Ali svi hodaju s nekim – vlč. Raymond Wahl

*izlaženje ili hodanje s nekim je izraz koji se koristio u prošlosti za opisivanje stabilne, ozbiljne veze između dvoje ljudi, obično mladih koja podrazumijeva predanost i ekskluzivnost.

Svatko tko je dovoljno drzak da napiše pamflet o "hodanju" riskira izlaganje potpunoj frustraciji.

Kao prvo, stotine djevojaka i mladića koji bi ga trebali pročitati, neće. Napravit će grimasu vidjeći na naslov na naslovnici i frknuti: "Ha, opet to pobožno brbljanje." Kao drugo, većina onih koji ga pročitaju završit će ovom briljantnom i smrtonosnom opaskom: “Nije loš – ipak ima dobrih ideja u njemu. Morat ću Edu i Carol dati primjerak; stvarno im treba. Ali sada je bolje da nazovem Sue da vidim može li ići večeras sa mnom na predstavu.”

Mladi ljudi danas nisu previše oduševljeni pamfletima koji im govore da ne ulaze prerano u veze. A zašto bi i bili?

Zašto bi, na primjer, Tom i Sue trebali biti zainteresirani? Poznajete ih, zar ne? Tom i Sue su dobra katolička djeca, idu u posljednju godinu srednje. Možda su u vašem razredu.

TOM . . .

Tom je visok, nije loš sportaš, dobro uči i dolazi iz dobre obitelji. Što više djevojka može poželjeti od života?

. . . A SUE

A Sue je visoka brineta, lijepog izgleda, voli plesati, igrati tenis i može se dobro zabaviti samo sjedeći kod kuće ili razgovarajući s prijateljicom na piću . Ona je samo dobra svestrana djevojka. Gdje bi mladić mogao naći nekog ljepšeg?

Čim su se Tom i Sue upoznali i izašli prvi put, znali su da je ovo drugačije. Te su večeri plesali zajedno na sve pjesme. Juke box je uvijek iznova puštao “Stardust” i čak i sada, četrnaest mjeseci kasnije, oboje se osjećaju dobro kad god čuju “našu pjesmu”. Sue je jedva mogla zaspati te noći, a Tom je sljedećeg jutra stavio malo više uredio svoju kosu prije nego što je odjurio u školu.

JAKO ZABAVNO

Tako je sve počelo. Od tada su se tako dobro zabavljali zajedno. Sue bi razvedrila Toma dok se mučio na nogometnom igralištu ili bi pljeskala kad god bi zabio gol za školu, a onda bi nakon utakmice izašli van i popili kolu, a on bi joj sve ispričao, i sjedila bi tu, ponosna, pozorno slušajući svog junaka. Bilo je lijepo za momka imati djevojku poput nje.

A plesovi, nikad prije nisu bili ovakvi – ples za kraj polugodišta, Uskršnji karneval te školski bal. Tom je nosio bijeli sako i crne hlače, a Sue je izgledala poput anđela u bijeloj nježnoj haljini s ružičastim koržažem kod srca. Cijela noć je bila kao ostvarenje sna i kada je Tom zaželio laku noć i dao joj poljubac, znali su da ni raj ne može biti ljepši od ovoga. To je bilo to, to je bila prava stvar – započinju hodati.

DRUŠTVENO BIĆE

Hodanje je loše za psihologiju mladih.

Da bi se ispravno razvili u zdravog, pravog muškarca ili ženu, mladić i djevojka moraju izaći iz sebe i naučiti biti društveni. On ili ona moraju naučiti kako se ponašati na jednostavan, prijateljski način sa svim vrstama ljudi. Moraju naučiti biti ljubazni prema ljudima koji ih vole ili ne vole, biti opušteni sa svim tipovima, biti u stanju inteligentno razgovarati o mnogim različitim temama, zaboraviti svoje osobne probleme, brige, ljubomoru i ljutnju, zanimanjem za druge.

Najbolji način da to učine je da se slobodno družite sa raznim mladićima i djevojkama, a ne da se povučete iz teškog, okrutnog svijeta s jednim prijateljem, već da se sastajete kao društvo i s raznim prijateljima. To je dobra tinejdžerska psihologija.

Oni koji hodaju s nekim to ne uspijevaju. Povlače se od svojih prijatelja; izlaze, plešu, razgovaraju s jednom osobom ili samo o jednoj osobi. Zadovoljni su jedno drugim, ne trude se izvući i socijalno se razvijati upravo u fazi života kada im je to najpotrebnije. Njihovi drugi prijatelji vide da žele biti sami pa ih ostavljaju na miru.

RAZDOBLJE PRIJE ZARUKA

Tom i Sue nisu dovoljno mudri da počnu hodati tako mladi.

Hodanje bi trebalo bi biti period u životu rezerviran za šest mjeseci prije zaruka. Tijekom tog vremena oni bolje upoznaju dotičnog mladića ili djevojku koje su odabrali među ostalim mogućnostima.

