Ljubljenje (2. dio)

(Prvi dio teksta pročitajte ovdje)

Kako da djevojka odbije muškarčev zahtjev za povlasticama (kod hodanja, izlaženja) i svejedno zadrži njegovu pažnju?

Važno je biti u doticaju s katoličkim momcima. Bojiš se same pomisli da postaneš vječni član kluba za neudane dame. Ali zbog problema zalutalih ruku i svoje vlastite politike „ruke gore“, momci više ne žele s tobom izlaziti. Još nisi našla prikladan i djelotvoran odgovor na gore postavljeno pitanje.

Nije lako odgovoriti na to pitanje. Lako je reći što djevojka ne smije učiniti. Ona ne smije nikad učiniti nešto je griješno ili dozovoliti da joj se učini nešto što bi je učinilo suučesnikom u tuđem grijehu. Grijeh je najveće zlo na svijetu; i ni za što na cijelom svijetu niti za sve na ovom svijetu ne smije počiniti grijeh.

Djevojka ne smije činiti ono što tolike djevojke danas čine u ovom ludom svijetu – ona ne smije žrtvovati svoju ženstvenost zato da bi zadobila i zadržala muškarca.

Bez da bude licemjerna i izvještačena, djevojka može imati naviku biti kreposna. S tom navikom kreposti ona će otjerati pokušaje, odbiti ljubljenje i maženje, i sve drugo što je potrebno, dobronamjerno i s ukusom. Ona će postaviti standarde za momke koje poznaje; i ako ne žele poštivati te standarde, ona će smatrati srećom što ih se riješila i ako takvi odu negdje drugdje. Ona će znati da je do djevojke da postavi granicu gdje momak mora stati. Čedna djevojka će znati držati potrebnu distancu ako ona to želi. Ona zna „da ništa ne može učiniti ženu cjenjenijom kod suprotnog spola od čistoće.“ Ona nikada neće raditi kompromise. I ako je momak vrijedan poznavanja, on će prihvatiti njezine visoke standarde s poštovanjem i divljenjem.

Na primjer, momak s kojim si izašla tri ili četiri puta ne dijeli tvoje osjećaje. Ti si savršeno u pravu što odbijaš ljubljenje, čak i ako on naporno inzistira. Reci „ne“ i ostani pri tome. Što se tiče druženja u parkiranom autu ili sunčanja na plaži, takve stvari su tabu, bez obzira je li on jedan jedini ili nije. 

Osjećaji i strasti su kao iskre u nama. Uznemiri ih i možeš se opeći. Također, kada je nešto lako dobiti, njezina vrijednost pada i privlačnost nestaje. Kada su djevojčini poljupci besplatni, ona riskira izgubiti ne samo svoj dobar ugled, već i svoj šarm i privlačnost. Ako momak zahtijeva “maženje“ kao dio svog izlaska, on pokazuje da te nimalo ne poštuje. Ti si mu samo igračka. Onda on zasigurno nije vrijedan hodanja, zar ne?
Tako da se nemoj vezati za takve osobe čak i ako to znači da dugo nećeš ići na sljedeći sastanak. Puno je bolje biti popularan kod Boga nego kod ljudi, jer Božja je ljubav istinita i vječna, uz obećanje vječne nagrade i sreće. Ostani na „prijestolju čiste ženstvenosti“ gdje te je Bog stavio i ignoriraj tehnike modernog hodanja. Sjeti se da su čistoća i integritet najvrijednija imovina jedne djevojke. Budi časna djevojka, i jednog ćeš dana izlaziti s vrlo posebnim mladićem. Poput drugih, i on će te pitati za poljubac – kao što to radi većina mladića – da bi saznao kakva si vrsta djevojke. Kada odbiješ, taj mladić će prihvatiti tvoju odluku bez pitanja i rasprave, i u svojem srcu će reći: „To je djevojka kakvu sam tražio, nekog na koga mogu biti ponosan. Lijepa za oči, ali ne i laka.“ On će te poštivati i naučiti voljeti zbog onoga što jesi. I otkrit ćeš da dijelite iste osjećaje, i bit će ti drago što si čuvala svoje malo „blago“ samo za njega.

Pretpostavimo da ti ovaj savjet ne pomaže i da se bojiš da ne samo da nećeš uskoro ići na sastanke već da nikad više nećeš ići na njih i da ne vjeruješ da ćeš sresti posebnog mladića. No, dobro. Zapamti da je Božja ljubav vječna. Vjerojatno ćeš puno više toga izbjeći nego propustiti. Što god uradila, nemoj se prilagoditi idejama modernog hodanja samo zato da bi našla i zadržala dečka i kao rezultat, pala jako nisko sa svog prijestolja i dozvolila da budeš pregažena i počiniš grijeh.

