četvrtak, 28. lipnja 2018.

Zašto katolici trebaju izbjegavati 'brzu hranu'



Bog je mogao izabrati ne stvoriti hranu. Mogao je stvoriti čovjeka na takav način da on ne treba jesti da bi preživio. Ali u svojoj beskrajnoj mudrosti, Bog ga je stvorio da treba. 

Budući da se Božja veličnastvenost najbolje vidi u raznolikosti, postoje tisuće namirnica različitih tekstura, boja i okusa koje sadrže različite nutrijente, vitamine i minerale u kojima čovjek može uživati. 

Djeca, a možda i dosta odraslih možda će biti šokirani kada nauče da hrana ne dolazi iz trgovine. Ona dolazi iz zemlje. Za kaznu za istočni grijeh, čovjek mora raditi na zemlji u znoju lica svoga, nekada mjesecima, da bi došao do onoga što održava njegov zemaljski život. 

Kako bi to moglo drugačije i biti? Sve što je dobro za čovjeka traži strpljenje i pripremu. 

Božji plan za hranu

Hrana se spominje puno puta u Starom zavjetu i za vrijeme Kristovog života, kojega se često sreće dok naučava i oslanja se na stol. Pripremanje obroka, kao što je to radila Marta u Ivanu 12,2, je nešto na što nas Bog podsjeća da je dobro i sveto. 

Bog je uzdigao određenu hranu iznad drugih – riba i kruh (i piće vino) su najočitiji primjeri. Kao cjelovite namirnice  koje sadržavaju većinu onoga što čovjeku treba da bi njegovo tijelo primjereno funkcioniralo, kruh, riba i vino služe čovjeku kao podsjetnik da se suzdržava od onoga što je nezdravo i da jede ono što je za njega dobro. 

Bog je odredio da čovjekov odnos s hranom bude naporan, slično kao što njegov nadnaravni život traži veliki trud. Na primjer, brokoli, šparoge i druga 'zelenjava' ne privlače čovjeka jer nisu najukusnije. Ne traže li one i malo žrtve da ih se pojede? Nisu li one možda i oblik lagane pokore koju dopušta Bog u zamjenu za zdrav i dug život? 

Jedenje između obroka i jedenje u osami nisu aktivnosti koje su zapisane da ih je Krist ikada radio. Drugim riječima, naš Gospodin nam npr. nije nikada dao primjer za grickanje između obroka. 

Hrana treba održavati život i ne treba se jesti iz čistog užitka, jer to lako može voditi u proždrljivost i idolatriju. 

Općenito gledajući, čini se da je Božji plan u vezi hrane ovakav: Svi ljudi moraju jesti. Hrana dolazi iz zemlje i traži rad na njoj da bi se uzgojila i pripremila za konzumaciju. Određena hrana ima Božju naklonost. Neke namirnice štete tijelu, iako su često one najukusnije i teško im je odoljeti. Hrana je sredstvo za neki cilj, treba je jesti s u društvu s drugima i nije sama sebi svrha. 

Opasnosti 'Brze hrane'

Industrija 'brze hrane' napada svaki pojedini aspekt Božjeg plana u vezi hrane. 

Za početak, brza hrana nije prava (odnosno prirodna) hrana. Ona sadrži nenormalne količine šećera, soli, konzervansa, kalorija i nezdravih masnoća. 

Brza hrana je smrznuta, putovala je tisuće kilometara, pripremljena je u mikrovalnoj pećnici, duboko pržena i pripremljena u sekundama. Visoki tlak, začepljene arterije, pretilost, problemi sa srcem i probavni problemi samo su neki od njezinih najgorih popratnih učinaka. 

Često je pripremaju radnici koji zarađuju nepravedno male plaće, a 'obroke' brze hrane često prate pića u konzervi u koje je dodan kukuruzni sirup s visokim udjelom fruktoze za koji neka istraživanja pokazuju da uzrokuje rak.

Otrov slabe potencije kao da je dobar opis za puno toga što danas prolazi kao brza hrana. 

Uz to što ne sadrži hranjive sastoje, brza hrana se uglavnom ne konzumira s drugima već kad si sam. Ona je namjenjena za 'čovjeka u pokretu', da se pojede na brzinu za vrijeme pauze za ručak na njegovom poslu od zore do sumraka. 

Daleko od toga da obnavlja potrebe njegovog tijela, brza hrana remeti probavne procese u svega nekoliko minuta. 

