nedjelja, 3. lipnja 2018.

Katolik i njegova domovina



Kako je lijep izraz: „Moja rodna zemlja! Moja očevina!“ Na taj zvuk srce radosnije kuca, krv brže teče žilama. Ljubav prema svojoj zemlji je prirođeni osjećaj, a njegov nedostatak nešto neprirodno i nešto što se, na sreću, rijetko susreće. 

Štoviše, pravo domoljublje i ljubav prema religiji idu ruku pod ruku. Sjetite se Makabejaca. Njihov jedini razlog pribjegavanja oružju je bio taj, što su bili odlučni u tome da ne žele vidjeti da njihove oltare oskvrnu grješne ruke.

Ali, neki prigovaraju, potrebni su velika hrabrost i snaga da bi se služilo svojoj zemlji; religija, pak, ulijeva u glavu krotkost i prepuštanje; stoga religija čini ljude kukavičkima i slabima. 

Tu zamjerku davali su čak i pogani u vrijeme Krista i njegovih apostola, ali je li ona opravdana? Je li ona istinita? Zasigurno ne. Zar bezbrojni mučenici Katoličke religije ne dokazuju da ona ne proizvodi slabiće, već da sveti standard Križa dodijeljuje veću postojanost nego što to može ijedan drugi standard? 

Jesu li to bile slabost i kukavičluk koji su uzrokovali da sveti Ambrozije zabrani caru Teodoziju ući u svetište Božje? Jesu li to bili kukavičluk i strah koji su potaknuli svetog Lava Papu da se susretne s kraljem Huna pred utvrđenim gradom Rimom i navede ga na povlačenje? Ili, nije li to možda bila hrabrost najvišeg stupnja koja je navela svetog Ulriha Augsburškog da se suprotstavi svom snagom Mađarima koji su pometali sve pred sobom kao poplava? Istina je da Katolička vjera ne čini ljude slabima, kukavicama i ravnodušnima, već da to rade nevjera i materijalizam. Jer kako može onaj koji ne poznaje više vrijednosti od onih samo materijalnih – biti spreman riskirati svoj život i ud za svoju zemlju?
Tako religija – naša sveta vjera – osposobljava muškarce, prije svega, da provedu u praksu moto koji je upisan na stjegove mnogih vojski:

„Oko, srce i ruka za našu Očevinu!“

Oko za očevinu! Ali da bi ono zaista bilo korisno, oko – mislim na oko uma – mora biti sposobno vidjeti i primijetiti što je najbolje i najkorisnije za domovinu. A u je mnogim slučajevima kod ljudi vid zamagljen sebičnim interesima, egoizmom i pripadnošću stranci. To je rak koji danas napada sve veći broj civiliziranih naroda; toliki građani, a među njima i oni koji vladaju, imaju oči zamagljene sebičnošću i pripadnošću stranci. Stoga se javlja nepoštivanje svetih prava; poglavito besramno posezanje sekularne moći u područje crkve. Stoga nam treba slobodno, širom otvoreno, bistro oko za domovinu! A samo religija može dati tu slobodu i jasnoću vida; jer samo ona podučava ljude da poštuju i brinu o pravima drugih; samo njezinim svjetlom građanin može vidjeti što zaista promiče dobrobit njegove zemlje.

Srce za očevinu – to znači privrženost srca. A ta ljubav mora biti neodvojivo povezana s religijom. Već sam rekao i iskustvo stalno potvrđuje moju tvrdnju, da će ljubav prema domovini biti to jača, trajnija, požrtvovnija i djelotvornija, što je čvršća vjera.

Jer ta vjera, to religijsko uvjerenje, čini ljude revnima i entuzijastičnima za dobro svoje zemlje. Čini ih spremnima, ako je potrebno, da se bore i umru za svoju rodnu zemlju, da joj pomognu svim svojim snagama. To je priznao i njemački car, Vilijam II. kada je rekao: „Nitko ne može biti dobar vojnik ako nije i dobar kršćanin.“ 

Na kraju, ruka za očevinu! To mora biti snažna, vjerna ruka, ruka koja može i koja hoće sebe upregnuti svom snagom u moćnoj obrani očevine. 

Što je jačalo ruku heroja, što ih je učinilo tako hrabrima? Bila je to naša sveta religija, naša Katolička vjera. A daje li nam povijest divniji primjer domoljublja od onog herojske djevojke iz Orleansa? U njezinom slučaju ljubav prema Bogu i ljubav prema domovini sigurno su bile najintimnije povezane. Sveta Ivana Orleanska bila je uvjerena da Bog, Vječna Pravda, gleda sa sažaljenjem na njezinu potlačenu očevinu i da je pozvana odozgor da oslobodi svoju zemlju. Zato je bila tako neustrašiva i hrabra, smiona, neumorna, ustrajna i na kraju pobjednička.

Cijeniš li, stoga, moj dragi mladi prijatelju, visoko svoju svetu katoličku religiju, ispunjavaš li vjerno sve dužnosti koje ti ona nameće, uređuješ li život prema njezinim zakonima? Onda ćeš imati na pravi način i oko, srce i ruku za svoju domovinu!

Velečasni Francis Xavier Lasance - knjiga "Vodič za mladiće" - str. 133. – 136.

ponedjeljak, 14. svibnja 2018.

