoje vlastite mentalne procese koji su omalovažavali ostatak stvarnosti. Promjena je krenula od umjetničkih katedra gdje su učenjaci sumnjali može li um shvatiti esenciju stvari, a zatim su napredovali do Occama i njegovih sljedbenika da esencija uopće ne postoji.

Racionalizam je tako izrodio, nakon vrlo suptilne gestacije, empirizam. I majka i kćer su usredotočeni na dio stvarnosti, majka preferirajući mentalne procese, a kćer čulne opažaje. Obje su tako propustile ono sjecište mentalnih procesa i čulnih opažaja, shvaćajući um, koji zapravo obuhvaća stvarnost. Samo je normalno da se zapitamo gdje je otac takve čudne obitelji.

Bilo kako bilo, te filozofske deformacije su imale strašne posljedice za teologiju. Sv. Toma je stoga pripremio obranu. On se oslonio na najvećeg filozofa esencije, Aristotela da bi utemeljio filozofsko-teološku sintezu koja je sazidana na sv. Augustinu.

Istina je da je sv. Augustin puno više znao o Platonu nego o Aristotelu, ali Augustin je bio u osnovi Pavlist, ne Platonist. Tako je svijet već čuo za sv. Pavla iz Tarza, sv. Augustina iz Hippa i sv. Tomu Akvinskog. Nedvojbeno tri najveća uma kršćanstva, a interesantno i tri najsrčanija.

Čak i uz te svjedoke, ludilo se nastavilo. Dr. Luther je smatrao da Sveto Pismo može biti dostatno i da je on čovjek koji to treba razjasniti. Kralj Henrik je preuzeo kontrolu nad engleskom crkvom na istim temeljima kao i poganski carevi, jer je njegovo područje bilo carstvo.

Te pozicije su naravno dovele do rata. James Madison i drugi konačno su predložili da izbjegavaju rat tako što će utemeljiti vladu koja će odlučivati o razmiricama religijski motiviranih strana tako što se uopće neće doticati religijskih pitanja. Činjenica da se svaka takva odluka neizbježno dotiče inherentnih problema je nekako propuštena.

Na nesreću, mnogi američki katolici vidjeli su privremeni prekid paljbe kao trajno rješenje. Neki su čak tome pripisali rast Crkve u SAD-u. Papa Lav XIII. ispravio je te zablude u svojoj enciklici Longinqua, ali je ludilo već bilo uznapredovalo.

Sudovi navodno neutralne države počeli su djelovati kao protuučiteljstvo, pridonoseći onome što je papa Benedikt nedavno nazvao društvenim vjerovanjem Antikrista (Seewald, Benedikt XVI. "Ein leben 1075" ). S rastrojenošću koje je moguće jedino s potpunim kapituliranjem razuma volji, sudovi su smatrali da brak nema veze sa spolom partnera ili da priroda utvrđuje pravo da se ubije svoje dijete. Te izopaćene vjeroispovjedne izjave usavršlile su metafizičko ludilo poričući bilo kakvo značenje materijalnoj stvarnosti. Još jednom, tko bi mogao biti otac svega ovoga?

Budući da se dostiglo potpuno metafizičko ludilo, sljedeći korak bio je materijalno ludilo povezano s nevidljivim virusom.

Potez je bio zapravo postepen, ako se gleda u kontekstu. Društvo koje može prihvatiti istospolne brakove i abortus na zahtjev je potpuno sposobno sebe uništiti pod izlikom dobrobiti pojedinca. Što se tiče oca ovog najnovijeg ludila, msgr. Charles Rope je utvrdio njegovo demonsko porijeklo.

Ljudi imaju prirođenu sklonost jedni za druge tako da je teško gledati ovu osobnu i društvenu destrukciju. Kršćani znaju lijek, ali također znaju i cijenu. Moramo umrijeti u Kristu. Taj izbor izgleda sulud za svjetovnjake, ali on ima ovu posljedicu, koja nije poanta već samo obilježje - ona ostavlja vjerniku na raspolaganju njegov razum. G.K. Chesterton je uhvatio tu dinamiku u svojem briljantnom zaključku u "Hereticima": 

"Nastavit će se veliki marš mentalne destrukcije. Sve će biti osporavano. Sve će postati vjerovanje. Bit će razumno stajalište negirati kamenje na ulici; bit će religijska dogma ustvrditi da je ono tamo. Bit će to racionalna teza da svi živimo u snu; bit će mistična razboritost reći da smo svi budni. Požari će goriti da se dokaže da su dva plus dva četiri. Mačevi će se povlačiti da se dokaže da je lišće zeleno ljeti. Morat ćemo braniti ne samo nevjerojatne kreposti i zdrav razum ljudskog života, već i nešto nevjerojatnije od toga, ovaj ogroman nemoguć svemir koji nam gleda u lice. Borit ćemo se za vidljiva čuda kao da su nevidljiva. Gledat ćemo na nemoguću travu i nebo s neobičnom hrabrošću. Bit će oni koji će vidjeti pa ipak vjerovati. KRAJ."   