Neprirodan poredak 

Životinje koje podržavaju taj sustav brze hrane nikako se ne uzgajaju u skladu s Božjim planom. U njih se pumpaju hormoni tako da mogu narasti neprirodno brzo, a te genetski modificirane životinje su prije mutanti koje je čovjek stvorio negoli Božja stvorenja. 

Gornji sloj uništavaju arogantne korporacije koje smatraju da Božji raspored za rast biljaka i životinja nije dovoljno brz. Špricaju štetne herbicide i pesticide po Božjoj zelenoj zemlji, ostavljajući je nesposobnom donijeti plod, poput muža koji je baš napravio vazektomiju. 

Na svaki način, brza hrana predstavlja paralelnu, oholu piramidu hrane koja pljuje u lice Božjem planu za prehranu. To je liberalizam primjenjen na hranu. 

Mnogi 'restorani' brze hrane otvoreni su 24 sata na dan, 365 dana u godini i traže da njihovi zaposlenici crnče i nedjeljom, Uskrsom, za Božić i druge obvezne blagdane. Prvi čas, šesti čas i povečerje zamijenjeni su 'liturgijskim kalendarom' ekonomskog liberalizma – 'jutarnja prometna gužva', 'gužva za ručak' i 'kasni ručak'. 

Katolici se zaista moraju zapitati: „Da Krist danas hoda među nama, bi li On jeo u McDonaldsu ili Burger Kingu?“ 

Brza hrana je poput neograničenih telefonskih podataka plus kalorije, ne traži nikakvu žrtvu, nepraktičnost i trpljenje. Sve što naši okusni pupoljci žele – pizze, tacose, burgere, pomfrit – naši okusni pupoljci i dobivaju. Dok je Bog odvojio noć od dana, brza hrana ih ujedinjuje pod 'menijem za dolar' u svaki sat u danu. 

Namjerno dodana sol, ulja i sastojci koje je teško izgovoriti daju brzoj hrani potreban okus da bi zavela čovjeka da dođe po još, čineći ga robom svoga trbuha dok postaje neprepoznatljiv od svog starog ja, koji je donedavno bio barem petnaest kila lakši i imao dulji očekivani vijek. 

Šteta obiteljskom životu

Brza hrana, koja se oslanja na automobil za svoju zaradu, sklona je razoriti obiteljski život. Ona pruža jastuk za gradski život ovisan o gorivu, koja izolira osobu od nepraktičnosti i ohrabruje je na luksuz – klimu, kabelsku TV, jacuzzi kade, itd. Zaboravljanje kreposti strpljivosti i trpljenja su obilježja malograđanskog života.

Umjesto da se uživa u večeri koju je pripremila vjerna i poslušna žena, brza hrana vam servira obrok ne na tanjuru već u smeđoj papirnatoj vrećici, pripremljenu ne s ljubavlju, već s onim najkapitalističkijim pojmom: 'efikasnošću'. 

Umjesto razgovora o aktivnostima proteklog dana s onima koji su vam povjereni na brigu, brza hrana ohrabruje muža da jede u osamljenosti svog terenca i odbaci tradiciju pripremanja hrane, ponekad satima, prema 'bakinom receptu' zajedno s obitelji. 

Jesti ili ne jesti?

Dok Božji plan za prehranu uključuje rad na zemlji, brza hrana stvara hranu mehaniziranim procesima u laboratorijima s umjetnim sastojcima na kemijski tretiranom tlu, uništavajući pritom zemljino bogatstvo. 

Gdje se Krist oslanja na stol s drugima i koristi obroke kao priliku da podučava o vjeri, brza hrana ohrabruje konzumaciju na brzinu pripremljene hrane u osami što je prije moguće. 

Dok je pripremanje obroka povijesno radila draga supruga, brza hrana se oslanja na strance koji pripremaju u mikrovalnoj namirnice koje potiču pretilost za male plaće svakog dana u tjednu, 24 sata na dan. 

Dok je katoličanstvo pozivalo djecu Božju da poste i suzdržavaju se od određenih namirnica, brza hrana vam govori da zadovoljite svoje žudnje, kakve god one bile. 

Vjerni katolici moraju se oduprijeti neprirodnom sustavu brze hrane kojega je stvorio moderni čovjek. Što je više moguće, katolici trebaju izbjegavati brzu hranu i prema tome popraviti svoje prehrambene navike s tim u skladu. Trebaju težiti tome da i sami imaju svoj vrt i da pripremaju obroke kod kuće sa svojim obiteljima, znajući da je lažnu industriju brze hrane postavio arogantni bezbožnik koji radi na svaki način protivno Božjem planu za prehranu. 

