Za kakve sve neprekidne žrtve je roditeljska ljubav sposobna! Što je to što čini vlasi oca obitelji prerano sijedima, što ucrtava bore na njegovo čelo, što uzrokuje da nekoć snažna i krepka građa postane zgrbljena i slomljena prije svog vremena? To je trošeća briga i tjeskoba za vremenitu sreću i dobrobit njegove ljubljene djece.
Zatim upitaj svoju majku kakvu okrutnu muku je trpila za tvoje dobro, koliko je sati pazila uz tvoju kolijevku, koliko je brige podnijela radi tebe? Zaista: „Svakoga jutra nova je ljubav, koju nježno majčinsko srce može dokazati!“
Majčinska ljubav! Prije sedam godina jedan je kadet, star sedamnaest godina, iz vojne škole u Beču pobjegao iz Traunsteina na tako nesretan način da je upao u jezero Gemunden, koje leži točno ispod škole i gdje je pronašao vodeni grob. Svaki napor da se nađe njegovo tijelo bio je bez učinka. Svake godine, na dan Svih svetih, gospođa pognuta tugom stigla bi na Gemunden. Bila je to majka jadnog utopljenog mladića, koja je tražila da je se odveze čamcem na sredinu jezera na mjesto gdje je voda progutala njezinog ljubljenog sina. Tamo bi, kao zalog njezine nepromjenjive privrženosti, bacila u jezero vijenac napravljen od najljepšeg cvijeća.
Poštuj svog oca i majku; poštuj ih tako što ćeš uvijek govoriti s poštovanjem s njima i o njima; tako što nećeš dozvoliti da bezobrazne ili nepristojne riječi prelaze preko tvojih usana u odnosu s njima i tako što nikada nećeš dozvoliti sebi da od njihovih naravnih ili moralnih nesavršenosti koje možda posjeduju učiniš predmet poruge.
Neka čitavo tvoje vanjsko držanje odaje dokaz tvojeg poštovanja prema ocu i majci. Čak i kada oblaci zamrače sunce – mislim ako stvarne i vidljive pogreške tvojih roditelja umanjuju sjaj njihovog dostojanstva – traži i primjećuj sunce kroz oblake; to jest, usprkos neuspjehu svojih roditelja, sjeti se njihovog položaja autoriteta. Bog nije rekao u četvrtoj zapovijedi: „Poštuj dobrog oca, dobru majku“, već jednostavno: „Poštuj oca i majku!“
U prethodnom poglavlju citirao sam primjer djetinjeg poštovanja prema roditeljima koji je davala jedna osoba na visokoj poziciji. Sada ću ti dati još jedan primjer:
Sveti Toma More, kancelar Engleske, i stoga najviša osoba na vlasti nakon kralja, čuvao je svog starog oca u svom domu i uvijek mu davao najvišu počast. Nikada nije izašao iz kuće radi posla, a da prije nije pitao svog oca na koljenima njegov blagoslov i poljubio ga u ruku.
Opet kažem, ljubi svog oca i majku, poštuj ih i u srcu i djelu. Pokaži svoju dužnu privrženost tako što nikada nećeš uzrokovati žalost svojim roditeljima, već ćeš im uvijek biti izvor zadovoljstva. Nasljeduj na taj način mladoga Tobiju, kojega su njegovi stari roditelji zvali: „Svjetlo očiju naših, potporanj starosti naše, utjeha života našega, nada potomstva našega“.
Pokaži svoju sinovsku ljubav, posebno potpomažući svoje roditelje najnježnijom odanošću i krajnjom velikodušnošću u starosti i bolesti.
Pruži dokaz svoje sinovske ljubavi tako što svakodnevno i žarko moliš za svoje roditelje.
Zaista je sigurno da će molitva dobrog sina za svoga oca i majku probiti oblake i da će je Bog poslušati, vršeći na taj način svetu prisilu u odnosu na Boga.
Još jednom te savjetujem, budi poslušan svojim roditeljima: sjeti se kako je Isus Sam bio podložan Mariji i Josipu dok nije navršio trideset godina. Bio im je poslušan! Kako je sramotno čuti mladiće od petnaest, sedamnaest ili dvadeset godina kako govore: „Ja više nisam dijete, vrijeme je da odbacim njihove uzde!“
Jao! Jao!
„Ja više nisam dijete“ – takav je posve u pravu. On više nije dijete Božje, dijete po Presvetom Srcu Isusovom, već dijete oholosti. Moj dragi mladiću, čak i da si dosegnuo starost od dvadeset ili trideset godina, sačuvaj i pruži dokaz prave djetinje privrženosti svojem ocu i majci.
A ako slučajno tvoji roditelji snivaju u „Božjoj zemlji“, najbolji način kako ih se možeš sjetiti i častiti je da vodiš ispravan i častan život. Ako ikada budeš u stranoj i dalekoj zemlji, usred patnji i nedaća i teške borbe za preživljavanje, a nedostaju ti tvoji nježni roditelji koji već dugo spavaju u grobu, sjeti se da čak ni tada nisi siroče. Nije li nas Sam Krist naučio moliti: Oče naš, koji jesi na nebesima?
