Kršćanski brak je sakramenat koji daje mužu i ženi posebnu pomoć da ispune svoje dužnosti u skladu s Božjom voljom.
O. T.E. Tobin, C.SS.R
Velika većina muškaraca i žena pozvana je ostvariti svoje spasenje i posvećenje u braku.
Poziv na svetost
Bračni stalež, kako sveti Pavao objašnjava, u sebi je manje savršen nego djevičanstvo posvećeno Bogu (1 Kor 7:8-35). Ali to ne znači da su pojedini oženjeni muškarci i žene pozvani biti manje sveti od svećenika i časnih sestara. Pio XII. je izjavio:
“Svetost života preporuča se ne samo onima posvećenima svećeničkom staležu ili pozvanima određenom božanskom inspiracijom izreći redovničke zavjete, već i svima u laičkom staležu...
Očevi i majke obitelji mogu doseći visine svetosti za koje je Isus Krist obećao da ih nikada neće nedostajati u Crkvi.“
Riječi koje je Krist govorio u Svojoj propovijedi na gori upućene su ne samo apostolima, već čitavom mnoštvu koje je bilo pred Njim: “Dakle: Budite savršeni kao što je savršen vaš nebeski Otac!“ (Mt 5:48) Taj poziv na svetost treba odjekivati kroz stoljeća, čak i oženjenim muškarcima i ženama 20. stoljeća.
Sveti Augustin govori o tome vrlo jasno: “Ne smije se zamišljati da se te riječi našeg Gospodina odnose samo na djevice i neoženjene osobe, na udovice, a ne na žene čiji su muževi živi, na redovnike, a ne na očeve obitelji, na klerike, a ne na laike. Cijela Crkva mora slijediti Isusa Krista sa svim svojim članovima, koji po Učiteljevom primjeru također moraju nositi Njegov križ i slijediti Njegov nauk.“
Savršenstvo po braku
Ako ste u bračnom staležu, pozvani ste biti savršeni u njemu. Svećenik i redovnik se posvećuju izravno i potpuno ljubavlju i služenjem Kristu; oženjeni muškarac i žena se posvećuju Kristu preko brige za svoju obitelj, a kroz ispunjavanje svojih dužnosti u braku oni ljube Krista i služe mu.
Muževi i žene nisu pozvani na svetost koja je prikladna redovničkom životu. Većina od njih niti ne sanja da će biti proglašena svetima. Oni su vjerojatno pozvani da budu sveci s malim “s”! Ali postoji dovoljno očeva i majki na liturgijskom kalendaru da ih podsjete da je svetost dostižna. Poslušajte ponovno Pija XII.:
“Svetost u životu se zaista može postići bez posvećene čistoće. Svjedoci tome su mnogi muškarci i žene koje javno časti Crkva, a koji su se kao vjerni supružnici istakli kao primjeri izvrsnih očeva i majki; zaista nije rijetkost naći oženjene ljude koji su najrevniji u svojim nastojanjima prema kršćanskoj savršenosti.“
Sakramenat
Krist, stoga, želi da svaka pojedina oženjena osoba postane sveta. Što to znači u praksi? To znači da koristi sakramentalne milosti ženidbe. Svaki muž i žena pozvani su imitirati Kristov život i kreposti unutar okvira njegovog ili njezinog posebnog poziva. Da bi im dao posebnu pomoć koju trebaju da bi ispunili bračne obveze, Krist je ustanovio sakramenat ženidbe.
Sakramenat je vidljivi znak koji je Krist ustanovio da bi nam dao milost. Prepoznavajući čovjekovu prirodu kao mješavinu tijela i duše, Krist je ustanovio sedam sakramenata, u kojima se koriste vanjske i materijalne stvari koje simboliziraju i proizvode unutarnju milost u duši. Tako, na primjer, u krštenju polijevanje vodom i izgovaranje propisanih riječi simbolizira ispiranje od grijeha i ulijevanje posvećujuće milosti.
U sakramentu ženidbe, vidljivi znak je ugovor po kojem muškarac i žena daju i prihvaćaju jedan drugoga kao muža i ženu. Krist je uzeo prirodnu instituciju braka i učinio je sredstvom dodjeljivanja nadnaravne milosti.
Izvršitelji milosti
Prekrasno je i dirljivo za mladoženju i mladu kada shvate da je kroz sakramenat ženidbe svaki od njih instrument za povećanje milosti Božje u duši onog drugoga. Jer nije svećenik taj, već su muškarac i žena sami ti koji podjeljuju sakramenat ženidbe. Svećenik i dva svjedoka obavezno moraju biti prisutni, jer je ženidba javni čin; ali muž i žena su oni kojima je Krist dao moć da podijele jedan drugome sakramenat.
Za većinu sakramenata svećenik je izvršitelj. Tako, obično je to ruka svećenika koja polijeva vodu na krštenju; to je ruka svećenika koja se uzdiže za sakramentalno odrješenje nad grješnom dušom; to je ruka svećenika koja stavlja euharistijskog Krista na jezik pričesnika. Ali u braku svećenik nije izvršitelj, već samo službeni svjedok ugovora.