Izvor

subota, 23. lipnja 2018.

Predbračni intimni odnosi su smrtni grijeh


Predbračni intimni odnosi su smrtni grijeh: moramo inzistirati da je pokajanje jedini način za spasenje 

Živimo u vrijeme kada mnogi nazivaju dobrim ili 'ničim strašnim' ono što Bog zove grješnim. To je pogotovo istinito u području seksualnosti, gdje čitavi sektori našeg društva ne samo da toleriraju već i slave seksualne prakse koje Sveto Pismo naziva ozbiljno grješnim, a koje vode u pakao ako se ne pokaje za njih. Bludni (predbračni intimni odnosi) i homoseksualni čini ne mogu se smatrati prihvatljivima ni za kojeg katolika ili osobu koja iskreno prihvaća Sveto Pismo kao Riječ Božju. A čak i za one koji ne dijele našu vjeru, za bludne i homoseksualne čine jasno se može vidjeti da uzrokuju veliku štetu na način na koji šire ozbiljne zaraze i bolesti, uništavaju brak i obitelj, vode do abortusa, a djecu koja prežive abortuse osuđuju na samohrane majke, odsutne očeve i nedostatak najboljeg okruženja koje zaslužuju.

Danas se želim usredotočiti na strašan i smrtni grijeh bluda i predstaviti jasno biblijsko učenje protiv njega. Nažalost, mnogi katolici kažu kako su njihove propovjedaonice i škole nijemi oko tih problema. Nadam se da će današnji post odjeknuti kao biblijska truba poziva na čistoću koji neće biti nejasan oko grješnosti intimnih odnosa prije braka. Biblija je oko toga jasna: preljubnici neće naslijediti kraljevstvo Božje. Odnosno drugim riječima, blud je smrtni grijeh i oni koji se za njega ne pokaju ići će u pakao. 

Uobičajeni uvjeti za smrtni grijeh vrijede (ozbiljna stvar (što blud jest), puna svijest i potpuno pristajanje volje). Ne smijemo, međutim, olako zaključiti da su ti uvjeti rijetko ispunjeni. Ja sam upoznao mnoge parove koji se pripremaju za brak koji su bili seksualno aktivni i koji se nikada ne bi začudili što bih ih radi toga ukorio. Oni su znali da je to pogrešno. Božji glas još uvijek odzvanja u njihovim savjestima. A što se tiče pristanka volje, može se priznati da neki padnu u ponekom trenutku slabosti. Ali redovito bludničenje, bez poduzimanja određenih mjera da bi se ono spriječilo, nije 'slabost'. Ono je zanemarivanje razboritosti i zdravog razuma. 

Nalazimo se u grješno zbunjenom kulturnom okruženju u kojem mnogi slave ili se nimalo ne trude izbjegavati ono što Bog naziva teškim grijehom. Crkvi nedostaje jasnoće i propovjedaonice i škole često su nijemi. Takav muk naveo je i same roditelje da zašute. A šutnju su mladi shvatili kao odobravanje. 

Ali blud se ne može odobriti. On je grješan i može isključiti mnoge neraskajane grješnike iz Raja. Naša ljubav prema dušama mora nas prisiliti na jasnoću u vezi teške grješnosti predbračnih odnosa i zajedničnog življenja izvan braka. 

Usmjerimo sada našu pažnju na biblijske tekstove: 

Sljedeći citati uzeti su iz Novog Zavjeta koji jasno osuđuju blud i druge nečiste čine. Ponavljam, blud je najčešća biblijska riječ za predbračne odnose. Ozbiljnost i jasnoća takvih osuda pomažu nam da shvatimo stvar ozbiljno i da ih izbjegavamo na sigurnoj udaljenosti. Međutim, osuda se ne smije vidjeti odvojeno od Božjeg milosrđa, koji nikad ne propušta oprostiti onima koji Mu dođu ponizna i raskajana srca. Bog mrzi grijeh, ali ljubi grješnika i pun je milosrđa i suosjećanja za njih. Ali tom milosrđu mora se pristupiti kroz pokajanje. 

