"U ovom najstrašnijem dobu, nevina djeca izgubit će nevinu čistoću. Roditelji i nadređeni, zaslijepljeni sotonskom obmanom, neće mariti za duše djece; svećenici će napustiti svetu duhovnu pouku, a đavao će trijumfirati u dječjim srcima. ...
U to će vrijeme, kako se bude približavao kraj, đavao nastojati kvariti čak i male, kako bi se održao zloduh nečistoće u obiteljima i samostanima."
Gospino upozorenje u Quitu (iz knjige Fr. Manuela Souse Pereire, O.F.M.)

Nevinost pod napadom

U današnjem vremenu, kada se sve više idoliziraju ljudske slabosti, pojavila se nova stara zabluda. Pod maskom brige za dijete, moderni učitelji koji sebe nazivaju katolicima, počeli su tvrditi da se male, još nerazumne dječje radnje dodirivanja intimnih dijelova moraju "poštovati", da im treba dati privatnost, da ih se "ne smije posramljivati". Sve je upakirano stavljajući u centar možebitni poriv nejakog djeteta. Jer dijete koje još ne poznaje dobro i zlo, ako ga odrasli ne nauče granici, bit će rob tijela prije nego što nauči moliti.

Šutnja u ovom slučaju nije ljubav.

Crkva nikada nije učila šutjeti pred grijehom, pa ni pred njegovim počecima.

Papa Pio XI. jasno je rekao u Divini Illius Magistri: "Postoji još jedna pogubna zabluda onih koji pod krinkom higijene ili pretjerane brige za moral, šire takozvani 'spolni odgoj'. Oni tvrde da je najbolje sredstvo protiv opasnosti zla rane i izravne pouke o funkcijama

života i izlaganje djece prilikama, da se naviknu i tako ojačaju protiv iskušenja.

Ali to je pogrešno: zaboravlja se da ljudska narav, ranjena grijehom, nije ojačana, nego oslabljena takvim iskustvom; i da se vrlina ne stječe izlaganjem prilikama, nego izbjegavanjem istih."

( Divini Illius Magistri, § 65-67)

Ono što danas zovu poštivanjem dječje radoznalosti, to je upravo ono na što Pio XI. označava kao stranputicu. Jer svaka navika koja ostane neispravljena postaje navikom tijela protiv duše. Ako se djetetu dopusti da iznova i iznova dira ono što ne razumije, ono

neće ostati nevino, jer će steći grešnu naviku koja je u neskladu s Božjim poretkom i zamisli o ljudskoj spolnosti. Što se ranije stekne ta grešna navika, to će kasnije biti teže pronaći put i izlaz iz nečistoće. To nije bezazleno. To je prvi oblik pokvarenosti.

Stid: izgubljeni čuvar čistoće

U Katekizmu sv. Pija X. stoji: “Čistoća je krepost koja nas čini da držimo svoja tijela i srca u čistoći, kao hram Duha Svetoga.”

Današnji svijet tu krepost smatra zastarjelom. Ali kad nestane stida, čovjek pale naravi više neće znati razlikovati sveto od profanog. Stid nije neprijatelj ljubavi, stid je čuvar na njenom pragu. Tko ga protjera iz djeteta, protjerao je prvog čuvara nevinosti. A dijete bez

stida ubrzo postaje mladić ili djevojka bez časti. A najčešće i robovi smrtnog grijeha bluda.

U ime djeteta - podmukla zamjena teza

Moderni odgoj kaže da dijete ima pravo na privatnost. To je donekle točno. S dopunom da Crkva kaže da dijete ima pravo na zaštitu! Kad odrasli šute iz straha da ne bi povrijedili dijete nekom opomenom, oni ga zapravo prepuštaju đavlu koji prvi uči da nema grijeha.

Taj odgoj nije od Boga.

To je protu-odgoj, jer ne vodi prema Nebu, nego prema samodostatnosti tijela. Ne odgaja dijete da vlada sobom, nego da mu tijelo vlada razumom. To je idolopoklonstvo tijela.

Modernisti govore: "To je normalno, dijete istražuje sebe." Ali Crkva nikada nije mjerila moral po tome koliko često se nešto radi, nego po redu kojeg je Bog postavio.

Ako se dijete razljuti, to je također "normalno", ali roditelj ga ne ostavlja da udara drugu djecu. Ako se dijete ne želi moliti, roditelj ga ne prestaje učiti.

Zašto bi, dakle, u području čistoće vladala šutnja, kad upravo tu đavao najranije pokušava pomutiti stid, tu zaštitnu stijenu čistoće?

Katolički principi su jasni.

Od sv. Augustina do sv. Alfonsa Liguorija, svi su oci Crkve naučavali isto: spolni poriv mora biti podložan razumu i moralnom zakonu.