Budući da smo spomenuli da je grijeh najveće zlo na svijetu, bilo bi dobro dodati citat iz upečatljivog poglavlja Newmanove Apologije: „Katolička Crkva drži da je bolje da sunce i mjesec padnu s nebesa, da zemlja propadne, i da milijuni ljudi na njoj umru od gladi u najgoroj agoniji, što se tiče vremenskih patnji, nego da jedna duša bude izgubljena počinivši jedan laki grijeh, rekla svijesno jednu laž ili ukrala jedan novčić bez opravdanja.“

Ali ono što želiš znati, i ono što mnoge djevojke žele znati, jest kako možeš, usprkos svojim odbijanjima, zadržati njegovu pažnju.

Najsigurniji način kako zadržati njegovu pažnju, kao što sam već rekao je da odbiješ pristati na ustupke. Ako ga to ne privuče, onda je dobro da ga se riješiš.

Kao dodatak prvom zahtjevu, sljedeće sugestije mogu biti od pomoći:

1.     Budite šarmantne i ugodne, pametne i dobro odjevene kad god je to moguće, bistre i privlačne. Učinite krepost privlačnom i same sebe ukrasite njome. Svatko zna iz gorkog iskustva da je potrebna velika hrabrost da bismo bili dosljedno dobri. Svi se dive krepostima jer su one u svojoj biti vrijedne divljenja.

2.   Muškarci su uglavnom manje spremni na brak od žena. Zbog toga, tako kažu, postoji više katoličkih neženja nego katoličkih usidjelica. Zato, budući da većinu brakova inicira djevojka, kada upoznaš dobrog katolika za kojeg bi se voljela udati, radi na tome taktično, inteligentno i kreposno tako da ga zainteresiraš i, nakon što si sigurna da je on muškarac za tebe, da ga suptilno nagovoriš da on povjeruje da se želi za tebe oženiti. S čednim i šarmantnim ženskim trikovima ga potakni da te zaprosi. Nemoj čekati na to da muškarac poduzme sve korake. Koristi odobrene i nevine vještine kojima se može zadobiti njegov interes. Činite prirodne i prikladne uvode za brak.

3.      Budite dobra slušateljica. Muškarac želi dobru publiku. Umjesto da previše pričate o vlastitim interesima, slušajte ga sa simpatijom, interesom, razumijevanjem. Ohrabrite ga da priča o svojim planovima, ambicijama, borbama. Neka osjeća da kod vas uvijek može dobiti ohrabrenje i poticaj u suočavanju sa svijetom. Muškarac želi da je njegova buduća žena dobra slušateljica, umirujući utjecaj, središte spokoja, inspiracija, publika.

4.      Povremeno pozovite mladića u svoj dom, u svoju obitelj i zabavite ga tu večer; neka vidi vaš dom i neka vidi da možete i njegov dom učiniti središtem mira. Skuhajte mu dobar obrok i služite mu u svom domu; očekivat će da ćete mu pripremati dobre obroke nakon što se oženite. Neka vidi i kako ste divno prirodni i dobri prema svojim roditeljima i kako ste uredni i kada niste posve uređeni za van.

5.      Idite s njim na mjesta na koja on voli odlaziti i činite stvari koje on voli raditi. Nemojte biti sebični. Zaboravite na svoje prioritete. Nemojte inzistirati da idete na ona mjesta gdje on ne želi ili činite stvari koje on ne želi. Pažljivo i razborito pazite da ne potroši previše vremena i novca na vas. No ipak, određena velikodušnost prema djevojci s kojom izlazi je dobra garancija za njegovu velikodušnost prema ženi s kojom će se oženiti.

6.   Zajedno radite stvari: šećite, vozite se, idite u kino, poslušajte koncert, predavanje, idite u Crkvu; čitajte iste knjige, bavite se istim hobijima, itd. Pokušajte naći radost u tome da radite zajedno stvari koje su jednostavne, koje nisu skupe i koje su interesantne.