John Andra

srijeda, 12. kolovoza 2020.

Fatima: Rješenje Neba za svijet u krizi - kardinal Burke

 


Raymond Leo kardinal Burke

Rome Life Forum 2020.

15.svibnja 2020.


Fatima: Rješenje Neba za svijet u krizi 

Živimo u vrlo uznemirujućim i nesretnim vremenima. Virus (na lat.virus= virus, sluz, otrov, zloba) je na neki način oslobođen i putuje po svim krajevima svijeta. Uzrokovao je i dalje uzrokuje patnju radi zdravstvenih problema, u manjem ili većem stupnju, kod mnogih. Veliki broj ljudi je umro ili umire, ili direktno zbog te bolesti ili radi komplikacija povezanih s njom. Kao odgovor na širenje zaraze, mnoge vlade su nametnule stroga ograničenja na kretanje svojih građana, zarobljavajući ih u njihove domove i ukidajući sve aktivnosti osim najnužnijih. Posljedice za ekonomiju obitelji, lokalnih zajednica i nacija su razarajuće.

Porijeklo virusa je još nejasno. Izvještaji o njegovoj prirodi i tijeku su kontradiktorni. Trenutno postoji snažna rasprava o tome hoće li nam dopustiti da nastavimo s našim dnevnim aktivnostima ili ćemo zbog prijetnje od širenja zaraze morati i dalje biti zatočeni u svojim domovima. Primamo izvještaje od onih koji se drže stručnjacima koji su očigledno kontradiktorni. Postoji također i legitiman strah da će bezobzirne osobe iskorištavati ovu zdravstvenu krizu za svoje političke i ekonomske ciljeve.

Posebno neobičan aspekt ove internacionalne zdravstvene krize, koja se naziva pandemijom, taj da je većina zdravih ljudi stavljena pod stroga ograničenja, čak i u vezi svog prakticiranja vjere, zbog pretpostavke da se infekcija virusom skriva prije negoli se odjednom manifestira. Na neki način, svatko od nas kao da postaje moguća prijetnja drugima. U takvoj situacija, prirodna ljudska interakcija postaje iznimno ograničena. Kod nekih je ova situacija dovela do neprestane brige o mogućoj zarazi i gajenja iluzije da nekako možemo stvoriti savršeno sterilno okruženje u kojem nam neće prijetiti nikakva bakterija ili virus ili u kojem ćemo profilaktičkim mjerama, uključujući i univerzalno nametnutim cjepivom, biti zaštićeni sa sigurnošću od korona virusa.

Što se tiče cjepiva mora biti jasno da nije nikad moralno opravdano razviti cjepivo korištenjem stanica abortiranih fetusa. Pomisao na ubrizgavanje takvog cjepiva u nečije tijelo je opravdano odvratna. U isto vrijeme mora biti jasno da samo cijepljenje ne smije biti nametnuto, na totalitaristički način, građanima. Kada država poduzima takve mjere, ona krši integritet svojih građana. Dok država može dati razumne mjere za očuvanje zdravlja, ona nije konačni pružatelj ili davatelj zdravlja. A Bog je. Što god Država predlaže mora u tome poštivati Boga i Njegov zakon.


Nema sumnje da je život postao, u velikom dijelu, čudan. Postoje oni koji su htjeli okarakterizirati zatočenost u domovima gotovo kao nešto providonosno, odnosno kao priliku da se načini produljena duhovna obnova ili da se unaprijedi obiteljski život. Zasigurno smo pozvani da prihvatimo svako trpljenje koje nam dođe u životu, čineći od njega, s Božjom pomoći, izvor blagoslova za sebe i druge. Međutim, činjenica je da situacija ne odgovara načinu na koji nas Bog poziva da živimo i da, upravo zbog toga, je to patnja. Ne možemo ignorirati široke razmjere negativnih posljedica ove situacije kod depresije i drugih mentalnih bolesti, kod zloupotrebe alkohola i droga, itd. Dok smo pozvani prikazati Bogu svoje patnje iz ljubavi prema Njemu i prema bližnjemu, mi ih sigurno ne želimo poticati kao da su one u sebi dobre.

