Sv. Bega, prekrasna irska princeza imala je mnoge kraljevske udvarače, ali ona se radije željela posvetiti Bogu u redovničkom životu.
Jednoga dana pred nju je stao tajanstveni stranac koji kao da je znao sve njezine misli; rekao joj je da se čvrsto drži svojeg zavjeta i dao joj je narukvicu u koju je bio ugraviran križ kao zalog od Boga. Ali njezin otac - neumoljiv i dominantan - dogovorio je s norveškim princom da dođe i oženi se njome.
Norvežani su stigli i toga dana, nakon buntovničkog slavlja i bučne pijanke, svi su pijani pozaspali. Užasnuta pred onim što je čeka i slijedeći nadahnuće od Boga, Bega se išuljala pokraj pijanih ratnika, otišla do obale i ukrcala se na brod koji je upravo plovio prema Britaniji.
On ju je doveo do Copelandske šume, na obali Cumberlanda gdje je potom godinama živjela sama kao pustinjakinja u spilji u blizini Kirkbya. Priča se da su joj galebovi i vukovi donosili hranu.
Ali jednoga dana na obalu su stigli gusari i još jednom joj je čednost savjetovala bijeg. Bega je bježala preko brda i stigla do sv. Aidana, koji je tada pomagao sv. Oswaldu u obraćenju Northumbrije. Postala je prva redovnica na sjeveru i ustanovila samostan u Hartlepoolu, kojega je kasnije predala na upravljanje sv. Hildi. Tada se povukla u Tadcaster te je do kraja svoga života živjela kao pustinjakinja.
Nema komentara:
Objavi komentar