7.   Ako zapamtite i da su najbolji ljudi često slabi, da mladići razočaraju djevojke i djevojke razočaraju mladiće i da su i muškarci i žene često blesavi, ako ne očekujete savršenstvo od muškarca s kojim izlazite, oprostit ćete mu što je kriv za pogrešan korak ili laki grijeh. Sjetit ćete se da je ljudski griješiti, da je opraštati božanski. Kao što i mi svakodnevno moramo moliti Boga da nam oprosti duge naše, tako i mi imamo redovito potrebu da oprostimo jedni drugima dugove. Ako je nešto krivo učinjeno, čak i ako je ozbiljno povrijeđena vaša taština i udobnost, ali se radi o lakom grijehu, ne samo da mu to trebate oprostiti već to trebate i zaboraviti. Još bolje, vježbajte se u tome da to ne primjećujete. Nemojte dozvoliti da to utječe na razvitak vašeg prijateljstva. Čak i gore pogreške, ako su jako rijetke, i ako su samo povremena slabost, bolje da budu milosrdno oproštene i zaboravljene. Ako padne tako nisko da čini razne stvari koje su smrtni grijeh, tužno, ali odlučno okreni leđa i nađi nekog boljeg. Zapamti da nevjenčani muškarac i žena ne smiju namjerno prihvatiti ili uzrokovati spolni užitak ni na koji način. Nije važno koliko je taj grijeh uobičajen, koliko se lako počini, koliko često se čini, ili koliko kratko zabranjeni čin traje. Za namjerni spolni užitak nema mjesta kod hodanja. To je zabranjeno pod smrtnim grijehom. I, da još samo dodam, nečistoća prije braka nerijetko može ugroziti samu vjernost u braku.

Iz ovog savjeta djevojke mogu dobiti utisak da su mladići samo problem, da su oni uvijek za sve krivi. Ne želim to reći. Djevojke moraju biti na oprezu, ali i momci moraju biti na oprezu od nekih djevojaka. Da naglasim taj problem, citirat ću Dorothy Fremon Grant u  knjizi „Tako znači! Ti se želiš oženiti!“ (Milwaukee: Bruce, 1947.):

„Djevojke rano shvate da imaju tajanstvenu 'moć' nad mladićima. Ali one to često jako zloupotrebljavaju. Djevojka namjerno ispušta na pod maramicu ili pudrijeru zbog samog 'užitka'... da ga dovede do svojih nogu tako da mu može, iz svog hira, dati udarac. Nisu bez razloga neki mladići i muškarci oprezni prema djevojkama i ženama. Gruba djevojka će namjerno posvađati jednog mladića s drugim jer joj je 'užitak' da se oni natječu oko nje. (I k tome, dobro je da mladići ograniče svoje darove na cvijeće, bombonijeru i knjigu!) Riječ 'užitak' stavljena je u navodnike jer je takva vrsta užitka nedopuštena i nemoralna. Ona je u svojoj biti neiskrena, podmukla i okrutna. Takve djevojke zaslužuju da je se zauvijek pospremi na neku policu.“

„Istina je da žena po samoj svojoj prirodi ima 'moć' nad muškarcima, moralnu moć. Moralni ton društva određuje žena, a ne muškarac, jer je ona prirodna čuvarica moralnih kreposti; to je dio njezinog poziva. Osim fizičkom prisilom, niti jedna žena ne sudjeluje u nemoralnim činima protiv svoje volje. Zato je mjerilo odnosa između djevojaka i mladića glavna odgovornost djevojke. Ima istine u izrazu: „Ona ga je navela...“

Istraživanje među katoličkim srednjoškolcima u jednom gradu „pokazuje da neobrazložena upozorenja i „nemoj“ ne uspijevaju uvjeriti većinu adolescenata da postoji opasnost u onome što oni smatraju „obaveznom“ ili rutinskom potrebom svakog uspješnog hodanja. 22% apsolutno ništa ozbiljno pogrešno nije vidjelo u ljubljenju i maženju, a 24% je tvrdilo da takvi užici „nisu nužno“ pogrešni, dok 9% vjeruje da je „samo maženje“ pogrešno. Iz razloga kojima su objašnjavali to svoje ponašanje očito je da su prosječni mladić i djevojka posve neupoznati s prirodom psihičkih i fizičkih faktora uključenih u spolnu želju.

"Dok većina nije vidjela potrebu za ljubljenjem i maženjem na sastanku, 341 stariji adolescent smatra da je takvo ponašanje „rutinski dio odnosa djevojke i mladića“. Iako je skoro stotinu starijih adolescenata smatralo takvo ponašanje „jeftinim“ i „odbojnim“, niti jedan od 1042 starija adolescenta koji su odgovorili negativno nije dao niti jedan etički princip ili moralni razlog za svoje stajalište. Samo je jedan sedamnaestogodišnjak došao blizu bitnom uvidu u problem kada je rekao: „Nakon što izlaziš s nekom djevojkom neko vrijeme, onda shvatiš da to nije tako važna stvar.“ (America, 14. srpanj, 1951., 377. – 378. str.).

