ponedjeljak, 29. srpnja 2019.

“Više duša ide u pakao radi grijeha tijela nego zbog ijednog drugog razloga.“— naša Gospa Fatimska

Priroda požude



U Fatimi je naša blažena Majka Marija rekla portugalskoj vidjelici Jacinti Marto: "Više duša ide u pakao radi tjelesnih grijeha nego radi ijednog drugog grijeha."

Danas živimo u ekstremno seksualno raspuštenom društvu. Napasti na tjelesne grijehe nalaze se posvuda - od jumbo plakata, umjetnosti, reklama, novina, televizije, glazbe i interneta do toga kako se ljudi odijevaju. Čak i ljudski zakoni podupiru seksualnu poročnost, izopačenost, požudu te su legalizirani kontracepcija, prostitucija, svingerski klubovi, homoseksualnost, istospolni brakovi, itd. Iza abortusa, pornografija je možda najveći problem današnjeg vremena. To je veliki biznis koji čini žrtvama sve uključene pa i one koji je reklamiraju i prodaju. Internet posebno omogućava da pornografija uđe u domove s mogućnošću da iskvari cijele obitelji, uključujući i djecu. Pornografija obečašćuje, uništava obiteljske odnose i vodi u sve od incesta, preljuba, prostitucije i nasilja do trgovine ljudima i ubojstava. Mnoge žrtve su već pale pod naletom tog hedonizma. 

Da bismo pobijedili te napasti i došli u Nebo moramo stalno stražarili da bismo odbili napade i nadišli svoju sklonost k požudi. 

Kakva je priroda požude? Kao što Bog htio pridružiti užitak našim prehrambenim apetitima radi čovjekovog samoočuvanja i potrebe postojanja, tako je pridružio i poseban užitak seksualnom činu radi razmnožavanja ljudske vrste. Taj užitak je, međutim, dopušten samo u okvirima braka. Nažalost, mi imamo sklonost zloupotrebljavati tu žudnju. Ta sklonost - koja je kod nekih agresivnija nego kod drugih - zove se požuda i osuđuju je i 6. i 9. Božja zapovijed. "Ne sagriješi bludno." i "Ne poželi tuđeg ženidbenog druga." Te zapovijedi ne zabranjuju samo vanjske čine već i unutarnja maštanja, misli i želje. Zašto? Kad razmišljamo o nečistim mislima i željama, osjetila postaju uzbuđena i to može biti uvod u djela protivna čistoći. 

Krist je tako upozorio: "Čuli ste da je rečeno starima: 'Ne čini preljuba!' A ja vam kažem da je svaki, koji s požudom pogleda ženu, već u svom srcu s njom učinio preljub." (Sv. Matej 5, 27-28)

Grijesi protiv čistoće često su teški. Tražiti i izravno htjeti zle užitke je smrtni grijeh. Čini koji su nepotrebni i koji pobuđuju užitak poput opasnog štiva, predstava, razgovora, besramnih plesova, itd. smatraju se grijesima nerazboritosti. Oni su više ili manje teški ovisno o ozbiljnosti nereda koji proizvode i opasnosti od pristajanja na zle užitke. Ako, s druge strane, taj užitak neizravno slijedi neke određene čini koji su dobri ili barem neutralni, a osoba na njega ne pristaje, tu nema krivnje. I ovdje vrijede mjere koje čine grijeh smrtnim. Grijeh mora biti ozbiljan, mora ga se biti svjestan i mora se svojevoljno učiniti. 

Svi smo pozvani na svetost. Nečiste čini vode u tiranske navike i navode volju na sramotne užitke. Oni presušuju ljubav prema molitvi i kreposti i čine osobu žrtvom sebičnosti. Um postaje tup i slab jer vitalnu snagu iscrpljuju osjetila. Uskoro se gubi volja za ozbiljnim učenjem, mašta gravitira prema nižim stvarima. Sve to vodi u sramotu. Kada osoba nema samopoštovanja, kako će poštivati druge? To se odražava i na modu i stilove koji postaju sve ekstremniji i bestidniji. Na toj skliskoj padini prema paklu, srce postepeno vene, otvrdnjava i privlači ga samo sramotan užitak. Tako droga i zabranjene stvari postaju ono što izopačena osoba traži. Stoga ovaj porast u sodomiji. Čak se utječe i na fiziologiju poput nervnog sistema. Muškarci postaju mekušasti, a žene muškobanjaste. To je sve đavolji plan kad mu je dopušteno da slobodno upravlja bez kontrole i ravnoteže budući da se i Crkva nakon II. Vatikanskog koncila počela kvariti i da je  popustila svijetu.

Mjere za zauzdavanje naših strasti

Da bismo odoljeli opasnim strastima požude trebamo duboka uvjerenja, zaštitu od grješnih prilika, mrtvljenje i molitvu. Duboka uvjerenja o mogućnosti vječne kazne nužna su za borbu protiv tih poroka. Mi smo udovi Isusa Krista po svom krštenju i moramo stoga poštivati svoje tijelo čak kao Kristovo vlastito tijelo. Kada bismo ga upotrebljavali u podle svrhe svoje tijelo to bi bila vrsta oskvrnuća koja nas unižava do razine životinja. Jeste li vidjeli samo porast tetoviranja i bušenja rupa? Odron prema bestijalnosti i gore? Sve su to posljedice jednog uzroka - požude. 