Trebali su se upoznavati s visokim i niskim, plave i smeđe kose, veselima i ozbiljnima; i od svih njih izabrati idealnog koji je kombinacija svega najboljeg u svakom od njih. Upoznali su mnoge – u najboljem smislu te riječi – i znaju što žele od muža ili žene. Zatim hodaju s odabranikom ili odabranicom šest mjeseci, zaruče se ako i dalje misle da je onaj pravi i na kraju se vjenčaju.

TRENUTNO NEPRAKTIČNO

Tako treba to biti; pa kako su onda blesavi mladi u srednjoj koji započinju hodati s nekim. Kao prvo, obično ne mogu biti u braku još najmanje četiri ili pet godina. Sviđalo se to vama ili ne, danas je za brak potreban novac, obrazovanje, zrelost i prava ljubav, a ne samo zaljubljenost.

Kad biste me pitali biste li trebali ostati s nekim, prvo bih vas pitao možete li se vas dvoje vjenčati u roku od godinu dana. Ako ne možete, jer ste premladi, ili on nema posao koji je dovoljno plaćen da uzdržava ženu i obitelj, ili jedno od vas želi studirati nekoliko godina, nemojte hodati.

Kao drugo, oni koji su počeli hodati, nisu se kretali u dovoljno različitom društvu da bi napravili razuman izbor. Jeste li ikada kupili kravatu u trgovini gdje ste imali samo jednu kravatu na izbor? Naravno da ne!

Upamtite da je brak važan za vašu vremenitu i vječnu sreću. Pogrešan izbor partnera može vam donijeti pakao na ovom svijetu, a gotovo sigurno i na onom. Mudro je pažljivo razmisliti o tom izboru, s različitim mogućnostima za odabir.

MORALNO OPASNO

Na kraju, i najvažnije, hodanje je opasno za mlade ljude.

Pogledajmo ponovno Toma i Sue. Sjećate li se one večeri kada je Tom prvi put nježno poljubio Sue? Taj je poljubac bio svetinja, znak pravog prijateljstva i privrženosti za oboje, čist kao poljubac pun ljubavi majke za svoje dijete. Dao Bog da je uvijek tako moglo ostati!

Ali ni jedan od njih nije drveni Indijanac; oboje su od krvi i mesa; oboje pate od istočnog grijeha; oboje imaju strasti. Sljedeći put kad izađu, taj poljubac će se ponoviti. Neće proći dugo prije nego dio tog prvog uzbuđenja nestane, pa će se poljubiti malo gorljivije kako bi ga opet osjetili.

Kad su prvi put plesali zajedno, oboje su bili malo ukočeni. Sada se Sue može udobno smjestiti u Tomovu ruku. Sue je nosila vrlo skromnu haljinu te prve svečane večeri. Sada je malo manje pristojna.

ULAZAK GRIJEHA

Tom je malo posesivniji kako bi pokazao da je ona njegova djevojka. Više se ne voze ravno kući nakon plesa. Kratko zaustavljanje radi razgovora u parku ili razgovor u autu ispred njezine kuće postaje uobičajena rutina na spoju.

Poljupci su češći, dugotrajniji, i gotovo prije nego što to shvate, kratki znak nježnosti s manje suzdržanosti može se tako lako razviti u grljenje, a zaštitnička ruka oko nje može skliznuti u maženje. Grijeh lukavo ulazi među njih i postaje treća strana ovom ekskluzivnom paru.

PRIGOVOR

Do sada, čitatelj se oštro protivi: "U stabilnoj smo vezi i nikada nismo zajedno počinili grijeh."

I ja se slažem i kažem: “Naravno, nisam mislio na tebe, ali ako si muškarac ili žena od krvi i mesa i nastaviš hodati dok si još u srednjoj, sumnjam koliko dugo ćeš ostati dalje od grijeha. Jedna stvar jednostavno vodi drugoj, sve dok ne bude prekasno. I zapamtite, ne morate ići do kraja da biste počinili ozbiljan grijeh. Samo taj jedan poljubac za laku noć mogao bi biti ozbiljan grijeh ako u njemu uživaš nečisto.

“Ali čak i ako vaši poljupci za laku noć sami po sebi nisu grešni, oni vas mogu prouzročiti da danima kasnije sami počinite grijeh mišlju ili željom. Na spoju ste se vas dvoje samo malo nevino zabavljali zajedno; kasnije, kada ste sami u svojoj sobi, mogli biste osjetiti želju da ponovite tu zabavu i poželjeti da ste otišli samo malo dalje zbog uzbuđenja. Kad te misli počnu dolaziti, pripazite!”

MEK I SLAB

Još jedna stvar, hodanje može dovesti do toga da pokleknete u iskušenju osobnih grijeha tjednima kasnije. Onaj tko je mekan i slab na spoju, iako tada ne počini ozbiljan grijeh, naći će se mekan i slab u odbijanju iskušenja kada mu dođu dok je sam. A ako padne, stalni spojevi bit će dio uzroka.

