Zašto katolici trebaju izbjegavati 'brzu hranu'

Bog je mogao izabrati ne stvoriti hranu. Mogao je stvoriti čovjeka na takav način da on ne treba jesti da bi preživio. Ali u svojoj beskrajnoj mudrosti, Bog ga je stvorio da treba. 

Budući da se Božja veličnastvenost najbolje vidi u raznolikosti, postoje tisuće namirnica različitih tekstura, boja i okusa koje sadrže različite nutrijente, vitamine i minerale u kojima čovjek može uživati. 

Djeca, a možda i dosta odraslih možda će biti šokirani kada nauče da hrana ne dolazi iz trgovine. Ona dolazi iz zemlje. Za kaznu za istočni grijeh, čovjek mora raditi na zemlji u znoju lica svoga, nekada mjesecima, da bi došao do onoga što održava njegov zemaljski život. 

Kako bi to moglo drugačije i biti? Sve što je dobro za čovjeka traži strpljenje i pripremu. 

Božji plan za hranu

Hrana se spominje puno puta u Starom zavjetu i za vrijeme Kristovog života, kojega se često sreće dok naučava i oslanja se na stol. Pripremanje obroka, kao što je to radila Marta u Ivanu 12,2, je nešto na što nas Bog podsjeća da je dobro i sveto. 

Bog je uzdigao određenu hranu iznad drugih – riba i kruh (i piće vino) su najočitiji primjeri. Kao cjelovite namirnice  koje sadržavaju većinu onoga što čovjeku treba da bi njegovo tijelo primjereno funkcioniralo, kruh, riba i vino služe čovjeku kao podsjetnik da se suzdržava od onoga što je nezdravo i da jede ono što je za njega dobro. 

Bog je odredio da čovjekov odnos s hranom bude naporan, slično kao što njegov nadnaravni život traži veliki trud. Na primjer, brokoli, šparoge i druga 'zelenjava' ne privlače čovjeka jer nisu najukusnije. Ne traže li one i malo žrtve da ih se pojede? Nisu li one možda i oblik lagane pokore koju dopušta Bog u zamjenu za zdrav i dug život? 

Jedenje između obroka i jedenje u osami nisu aktivnosti koje su zapisane da ih je Krist ikada radio. Drugim riječima, naš Gospodin nam npr. nije nikada dao primjer za grickanje između obroka. 

Hrana treba održavati život i ne treba se jesti iz čistog užitka, jer to lako može voditi u proždrljivost i idolatriju. 

Općenito gledajući, čini se da je Božji plan u vezi hrane ovakav: Svi ljudi moraju jesti. Hrana dolazi iz zemlje i traži rad na njoj da bi se uzgojila i pripremila za konzumaciju. Određena hrana ima Božju naklonost. Neke namirnice štete tijelu, iako su često one najukusnije i teško im je odoljeti. Hrana je sredstvo za neki cilj, treba je jesti s u društvu s drugima i nije sama sebi svrha. 

Opasnosti 'Brze hrane'

Industrija 'brze hrane' napada svaki pojedini aspekt Božjeg plana u vezi hrane. 

Za početak, brza hrana nije prava (odnosno prirodna) hrana. Ona sadrži nenormalne količine šećera, soli, konzervansa, kalorija i nezdravih masnoća. 

Brza hrana je smrznuta, putovala je tisuće kilometara, pripremljena je u mikrovalnoj pećnici, duboko pržena i pripremljena u sekundama. Visoki tlak, začepljene arterije, pretilost, problemi sa srcem i probavni problemi samo su neki od njezinih najgorih popratnih učinaka. 

Često je pripremaju radnici koji zarađuju nepravedno male plaće, a 'obroke' brze hrane često prate pića u konzervi u koje je dodan kukuruzni sirup s visokim udjelom fruktoze za koji neka istraživanja pokazuju da uzrokuje rak.

Otrov slabe potencije kao da je dobar opis za puno toga što danas prolazi kao brza hrana. 

Uz to što ne sadrži hranjive sastoje, brza hrana se uglavnom ne konzumira s drugima već kad si sam. Ona je namjenjena za 'čovjeka u pokretu', da se pojede na brzinu za vrijeme pauze za ručak na njegovom poslu od zore do sumraka. 

Daleko od toga da obnavlja potrebe njegovog tijela, brza hrana remeti probavne procese u svega nekoliko minuta. 