Također je jasno da pojedinci i grupe s određenim planom koriste ove velike patnje, u vezi zdravlja i ekonomske situacije obitelji, lokalnih zajednica i nacija da bi promovirale svoju agendu, bilo da se radi o promociji jedne svjetske vlade, promociji ekoloških ciljeva pa čak i radikalnih promjena u prakticiranju katoličke vjere. 

Usred ove dezorijentacije i zbrke koje generira ova interacionalna zdravstvena kriza moramo se, prije svega, uteći zdravom razumu i našoj vjeri baveći se krizom na dobrobit svih.

Od početka krize Crkva je podbacila kao jedno tijelo naviještati evanđelje i inzistirati na izvršavanju svoje misije, u skladu s evanđeljem, također i u vrijeme internacionalne krize. Pojedinačni svećenici i biskupi bili su mudri i hrabri te su pronašli načine kako ostati blizu Božjem stadu koje im je povjereno, posebno donoseći sakramente onima koji su bolesni ili umiru, ali nažalost opći dojam među vjernicima je taj da su im oduzeti njihovi svećenici ili da su ih oni napustili. Veći dio vjernika već je tjednima lišen sakramenata.

Tragično je slušati izvještaje vjernika koji mole svećenika da ih ispovijedi ili pričesti, samo da bi im on odgovorio da mu je zabranjeno ispovijedati ili pričešćivati izvan Mise. Posebno je tragično čuti izvještaje o vjernicima koji umiru bez pomoći svojih svećenika ili svojih najbližih iz obitelji i prijatelja te da su mnogi vjerni katolici sahranjeni bez ikakvih obreda. U nekim tim slučajevima tako je naredila Crkva, bez zahtjeva države ili nametnutih pravila, što je kršenje vjerske slobode.

Situacija je s pravom dovela do rasprava oko odnosa Crkve i Države. Kada nema dužnog poštovanja prema Crkvi i prema vjerskoj slobodi njezinih članova, Država preuzima autoritet samoga Boga, izdajući naredbe Crkvi u vezi njezinih najsvetijih stvarnosti poput svete misne žrtve ili sakramenata pokore. Ako smo imali ikakve sumnje u vezi gubitka takvog poštovanja, one su rastjerane slučajevima kad civilni autoriteti pokušavaju spriječiti svećenika koji prikazuje svetu Misu dovršiti tu svetu radnju.

Od samog početka postoji neuspjeh da se razjasni da je među svim potreba života ona primarna potreba zajedništvo s Bogom. Da, mi trebamo ono što nam je potrebno za hranu, zdravlje i higijenu, ali niti jedna od tih esencijalnih potreba ne može nadomjestiti našu najtemeljniju potrebu: da upoznamo Boga, da Ga ljubimo i da Mu služimo. Još davno su me ovo naučili, to je bila jedna od prvih poduka iz katekizma da je Bog stvorio čovjeka da bi upoznao Boga, da bi Ga ljubio i da bi Mu služio u ovom životu i tako postigao vječni život s Njim u Nebu.

Suočavajući se s ovom internacionalnom zdravstvenom krizom moramo se prvo okrenuti Bogu, moleći Ga da nas čuva sigurne od zaraze i svakoga drugoga zla. Okrečući se Bogu mi nalazimo usmjerenje i snagu da poduzmemo potrebne mjere da bismo se zaštitili, u skladu sa zahtjevima zdravog razuma i moralnog zakona. Inače ako počnemo pogrešno zamišljati da borba protiv zala ovisi posve o nama, poduzimat ćemo mjere koje vrijeđaju ljudsko dostojanstvo i iznad svega naš ispravan odnos s Bogom. 

Po tom pitanju, Država mora brinuti o vjerskoj slobodi građana, tako da se u svakom trenutku i u svim stvarima može tražiti pomoć od Boga. Razmišljati drugačije značilo bi da od Države činimo svoga boga i da nas stvorenja, bez Božje pomoći, mogu spasiti.