Osoba ima samo jedan moralni život; oslabite ga mekoćom, idući što dalje bez činjenja grijeha kada uporno izlazi s djevojkom ili mladićem, i može se naći preslabom kada kasnije dođe iskušenje za osobni grijeh.

I ne zaboravite, možda niste počinili grijeh, ali što je s onim drugim? Različiti. Možda mu/joj pokazujete naklonost. Možda uživa u užitku koji će mu dušu poslati u pakao. Ako ga/ju stvarno voliš, želiš li biti uzrokom njegovog vječnog prokletstva? A možete biti, ako nastavite hodati.

UDVARANJE I BRAK

Jednog dana, strpljivi čitatelju, vjerojatno ćeš se oženiti i osnovati obitelj. Da bi to učinio dobro, da bi imao sretan bračni život, trebat će ti Božja pomoć. U to možeš biti sigurni ako svoje dane udvaranja živiš na čist, jasan način kako to Bog želi.

Kako bih ti pomogao u tome, kažem ti, nemoj započeti hodati s nekim u srednjoj školi. Ako će određeni mladić ili djevojka biti pravi, izlasci u društvu samo će razviti tvoje poštivanje njega ili nje. Ako on ili ona neće biti taj/ta nemoj ni ostati s njim ili njom. Prekini to prijateljstvo prije nego što vas oboje povrijedi, društveno sada, duhovno zauvijek.

Čak i nakon svih ovih argumenata protiv preranog hodanja, neki od čitatelja još uvijek neće biti uvjereni. Naravno da su u krivu, ali to nikada neće priznati i ustrajat će u vezi sa svojom malom Sue i samo s njom. Dakle, za njih, i za mnoge koji s pravom žele biti u stabilnoj vezi nekoliko mjeseci prije zaruka, mogu li ponuditi sljedeća jednostavna pravila kako bi njihovi spojevi bili na visokoj, pristojnoj razini gdje bi i trebali biti.

PRIKLADAN STAV

Prije svega, imajte ispravan stav uma.

Dok Tom glanca svoje cipele ili Sue češlja kosu prije izlaska, oboje bi trebali imati odluku u pozadini svoje glave da će se vratiti u kuću kroz ulazna vrata jednako čedni, čisti i pristojni kao i kad su izašli nekoliko sati prije.

Njihov spoj će biti večer pravog prijateljstva, ugodnog druženja, puno dobre čiste zabave i radosti, a ne mučno, strastveno uništavanje svih nečijih ideala u zamračenom kinu ili negdje parkiranom automobilu.

Oboje bi trebali biti više zabrinuti i odlučni u vezi s pitanjem: "Kako možemo održati svoje hodanje čistima?" nego: "Koliko daleko mogu ići, a da ne počinim grijeh?" Kao što je stara pjesma jednom rekla, "Naglasi pozitivno" (Želim biti čist) i "Ukloni negativno" (kada je grljenje pogrešno?).

Dok dolazi po Sue, Tom treba biti odlučan postupati s njom onako kako bi želio da se postupa s njegovom vlastitom sestrom, poštivati je kao što je Krist poštivao svoju majku, biti više zabrinut za zaštitu njezine duše nego za zaštitu njezina tijela ako bi ju lopov pokušao ozlijediti dok su zajedno vani.

I Sue shvaća da je djevojka ta koja daje ton cijeloj večeri. Nosi li dekoltiranu haljinu, čvrsto se drži Toma poput trsa na zamračenom plesnom podiju, traži da je provozaju po parku i privija se uz vozača, ostavljajući dovoljno mjesta na prednjem sjedalu za još tri osobe da uđu, zna što može očekivati prije nego napusti Toma te večeri!

Dok, ako se ona odijeva, pleše, pristojno razgovara i održava razgovor živim, Tom će se prilagoditi i stvari će dobro funkcionirati. Glupa je ona djevojka koja se ne može nositi s nasrtljivim momkom.

I neposredno prije nego što se sretnu, njihova posljednja priprema nije namiještanje kravate ili buntovne kovrče, već promišljena Zdravo Marijo Majci ovih mladih da će na ovom spoju živjeti prema njezinim idealima za njih. Sada su svi spremni za izlazak.

PRAVA OSOBA

Zatim, drugo pravilo, pazi kakva je ta osoba s kojom želiš prohodati. Budite izbirljivi prije prvog spoja s nekim; budite sve oprezniji što ste duže zajedno.

Tom se činio kao dobar katolik kad su on i Sue počeli izlaziti. Ali sada, budući da hodaju već nekoliko mjeseci, postaje previše opušten. Tom se želi držati za ruke tijekom cijele emisije, negdje parkirati i podružiti se tako svaki put kad izađu. Ne vidi ništa loše u nekoliko nježnih dodira, a Sue postaje zabrinuta za njega.

Trebala bi!

Ona čvrsto protestira protiv njegovih pokušaja, ali on, s istom starom rečenicom koju su koristile stotine prije njega, tvrdi: “Zar više ne hodamo? Najmanje što možeš učiniti je dopustiti mi da te poljubim. Ne budi ukočena; svi to rade", a Tom se duri poput djeteta i kaže kako joj se onda sigurno ne sviđa pokušavajući igrati na njezinu simpatiju da popusti.