Sv. Augustin u De nuptiis et concupiscentia objašnjava da je požuda rana grijeha istočnoga, i da je jedino milošću i stegom može držati pod nadzorom.

Sv. Alfons Liguori u djelu O nečistoći kaže: "Među svim grijesima, nečistoća je ona koja najviše porobljuje dušu i vuče je u pakao. Kad se taj porok jednom ukorijeni, s najvećom se mukom čovjek vraća Bogu." (The true Spouse of Jesus Christ, pogl.12: On vice of

impurity)

Zato su stari moralisti upozoravali: navika grijeha se rađa iz malih, neprimjećenih, 'bezazlenih' činova. Koji se množe i postaju sve češći. Poglavito ako stvaraju veliku ugodu onome koji ih čini. Kad dijete prvi put čini nešto što ga uzbuđuje, a roditelj ga poštedi srama ili pouke, sadi sjeme koje će jednoga dana postati navika poroka,

smrtonosni otrov.

Gospa: Kraljica Djevica

U La Saletteu (1846.) Djevica Marija plače nad narodom koji više ne čuva stid: "Djeca ne poznaju više Boga; oni koji upravljaju zaboravili su molitvu, đavao zaslijepljuje njihova srca... Kuće su pune nečistoće, ljubav prema Bogu gotovo je ugašena." (M. Calvat, L'Apparition de la Très Sante Vierge sur la Montagne de la Salette)

U Fatimi (1917.) upozorava da su grijesi tijela oni koji najviše vrijeđaju Boga. A u Quitu (Ekvador, 17. st.) Gospa od Dobrog Događaja prorekla je da će doći vrijeme kad će nevina djeca biti iskvarena u vlastitim domovima, pod izlikom 'naprednog odgoja'. (Fr. Manuel Sousa Pereira, La admirable vida de la Rda. Madre Mariana de Jesús Torres)

To se sada događa, i ne dolazi izvana, nego iz redova onih koji se zovu katolicima. To je najdublja rana, to je izdaja iznutra.

Zadaća roditelja - biti čuvari obiteljskog praga

Sv. Ivan Bosco, apostol djece, govorio je da se Sotona više boji čistih i bogobojaznih duša, nego velikih učenjaka. I poticao djecu da molitvom i izbjegavanjem grešnih prilika paze na čistoću svoje duše. Roditelji su prvi stražari te čistoće. Njihova je dužnost da uče djecu stidljivosti, obuzdanosti, poniznosti. Kad se dijete nepristojno dodiruje, i radi ono sto ne bi smjelo, ne treba ga strogo grditi, ali ga

treba odvratiti od toga, preusmjeriti, jasno reći: "To nije za igru. Tvoje tijelo pripada Bogu."

To nije sramoćenje djeteta, nego prva kateheza o čistoći. Ovaj svijet postaje sve više nalik jazbini ili zvjerinjaku, a djecu treba na vrijeme poučiti da se odupru i svojim vlastitim porivima, ukoliko nisu uredni.

Tko šuti, slaže se

Tko dijete ostavlja bez uputa, tko ne reagira, tko kaže da to je prirodno, i da ne treba ništa poduzimati, taj ne odgaja, nego čini propust. Taj nije milosrdan, već ravnodušan. A ravnodušnost prema grijehu jest oblik sudioništva. Kad otac i majka ne čuvaju djetetovu

čistoću i nevinost, gase mu svjetlo na pragu srca. A dijete koje odraste bez toga svjetla, teško će ga kasnije pronaći u svijetu koji mu nudi samo mrak.

Povratak pravome redu

Crkva, kako je uvijek učila predaja, poziva:

*da se čistoća čuva od kolijevke;

*da roditelji budu učitelji stida i čednosti;

*da se u domovima ukloni sve što raspaljuje požudu (ekrani, slike, golotinja, svjetovni sadržaji);

*da se dijete uči molitvi, poštovanju tijela i razlučivanju dobra od zla.

To nije 'stara škola', to je vječna škola svetosti.

Završni vapaj

Roditelji, ne bojte se biti strogi glas ljubavi, kad je to potrebno. Sotona danas ne dolazi s rogovima, nego s psihologijom. Ne govori otvoreno: "Griješi!", nego kaže: "Pusti ga, to je prirodno."

Zato, neka se ponovno čuje glas koji odzvanja kroz stoljeća:

"Blago čistima srcem, oni će Boga gledati." (Mt 5,8)

I neka svaka katolička majka i otac mole svaki dan:

"Bezgrešno Srce Marijino, očuvaj duše naše djece od svake nečistoće i laži modernizma."