Kada mladić i djevojka izlaze, je li u redu da se ljube?

U svojoj knjizi „Grozan pubertet“ (New York: Declan X. McMullen 1947.) otac Vincent P. McCorry iznio je neke vrlo jednostavne stvari o znaku koji ne označava. Za početak, rekao je da ako vidiš da stranac ulazi u tramvaj, plaća kartu i zatim svima u njemu pruža ruku, rekli bismo da je jadni čovjek lud ili pijan. Zašto? Jer bi koristio poznati znak na način koji nema smisla. Ljudi naše civilizacije prepoznaju stisak ruke kao znak prijateljstva. Tako je i poljubac u civiliziranom svijetu gesta i kontakt koji se smatra znakom ljubavi. Kao takav znak poljubac dostiže svoje savršenstvo kada se razmjenjuje između muškarca i žene koji su vezani zajedništvom prave ljubavi. Takav je poljubac uzvišena i sveta stvar. U naše vrijeme, koje obožava ljubav seksualne vrste, istovremeno se srozao i degradirao znak ljubavi - poljubac.  Nitko se ne može pretvarati da djevojka može voljeti svakog mladića s kojim se druži, pa opet oni je svim silama uvjeravaju da može poljubiti bilo kojeg mladića s kojim provede jedan sat ili jednu večer. Mogli bismo vrlo lako kriviti djevojku što se učinila tako jako jeftinom. Pa opet, to je ono što joj pametni suvremeni svijet, Hollywood, popularni časopisi i zvjerske reklame govore da treba raditi. Mi znamo da je Naš Blaženi Gospodin, u Svojem vlastitom životu, rekao neke jako žestoke riječi o svijetu i đavlu i njihovoj zavjeri protiv slabog tijela. Prosta, obeshrabrujuća istina je da za mnoge djevojke i mladiće poljubac danas više nije znak ljubavi. On više nije znak ničega. On je ili brutalna, fizička aktivnost ili – Bože sačuvaj! – plaćanje. Degradirajuća je ideja da djevojka nekako duguje mladiću što ju je izveo van i da je valuta njezinog plaćanja poljubac. Ta sugestija nosi određenu i odurnu sličnost jednom komercijaliziranom poroku. Za katoličke djevojke, ništa više nije potrebno reći!

Niže navodimo od riječi do riječi citate zadnja tri poglavlja iz sjajne knjige koju vam svakako preporučamo:

„Poljubac sada postoji sam zbog sebe, bez ikakvog odnosa. On se traži, daje i razmjenjuje, ne da bi izrazio ili slavio divnu stvarnost, već da bi se upustilo u trenutačno uzbuđenje. Poljubac je prije dolazio iz srca; sada je vezan za tijelo. Prije je utjelovljavao najviše težnje i nadanja dvoje koji se vole; sada utjelovljuje najniže želje dvoje koji žude jedno za drugim. Poljubac je prije bio spjev i pjesma; sada je vrsta tihog svetogrđa. Tako završava suvremena povijest uzvišenog znaka ljubavi.“

"Poput svakog drugog dijela plemenitog ljudskog tijela koje je Uzvišeni Bog stvorio iz zemlje, usne su čudo i meditacija. Usne malog djeteta vuku život iz majčinih grudi. Usne pomažu, kroz cijeli život, u normalnim, potrebnim funkcijama hranjenja i pijenja. Usne igraju važnu ulogu u čudesima govora i podjednakoj divoti tišine. Usne čine ravnu liniju hrabrosti u u nedaćama, i lagano se razilaze u rijetkim trenucima prolazne sreće koje ovaj jadan svijet nudi. Usne šapuću čin kajanja i otvaraju se da zažele dobrodošlicu bijeloj pahulji koja je Krist Isus. Usne će okusiti posljednju pomast sa svetim uljem i – kao svoj zadnji znak ljubavi - molim Te, Bože! – bit će utisnute u raspelo u samom trenu smrti. Usne će biti nježno zatvorene od dragih ruku, i opet će biti otvorene da jednog dana zauvijek pjevaju ushićenu hvalu Trojedinom Bogu, Ocu, Sinu i Duhu Svetom.“

"Ovo su usne koje se prepuštaju voljenome kao znak ljubavi. Ne dozvoli da se prepuste ičemu drugome, ikad.“

Je li za njih u redu da se ljube? U svojoj odličnoj knjizi, "Tako znači! Ti se želiš oženiti!“, Dorothy Grant, između ostalog, kaže:

„A što je s ljubljenjem?“

„U redu, što je s njim? Sada se možemo s tim pitanjem uhvatiti u koštac.

