‘Da sam ja đavao...’

... da sam ja princ tame, htio bih obaviti čitavi svijet u tamu. Imao bih trećinu nekretnina i četiri petine njegovog stanovništva, ali ne bih se zadovoljio dok ne bih ubrao najzreliju jabuku na drvetu – tebe. Tako bih poduzeo što god je potrebno da preuzmem Sjedinjene Države. Prvo bih porušio crkve – i počeo s pohodom šaputanja. S lukavošću zmije, šaputao bih ti kao što sam šaputao Evi: „Čini što ti drago.“

Mladima bih šaputao da je Biblija mit. Uvjerio bih ih da je čovjek stvorio Boga umjesto da je Bog stvorio čovjeka. Govorio bih da je ono što je zlo dobro, a što je dobro da je ‘staromodno’. U ušima mladih bračnih parova šaputao bih da je rad ponižavajući, a da su koktel zabave dobre za njih. Upozoravao bih ih da ne budu ekstremni u vjeri, domoljublju, moralnom ponašanju.  Naučio bih ih da ponavljaju za mnom: „Oče naš koji si u Washingtonu...“ 

Podučavao bih spisatelje kako da učine vulgarnu književnost uzbudljivom tako da sve drugo izgleda sumorno i dosadno. Na TV bih prisilom uveo sve prljavije filmove. S obećanjima veće gledanosti hipnotizirajući mediji raspirivali bi vatru. Uvjerio bih mlade da je brak staromodan, da je mijenjanje partnera zabavnije, da je ono što vide na TV-u pravi put. I tako bih te mogao svući u javnosti i navesti u krevet s bolestima za koje nema lijeka. 

A zatim bih se, da sam ja đavao, organizirao. Ubacio bih se u udruženja, i nagovarao bih ljude da što manje rade, a što više dangube budući da besposlene ruke obično više rade za mene. Dijelio bih opojna sredstva kome god bih mogao. Prodavao bih alkohol otmjenim damama i gospodi. Ostale bih umrtvio sredstvima za umirenje.

Da sam ja đavao uskoro bi se ratovalo unutar obitelji, unutar crkve i unutar nacije; dok svatko svakoga ne uništi. Da sam vrag ohrabrivao bih škole da rafiniraju mlade umove, ali bih zanemario obuzdati njihove emocije – pustio bih da one divljaju i vrlo brzo bi policijski psi i metalni detektori bili na ulazu u svaku školu.

Postavio bih ateistu da me zastupa pred najvišim sudovima u zemlji i naveo bih propovjednike da kažu kako je u pravu. Laskanjem i obećavanjem moći naveo bi sudove da presude za ono što ja radim protiv Boga, a u korist pornografije. Uskoro bi Bog bio izbačen iz sudnica, zatim iz škola, a na potom i iz vlade. Unutar jednog desetljeća zatvori bi bili prepuni.

U Njegovim vlastitim crkvama zamijenio bih religiju psihologijom i klanjao bih se znanosti jer bi tako ljudi postali dovoljno pametni da načine oružje, ali ne i da ga kontroliraju. Vabio bih svećenike i župnike da zloupotrebljavaju dječake i djevojčice i crkveni novac.

Da sam ja đavao, učinio bih simbolom Uskrsa jaje, a simbolom Božića bocu.

Da sam ja đavao, uzimao bih od onih koji imaju i davao onima koji žele dok ne bih ubio motivaciju ambicioznih. A onda bih u toj svojoj policijskoj državi mogao sve prisiliti na rad. Zatim bih mogao rastavljati obitelji, stavljajući djecu u uniforme, žene u rudnike, a one koji prigovaraju u logore za robove. 

A tko se ne voli kladiti? Zar ne bih mogao imati čitave države koje će promovirati klađenje kao pravi način za obogatiti  se? 

Drugim riječima, da sam ja đavao, samo bih nastavio raditi ono što on već i radi. Ugodan dan! Paul Harvey”

Paul Harvey, Radio komentator, 1965.