S tim na umu, pročitajte sljedeća poglavlja iz Novog Zajveta, koji osuđuju blud i druge vrste seksualne nečistoće: 

DA POSTOJI RECEPT ZA OPĆENITU SEKSUALNU ČISTOĆU: Što se tiče bludnosti i svake vrste nečistoće ili lakomosti, neka se i ne spominju među vama, kao što se pristoji svetima! Ni sramne riječi ni ludi razgovori, ni nepristojne šale – što sve nije bilo na mjestu – već radije zahvaljivanje! Jer ovo znajte dobro, nijedan bludnik, nijedan bestidnik, nijedan lakomac – to jest idolopoklonik – nema dijela u Kristovu i Božjem kraljevstvu! (Efežanima 5:3-7).

DA SU NERASKAJANI BLUDNICI ISKLJUČENI IZ KRALJEVSTVA: 1. Tada onaj koji sjedi na prijestolju reče: „Evo sve činim novo“, i nadoda: „Piši: Ove su riječi vjerodostojne i istinite!“ Zatim reče: „Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Ja ću žednome dati na dar iz izvora vode života. Pobjednik će baštiniti ovo Ja ću mu biti Bog, a on će mi biti sin. Što se tiče kukavica, otpadnika, odurnih stvorenja, ubojica, bludnika, vračara, idolopoklonika i svih lažaca, njihov je dio u jezeru, koje gori ognjem i sumporom. To je druga smrt!“ (Otkrivenje 21:5-8)

2. "Blago onima koji peru svoje haljine, da imadnu pravo na stablo života i da uđu u grad na vrata! Van psi i vračari, bludnici i ubojice, idolopoklonici i svi koji ljube i govore laž! Ja, Isus, poslah svog anđela da vam to posvjedoči po Crkvama.“ (Otk. 22:14-16).

3. Nijedan bludnik, nijedan bestidnik, nijedan lakomac – to jest idolopoklonik – nema dijela u Kristovu i Božjem kraljevstvu! (Ef. 5:5).

4.  Unaprijed vas upozoravam – kako sam i prije upozorio – Oni, koji takvo što čine, neće baštiniti kraljevstva Božjeg.  (Gal 5:21)

DA GRIJESI TIJELA LOME DUH U NAMA: Zato velim: Živite prema Duhu, pa nećete ugađati tjelesnoj požudi, jer tijelo žudi protiv duha, a duh protiv tijela. To se jedno drugome protivi, te ne možete činiti što biste htjeli. Ali pustite li Duhu, da vas vodi, niste pod Zakonom. Očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžba, spletke, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i tima slično. Unaprijed vas upozoravam – kako sam i prije upozorio – Oni, koji takvo što čine, neće baštiniti kraljevstva Božjeg.   (Galaćanima 5:16-21)

DA SE ČAK I ČISTOĆA NAŠEG MISAONOG ŽIVOTA PROSUĐUJE: 1. Čuli ste da je rečeno starima: „Ne čini preljuba!“ A ja vam kažem da je svaki, koji s požudom pogleda ženu, već u svom srcu s njim učinio preljub. Ako te tvoje desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe, jer ti je bolje da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te tvoja desna ruka sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe, jer ti je bolje da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. (Matej 5:27-30).

2. Iz srca naime dolaze zle misli, ubojstva, preljubi, bludnost, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To zanečisti čovjeka. (Matej 15:19-20).

3. Ono što izlazi iz čovjeka, to zanečisti čovjeka, jer iz nutrine ljudskog srca izlaze: zle misli, razne vrste bluda, krađe, umorstva, preljubi, lakomstvo, opačine, lukavstvo, razuzdanost, zavist, psovka, oholost, bezumlje. Sva ta zla izlaze iznutra i zanečiste čovjeka. (Marko 7:21).

DA JE SEKSUALNA NEČISTOĆA OBLIK SVJETOVNOSTI I IDOLATRIJE: Umrtvite dakle, sve ono što je zemaljsko u vama: bludnost, nečistoću, požudu, zle želje i lakomstvo – to je idolopoklonstvo – zbog kojih dolazi srdžba Božja na sinove neposluha. (Kološanima 3:5-6).

