Definicija laganja je namjerno govoriti suprotno svom razumu. Zlobnost laganja počiva u korištenju naravne sposobnosti na način koji je direktno u suprotnosti s njezinom naravnom svrhom i stoga je ono intrinzično zlo i zabranjeno osmom zapovijedi i brojnim drugim podukama iz Biblije.
Laži se stvaraju, one se ne rađaju. Kada bi roditelji pogledali u rane dane buđenja razuma svoje djece, sjetili bi se da je dijete po svojoj prirodi bolno iskreno. Vrijeme koje je djetetu bilo potrebno da prepriča neki događaj bilo je predugo. To je bilo tako zbog njegove želje da bude precizno. Kasnije, zbog nestrpljenja roditelja, nedostatka suosjećajnog razumijevanja uz nedostatak roditeljske mašte, dijete je počelo zaključivati da preciznost i istina nisu tako važne. Kada je roditelj obećao ostaviti svijetlo u sobi kada ono ode spavati, onda je on i trebao ostaviti upaljeno svjetlo. Ako je obećao djetetu da će biti u prizemlju ako ga treba i onda ode kod susjeda na partiju kanaste, kako će dijete naučiti biti iskreno? Kada je dijete starije i traži 5 kuna za sladoled, a odgovori mu se „nemam 5 kn“, a zatim ga se pošalje na kiosk po kutiju cigareta, netko laže i dijete zna „tko“. Ako se dijete pošalje da otvori vrata susjedi da joj kaže da nema mame, kada je ona zapravo u kućnom ogrtaću s viklerima u kosi u četiri popodne u susjednoj sobi, tko koga uči lagati?
Na žalost, mnogi roditelji čine izgovaranje istine teškim odabirom. Pretpostavimo da Angelina slučajno razbije vazu koju ste osvojili na župnom bingu (oprostite na izrazu), i dijete samo prizna što je učinilo, budite dovoljno mudri i pohvalite ju na iskrenosti i ostavite to tako. Nema te vaze na svijetu koja je vrijedna cijene iskrenosti, a ako ste dovoljno blesavi (i glupi) da izgubite kontrolu i kaznite ispravno dijete, ona će vrlo vjerojatno slijedeći puta pokušati izbjeći vaš bijes ili fizičko nasilje tako što će lagati. Naučili ste ga da nema razloga govoriti istinu, pa zašto da se onda trudi?
Još jedna pogrešna stvar koju roditelji čine je preuzeti detektivski kompleks Sherlock Holmesa, pretjeravajući s izjavom malom djetetu da „uvijek kada ga pogledate u lice znate ako laže“. Takva izjava je izazov koju bi dijete pokušalo pobiti s oduševljenjem.
Jednom kada ste utvrdili bez sjene sumnje da je mali Leopold razbio susjedin prozor igrajući se s loptom, kaznite ga ako je bio neposlušan nakon što ste mu rekli da se ne igra na tom mjestu, ali nemojte se igrati suca i porote i tjerati ga da otvoreno prizna svoj prestup kada već znate da je to učinio.
Nikada, nikada nemojte reći djetetu: „Nikada te neću kazniti ako kažeš istinu.“ To je loše. Možda bi moglo dati djetetu ideju da može raditi što god želi dok god vam to priznaje i da nikada neće biti kažnjeno iako čini nešto pogrešno. Ako znate da je nešto krivo učinilo onda ga zbog toga i kaznite. Ako niste sigurni, upitajte ga i prihvatite odgovor kao istinu. Nemojte se uvlačiti u staru rutinu: „Sigurno govoriš istinu?“ ili „Nadam se da je to istina.“ To nije način na koji se izgrađuje povjerenje kod djeteta, a povjerenje je neophodno. Kada imate sigurni dokaz da je dijete lagalo, ljutito lice i prijeteća ruka koja izgleda djetetu ogromna kao kuća, je loš način da ga se dojmi njegovom pogreškom. Posjednite ga negdje gdje ćete biti na miru i smireno mu objasnite u kakvo bi strašno stanje svijet upao da svi lažu. Objasnite mu osmu zapovijed, što ona traži i što zabranjuje.
Gledajući unazad mnogi roditelji djece koja su postala redoviti lašci mogu se udariti u prsa i reći ponizno: „moj grijeh“. Najčešće su iskrenost, to plemenito umijeće naučili upijanjem i primjerom. Nikakva količina propovijedanja ili moraliziranja ne može popraviti primjer oca koji mrtav hladan traži dječju kartu za dijete koje je prošlo određenu dob u cirkusu ili majke koja naručuje stvari na probu, nosi ih i onda šalje dijete u trgovinu sa stvarima koje je pažljivo naučila da kaže prodavači: „Majka kaže da joj ne odgovara veličina, a kasnije će i sama doći.“
Grijesi roditelja posjećuju njihovu djecu. Postoji stara latinska izreka: „Nitko ne može dati ono što nema.“ Vaša djeca nikada neće biti iskrena niti će poštivati istinu ako im ne date besprijekoran primjer u tom pogledu. Svjesno ili nesvjesno postavljate temelje za život svog djeteta.
Biblija nas upozorava: „Jer nastojimo o dobru ne samo pred Gospodinom, nego i pred ljudima.“ (II Kor. 8,21)
Iz knjige „Grijesi roditelja“ Charlesa Huga Doyla
Nema komentara:
Objavi komentar