Budala! Ako se on Sue stvarno sviđa, odmah će uzmaknuti i zaustaviti ovo. Toliko joj se sviđa da neće biti odgovorna za njegov odlazak u pakao. Međutim, ako ona oslabi i popusti mu, jedan će poljubac prirodno dovesti do drugog, nekoliko će ga potaknuti na veću slobodu, a gotovo prije nego što to shvate, ozbiljan grijeh uvukao se u njihov ljubavni život.

ŠTO UČINITI

Što učiniti? Tom i Sue bi trebali razgovarati o ovome odmah. Moraju se složiti da smjesta prestanu činiti grijeh. Ako jedno od njih odbije i ustraje u preuzimanju onih sloboda koje su same po sebi grijesi ili uvijek dovode do grijeha, tada su njih dvoje jedno drugome postali prilika za ozbiljan grijeh. U tom slučaju oni su tada vezani pod krivnjom smrtnog grijeha čak i da ne izlaze jedno s drugim.

Tom zna da će, ako večeras bude izlazio sa Sue, gotovo sigurno počiniti ozbiljan grijeh s njom. Znajući to, možda ne bi trebao niti izaći s njom. Ako to učini, počinio je smrtni grijeh samim izlaskom s njom jer se namjerno stavio u neposrednu priliku za ozbiljan grijeh.

Znate, kad idemo na ispovijed, ne možemo iskreno pogledati Krista u lice, reći mu da nam je žao zbog ovog grijeha, a ipak ustrajati u vezi s mladićem ili djevojkom koja je bila uzrok tome. Nemojte biti licemjer s Kristom. Kažete da ne želite ponovno griješiti; tada se morate odreći povoda za grijeh.

ZA ZAŠTITU

Jedan dobar način da se zaštite tijekom izlaska je da Tom i Sue isplaniraju svoju večer prije izlaska. Ako znaju kamo idu i što će učiniti, najvjerojatnije će to i učiniti. Neki ljudi izađu van i parkiraju se u automobilu jer su toliko intelektualno manjkavi da nemaju pameti smisliti ništa bolje.

Još jedna stvar, uvijek idite na dvostruki spoj s dobrim čistim parom koji će vam dati pravi primjer. Grijeh mrzi društvo i rijetko se trudi ići u društvu. Nikada ne hodajte s onima čiji su moralne vrijednosti niže od  vaših.

ODABIR MJESTA

I treće, pazite na mjesta na koja idete. I najbolji par može sagriješiti u slabo osvijetljenom noćnom klubu s glasnom glazbom i parovima koji griješe oko njih. Čak bi i drveni Indijanac mogao zgriješiti, u nekim kazalištima. Budite vrlo oprezni koju vrstu filma idete gledati. Na svijetu ima toliko dobre zabave, zašto se okaljati sa smećem?

I na kraju, držite se sokova i bezalkoholnih pića kada ste na spoju. Ona neće uzrokovati da spustite barijere kao što bi to mogao biti "spot"(vrsta alkoholnog  pića), niti će vam dati lažnu hrabrost da zajedno griješite koju bi mogla dati tri piva.

TVOJ NAJBOLJI PRIJATELJ

Znate, kad je Krist bio na ovoj zemlji, volio je mlade ljude. Učinio je svoje prvo čudo u Kani za zaljubljenog mladića i djevojku.

Danas je jednako zainteresiran za vas i vašeg odabranika kao što je bio i za njih. Pozovite Krista često u svoj društveni život i zadržite ga tamo čestim ispovijedanjem i pričešću – za mlade to znači tjedno.

Ako će Tom i Sue često izlaziti zajedno, zašto ne bi ispovijed bila redovita stanica na tom subotnjem večernjem spoju? Zašto ne nedjeljni jutarnji termin za Misu i pričest zajedno.

Pustite Krista da izađe s vama na svaki sastanak i On će sigurno učiniti svoj dio u tome da se vratiš kući s Njime još uvijek čistog srca.

Vlč. Raymond Wahl, 1963.

Izvor

Veliki Sveti Mihaele, Kneže vojske nebeske, moli za nas!

Danas, 29. rujna, svetkovina je svetog Mihaela, Arkanđela! Koliko nam je potrebna njegova pomoć u borbi protiv đavla u današnje vrijeme....u svim velikim stvarima koje muče ovaj svijet, ali i na male svakodnevne načine na koje se on pokušava uvući. Sveti Mihaele, Arkanđele, moli za nas!

Prva činjenica koju saznajemo o ovom velikom Princu je da je u moćnoj borbi koja se odvijala na Nebu, kada su loši anđeli odustali od svoje odanosti Bogu, Mihael je oglasio svoj ratni poklič: “Tko je kao Bog,” i odmah, zajedno s dobrim anđelima, otjerao je sotonu i njegove legije s Neba i bacio ih u dubine pakla.