Ako ste oženjeni, vi se, stoga, možete sa zahvalnošću i čuđenjem prisjetiti da ste na vaš dan vjenčanja vi bili izravni instrument u Božjim rukama za dodjeljivanje divnog blaga povećanja nadnaravne milosti u duši svoga muža ili žene.
S rukama spojenima pred Božjim svetim oltarom, izgovarali ste riječi vaših bračnih zavjeta:
„Ja, I., uzimam tebe, I., za svoga supruga/suprugu i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga.“
Tim ste riječima, ako ste bili u stanju milosti kada ste se oženili, dali blago ne samo ljudske ljubavi, već i božanske ljubavi, jedno drugome. Vi ste učinili dušu onog drugog još ljepšom u Božjim očima povećavanjem posvećujuće milosti koju ste bili privilegirani podijeliti u sakramentu ženidbe. Riječi vašeg bračnog zavjeta približile su vas ne samo bliže jedno drugome, već također i Bogu.
Simbol božanske ljubavi
Na taj način Krist je uzdignuo, upotpunio, oplemenio i usavršio vašu ljudsku ljubav. Zaista, kao što to iznosi poslanica svadbene Mise, ljubav mladoženje i mlade je simbol Kristove ljubavi prema Njegovom Mističnom Tijelu, tijelu Crkve:
“Žene neka se pokoravaju svojim muževima kao Gospodinu, jer je muž glava žene, kao što je i Krist, on Spasitelj svega tijela, glava Crkve! Pa kao što je Crkva pokorna Kristu, tako neka budu i žene u svemu svojim muževima! Muževi, ljubite svoje žene, kao što je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju da je posveti, očistivši je riječju u vodenoj kupelji, da privede sebi Crkvu slavnu, bez ljage, bez nabora, bez ičega tomu slična, nego da bude sveta i neporočna. Na isti su način i muževi dužni ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa. Tko ljubi svoju ženu, ljubi sam sebe. Bez sumnje nitko nikada nije mrzio svoga tijela. Naprotiv, hrani ga i njeguje kao i Krist Crkvu. Mi smo udovi njegova tijela. Zbog toga ostavit će čovjek oca i majku te će prionuti uza svoju ženu, pa će biti dvoje jedno tijelo.“ (Ef 5:22-31)
Živite sakramenat
Sakramenat ženidbe samo počinje na vaš vjenčani dan. Sveti Robert Bellarmin nam govori da na određeni način možemo usporediti brak sa samim Presvetim Sakramentom. Kada svećenik ziba u svojim rukama hostiju kruha, on izgovara sakramentalne riječi samo jednom, ali sam sakramenat, prisutnost Kristova, ostaje toliko dugo dok ostaju prilike kruha. Na isti način, vi izgovarate sakramentalne riječi vaših bračnih zavjeta samo jednom, ali sam sakramenat ostaje. Dok napuštate svetište, rukom pod ruku, vi ćete biti novi muž i žena koji započinju veliku avanturu življenja sakramenta ženidbe u svim njegovim dubinama. Vaša bračna ljubav i život su učinjeni sakramentom!
Kao što se čitav čovjekov život mijenja primanjem svetog reda, tako je vaš život sada postao drugačiji primanjem ženidbe. Kada svećenik propovijeda, podučava, služi Misu i posjećuje bolesne, on ispunjava ulogu koja mu je dana svetim redom. Na sličan način, kada izvršavate različite dužnosti jedan prema drugome, ili prema svojoj djeci, vi ćete živjeti sakramenat ženidbe. To znači da svaki čin ljubavi, veliki ili mali, za drugoga ili za djecu, može biti sakramentaliziran i povećavati posvećujuću milost u vašoj duši.
Ta sakramentalna ljubav pokriva sve u bračnom životu. Tako, kada muž svakoga jutra odlazi na posao, on će živjeti sakramenat ženidbe. Njegov posao biti će dio sakramenta jer je on kršćanski muž koji radi da bi uzdržavao svoju ženu i djecu. Čak i osiguravanje kuće protiv oluje spada u okvir sakramenta!
Tako da, kada monotonija neprestanih serija metenja, brisanja prašine, peglanja, pranja i kuhanja prijeti iscijediti ženin duh, ona se treba sjetiti da su ti jednolični zadaci vrijedni u Božjim očima jer su oni dio sakramenta ženidbe. Sve u braku tako može biti učinjeno sredstvima milosti, uz izuzetak grijeha.
Sakramentalna milost
Svaki sakramenat ima dvostruku milost. Prva, koja je zajednička svim sakramentima, je posvećujuća milost, koja čini dušu ugodnom Bogu. Svi sakramenti daju posvećujuću milost, ili dajući je po prvi put (kao u krštenju), ili obnavljajući ju ako je bila izgubljenja (kao u ispovijedi), ili povećavajući ju (kao u drugim sakramentima ako ste u stanju milosti kada ih primate).