Ako je nedostajalo poštovanja prema našem temeljnom odnosu s Bogom na početku ove internacionalne zdravstvene krize, postoji slično nepoštivanje u onome što se predlaže u budućnosti. Stalno možemo čuti mantru da naši životi više nikada neće biti isti i da se nikada nećemo moći vratiti životu kakav smo imali prije. Predlaže se, npr. da ćemo morati napustiti zauvijek staru gestu pružanja ruke u znaku prijateljstva i povjerenja. Također postoji određeni pokret koji inzistira da sada svi moraju biti cijepljeni protiv korona virusa i da se čak neka vrsta mikročipa treba staviti pod kožu svake osobe tako da je u svakom trenutku Država može imati pod kontrolom zbog zdravlja ili nekih drugih stvari koje samo možemo zamisliti. Također sugeriraju, pa čak i neki pastiri Crkve, da nas trenutna kriza treba navesti da ponovno razmislimo da li je nedjeljna Misa bitna za kršćanski život i jesu li obredi sahrane nužni za prakticiranje naše vjere.

Da, istina je da je iskustvo COVID-19 krize značajno označilo naše živote, ali ono ne smije preuzeti smjer naših života.

Naš Gospodin Isus Krist ostaje Kralj Neba i zemlje. Mi smo i dalje stvoreni na sliku i priliku Božju, s darovima vjere i razuma. Mi i dalje ostajemo sinovi i kćeri Božji, usvojeni u Bogu Sinu što je čudesno djelo Njegovog otkupljujućeg utjelovljenja. Mi živimo u Bogu, mi primamo Božji život u naša srca i duše i slavno probodenog Srca Isusova, da bismo činili ono što je ispravno i pravedno i dobro i za nas i za svijet. Moramo se vratiti životu u zajedništvu s Bogom, koristeći zdrav razum i prakticirajući sve istine naše katoličke vjere.

Nedjeljna obveza je, npr., dio naravnog i Božanskog zakona, treća zapovijed Dekaloga, koju moramo držati, osim ako ne postoje razlozi izvan naše kontrole. Za vrijeme trenutne krize govorilo se da biskupi mogu osloboditi vjernike od nedjeljne obveze, ali nema tog čovjeka koji može osloboditi od božanskog zakona. Ako je bilo nemoguće, za vrijeme krize, za vjernike da sudjeluju na Misi, onda ih obveza nije vezala, ali obveza je ostala. 

Zbog toga sam zabrinut u vezi takvog odgovora nekih, radi dugotrajne nemogućnosti pristupa sakramentima, koji su rekli da je zapravo dobro biti bez sakramenata da se možemo usredotočiti na onaj temeljniji odnos s Bogom. Neki su rekli da im je draže gledati svetu Misu na televiziji u komforu svoga doma. Ali sveta Misa nije neki ljudski prikaz. To je Krist sam koji silazi na oltare naših crkava i kapelica da učini sakramentalno prisutnim plod svoje muke, smrti, uskrsnuća i uzašašća. Što bi na zemlji moglo biti bolje i poželjnije od prisutnosti Krista među nama u toj sakramentalnoj radnji?!

Neki pastiri su čak korili vjernike koji su preklinjali da mogu primiti sakramente, optužujući ih da žele, iz sebičnosti, riskirati ozbiljnu povredu za zdravlje drugih. Nitko ne negira potrebu da se poduzmu potrebne sanitarne mjere, ali želja za sakramentima, pogotovo ispovijedi i svete Euharistije, je u središtu naše vjere. Naš odnos s Bogom zahtjeva da napustimo zatočeništvo u našim domovima; onoga što mi možda smatramo savršeno sigurnim okruženjem, da bi On, kroz svog jedinorođenoga Sina, mogao govoriti našim srcima, hraniti ih božanskom milošću. Zbog toga, kao što je savršeno normalno da osobe napuste zatočeništvo svojih domova da bi kupile, npr., hranu i lijekove, još je normalnije da vjernici napuste zatočeništvo svojih domova da mole i primaju sakramente.

Ovdje treba napomenuti da je naš Gospodin povjerio te svete stvarnosti svoje prisutnosti sa nama brizi naših pastira. Oni su ti koji su primili milosti da čuvaju te stvarnosti i da pruže vjernicima pristup njima. Njihovo znanje i iskustvo uvijek moraju biti usklađeni s istinama vjere, koje su nam predane neprekinutom linijom apostolske tradicije. U vrijeme zdravstvene krize stručnjaci za javno zdravlje mogu dati preporuke kako najbolje zaštititi zdravlje onih koji imaju pristup crkvama i kapelicama, ali biskupi i svećenici su ti koji moraju sprovesti takve preporuke na način koji će poštivati božansku stvarnost same vjere i sakramenata. Npr. predložiti da svećenik dijeli svetu Pričest dok nosi masku i plastične rukavice i da dezinficira svoje ruke više puta nakon što je posvetio svetu Hostiju možda može biti iz medicinske perspektive higijenska praksa, ali ona ne poštuje istinu da je to Krist koji nam se daje u svetoj Hostiji. U isto vrijeme zabrana dijeljena Pričesti na jezik i nalog da se prima sveta Pričest na ruku, iako je možda više higijenski, iako bi se o tome moglo raspravljati, može biti opravdano jedino ozbiljnim razlogom.