Zatim, čujemo njegove pohvale od ne manjeg autoriteta nego njegovog brata Anđela, svetog Gabrijela, koji govoreći proroku Danielu, kaže: “Mihael, koji je tvoj princ,” “Mihael, koji je veliki Princ stvoren za djecu vašeg naroda," i opet, "Mihael, koji je jedan od prvih među knezovima."

Sveti Toma o njemu kaže: "Mihael je dah Otkupiteljevog duha koji će se na kraju svijeta boriti protiv Antikrista i uništiti ga, kao što je to učinio s Luciferom na početku."

Sveti Mihovil bio je zaštitnik i branitelj izabranog Božjeg naroda. Došao je s Izraelcima iz Egipta i pratio ih kroz pustinju. On je bio taj koji im je od Boga dao Deset zapovijedi i tijekom tisuća godina koje su protekle prije Kristova dolaska bio je njihov prvak i branitelj.

Iako ga se izričito spominje samo nekoliko puta, ipak zahvaljujući njegovoj službi kao njihovog imenovanog prijatelja i branitelja, znamo da nikada nije napustio Božji narod, već je uzeo važnu ulogu u svemu što ga se ticalo.

Sada je branitelj Katoličke Crkve i svih vjernika, koje brani od stalnih nasrtaja đavla.

Zazivaju ga u bolesti, a posebno u času smrti, kada je njegova "svemoćna" pomoć toliko potrebna, jer tada sotona vrši svoj posljednji i najžešći napad na kršćansku dušu, želeći umijećem i lukavošću, sa strahovima i očajem odvući ju dolje u pakao.

U molitvama koje svećenik i puk izgovaraju nakon Mise, posebna je i lijepa molitva svetom Mihaelu koja ga moli za pomoć Crkvi. Ona glasi ovako:

Sveti Mihaele Arkanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon. Neka mu zapovijedi Bog; ponizno molimo; i Ti, Vojvodo vojske nebeske, sotonu i druge zle duhove koji svijetom obilaze na propast duša , božanskom jakošću u pakao strovali. Amen.

Trebala bi nam biti sveta dužnost da se gorljivo pridružimo ovoj važnoj molitvi.

U jutarnjim i večernjim molitvama zazivamo sv. Mihaela kad izgovaramo Confiteor, ali to trebamo činiti s više predanosti i pouzdanja. Mnogi uopće ne razmišljaju o tome što govore.

Sveti Mihael se u mnogim zemljama časti od najranijih vremena.

Car Konstantin, zahvalan za pobjede nad svojim neprijateljima, koje je pripisivao zaštiti svetog Mihaela, sagradio je u blizini Carigrada veličanstvenu crkvu u čast Arkanđela koju je nazvao Mihaelion.

Postala je mjesto hodočašća, a u njoj su po Arkanđelovom zagovoru ozdravili mnogi bolesnici i nemoćnici.

Konstantinovi nasljednici podigli su svetom Mihaelu ne manje od petnaest crkava u samom Carigradu.

U Rimu su također građene crkve i posvećene svetom Mihaelu još 494. godine. Arkanđeo se ukazao biskupu Siponta, na Monte Garganu, u Napuljskom kraljevstvu, gdje mu je posvećena lijepa crkva. Ovo je postalo mjesto velike pobožnosti i privuklo je mnoge hodočasnike.

U Francuskoj se pojavio na Mont St. Michel (hrv. Planina sv.Mihaela), gdje i danas postoji poznato svetište posvećeno Arkanđelu.

U Egiptu su kršćani, svoju rijeku Nil, koja ih je prehranjivala, posvetili svetom Mihaelu. Svakog dvanestog u mjesecu održavali su posebnu proslavu u njegovu čast, a ta se svetkovina s izrazitom svečanošću održavala u mjesecu lipnju, kada rijeka počne rasti.

Kad se Njemačka preobratila, kult poganskog boga Wodena zamijenjen je čašćenjem svetog Mihaela, a kao rezultat toga u planinskim predjelima te zemlje mogu se vidjeti brojne kapelice posvećene Arkanđelu.

U Engleskoj se blagdan sv.Mihaela slavio s velikim veseljem, a omiljeno jelo tog dana bila je pečena guska. Sada je uglavnom poznat kao pravni termin, dan koji obilježava ono što se u zakonu naziva „Michaelmas”.

Sveti Mihael ukazivao se u različita vremena onima koji su trebali i zazivali njegovu pomoć.

Najistaknutiji primjer bio je kada je pomogao svetoj Ivani Orleanskoj u izvanrednoj misiji koju joj je dao Bog da pomogne francuskom kralju da obnovi mir i napredak svom kraljevstvu i protjera svoje neprijatelje s njegovih obala.