Svaki sakramenat također daje posebnu vrstu milosti koja se zove sakramentalna milost. Ta sakramentalna milost daje posebno pravo na djelotvornu milost koja nam je potrebna da ispunimo obveze prikladne određenom sakramentu.
Tako Potvrda jača kršćanina da ispovijeda svoju vjeru (crkveni katekizam) kada se suoči s poteškoćama. Ispovijed pomaže osobi da se zaista kaje za grijehe koje je učinio, kao i da bude iskreno odlučan u izbjegavanju tih grijeha u budućnosti. Sveti red osigurava svećeniku da očekuje od Boga svaku pomoć koja mu treba da izvršava dužnosti svoga staleža u životu. Ženidba omogućuje bračnom paru čvrst temelj za povjerenje da će im Bog pomoći ispuniti sve dužnosti u njihovom zajedničkom životu.
Što to znači u praksi za vas kao oženjenu osobu? To znači da imate pravo na djelotvornu milost Božju koja vam je potrebna da biste se ponašali u skladu s vašim pozivom. Sakramentalna milost ženidbe omogućuje vam da ispravno djelujete kao muž i žena, a kasnije, ako Bog to želi, kao otac i majka. Vi ćete se moći osloniti na posebno svjetlo vašeg razuma i moćnu snagu za vašu volju da biste ispunili svoje dužnosti.
Rasvjetljenje razuma
To božansko svjetlo rasvijetlit će mnoga područja vašega života. Možda će biti problem izabrati pravi posao, stvar koja je tako važna za financijske potrebe obitelji kao i osobno zadovoljstvo muža. Možda ćete imati problema s odlukom o nekoj određenoj kući, njezinoj lokaciji, cijeni, ili aranžmanu. Može doći do određenih napetosti u vašem zajedničkom životu, napetosti koje se osjete, ali ne razumiju.
Možda nećete znati kako razgovarati s određenim djetetom. Možda ćete imati bolesnu bebu i nećete moći doći do doktora. Možda nećete znati u čemu je problem i što trebate raditi. Dakle u njima, kao i u svim stvarima, Bog očekuje da koristite svoj razum da biste pokušali smisliti što učiniti. Ali bit će trenutaka kada nećete moći odlučiti, jer niti jedan put neće biti očigledno bolji od drugoga. U takvim slučajevima, ponekad, vidjet ćete da sve postaje jasnije i da sve dolazi na svoje mjesto. To može biti posljedica vašeg razmišljanja kojemu je pomoglo svjetlo djelotvorne milosti. Ali ponekad to svjetlo dolazi tako iznenada i sjaji tako sjajno da to mora biti posebno djelovanje sakramenta ženidbe.
Hrabrost volje
Svjetlo je apsolutno potrebno za razum, ali isto tako i hrabrost za volju. Samo znanje neće dovesti do djelovanja. Čak je i veliki apostol, sveti Pavao, nerado priznao da ne čini uvijek ono što on zna da bi trebao. Ljudska priroda ponekad nailazi na određeno opiranje učiniti potrebne korake da bi se držao Božji zakon ili da se popravi nečiji život.
Možda se radi o stvari gdje će kontrola rađanja izgledati vrlo privlačno i kao najlakše rješenje problema, i bit će potrebna velika hrabrost da bi se držalo Božjeg zakona. Ili možda shvaćate da trebate pojačati tempo vašeg kršćanskog života tako što ćete češće primati sakramente ili moliti obiteljsku krunicu. Vi znate da se trebati maknuti iz grupe koja je poganska u svojim principima i antiklerikalna u svojim osudama. Možda već dugo vučete svoje noge, kada odjednom učinite mali napor koji je bio potreban da shvatite što trebate učiniti. I ovdje opet možete reći da se radi o utjecaju sakramentalne milosti ženidbe koja vam je pomogla u ostvarenju tih zadataka.
Ali da biste primili pomoć tih sakramenata, morate surađivati s milošću. Pio XII. je napisao:
“To je zakon božanske providnosti u nadnaravnom redu da ljudi neće brati plodove sakramenata koje primaju... ako ne surađuju s milošću. Milost ženidbe ostati će u najvećem dijelu neiskorišteni talenat sakriven u polju ako supružnici ne upotrebljavaju te nadnaravne moći i ne kultiviraju i ne razvijaju sjeme milosti koje su primili. Ako, pak, čineći sve u njihovoj moći, oni marljivo surađuju, oni će moći s lakoćom podnositi teret svoga staleža i ispunjavati svoje dužnosti. Po takvom sakramentu oni će biti ojačani, blagoslovljeni i na određeni način posvećeni.“
Brak uključuje, zaista, mnoge odgovornosti i dužnosti. Ali milost da se bude vjeran dužnostima je uvijek na dohvat ruke. Koristeći sakramentalnu milost ženidbe, muž i žena sigurno hodaju, rukom pod ruku, životnim putem u vječno kraljevstvo Božje.
Izvor
Nema komentara:
Objavi komentar