Filomena Križić, gostujuća autorica

Zahtjev Gospe Fatimske za posvećenje Rusije još nije ispunjen

 

Tri godine nakon pokušaja posvete pape Franje, ni obraćenje Rusije ni razdoblje mira kako je Nebo obećalo u Fatimi nisu se ostvarili.

S obzirom na izbor pape Lava XIV. za papu, kao i na činjenicu da je biskup Leirije-Fatime posvetio ovo papinstvo Bezgrešnom Srcu Marijinu, postavilo se pitanje: treba li od novog pape tražiti da ponovno razmotri posvetu Rusije u ožujku 2022. koju je papa Franjo izvršio nakon izbijanja rata u Ukrajini u veljači te godine.

Podsjetimo se da je papa Franjo 25. ožujka te godine pozvao biskupe svijeta da mu se pridruže u činu posvete. Tog dana, papa Franjo je u bazilici sv. Petra govorio o Bezgrešnom Srcu Marijinu: „Želim joj obnoviti posvetu Crkve i cijelog čovječanstva te joj na poseban način posvetiti ukrajinski narod i ruski narod koji je, sa sinovskom ljubavlju, štuju kao Majku.“

Ali tri godine kasnije, ni obraćenje Rusije ni razdoblje mira koje je Nebo obećalo u Fatimi nisu se ostvarili. Trebamo li stoga tražiti od pape Lava XIV. da učini još jedan čin posvete Rusije Bezgrešnom Srcu Marijinu?

LifeSite se obratio dvojici biskupa kojima vjerujemo u pitanjima vjere, biskupu Bernardu Fellayu iz Bratstva sv. Pija X. i biskupu Josephu Stricklandu, bivšem biskupu iz biskupije Tyler u Teksasu. U nastavku ćemo našim čitateljima predstaviti izjave dvojice biskupa, sa zahvalnošću ovoj dvojici prelata, nadajući se da će potaknuti novu raspravu o ovom ključnom pitanju za naša vremena.

Izjava biskupa Bernarda Fellaya u kojoj ocjenjuje posvetu Rusije od strane pape Franje 2022. godine:

Posveta Rusije 2022. godine dodala je mnoge nove elemente na materijalnoj razini koji nisu bili prisutni u ranijim posvetama. Na primjer, Papa je zamolio sve biskupe svijeta da sudjeluju u posveti Rusije. Osim toga, posveta je izričito spomenula Rusiju po imenu.

Ali istovremeno su i dalje nedostajali najvažniji elementi.

Razlog svih fatimskih ukazanja, kao i same posvete, jest pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinu. Stoga Papa mora spomenuti tu pobožnost i promovirati je.

Fatimska poruka također sadrži aspekt kazne i prijetnju: poruka je da ako se svijet ne obrati, Bog će kazniti svijet. Ali papa Franjo nije pozvao svijet na obraćenje, poziva na obraćenje nije bilo. Ovdje je uloga Rusije važna, budući da je Rusija postala instrument Božje kazne, a posveta Rusije će to preokrenuti i ona će učiniti mnogo dobra cijelom svijetu. Rusija se tako može pretvoriti u dobar instrument putem posvete.

Tu je i aspekt zadovoljštine, obeštećenja za počinjene prijestupe. Papa Franjo nije pozivao vjernike na djela zadovoljštine. Nebo je posebno govorilo o pobožnosti Prečistom Srcu Marijinu na Prvu subotu kao činu zadovoljštine. Ali papa Franjo to nije ni spomenuo.

Stoga je posveta Rusije 2022. formalno bila daleko ispod zahtjeva s Neba.

No ipak možemo vidjeti neke plodove i ove posvete, kao što je to bio slučaj s prethodnim posvetama. Npr. Rusija je izjavila na dan posvete 2022. da će ukinuti opsadu Kijeva u Ukrajini i da će se povući u Istok. To bi se svakako moglo smatrati djelomičnim odgovorom na to posvećenje.

Završna napomena:

Do danas ne vidimo plodove koje je spomenula Majka Božja, te se stoga može ozbiljno sumnjati da su nedavne posvete koje su izvršili Pape ispunile uvjete koje je sestri Luciji predstavila Blažena Majka: Rekla je da će se Rusija obratiti i da će biti vrijeme mira. I dodao bih: Crkvi i svijetu.

Izjava biskupa Josepha Stricklanda

Kao biskup Crkve, potvrđujem duboku važnost fatimske poruke. Blažena Djevica Marija ukazala se 1917. trojici djece u Portugalu, a njezine su riječi bile upućene Crkvi i svijetu. U središtu njezine poruke je zahtjev: da Sveti Otac posveti Rusiju svom Bezgrešnom Srcu, u zajedništvu s biskupima svijeta, kao lijek za duhovne i vremenite kazne koje su se od tada dogodile.