Istina je daje Crkva koristila različite svete instrumente za dijeljenje svete Pričesti nekome tko je vrlo zarazan, ali te metode za primanje svete Pričesti se nisu koristile za vjernike općenito. Nije se pretpostavljalo da su i svećenici i vjernici, općenito, svi zaraženi, kao što se izgleda danas pretpostavlja i da stoga ne mogu primiti svetu Pričest na najdostojanstveniji način. Medicinski stručnjaci i službenici za javno zdravlje mogu dati preporuke Crkvi, ali sama Crkva je ta koja treba odlučiti o praksama koje se dotiču najsvetijih stvarnosti naše vjere.

Pandemija koronavirusa je također potakle najozbiljnije pitanje za nas građane ove nacije. Uloga Narodne Republike Kine u čitavoj internacionalnoj zdravstvenoj krizi potiče mnoga ozbiljna pitanja. Dok mi kao kršćani volimo Kineze i želimo za njih ono što je za njihovo dobro, ne možemo ne vidjeti da je njihova vlada utjelovljenje ateističkog materijalizma ili komunizma. Drugim riječima, radi se o vladi koja nema poštovanja prema Bogu i Njegovim zakonima. Predsjednik Kine je puno puta jasno pokazao da je jedina prihvatljiva religija u Kini Kina. Njegova vladavina je utemeljena na idolatriji nacije, a njihovi brojni zakoni otvoreno krše najtemeljnije propise božanskog zakona zapisanih u srce svakog muškarca i žene, a formuliranih u Dekalogu. To je zli oblik vladavine koja, npr., prakticira prisilne abortuse i otvoreno krši vjersku slobodu ljudi. Jedino je ispravno upitati se koji su etički principi utjecali na uključenost kineske vlade na internacionalnu zdravstvenu krizu zbog koronavirusa.

U isto vrijeme ispravno se upitati kakva je bila i kakva je veza između nacionalnih i internacionalnih javnih zdravstvenih organizacija s kineskom vladom po pitanju virusa koji je zaprijetio mnogih životima i samoj stabilnosti suverenih nacija. Također je tu i ozbiljno pitanje pojedinaca koji imaju na raspolaganju bilijune dolara koji redovito i moćno podupiru agendu protiv života i protiv obitelji koji su javno uključeni u ovu krizu i imaju veliki utjecaj na javno mišljenje u vezi nje. Kao građani svoje nacije imamo dužnost postavljati pitanja i čvrsto inzistirati na iskrenim odgovorima na njih. Kad sam bio u školi imali smo predmet koji se zvao Građanska kultura, koji smo shvaćali jako ozbiljno. Radilo se o proučavanju toga kako funkcionira vlada naše nacije radi zaštite zajedničkog dobra, uključujući i pravedne odnose s drugim nacijama. Cilj tog predmeta je bio učiniti učenike, budućnost jedne nacije,odgovornima za vladu svoje nacije. Rekli su mi da se taj predmet već dugo ne naučava u mnogim školama. Ako je to tako, kako će učenici biti osposobljeni biti odgovorni građani? Korištenje te odgovornosti je nezamjenjivo za stabilnu demokratsku vladu. To je također dio naravnog zakona, posebno 4. zapovijedi Dekaloga, koja nas uči da poštujemo svoje roditelje i one institucije koje štite i promiču obiteljski život, konačno za dobro nacije. Trenutna kriza bi nas trebala navesti i da preispitamo ponovno obrazovni sustav, temeljni izraz naše kulture, i da pružimo učenicima ono što im nedostaje da bismo ih osposobili za temeljnu krepost domoljublja.

Trenutna je kriza također jasno ukazala na to koliko su ovisne mnoge nacije o Kini. Kompanije koje su desetljećima proizvodile potrebnu robu za naciju unutar te nacije sada proizvode te stvari u Kini u interesu ekonomske zarade. Kolike stvari koje svakodnevno koristimo na sebi imaju oznaku: "Made in China." Trenutna kriza mora nas navesti da se zapitamo zašto, u našoj naciji, mi sami ne možemo proizvoditi ono što nam je potrebno za zdrav i uspješan život ljudi nacije. To su kompleksna pitanja koja su postala bitna radi toga što su mnoge nacije, ovisne o Kini, vladi koja potpuno i radikalno zastupa ateistički materijalizam. 