Kakav je Bog - "Za vjeru tvoga djeteta"




Božja prisutnost

Mi ljudi ne možemo vidjeti Boga (dah). Zašto ne možemo vidjeti Boga? Jer nema tijela, glave, ruke... Ali dragi Bog nas uvijek vidi: po danu, po noći, i u podrumu, u šumi, jer tamo gdje ni jedno ljudsko oko ne vidi, vidi Božje oko.

Često misli: Bog me vidi, Bog me gleda, i to neprestano.


Bog je svudašnji

Znaš li gdje je dragi Bog? U sobi, u podrumu, na tavanu, u cijeloj kući. On je vani u bašći, na polju, u šumi, u zraku. On je na suncu i zvijezdama. Bog je svugdje. Nema mjesta, gdje Boga ne bi bilo. 
Ima jedno mjesto na kojem dragi Bog osobito rado boravi. To je tvoje malo srce. Ako si dobar, u njem je dragi Bog. Bog je najradije u čistim srcima.


Bog zna sve

Bog zna sve. On poznaje sunce, mjesec, zvijezde, ljude, životinje, drveće, cvijeće i onu zadnju travku. Poznaje svakog čovjeka, pa i tebe. Znade sve što ti misliš. On znade više nego svi najpametniji ljudi na svijetu. Znade sve što je bilo prije mnogo, mnogo godina. Zna što je sada i što će biti u buduće. Ljudi lako zaboravljaju sve. Ljudi moraju učiti. Bog nikada ništa ne mora učiti. On zna sve.


Bog je beskonačno dobar

Samo je jedan, koji je beskonačno dobar, dragi Bog. On ljubi sve što je stvorio. Brine se za cvijeće da cvijeta, za leptira da leti, za pticu da pjeva. Bog se brine za čovjeka da raste, da ima što za hranu, da živi i da stigne jednom u lijepo nebo. Brine se za anđele, da u nebu budu blaženi. Bog se brine za cijeli svijet.

Da li dragi Bog i tebe ljubi, da li se i za tebe brine? O da, još i kako. Bog te više ljubi nego tvoji roditelji. Što ti je sve dao? Roditelje, daju ti hranu i piće, odijelo, daje ti zrak i sunčano svijetlo. Tijelo i dušu, sve, sve. Ali to još nije sve. Bog ti daje nebo i samoga sebe. Još i više. Bog neće da čeka da ti se jednom u nebu dade, već ovdje na zemlji hoće da bude tvoj, i da u svetoj pričesti dođe u tvoje srce i to svaki dan. Nitko nije tako dobar kao dragi Bog. 

Reci dragom Bogu, da i ti Njega voliš. Dragi Bože, ja Te jako volim.

Bog živi zauvijek

Sjećaš li se, kada se rodila mala seka? Ona je onda počela živjeti. Ti i svi mi počeli smo jednom živjeti, i tijelo će nam jednom opet umrijeti. Ali ima netko, koji uvijek živi, koji je uvijek bio i uvijek će biti. To je dragi Bog. On je bio prije nego je postala sva zemlja i sunce i zvijezde, i anđeli i ljudi. I nakon sto, tisuću i milijun godina Bog će uvijek biti.

Dragi Bože, nitko nije tako velik, tako lijep, kao Ti. Zato Te hoću ljubiti više nego išta na svijetu, i neću da Te ikada vrijeđam.


Prigodice govori djetetu o Božjim svojstvima i podržavaj u njemu misao na Božju prisutnost. Kada se pruži prilika reci mu: Bog te sada vidi i čuje. On je uza te. Prije molitve reci mu: "Misli s kim ćeš razgovarati, tko te vidi i čuje."

"Za vjeru tvoga djeteta: obiteljska kateheza" - Izdao i umnožio Biskupski ordinarijat u Đakovu, 1962 - str. 9. - 11. 

subota, 5. svibnja 2018.

Protumači djetetu Oče naš - "Za vjeru tvoga djeteta"



Oče naš - Dragi Bože, Ti si Otac sviju ljudi.

Koji jesi na nebesima - Svagdje si prisutan, osobito na nebu.

Sveti se ime Tvoje. - Daj, da Tvoje sveto ime uvijek pobožno izgovaram. Daj, da uvijek sveto i pobožno živim.

Dođi kraljevstvo Tvoje. - Neka dođe k nama Tvoje sveto nebesko kraljevstvo.

Budi volja Tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji. - Daj, da svaki čovjek tako vjerno ispunjava Tvoju svetu volju ovdje na zemlji, kako je anđeli izvršavaju na nebu.

Kruh naš svagdanji daj nam danas - Daj nam svagdanju hranu i piće.

I otpusti nam duge naše - Oprosti, ako Te uvrijedimo neposluhom, svađom itd.

Kako i mi otpuštamo dužnicima našim. - I mi ćemo oprostiti svakom, tko nas uvrijedi.

I ne uvedi nas u napast. - Očuvaj nas od sotone, od grijeha, od napasnika, od lošeg društva...

Nego izbavi nas od zla. - Očuvaj nas od svakoga zla, naročito od strahovitog pakla.

Amen. - Dragi Bože, daj da sve to tako bude.

"Za vjeru tvoga djeteta: obiteljska kateheza" - Izdao i umnožio Biskupski ordinarijat u Đakovu, 1962. - str.7. - 8.