Gospa je bila precizna: tražila je posvetu Rusije – ne svijeta, ne čovječanstva općenito – već Rusije posebno. Rekla je da bi to trebao učiniti Papa u jedinstvu s biskupima svijeta. I obećala je da će se, ako se to učini, Rusija obratiti i svijetu će biti darovano razdoblje mira.

Tijekom godina, razni pape su izvršili činove posvete:

* Godine 1942. papa Pio XII. posvetio je svijet Bezgrešnom Srcu Marijinu, ali ne i Rusiju po imenu.

* Godine 1952. posvetio je Rusiju posebno - ali bez sjedinjenja biskupa svijeta.

* Posvećenje pape Ivana Pavla II. iz 1984. također nije spomenulo Rusiju po imenu, i dok su se neki biskupi duhovno pridružili, nije jasno je li taj čin ispunio sve uvjete koje je Gospa tražila.

* Godine 2022. papa Franjo posvetio je „čovječanstvo, posebno Rusiju i Ukrajinu“. Ali opet, ovo nije bilo eksplicitno, isključivo posvećenje Rusije kao takve, i nije očito da je izvršeno u punom jedinstvu sa svim biskupima na način koji je zadovoljio jasnoću Nebeskog zahtjeva.

Gospin zahtjev nije nejasan niti otvoren za tumačenje. Precizan je. Ne pretpostavljamo da sudimo srca ili namjere, ali moramo jasno reći: dok Rusiju ne posveti legitimni papa, u jedinstvu sa svim biskupima svijeta, i dok se Rusija izričito ne imenuje, zahtjev Gospe Fatimske ostaje neispunjen.

Radi Crkve i spasenja duša, nastavljamo moliti i raditi za dan kada će vjerni papa poslušati nebesku zapovijed u njezinoj punini i konačno otvoriti vrata milosti i mira obećanih po Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Bezgrešno Srce Marijino, moli za nas.

Napomena: Ove dvije izjave napisane su na zahtjev autora za konferenciju Centra Fatima „Fatima, vjera i vjernost“ od 17. do 18. svibnja, gdje sam održala predavanje o Fatimi. Ove izjave su prvi put naglas pročitane u subotu, 17. svibnja.

Maike Hickson

Učite svoje dijete dobrom ponašanju

 

Boriti se s problemima u ponašanju je poput krpanja čarapa - ili bolje rečeno, kao što je to bilo krpanje čarapa. Radili biste i radili na tome dok se rupe konačno ne bi zatvorile, a onda nakon jednog nošenja – evo još rupa!

To je trajalo dok konačno čarapa nije postala više zakrpa nego čarapa i vi biste pomalo plakali u sebi, pitajući se tko to uopće cijeni. Kad bi barem ostale zakrpane! Ali ako nisu, ti bi stalno počinjao ispočetka.

Ali budući da Bog koristi najtrivijalnije stvari kako bi ukazao na put do savršenstva, s vremena na vrijeme usred kukanja shvatit ćete da Bog vidi, čak i ako nitko drugi ne vidi koliko ste truda uložili u to.

I svaki rez i šav bio je svet u Njegovim očima, jer ste radili na pozivu koji je za vas bio put u Nebo.

To bi se moglo nazvati "nenavezanost u krpanju": krpati čarape za ljubav Božju.

Moramo razviti tu istu vrstu nenavezanosti ako želimo dovesti našu djecu do nenavezanosti u njihovom ponašanju. Oni će to naučiti i s lakoćom primijeniti na svu ljepotu, red i blagodat prirode, ali neizmjerno je teže i bolno sporije naučiti to primijeniti na sebe.

To znači učiti iste lekcije uvijek iznova.

Moderne majke već se toliko dugo oslanjaju na knjige o psihologiji za tumačenje ponašanja djeteta da kad bi se sve knjige o psihologiji spalile do temelja, malo bi se majki moglo opustiti s uvjerenjem da Božja ljubav, majčinski instinkt i božanska milost mogu zauzeti njihovo mjesto.

Ne umanjujem rad dječjih psihologa. Naučili su nas mnogim novim uvidima u potrebe i ponašanje naše djece. Ali Bog nas može naučiti još više, jer dječja samovolja, njihov neposluh i njihovi napadi bijesa jednako rječito govore o njihovoj vlastitoj potrazi za Bogom i savršenstvom kao što naši grijesi govore o našima.

Ono što svi mi - mali ili veliki - želimo je Bog; međutim, ako to ne shvaćamo, odabiremo mnoge neplemenite stvari umjesto Njega. A ako želimo učiti djecu da budu dobra dobrotom koja je trajna, moramo ih učiti da budu dobri za ljubav Božju.

Mary Reed Newland