Moje podugačko razmatranje ne bi nas trebalo voditi u obeshrabrenost već radije u hrabru potragu za našim katoličkim identitetom u Kristu život za nas u Njegovoj svetoj Crkvi, identitetu koji je po svojoj samoj definiciji za zajedničko dobro, dobro svih ljudi. Krist je došao spasiti svijet i On nas poziva na život u Duhu Svetome, da bismo mi mogli biti Njegovi suradnici u Njegovoj otkupljujućoj misiji koja se nastavlja do dana kada će se On vratiti na kraju vremena da utemelji "novo Nebo i novu zemlju, u kojima stanuje pravednost" (2. Petrova 3,13) da bi ustoličio vjenčano slavlje Jaganjca, svoje vjenčano slavlje na koje smo mi pozvani biti sudionici po milosti krštenja i svete Potvrde.

Naš Gospodin poslao je svoju Djevicu Majku u Cova da Iria blizu Fatime u Portugalu 1917. radi određene misije da nas dozove natrag u život k Njemu, snažnom katoličkom identitetu, uoči jačanja i širenja ateističkog materijalizma ili komunizma. Razgovarajući danas s vama o ovoj kritičnoj situaciji u kojoj se svi nalazimo nisam vam mogao dati bolji savjet od onoga koji nam je dala Djevica majka Božja, preko tri pastira u Cova da Iriji: svecima Franji i Jacinti Marto i službenici božjoj sestri Luciji od Isusa i Bezgrješnog Srca.

Ukazanja Gospe u Fatimi došla su u vrijeme kada je svijet bio u zastrašujućoj krizi, kriza koja je prijetila njegovoj čitavoj budućnosti, krizi koja, na mnoge i strašne načine, nastavlja u ove naše dane, prijetiti budućnosti čovjeka i svijeta. To je kriza koja je inficirala i život Crkve, ne, naravno, dotičući se objektivne stvarnosti Kristovog života u Crkvi radi našega spasenja već, radije zatamnjujući i manipulirajući Crkvu iznutra radi ciljeva koji su strani njezinoj naravi te stoga otrovnih za duše.

Izravan odraz krize bio je uspon ateističkog materijalizma ili komunizma u Rusiji i njegovo širenje po svijetu. Ateistički materijalizam ili komunizam je zao u svom korijenu, radi njegovog napuštanja Boga i božjeg plana za naše vječno spasenje kako je to On, od stvaranja upisao u prirodu i, prije svega, u svako ljudsko srce. On je napuštanje otajstva vjere, ravnodušnost, nepoštivanje pa čak i neprijateljstvo uzvišenoj stvarnosti otkupljujućeg utjelovljenja Boga Sina po kojem je On osvojio za čovjeka vječno spasenje, prebivanje Duha Svetoga, božanske milosti, tako da čovjek može živjeti u zajedništvu s Bogom, u skladu s Njegovim planom za Njegovo stvorenje. Krist je osvojio za ljude dar svog života, tako da oni mogu postići vječni život, dok priprema svijet za njegovu transformaciju, u skladu s Božjim planom za ustoličenje "novog Neba i nove zemlje, u kojima stanuje pravednost". Krist je vječni Jaganjac Božji na čijem smo vjenčanom slavlju pozvani imati svoje mjesto.

Bog je pripremio glasnike Djevice fatimske kroz tri ukazanja anđela Portugala koja su se dogodila u proljeće, ljeto i jesen 1916.godine. Za vrijeme prvog ukazanja dok je govorio djeci pastirima da se ne boje i uvjeravajući ih da je on "anđeo mira" naučio ih je moliti ovim riječima: "O moj Bože, ja vjerujem u Tebe, klanjam Ti se, uzdam se u Tebe i ljubim Te. Molim Te oprosti onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se ne uzdaju u Tebe i koji Te ne ljube." 

Božji glasnik djeci pastrima već je ukazivao na put koji će Majka Božja voditi svijet kako da se nosi s ozbiljnom krizom ateističkog materijalizma ili komunizma i njemu svojstvenog otpada od vjere: put vjere i molitve, pokore i zadovoljštine.