DA NAŠA TIJELA NISU NAŠA VLASTITA DA ČINIMO S NJIMA JEDNOSTAVNO ŠTO NAM SE SVIĐA: Zar ne znate da nepravedni neće baštiniti kraljevstva Božjeg? Ne zavaravajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni oskvrnitelji dječaka, ni lopovi, ni lakomci, ni pijanice, ni klevetnici, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjeg. Vi ste neki takvi bili. Ali se opraste i posvetiste i opravdaste imenom našega Gospodina Isusa Krista i Duhom našega Boga... Ne znate li da su vaša tjelesa Kristovi udovi? Hoću li otkinuti Kristove udove i učiniti ih udovima bludnice? Nipošto! Ili ne znate da onaj koji se s bludnicom združi, s njom biva jedno tijelo, jer se veli: „I dvoje će biti jedno tijelo.“ A tko se združi s Gospodinom, s njim je jedan duh. Bježite od bludnosti! Svaki (drugi) grijeh koji čovjek učini, izvan je tijela, ali bludnik griješi protiv svojega tijela. Ili zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji je u vama i kojeg imate od Boga? Ne pripadate sami sebi. Skupo ste otkupljeni. Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom! (I Korinćanima 6:9-11, 15-20)

DA POZIV NA KRŠĆANSKU ČISTOĆU NIJE PUKI LJUDSKI IZBOR. TO JE OD BOGA OBJAVLJENA ISTINA. OSIM TOGA, SEKSUALNI GRIJEH JE OBLIK NEPRAVDE: Na koncu, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu, da prema od nas primljenim uputama – prema kojima već i živite – kako treba živjeti i ugađati Bogu, sve više napredujete. Bez dvojbe znate koje smo vam zapovijedi dali u ime Gospodina Isusa. Volja je Božja vaše posvećenje: da izbjegavate bludnost, da svaki od vas zna čuvati svoje tijelo u svetosti i časti, a ne u pohotnim strastima poput pogana, koji ne poznaju Boga; da nitko u toj stvari ne griješi i ne zavarava svog brata, jer Gospodin osvećuje to sve, kako smo vam i prije rekli i posvjedočili. Bog nas uistinu nije pozvao na nečistoću, nego na svetost. Stoga, tko to odbacuje, ne odbacuje čovjeka nego Boga, koji vam daje svoga Duha Svetoga. (I Solunjanima 4:1-8)

DA SE BLUDNOST I DRUGI SEKSUALNI GRIJESI BROJE MEĐU TEŽE GRIJEHE: Zbilja znamo, da je Zakon dobar za onoga tko se njime propisno služi, a zna, da Zakon nije tu za pravednika, nego za zločince i buntovnike, za bezbožnike, i grješnike, za bezvjernike i skvrnitelje svetinja, za ocoubojice i majkoubojice, za ubojice i bludnike, za oskvrnitelje dječaka i trgovce ljudima, za lašce i krivokletnike, i za sve drugo što je protivno zdravu nauku, suglasnu s evanđeljem slave blaženoga Boga, koje je meni povjereno. (I Timoteju 1:8-11)

DA BLUDNICI I PRELJUBNICI OBEČAŠĆUJU BRAK: Ženidba neka bude u časti kod sviju, a bračna postelja neokaljana, jer će bludnicima i preljubnicima suditi Bog! (Hebrejima 13:4)

Stoga nemojte se dati zavarati. Blud je težak grijeh. On je smrtni grijeh. On je grijeh koji isključuje iz Raja one koji se za njega ne pokaju. On vrijeđa Boga, šteti djeci i obitelji, širi zaraze i bolesti, potiče abortuse, nepravda je protiv djece i društva, obečašćuje brak i zaslužuje teške kazne, kao što kaže Riječ Božja. 

Ne očajavajte za Božjim milosrđem, nego se pokajte. Milosrđe se postiže samo pokajanjem. Više ništa ne trebamo govoriti. Pogrešno je, jako pogrešno, bludničiti. Odmah se pokajte i ne odlažite više ni časa. 

nedjelja, 3. lipnja 2018.

Katolik i njegova domovina



Kako je lijep izraz: „Moja rodna zemlja! Moja očevina!“ Na taj zvuk srce radosnije kuca, krv brže teče žilama. Ljubav prema svojoj zemlji je prirođeni osjećaj, a njegov nedostatak nešto neprirodno i nešto što se, na sreću, rijetko susreće. 

Štoviše, pravo domoljublje i ljubav prema religiji idu ruku pod ruku. Sjetite se Makabejaca. Njihov jedini razlog pribjegavanja oružju je bio taj, što su bili odlučni u tome da ne žele vidjeti da njihove oltare oskvrnu grješne ruke.

Ali, neki prigovaraju, potrebni su velika hrabrost i snaga da bi se služilo svojoj zemlji; religija, pak, ulijeva u glavu krotkost i prepuštanje; stoga religija čini ljude kukavičkima i slabima. 