SVETI MIHAEL NA SMRTNOM ČASU

Čitamo u „The Book of Similitudes” (eng.) , Svetoga Anzelma da je redovnik ovog samostana, na samrti, bio strašno napadnut od đavla, koji ga je isprva korio zbog grijeha koje je počinio prije krštenja, jer redovnik je primio ovaj sakrament već u poodmaklim godinama. Jadnik nije znao što odgovoriti i bio je jako zabrinut sve dok mu sveti Mihael, koji mu je pritekao u pomoć, nije odgovorio da su mu u tom sakramentu oprošteni svi grijesi koje je počinio prije krštenja. Zli duh je potom istaknuo nekoliko njegovih grijeha počinjenih nakon krštenja. Arkanđeo je odgovorio da su oni bili oprani u općoj ispovijedi koju je obavio prije redovničkih zavjeta i da se umirući čovjek treba pouzdati u božansko milosrđe. Sotona mu je konačno predstavio mnoge uvrede i nemare u njegovom životu učinjene nakon redovničkih zavjeta. Kako dobri redovnik nije rekao ništa u obranu, sveti Mihael je izjavio da su mu svi grijesi oprošteni, jer ih je ispovjedio i zadovoljio za njih dobrim djelima, osobito poslušnošću, i da ako je nešto ostalo, to je iskupljeno njegovom strpljivošću u patnjama bolesničke postelje. Na te riječi đavao je zbunjeno otišao, a dobri redovnik s pouzdanom nadom krotko je predao dušu Bogu. Svi moramo umrijeti i svi moramo biti spremni na žestoke napade đavla u ovom strašnom času. Stoga bi se svaki kršćanin trebao pobrinuti da ima pomoć sv. Mihaela na smrtnom času. To možemo učiniti tako da smo tijekom života posvećeni velikom Arkanđelu.

DJECA KOJU JE SV. MIHAEL VRATIO U ŽIVOT

Kralj Dakije, Mulhoares bio je teško bolestan i patio je još više jer nije imao nasljednika na prijestolju. Sva su mu djeca umrla. Savjetovali su ga da se obrati svetom Mihaelu.

Kralj je poslušao ovaj mudri savjet i neko vrijeme nakon što je njegova žena rodila blizance. Jao, čekala ga je nova kušnja. I ova su djeca umrla!

Pun žive vjere, kralj naredi da se tijela djece odnesu u crkvu i stave pred oltar svetog Mihaela, a on i njegov narod zamoliše velikog Arkanđela da im pritekne u pomoć.

Gle, pojavio se sveti Mihael i progovorio kralju: “Ja sam Mihael, koga ste zazvali ti i tvoj narod, i iznio sam tvoju molbu Bogu koji je voljan vratiti život tvojoj djeci. Gledajte ih žive, a ja i drugi anđeli ćemo ih čuvati. Bog želi i tebe izliječiti, ali moraš zahvaliti Anđelu koji je Princ tvog kraljevstva. Da ga možeš voljeti, sada ću ti ga pokazati.” Tada se pojavi prekrasni Anđeo, odjeven u kraljevske haljine, sa zlatnom krunom na glavi. Blagoslovio je kralja, koji je odmah ozdravio.

KAKO ČASTITI SV. MIHAELA?

1. Čestim ponavljanjem ove kratke molitve: “Slavni sveti Mihaele, Kneže nebeskoga dvora, moli za nas sada i na času naše smrti.”

2. Zazivajući njegovu pomoć u bolesti.

3. Ako nam je teško svladati neku napast ili ispraviti kakvu pogrešku, pomolimo se svetom Mihaelu, koji će nam sigurno pomoći nadvladati najžešću napast — i najokorjeliju.

4. Imajući malu sličicu svetog Mihaela u svom molitveniku, govoreći svaki put kad je vidimo: "Slavni sveti Mihaele, volim te."

Izvor

Umijeće odijevanja - što nas časne mogu naučiti

Jednog sunčanog travanjskog dana moje prve godine koledža, čeznula sam odjenuti bijelu haljinu od štikanog pamučnog voala na nastavu. Pokušala sam skupiti hrabrosti, ali na kraju jednostavno nisam uspjela. Što me spriječilo?

Samo vojska nijemih djevojaka s bejzbol kapama i majicama, tajicama, visokim bijelim čarapama i mokasinkama. Mislila sam kako izgledaju smiješno, kao da su sve ronile po kontejnerima i kutijama donirane odjeće, ali ipak, nisam mogla podnijeti da izgledam znatno drugačije od njih. Sama ljupkost moje haljine previše bi me izolirala. Zasigurno, to je znak velikog unakaženja ljudske naravi i rezultat pada koji nam daje utjehu u ružnoći sve dok je ona sveprisutna i nelagodu u ljepoti sve dok je ona pak rijetka; jer ne bi li trebalo biti obrnuto?