Otpad od vjere nije ograničen samo na odbacivanje vjere već on uključuje svaki aspekt vjere. Riječima Katoličkog teološkog rječnika: "apostazija(otpad) je grijeh protiv vjere, budući da odbacuje objavljeni nauk: protiv religije, jer lišava Boga istinskog klanjanja; protiv pravde jer gazi obećanja kršćanima." Referirajući se na suvremenog autora koji naziva apostaziju "duhovnim samoubojstvom", Rječnik kaže: "To 'duhovno samoubojstvo' je, nakon mržnje prema Bogu, najozbiljniji grijeh jer, potpunije i definitivnije nego grijesi koji su protivni samo moralnim krepostima, odvajaju od Boga sposobnosti ljudske duše, inteligencije i volje." Jasno je da apostazija, bilo eksplicitna ili implicitna, vodi srca daleko od Bezgrješnog Srca Marijina i tako i od Presvetog Srca Isusova, jedinog izvora našeg spasenja. Što se toga tiče, kako fatimska poruka jasno kaže, crkveni pastiri, koji surađuju s apostazijom također i kroz svoju šutnju, snose jako veliki teret odgovornosti.

Najcjenjenija proučavanja ukazanja Gospe u Fatimi smatraju da treći dio fatimske poruke ili tajne ima veze s dijaboličkim silama koje su puštene na svijet u ovo naše vrijeme i koje ulaze u sam život Crkve, što odvodi duše od istine vjere i, stoga, od božanske ljubavi koja teče iz slavno probodenog Srca Isusova. Gospa fatimska je jasno poručila da jedino vjera, koja stavlja čovjeka u odnos zajedništva srca s Presvetim Srcem Isusovim, kroz razmatranja njezinog Bezgrješnog Srca, može spasiti čovjeka od materijalnih i duhovnih kazni koje pobuna protiv Boga nužno donosi na njezine počinitelje, ali i na čitavo društvo i Crkvu, Ona stoga potiče na svakodnevno obraćenje života radi spasenja duša i radi spasenja svijeta.

Referirajući se na kazne koje su nužno povezane s teškim grijesima ovog vremena, Gospa je za vrijeme svog ukazanja 13. srpnja 1917. najavila mir koji Bog želi dati našim dušama i svijetu. Ona naš uči da će mir Božji doći na svijet preko dva sredstva: posvećenja Rusije Njezinom Bezgrješnom Srcu  i prakticiranjem Pričesti zadovoljštine na prve subote u mjesecu. Gospa je ovo rekla djeci pastirima: "Da bi spriječila to (kaznu svijeta 'radi grijeha ratovima, glađu i progonom Crkve i svetog Oca') doći ću tražiti posvećenje Rusije mom Bezgrješnom Srcu i Pričesti zadovoljštine na prve subote. Ako se moj zahtjev posluša, Rusija će se obratiti i bit će mir; ako ne, ona će proširiti svoje pogreške po svijetu, uzrokujući ratove i progone Crkve. Dobri će umrijeti kao mučenici, sveti Otac će puno pretrpjeti, mnogi narodi će nestati. Na kraju će moje Bezgrješno Srce pobijediti. Sveti Otac će posvetiti Rusiju meni i ona će se obratiti, a razdoblje mira bit će dano svijetu. U Portugalu će dogma vjere biti uvijek sačuvana..."

Gospa ukazuje na duhovni lijek za žalosnu situaciju u kojoj se svijet i Crkva nalaze. Ona je također najavila grozne fizičke kazne koje će doći radi neuspjeha da se posveti sredstvo širenja ateističkog komunizma Presvetom Srcu preko njezinog Bezgrješnog Srca i da se poduzme redovito prakticiranje zadovoljštine za tolike uvrijede počinjene protiv neizmjerne i neiscrpne ljubavi Boga koja se tako savršeno manifestira u slavno probodenom Srcu Isusovu.

Posvećenje Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu je danas potrebno više nego ikad. Kada svjedočimo kako zlo ateističkog materijalizma, koji ima svoje korijene u Rusiji, usmjerava na radikalan način vladu Kine, mi shvaćamo da veliko zlo komunizma mora biti iscijeljeno u svom korijenu posvećenjem Rusije, kao što je to Gospa naredila. Prepoznajući nužnost potpunog obraćenja od ateističkog materijalizma i komunizma Kristu, poziv Gospe fatimske da se posveti Rusija njezinom Bezgrješnom Srcu u skladu s njezinim preciznim uputama, ostaje imperativan. 

