Pobožnost krunice ima ogromnu snagu i smisao. Ona ne uključuje samo emocije, već je ozbiljna i puna promišljanja. Njome se izgrađuje duhovni život katolika kao čvrsta i sjajna građevina izvjesnosti.
Da bismo u potpunosti razumjeli vrijednost pobožnosti prema svetoj Krunici, ispitajmo je pobliže.
Nakon što ju je sveti Dominik Guzman primio izravno od Gospe, pobožnost Krunice brzo se proširila Crkvom, prelazeći okvire dominikanskog reda i postajući obilježje mnogih drugih redova koji su je počeli nositi na svojim pojasevima.
Bilo je vremena kada je svaki katolik obično nosio krunicu sa sobom, ne samo kao predmet za brojanje molitva Zdravomarija, već kao instrument za privlačenje Božjih blagoslova.
Molitva koja nas intimno sjedinjuje s Bogom
Što je krunica?
Ukratko, to je skladba razmatranja o životu Gospodina našega Isusa Krista i Njegove Blažene Majke, u kombinaciji s vokalnim molitvama. Ova kombinacija vokalne i mentalne molitve je doista predivna jer dok se molba izgovara usnama, um se koncentrira na određeni detalj.
Time čovjek čini sve što može u nadnaravnom redu: svojim se nakanama sjedinjuje s onim što njegove usne izgovaraju, a svojim se umom prepušta onome o čemu razmišlja njegov duh.
U ovom obliku molitve čovjek se prisno sjedinjuje s Bogom, tim više što se to sjedinjenje ostvaruje po Mariji, Posrednici svih milosti.
Netko bi se mogao zapitati: „Kakav je smisao uglas moliti se Gospi dok razmatramo o nečem drugom? Zar ne može nešto jednostavnije? Ne bi li bilo lakše najprije razmatrati, a zatim izmoliti deset Zdravo Marija?”
Odgovor je vrlo jednostavan. Svaka tajna sadrži, u svojim pojedinostima, beskrajne uzvišenosti koje naš jadni duh nastoji dokučiti... Da bismo to mogli učiniti što savršenije, potrebna nam je pomoć Božje milosti, a ta nam je milost dana preko Gospine pomoći. Ukratko, izgovaramo Zdravo Marijo kako bismo zamolili Blaženu Djevicu da nam izmoli milosti potrebne za dobro razmatranje.
Snažna i ozbiljna pobožnost, puna promišljanja
U Krunici otkrivamo mala, ali dragocjena teološka blaga koja je čine remek-djelom katoličke duhovnosti i nauka.
Ova pobožnost ima ogromnu snagu i značaj. Ne uključuje samo emocije; naprotiv, ozbiljna je, promišljena, s čvrstim temeljima. Njime se izgrađuje duhovni život katoličkog čovjeka kao čvrsta i sjajna građevina uvida i pouzdanosti.
Štoviše, razmišljanje o otajstvima života našega Gospodina i Njegove Majke daje vjernicima mogućnost primanja milosti koje se odnose na događaj o kojemu razmišljaju.
Razmotrimo li bezbrojne milosti koje Presveta Marija dijeli molitvom svete Krunice, vidimo u tome nešto što je čini nadmoćnijom od ostalih čina marijanske pobožnosti. E sada, zašto je to tako?
Prije svega, vrijedi istaknuti da Gospa, kao uzvišena Kraljica, ima pravo odabrati svoje sklonosti! A željela je tu pobožnost uzdići iznad svih ostalih, dijeleći vrlo posebne milosti molitvom svete Krunice.
Odluka da se svakodnevno moli krunica
Jedan događaj iz života svetog Alfonza Marije de Liguorija pokazuje nam da je krunica, osobito tijekom velike borbe, zalog pobjede.
Dok je sveca u invalidskim kolicima vodio hodnicima samostana brat iz njegova reda, upitao je jesu li izmolili cijelu Krunicu. Brat je odgovorio:
"Ne sjećam se."
“Pomolimo se, dakle,” rekao je sveti Alfonz.
“Ali ti si umoran! Kakva je šteta da se danas ne moli Krunica?”
"Bojim se za svoje vječno spasenje ako je zanemarim izmoliti makar samo jedan dan."
Upravo tako trebamo misliti i osjećati: Krunica je veliko jamstvo naše konačne ustrajnosti. Moramo moliti Presvetu Djevicu za milost da je molimo svaki dan našeg života.
Nikada je nemojmo napustiti!
Krunica je molitva jakih, molitva ratnika, jer ima toliku učinkovitost da čini da zlo uzmiče, a dobro napreduje. Ona veže vjernike uz Gospu i tjera đavla koji je mrzi i boji je se.
Onima koji su u iskušenju dajem ovu preporuku: držite krunicu! Ali fizički je držite, nikad je ne puštajte.
Čak i dok spavate, pokušajte držati krunicu pri ruci, tako da je možete osjetiti uza se. A ako se bojite da će pasti na pod – jer prema tome moramo postupati s punim poštovanjem – objesite je oko vrata ili stavite u džep.
“Želio bih uskrsnuti s krunicom u rukama”
Kada se naše ruke više neće moći otvoriti ili zatvoriti, i kada će ih pokretati drugi koji nam pomažu, neka nam u posljednjem molitvenom položaju bude krunica isprepletena među prstima, tako da kada se dogodi uskrsnuće mrtvih i naša tijela budu vraćena u život, sveta krunica bude tu u našim oživljenim prstima.
Nadam se da će, u trenutku kada su svi pravednici pozvani na uskrsnuće, moj prvi pobožni poljubac pasti na krunicu koju nalazim u svojim rukama.
Evo, dakle, prijedloga za nakon uskrsnuća. Nikada nisam čuo za neki sličan savjet ili dogovor vezan za taj trenutak, ali ja predlažem jedan. Kad svi uskrsnemo iz mrtvih, usred sjaja posljednjeg suda, podsjetimo se: "Imali smo dogovor." I tada poljubimo krunicu!
Plinio Corrêa de Oliveira