Svijet nam danas govori da su čistoća i suzdržljivost nemoguće i da su štetne za naše zdravlje. Upravo suprotno, ništa nije nemoguće ako znamo moliti i boriti se. Nadalje, ne samo da čistoća i suzdržljivost nisu štetni, već su preporučljivi, čak i samo sa medicinskog i higijenskog stajališta. Zapravo, nema poznate bolesti kojom može rezultirati prakticiranje suzdržljivosti dok se mnoge mogu naći koje izviru iz poroka koje su njezina suprotnost.

U svjetlu naše vlastite krhkosti, mi također moramo izbjegavati prilike za požudu. To je posebno važno s nepotrebnim prilikama. Kada se takve prilike ne mogu izbjeći, moramo ojačati volju unutarnjom odlukom koja će učiniti tu opasnost neznatnom. Tako sv. Franjo Saleški kaže da ako ne možemo izbjeći sve plesove, onda barem na njima moramo sudjelovati s čednošću, samopoštovanjem i dobrim namjerama. Koliko je to još potrebnije danas kada su u modi toliki nepristojni plesovi!? Ako ih uopće možemo nazvati plesovima. Prikladnije bi ih bilo zvati nekontroliranim pohotnim pokretima koji se vrte oko kakofonije koja danas prolazi kao glazba.

Prilike koje ne možemo izbjeći u našim svakodnevnim susretima mogu se nadvladati jedino mrtvljenjem. Oči, na primjer, treba posebno čuvati jer nezaboriti pogledi podgrijavaju vatru žudnje, a ona zauzvrat omamljuje volju. Zato je naš Gospodin rekao: "Ako te tvoje desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe, jer ti je bolje da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao." (Sv. Matej 5,29), odnosno, silom ga odvuci od predmeta koji ga sablažnjuje. Čuvanje očiju je danas važnije nego ikada, budući da se svugdje možemo sresti s osobama i stvarima sposobnima da budu izvor napasti.

Osjetilo opipa je ispunjeno još većim opasnostima. Zbog toga, treba se suzdržavati od bilo kakvog tjelesnog kontakta ili milovanja koje ne može, a da ne pobudi strasti. 'Noli me tangere' je dobar slogan - 'Ne diraj me!' Ako možemo izbjegavati sve nespretne dodire i toga smo svjesni, također ćemo i mi paziti da ne dodirujemo druge. Čednost igra veliku ulogu ovdje. Trebamo se odijevati dostojanstveno i izbjegavati one koji se odijevaju izazovno tako što ćemo skrenuti svoj pogled. 

Treba umrtviti i svoje srce tako što ćemo se boriti protiv svega što može biti sentimentalno, senzualno ili opasno u prijateljskoj domeni. Ljubav mora ostati čista i nadnaravna. I zapamtite, jednom kad se obavežete, držite se toga. Ako se vjenčate, zapamtite da je to svečano obećanje supružniku dano pred Bogom. Stoga ono nosi tešku odgovornost i posljedice ako prekršite to obećanje preljubom ili rastavom. Zbog toga je naša Crkva uvijek bila tako nepokolebljiva u nepriznavanju rastave jer je naš Gospodin rekao: "Zar niste čuli da ih je Stvoritelj, kad ih u početku stvori, 'stvorio muško i žensko', i da je rekao: 'Zato će čovjek ostaviti oca i majku te će prionuti uz svoju ženu, pa će dvoje biti jedno tijelo?' Prema tome, oni nisu više dva, nego jedno tijelo. Dakle: Što je Bog združio, neka čovjek ne rastavlja!" (Sv. Matej 19, 4-6) . Međutim je Crkva nakon II. Vatikanskog popustila oko pravila u vezi rastave isto kao i razne protestantske denominacije i to je doprinijelo raspadu obitelji i porastu u tjelesnim grijesima. Da, to je opaki začarani krug.

Da bismo razbili taj krug treba poduzeti određene mjere, a jedna od njih je mrtvljenje koje nam pomaže da ispunjavamo dužnosti svoga staleža. Razni staleži kršćanskog života su laici (samci ili oženjeni), redovnici i svećenici. Rad i izbjegavanje dokoličarenja čuvaju našu maštu, um i srce podalje od opasnih stvari. Skoro svi, čak i oni u svetom bračnom staležu, imaju iskustva s poteškoćama što se tiče čistoće. Da bismo to nadvladali, potrebni su redovita molitva ili često ponavljanje strelovitih molitava i uzdizanje duše k Bogu, a i razmatranje o velikim istinama naše vjere. Tome treba pridružiti često primanje sakramenata, posebno ispovijedi i pričesti. U ispovijedi dobivamo savjet i milost odrješenja da ojača naša volja protiv napasti. Sveta Pričest gasi vatru požude, budi dušu za stvarnost duhovnih dobara i tako je udaljava od vezanosti za sramotne užitke. 

Doći u Nebo danas nije lako zbog snažnog napada seksualne raskalašenosti. Obrana protiv nje zahtijeva hrabrost, najiskreniji i ponovljeni trud, ali uz molitvu, sakramente i odlučnu volju možemo prevladati sve prepreke i nadam se obrnuti trend da najviše duša odlazi u pakao radi tjelesnih grijeha. 

Paul Kokoski 

Nema komentara:

Objavi komentar