Umjesto da se „grupiraju“ sa svojima na početku zabave, zašto se odmah mladići i djevojke ne počnu ljubiti? Ako nema ništa pogrešno u ljubljenju, zašto onda biti sramežljiv? Zašto se ne ljubite ispod jako osvijetljenog lustera umjesto na mjesečini iza grma? Zašto ne?

Djevojka bi poljubila svog oca u sobi punoj ljudi. Zašto ne mladića?

Može li biti zato što ipak ima nešto pogrešno u tome?

Naravno, ljubiti tatu je stara stvar. Ljubiti momka je nešto posve druge boje... obično žarko crvene. Zašto? Jer postoji dosta potencijalne opasnosti u ljubljenju momka kao što postoji potencijalna opasnost u ljudskoj prirodi. Koliko loš možeš biti? Znaš li? Zaista, tata je već iskusna osoba u toj stvari. On ljubi majku već godinama. Upravo o tome se radi; on je ljubio majku. Dogodio se prvi poljubac između majke i oca, vjerojatno poljubac koji je odlučio da će dati majci svoje ime, svoje srce i svoj život.

Što se tiče djevojke, u stvari postoji puno manje opasnosti u poljupcu jer je obično djevojka puno manje u iskušenju nego mladić. Ali poljubac koji nju ostavlja ravnodušnom može biti smrtni grijeh za njega, i dio krivice tog smrtnog grijeha će biti njezin jer je ona dozvolila poljubac. Ona nije nimalo kriva ako ju je mladić nasilu poljubio, ali to pristojni mladići nikada ne čine.

Zato stupanj 'opasnosti' u poljupcu treba mjeriti okolnostima – ispod lustera ili iza grma. Kao što otac Furfey ukazuje u svojoj knjizi 'Ovim putem u Nebo', poljubac može biti sve od prekrasnog čina nadnaravne ljubavi do smrtnog grijeha nečistoće. Pitanje je može li poljubac dan iza grma biti 'prekrasan čin nadnaravne ljepote'?

Bog je obdario naš osjećaj dodira određenim ugodnim reakcijama. Zašto? Tako da se u bračnoj vezi združe „dvoje u jednom tijelu“ za rađanje djece. U braku su poljubac i dodir bitan uvod u potpuno zajedništvo muža i žene. Izvan braka poljubac i dodir su podjednako privlačni osjetilima, ali u tim je okolnostima fizičko sjedinjenje smrtni grijeh.“

I u zaključnom poglavlju te izvrsne knjige nadarena autorica daje sljedeće praktične savjete:

„Kada ti kažem da odbiješ njegove pokušaje da bi bila popularna i tražena od prave vrste mladića, ja se prisjećam svojih 'izlazaka'. U sjećanju mi je živo da ako te je 'teško dobiti' da ćeš biti tražena od mladića koje želiš poznavati. Od svih mladića koji su 'izlazili' sa mnom samo me jedan poljubio da sam ja htjela. Za njega sam se udala.

Ako i kada bi me drugi nasilu poljubili (dječaci to rade), to bi bio zadnji put da sam s njima izašla. Bilo mi je ugodnije provesti večer kod kuće sa svojom mamom ili dobrom knjigom nego biti satima na 'spoju' s mladićem koji odbija shvatiti da 'ne' znači 'ne!'. Sjećanje me još dobro služi po tome pitanju.

Nisam se držala tog moralnog principa samo zato što te riječi možeš naći u rječniku. Daleko od toga. To je bilo blago za koje je mama rekla da je vrijedno obrane i ja sam vjerovala da ona zna o čemu priča. Tko bi o tome bolje znao od mame?

Svako doba ima svoje površnosti, i u biti ne vjerujem da su djevojke danas išta drugačije od onih iz moje mladosti. Ljudska priroda se ne mijenja, baš kao što se niti božanski i prirodni moralni zakoni ne mijenjaju s godinama.“

Nihil Obstat:

BERNARD O’CONNOR

Biskupski cenzor

Imprimatur:

J. R. KNOX,

Nadbiskup Melbournea

20. ožujka, 1968. 

 Izvor