Pričest naknade na prve subote predstavlja srce usklađenog života življenog u Kristu, zajedništvo srdaca, s Bezgrješnim Srcem Marijinim i Presvetim Srcem Isusovim. Imamo jamstvo Gospe da će njezino Bezgrješno Srce pobijediti, da će istina i ljubav njezinog božanskog Sina pobijediti. Pozvani smo biti posrednici njezine pobjede svojom poslušnošću njezinom majčinskom savjetu. Nemojmo zaboraviti opis trećeg dijela tajne sestre Lucije, u kojem citira "anđela s vatrenim mačem" kojeg je vidjela uz Gospu: "Pokazujući na zemlju svojom desnom rukom, anđeo je glasno uzviknuo: 'Pokora, pokora, pokora.'" 

Sestra Lucija zatim opisuje mučeništvo onih koji će ostati vjerni Gospodinu, onih koju su jedno srce, u Bezgrješnom Srcu Marijinu, s Presvetim Srcem. 

Nemojmo propustiti prigrliti sve patnje koje nam dođu tako što ćemo biti vjerni svjedoci za Njega koji je istinsko blago naših srdaca, za Njega koji je Kralj Neba i zemlje.

Stvarnost otpadništva od vjere, koja se manifestira kroz širenje ateističkog materijalizma u naše vrijeme, s pravom nas iskreno plaši. Naša ljubav prema Kristu i Njegovom otajstvenom Tijelu, Crkvu, čini nam jasnom ozbiljnost zla koje nas želi lišiti našeg vječnog spasenja u Kristu. Nemojmo se obeshrabriti već se sjetimo da Bezgrješno Srce blažene Djevice Marije, koja je slavno uznesena, ne prestaje kucati s ljubavlju prema nama, djeci koju joj je dao njezin božanski Sin. dok je umirao na križu. S majčinskom ljubavlju ona privlači naša srca svom slavnom Bezgrješnom Srcu da bi donijela naša srca božanskom Srcu, Presvetom Srcu Boga Sina, koji je sin Marije, koje nikada nije prestalo kucati s ljubavlju prema nama i našem svijetu. Ona nas savjetuje, kao što je savjetovala i sluge na vjenčanom slavlju u Kani: "Učinite, što vam kaže." Hajdemo uz pomoć majke Božje Djevice biti spremni prihvatiti patnju koja se traži od nas, da bismo bili vjerna braća i sestre Kristove, vjerni vojnici Krista, jedinorođenoga Sina, postojani suradnici s Njegovom milošću.

Molimo svakodnevno za obraćenje Rusije i krenimo putem molitve, pokore i zadovoljštine, kako nas uči Gospa fatimska. Neka bude to i naša molitva, ona koju je anđeo Portugala naučio djecu pastire kod prvog ukazanja: "O moj Bože, ja vjerujem u Tebe, klanjam Ti se, uzdam se u Tebe i ljubim Te. Molim Te oprosti onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se ne uzdaju u Tebe i koji Te ne ljube." 

Moleći tako nemojmo zaboraviti riječi samog anđela, Božjeg glasnika djeci da bi ih pripremio za ukazanja Majke Božje: "Molite tako. Srce Isusovo i Marijino su obazrivi na glasove vaših molbi."

Nemojmo nikada sumnjati da su  Srce Isusovo i Marijino uvijek otvorena primiti naše molitve i pomoći nam u svim našim potrebama.

Što se tiče našeg dijela, slijedimo savjet istog anđela, koji je dao djeci kod svog drugog ukazanja: "Prikazujte molitve i žrtve Bogu." Činimo tako kako je anđeo nastavio savjetovati djecu: "Učiniti od svega od čega možete žrtvu i prikažite je Bogu kao čin zadovoljštine za grijehe kojima je On vrijeđan i kao molitvu za obraćenje grješnika. Tako ćete dozvati mir na vašu domovinu. Ja sam njezin anđeo čuvar, anđeo Portugala. Prije svega, prihvatite i podnosite s pokoravanjem patnju koju će vam Gospodin poslati."

Hajdemo nasljedujući svetu djecu pastire radosno prihvatiti trpljenje radi oproštenja grijeha i popravljanja nereda koji grijeh uvijek unosi u naše osobne živote i u svijet. Budimo realistični u vezi velikih zala koja su snašla svijet i Crkvu i, u isto vrijeme, budimo puni nade u pobjedu Presvetog Srca Isusova kroz Bezgrješno Srce Marijino za koje se borimo svaki dan s veličanstvenim duhovnim naoružanjem molitve i pokore i zadovoljštine za počinjene grijehe.

Budite sigurni kako u svojim svakodnevnim molitvama, molim Gospodina preko zagovora Gospe fatimske, svetih pomagača i svetog Roka da vas sačuva sigurnima od korona virusa i svakoga drugoga zla. Neka Bog blagoslovi vas i vaše domove!