nedjelja, 21. kolovoza 2022.

Da, Krunica je moćno oružje protiv zla - Ona je rješenje, ne problem



Gdje god se bori protiv neprijatelja Crkve, Krunica je u samom centru borbe. Crkva nije nikada skrivala Krunicu i vojničko slikovno prikazivanje toga što znači biti kršćanin u neprijateljskom svijetu.

Gospodin Panneton si je mogao prištedjeti mnogo muke i vremena da je samo malo istražio Krunicu izvan konspiratornih stranica koje je trolao da bi sastavio svoje dramatično blebetanje.

Katolici nikad nisu skrivali činjenicu da je Krunica oružje u borbi protiv sila zla. Već sedam stoljeća Krunica je moćno oružje protiv svijeta, tijela i đavla. Sadašnje razdoblje nije iznimka tom pravilu. Zapravo, ona je sad potrebna više nego ikada.

Sv. Dominik je prvi promovirao Krunicu kao sredstvo borbe protiv albigenskog krivovjerja u trinaestom stoljeću. Papa Pio V. je 1571. pozvao sve kršćane da mole Krunicu za pobjedu nad muslimanskom flotom kod Lepanta. Dan katoličke pobjede sedmog listopada kasnije je proglašen blagdanom Svete Krunice.

Kada se Blažena Majka ukazala maloj djeci pastirima u Fatimi, Portugalu 1917. Ona je tražila da svi svakodnevno mole Krunicu da bi završilo ratovanje u Europi. Mnogi pripisuju povlačenje sovjetske vojske iz Austrije 1955.nakon 2. svjetskog rata masovnim javnim okupljanjima radi molitve Krunice  koje je po čitavoj zemlji organizirao pater Petrus Pavlicek.

Gdje god se bori protiv neprijatelja Crkve, Krunica je u samom centru borbe.. Crkva nije nikada skrivala Krunicu i vojničko slikovno prikazivanje što znači biti kršćanin u neprijateljskom svijetu. Nema ništa pogrešno u usvajanju tog slikovnog prikaza u modernim vremenima i ratovanju. Nije bez razloga blaženi papa Pio IX. rekao: "Dajte mi vojsku koja moli Krunicu i ja ću osvojiti svijet." 

S dokumentiranim iskustvima uspjeha, Krunica je pravo i efikasno oružje protiv stvarnih neprijatelja Crkve. Ona izaziva užas u srcima onih koji progone Crkvu, uključujući i one koji su uključeni u trenutni kulturni rat.

Tako napadi gospodina Pannetona na Krunicu jedino mogu biti objašnjeni jer je on vidi kao prijetnju sadašnjoj bezbožnoj kulturi. On ne može propustiti primijetiti da se Krunica javlja svugdje na prvim linijama kulturnog ratovanja. Njezina nevjerojatna moć je zatvorila klinike za pobačaje, otkazala nastupe transnestita po čitaonicama i naljutila sotonističke aktiviste. Njegov napad ne cilja samo na krajnje desničare već na vjerne katolike koji na javnim trgovima mole Krunicu i koji uspijevaju biti poslušni Marijinom zahtjevu u Fatimi. I to ga užasava.

Zabrinutost gospodina Pannetona zbog Krunice ima tri znakovita nedostatka. On ne razumije narav Krunice kao molitve koja sjedinjuje osobu s Blaženom Majkom. Tako on stvara svetogrdnu priču da se zrna krunice kao amajlija isprepliću u ekstremističke resice. 

Krunica, po svojoj naravi, povezuje vjernike katolike s našom Gospom, koja je sva čista, sva dobra i nesposobna za grijeh. Ništa u vezi naše Gospe ne može biti protivno zajedničkom dobru. Oni koji mole Krunice će se zauvijek truditi da ne učine ništa protivno Božjem zakonu. Sugerirati da su oni odani Krunicu potencijalni krajnje desni teroristi je uvreda svim onima koji ljube Krunicu i mole ju.

Njegov drugi problem je njegova želja da izolira Krunicu da je učini bezopasnom. Dok osuđuje konzervativce što od Krunice rade oružje, on želi sve to getoizirati. On drži da je Krunica prihvatljiva dok god se moli unutar crkava i dalje od gradskih trgova. Krunica mora biti reducirana na utješnu dekicu koja podupire slabe duše koje muči tjeskoba. Ona mora ostati u rukama onih koje on smatra "svetima" i stoga mora ostati nedjelotvorna. Mješavina katoličkog aktivizma i Krunice ne smije biti dopuštena. 

Konačno, vizija Krunice gospodina Pannetona želi ograničiti njezinu upotrebu na nejasna i dvosmislena zla. Oni odani Krunici moraju držati svoju borbu subjektivnom i unutarnjom. Ciljati na folklornog "Sotonu" koji postoji samo u mašti nervoznih katolika, a ne na pravi svijet.

Onog trenutka kada je zlo identificirano kao sotonistička crna misa na Harvardu ili u gradskoj vijećnici u Oklahomi, LGBTQ+ agenda ili "reproduktivna prava", pisac oglašava uzbunu. Krunica tada pogoduje opasnim "homofobnim" stajalištima. Ona tada predstavlja "militarizam koji također uzdiže ratnički mentalitet i ideje o muževnosti i muškoj snazi."

Zabludjeli kanadski pisac pokazuje svoje prave ekstremističke boje braneći sva ljevičarska stajališta. A kada druga strana kaže da prestanemo koristiti Krunicu to je siguran znak da ona ima ogroman utjecaj na "vrhovništva i vlasti" koji vladaju modernim svijetom (Efežanima 6,12). Vrijeme je da pojačamo napad.

A Krunica je najmoćnije oružje. Katolici je trebaju koristiti ponosno, javno i gorljivo.

John Horvat II 

Nema komentara:

Objavi komentar