Tu zamjerku davali su čak i pogani u vrijeme Krista i njegovih apostola, ali je li ona opravdana? Je li ona istinita? Zasigurno ne. Zar bezbrojni mučenici Katoličke religije ne dokazuju da ona ne proizvodi slabiće, već da sveti standard Križa dodijeljuje veću postojanost nego što to može ijedan drugi standard? 

Jesu li to bile slabost i kukavičluk koji su uzrokovali da sveti Ambrozije zabrani caru Teodoziju ući u svetište Božje? Jesu li to bili kukavičluk i strah koji su potaknuli svetog Lava Papu da se susretne s kraljem Huna pred utvrđenim gradom Rimom i navede ga na povlačenje? Ili, nije li to možda bila hrabrost najvišeg stupnja koja je navela svetog Ulriha Augsburškog da se suprotstavi svom snagom Mađarima koji su pometali sve pred sobom kao poplava? Istina je da Katolička vjera ne čini ljude slabima, kukavicama i ravnodušnima, već da to rade nevjera i materijalizam. Jer kako može onaj koji ne poznaje više vrijednosti od onih samo materijalnih – biti spreman riskirati svoj život i ud za svoju zemlju?
Tako religija – naša sveta vjera – osposobljava muškarce, prije svega, da provedu u praksu moto koji je upisan na stjegove mnogih vojski:

„Oko, srce i ruka za našu Očevinu!“

Oko za očevinu! Ali da bi ono zaista bilo korisno, oko – mislim na oko uma – mora biti sposobno vidjeti i primijetiti što je najbolje i najkorisnije za domovinu. A u je mnogim slučajevima kod ljudi vid zamagljen sebičnim interesima, egoizmom i pripadnošću stranci. To je rak koji danas napada sve veći broj civiliziranih naroda; toliki građani, a među njima i oni koji vladaju, imaju oči zamagljene sebičnošću i pripadnošću stranci. Stoga se javlja nepoštivanje svetih prava; poglavito besramno posezanje sekularne moći u područje crkve. Stoga nam treba slobodno, širom otvoreno, bistro oko za domovinu! A samo religija može dati tu slobodu i jasnoću vida; jer samo ona podučava ljude da poštuju i brinu o pravima drugih; samo njezinim svjetlom građanin može vidjeti što zaista promiče dobrobit njegove zemlje.

Srce za očevinu – to znači privrženost srca. A ta ljubav mora biti neodvojivo povezana s religijom. Već sam rekao i iskustvo stalno potvrđuje moju tvrdnju, da će ljubav prema domovini biti to jača, trajnija, požrtvovnija i djelotvornija, što je čvršća vjera.

Jer ta vjera, to religijsko uvjerenje, čini ljude revnima i entuzijastičnima za dobro svoje zemlje. Čini ih spremnima, ako je potrebno, da se bore i umru za svoju rodnu zemlju, da joj pomognu svim svojim snagama. To je priznao i njemački car, Vilijam II. kada je rekao: „Nitko ne može biti dobar vojnik ako nije i dobar kršćanin.“ 

Na kraju, ruka za očevinu! To mora biti snažna, vjerna ruka, ruka koja može i koja hoće sebe upregnuti svom snagom u moćnoj obrani očevine. 

Što je jačalo ruku heroja, što ih je učinilo tako hrabrima? Bila je to naša sveta religija, naša Katolička vjera. A daje li nam povijest divniji primjer domoljublja od onog herojske djevojke iz Orleansa? U njezinom slučaju ljubav prema Bogu i ljubav prema domovini sigurno su bile najintimnije povezane. Sveta Ivana Orleanska bila je uvjerena da Bog, Vječna Pravda, gleda sa sažaljenjem na njezinu potlačenu očevinu i da je pozvana odozgor da oslobodi svoju zemlju. Zato je bila tako neustrašiva i hrabra, smiona, neumorna, ustrajna i na kraju pobjednička.

Cijeniš li, stoga, moj dragi mladi prijatelju, visoko svoju svetu katoličku religiju, ispunjavaš li vjerno sve dužnosti koje ti ona nameće, uređuješ li život prema njezinim zakonima? Onda ćeš imati na pravi način i oko, srce i ruku za svoju domovinu!

Velečasni Francis Xavier Lasance - knjiga "Vodič za mladiće" - str. 133. – 136.