Većina žena želi se ljepše odijevati, ali ih odbija mogućnost da se će se isticati u masi. Zaplet se zaoštrava za pobožne katoličke žene. Čitale su svece koji su preporučali krajnju jednostavnost u odijevanju i pitaju se znači li jednostavnost u njihovo vrijeme usklađenost s imperativom "sportskog i opuštenog looka".[1]

Ali što je jednostavnost? I je li postmoderno odijevanje doista jednostavno? Jednostavnost, kako je opisuje Webster, znači biti "nekompliciran", "bez prijevare" i "izravan u izražavanju." [2] Ovo odgovara raspravi Tome Akvinskog o božanskoj jednostavnosti Boga i naglašava odnos jednostavnosti prema poštenju i istini.[3] Odijevati se jednostavno znači odijevati se pošteno, odnosno izraziti istinu svojim vidljivim i vanjskim izgledom.

Pripijene majice kratkih rukava, hlače za jogu i traperice privlače toliko pozornosti na određene dijelove ženskog tijela da odvlače pažnju od njezine vlastite osobnosti (koja se izražava na njezinom licu) i poriču prisutnost njezine besmrtne duše. S druge strane, labave vrećaste verzije spomenutog toliko snažno govore o aljkavosti, utilitarnosti i ropstvu udobnosti da proturječe uređenoj ljepoti ljudskog tijela i vječnoj sudbini duše. Ukratko, bilo da se radi o pripijenoj ili širokoj odjeći, izazovnoj ili udobnoj, većina današnjih načina odijevanja niječe istinu o tome tko su i što su ljudska bića i stoga im nedostaje jednostavnosti.

Da bi žena govorila istinu kroz svoju odjeću, mora se odijevati ženstveno, uredno i graciozno. U tome otkriva istinsku jednostavnost i slijedi redove svetica koje su prošle prije nje. Međutim, dok je većina svetaca uživala u kulturnoj klimi sigurnih običaja koji su promicali ljepotu koja odgovara svakoj klasi i statusu života, moderne žene nalaze se u društvenoj anarhiji koja uvijek promiče samo ružnoću. Žene sada moraju opet otkriti, ponovno sastaviti i iznova stvoriti ono što se u prethodnim generacijama predavalo s majke na kćer kao nešto razumljivo samo po sebi.

Budući da je trenutačno vrlo malo žena voljnih posvetiti se ovom zadatku, one koje to rade neizbježno će se istaknuti. Ne radi se o tome da će njihova odjeća biti neprirodna ili neobična - naprotiv, bit će puno prirodnija i izrazitije ljudska od bilo čega što se danas može vidjeti u mainstreamu. Unatoč tome, svraćat će na sebe pozornost zbog svoje nevjerojatne rijetkosti. Prije pada kršćanstva, nitko se ne bi okretao za vunenom kružnom suknjom ili zastao oduševljeno radi slamnatog šešira. Sada se nositeljici takvih artikala obraćaju stranci puni divljenja. I upravo zbog toga dobronamjerne žene zastanu. Ne žele privlačiti pozornost, biti slavne osobe u parku i trgovini. Moraju li napustiti ljepotu istinske jednostavnosti u ime samozatajnosti?

Pomalo iznenađujuće, odgovor se može pronaći u kratkom razmatranju o časnim sestrama i redovnicama. U novijim vjerskim kućama u kojima prevladava ljubav prema Tradiciji, mogu se naći primjeri par excellence mladih žena koje traže svetost kroz samozatajnost; one su sve samo ne tašte. Pa ipak, u tim istim naredbama nalazi se zapanjujući fenomen: pomna briga i znatno vrijeme uloženi su u dizajn, proizvodnju i održavanje određenog materijalnog predmeta - habita, tog nepogrešivog znaka religioznosti koji zna zaustaviti promet i privući pozornost gdje god je prisutan. Te sestre obično odluče nabavljati vlastite materijale (znam jedan red koji koristi visokokvalitetnu mješavinu vune koja se obično koristi za policijske uniforme!). Zatim šiju svoje habite ručno ili jednostavnim šivaćim strojevima. Ovi samostani uvijek imaju dugačke popise predmeta koje je potrebno izraditi ili popraviti, a prije investiture kada nove novakinje primaju habit, šivaonice vrve od aktivnosti.

Moglo bi se postaviti pitanje ne bi li sestrama bilo jednostavnije i jeftinije kupiti nekakve gotove svjetovne odore. Ili još bolje, zašto se ne bi stopili s društvom i samo nosili hlače i sportske majice kao i svi ostali? Ne bi li to bilo najsamozatajnije od svega? Treba samo pogledati katastrofe koje su zadesile vjerske kuće nakon Drugog vatikanskog koncila da bi se vidjelo da su takvi pogrešno usmjereni eksperimenti već bili isprobani i da su, bez iznimke, neslavno propali.