Neprirodan poredak 

Životinje koje podržavaju taj sustav brze hrane nikako se ne uzgajaju u skladu s Božjim planom. U njih se pumpaju hormoni tako da mogu narasti neprirodno brzo, a te genetski modificirane životinje su prije mutanti koje je čovjek stvorio negoli Božja stvorenja. 

Gornji sloj uništavaju arogantne korporacije koje smatraju da Božji raspored za rast biljaka i životinja nije dovoljno brz. Špricaju štetne herbicide i pesticide po Božjoj zelenoj zemlji, ostavljajući je nesposobnom donijeti plod, poput muža koji je baš napravio vazektomiju. 

Na svaki način, brza hrana predstavlja paralelnu, oholu piramidu hrane koja pljuje u lice Božjem planu za prehranu. To je liberalizam primjenjen na hranu. 

Mnogi 'restorani' brze hrane otvoreni su 24 sata na dan, 365 dana u godini i traže da njihovi zaposlenici crnče i nedjeljom, Uskrsom, za Božić i druge obvezne blagdane. Prvi čas, šesti čas i povečerje zamijenjeni su 'liturgijskim kalendarom' ekonomskog liberalizma – 'jutarnja prometna gužva', 'gužva za ručak' i 'kasni ručak'. 

Katolici se zaista moraju zapitati: „Da Krist danas hoda među nama, bi li On jeo u McDonaldsu ili Burger Kingu?“ 

Brza hrana je poput neograničenih telefonskih podataka plus kalorije, ne traži nikakvu žrtvu, nepraktičnost i trpljenje. Sve što naši okusni pupoljci žele – pizze, tacose, burgere, pomfrit – naši okusni pupoljci i dobivaju. Dok je Bog odvojio noć od dana, brza hrana ih ujedinjuje pod 'menijem za dolar' u svaki sat u danu. 

Namjerno dodana sol, ulja i sastojci koje je teško izgovoriti daju brzoj hrani potreban okus da bi zavela čovjeka da dođe po još, čineći ga robom svoga trbuha dok postaje neprepoznatljiv od svog starog ja, koji je donedavno bio barem petnaest kila lakši i imao dulji očekivani vijek. 

Šteta obiteljskom životu

Brza hrana, koja se oslanja na automobil za svoju zaradu, sklona je razoriti obiteljski život. Ona pruža jastuk za gradski život ovisan o gorivu, koja izolira osobu od nepraktičnosti i ohrabruje je na luksuz – klimu, kabelsku TV, jacuzzi kade, itd. Zaboravljanje kreposti strpljivosti i trpljenja su obilježja malograđanskog života.

Umjesto da se uživa u večeri koju je pripremila vjerna i poslušna žena, brza hrana vam servira obrok ne na tanjuru već u smeđoj papirnatoj vrećici, pripremljenu ne s ljubavlju, već s onim najkapitalističkijim pojmom: 'efikasnošću'. 

Umjesto razgovora o aktivnostima proteklog dana s onima koji su vam povjereni na brigu, brza hrana ohrabruje muža da jede u osamljenosti svog terenca i odbaci tradiciju pripremanja hrane, ponekad satima, prema 'bakinom receptu' zajedno s obitelji. 

Jesti ili ne jesti?

Dok Božji plan za prehranu uključuje rad na zemlji, brza hrana stvara hranu mehaniziranim procesima u laboratorijima s umjetnim sastojcima na kemijski tretiranom tlu, uništavajući pritom zemljino bogatstvo. 

Gdje se Krist oslanja na stol s drugima i koristi obroke kao priliku da podučava o vjeri, brza hrana ohrabruje konzumaciju na brzinu pripremljene hrane u osami što je prije moguće. 

Dok je pripremanje obroka povijesno radila draga supruga, brza hrana se oslanja na strance koji pripremaju u mikrovalnoj namirnice koje potiču pretilost za male plaće svakog dana u tjednu, 24 sata na dan. 

Dok je katoličanstvo pozivalo djecu Božju da poste i suzdržavaju se od određenih namirnica, brza hrana vam govori da zadovoljite svoje žudnje, kakve god one bile. 

Vjerni katolici moraju se oduprijeti neprirodnom sustavu brze hrane kojega je stvorio moderni čovjek. Što je više moguće, katolici trebaju izbjegavati brzu hranu i prema tome popraviti svoje prehrambene navike s tim u skladu. Trebaju težiti tome da i sami imaju svoj vrt i da pripremaju obroke kod kuće sa svojim obiteljima, znajući da je lažnu industriju brze hrane postavio arogantni bezbožnik koji radi na svaki način protivno Božjem planu za prehranu. 

Izvor