A propali su iz tri razloga. Prvo, odlučiti se za praktičnost i nešto "jeftino" zapravo ne znači prigrliti siromaštvo, već štedljivost. Drugo, masovno tržište rijetko proizvodi nešto s prekrasnom i bezvremenskom kvalitetom koju bi svaki vjerski habit trebao posjedovati. I konačno, sestre koje su zbog te navike odustale od šivanja izgubile su duboko njegujući aspekt svog života, nešto što im je pomoglo da prigrle svoj zavjet siromaštva, naime, priliku da usmjere tu ultraženstvenu sklonost da jednostavne stvari čine lijepima. Kao što to kaže majka Mary Francis u svom klasiku „A Right to be Merry“:

"Ne bojimo stvari u crno tamo gdje bismo ih mogli obojati u bijelo. Oko domaćeg ognjišta sadimo rascvjetane tamarise jer nema razloga da se pražnjenje smeća ne obavi lijepo i graciozno. Šivamo naše noćne bluze s preciznošću i pažnjom koju bi drugi mogli rezervirati za svilu i saten. Da nam se siromaštvo nameće, sve bi možda bilo dovoljno dobro. Ali mi smo to odabrale, mi smo to prihvatile. I mislimo ga obući u ljepotu."[4]

U srednjem vijeku, habiti časnih sestara nalikovale su odjeći siromašnih udovica ili udanih žena iz nižeg staleža i time su predstavljale priliku da se živi još skrovitije. Ali sada, sama starina njihove odjeće čini da se briljantno ističu u kontrastu s izgledom postmodernizma. Uočavajući ovaj fenomen u svom povijesnom djelu, The Culture of Clothing, Daniel Roche piše:

"I muška i ženska crkvena odjeća čini muzej drevnih običaja; habit Kćeri milosrđa, kongregacije iz sedamnaestog stoljeća, još uvijek je, u dvadesetom stoljeću, bio ženska haljina iz vremena mladog Luja XIV; redovničke haljine vraćaju nas još dalje u prošlost."[5]

I tako, umjesto da se stope s mnoštvom, današnje redovnice i časne sestre ističu se poput bisera koje je plima ostavila za sobom. Ne oklijevaju prigrliti one odjevne predmete - naime, tuniku do poda, dugi veo i kraljevski zborski ogrtač - koji doista pjevaju riječ ljepote; one sve to prihvaćaju kao najsigurniji način da izraze svoj status zaručnice samoga Krista.

Pokušavaju li pridobiti divljenje i pohvale? Daleko od toga. Ali skromni sloj društva u koji su se nekoć uklapale, otpao je od jednostavne ljepote srednjeg vijeka u otvoreni kaos i ružnoću. Dok bi, u svojoj poniznosti, redovnice možda poželjele da ne izazivaju toliko divljenja, one shvaćaju da se ne mogu s društvom spustiti u lažnu jednostavnost. One razumiju da u jednom od onih čudnih paradoksa Božanske Providnosti, sadašnje tužno stanje odijevanja dovodi do toga da se najčednijii, najskromniji i jednostavni ističu poput svjetlucavog dragog kamenja; i one to prihvaćaju kao što prihvaćaju sve dijelove tajanstvene Božje volje koja zbacuje moćne s njihovih prijestolja i uzdiže ponižene (Luka 1:52).

Poput redovnica, katoličke žene u svijetu moraju dati prednost istini i ljepoti nad normalnošću. Moraju tražiti odjeću koja govori o tome tko su, naime, kćeri Krista Kralja, tipovi same Crkve i, udane ili ne, duhovne majke besmrtnih duša.[6] Dok njihov položaj u svijetu zahtijeva da se oblače na način koji ne izgleda potpuno odvojeno od svijeta (samo redovnice imaju tu veliku slobodu), one se, s druge strane, mogu legitimno ukrašavati na načine koji nisu dopušteni ženama rezerviranima samo za Krista. Na primjer, mogu imati veću raznolikost odjeće, izražavati radost kroz svečane boje i ukrase, i naglašavati lijepe linije svojih tijela skromnim, ali laskavim krojem. Lijepo odjevene, dobit će pozornost (bilo divljenje ili prijezir), ali to ih ne mora uznemiravati, samo ako to, poput svojih sestara u Kristu, prihvate kao otajstveni dio božanske providnosti koja djeluje u današnje vrijeme. 

Anna Kalinowska

[1] Važni dijelovi svetaca o odijevanju: Sv. Pavao (1 Timothy 2:9), Sv. Toma Akvinski (Summa Theologica, IIa-IIae, q. 169, a. 1. Čednost kod vanjskod odijevanja),i sv.Franjo Saleški (Filotea,3.dio -  poglavlje 25).

[2] “Simplicity,” Merriam-Webster, 9 September 2022, https://www.merriam-webster.com/dictionary/simplicity

[3] Toma Akvinski, Summa Theologica, trans. Fr. Laurence Shapcote, OP (Green Bay: Aquinas Institute, Inc. 2012 – 2018), Ia, q. 3, a. 1.

[4] Mother Mary Francis P.C.C, A Right to Be Merry. (Providence, Rhode Island: Cluny Media, 2021) 44.

[5] Daniel Roche, The Culture of Clothing, trans. Jean Birrell (Cambridge: Cambridge University Press, 1996) 74.

[6] Alice von Hildebrand, “Spiritual Motherhood,” Plough. May 8, 2022. Originally published May 5, 2015. https://www.plough.com/en/topics/life/parenting/spiritual-motherhood