Pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji lijek je protiv hereze i ozdravljenje od svih krivovjerja. Moramo joj se obratiti kao utočištu od heretičke izopačenosti koja sada uništava Crkvu. Pobožnost prema Mariji uništava zablude, temelj je poniznosti i snažna zaštita prave vjere.
Marija je Uništavateljica svih krivovjerja
U svom djelu 'Prava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji', Sveti Ljudevit Montfortski piše:
'Najtočniji i neupitni znak po kojem možemo razlikovati heretika, čovjeka pogrešne nauke, bezočnika od jednog preodređenika, nalazi se u tome da heretik i bezočnik nemaju ništa osim prijezira i ravnodušnosti za Gospu, nastojeći svojim riječima i primjerima umanjiti čast i ljubav prema njoj.' (30)
Iz proprija Mise Blažene Djevice Salve Sancta Parens, Crkva pjeva: "Raduj se, Djevice Marijo, ti sama uništila si sve hereze." Na temelju toga, papa sv. Pio X. u svojoj enciklici Pascendi (58) zaziva Mariju 'Uništavateljicom svih krivovjerja'. Također se, upravo u kontekstu svetog Dominika i njegovog rata protiv krivovjerja kao oruđe otkriva sveta krunica, Marijin Psaltir.
Stoga je očito kako Gospa zauzima posebno mjesto u odnosu Crkve prema krivovjerju i hereticima. Zašto je to tako? To je zato što uzrok krivovjerja nije srdžba, požuda ili lijenost, nego oholost. Heretik ponosno i tvrdoglavo odbacuje autoritet Crkve i autoritet crkvenih otaca. Cijelo njegovo mišljenje ovisi o izmišljenom antikvarijanizmu koje je stvorila njegova oholost. Upravo protiv grijeha oholosti Gospa najsavršenije pokazuje svoju moć. To je razlog zašto sveti Ljudevit Monfortski kaže na drugom mjestu;
"Sotona strahuje od Nje ne samo više od svih anđela i ljudi, već na neki način više od samoga Boga ... jer Sotona zbog svoje oholosti, pati beskrajno više od toga da bude poražen i kažnjen od neznatne i ponizne službenice Božje, a njezina ga poniznost vrijeđa više nego božanska moć." (Prava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, 52)
Demoni i heretici boje se Marije, jer im ona prijeti poniženjem. Bezbožno je napadaju pod izlikom da su zabrinuti za očuvanje časti i slave koja se duguje Bogu. U stvarnosti, oni znaju kako će Marija uništiti njihova ohola mišljenja. 'Odvratna je poniznost oholici...' (Sirah 13, 24).
Kako Blažena Djevica Marija ponižava ohole?
Kada Duh Sveti uzvisio Mariju preko pozdrava sv. Elizabete, Marija je rekla:
'Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.'
Pobožnost prema Mariji donosi poniznost duši. Baš kao što je sveti Ivan kad je čuo Njezin glas zaigrao od radosti, a sveta Elizabeta ponizno rekla: 'Tko sam ja da majka Gospodina mojega dođe k meni..' (Luka 1, 43), i mi poznajemo tu poniznost kad uzvisujemo Mariju.
Marija nas čini poniznima, jer Bog hoće da se Isus Krist objavi svijetu preko nje. Prema naravi, svaka joj je ljudska osoba jednaka. Prema milosti i zaslugama, ona 'je časnija od kerubina i neusporedivo je slavnija od serafina'[1]. U Mariji, naša poniznost se doista iskušava jer je ljudsko biće, a ne Bog.
Poniznost prema Bogu odnosi se na sve ljude, a heretici o svojoj poniznosti iskrivljeno misle jer kažu kako se oni podlažu Bogu. No, njihova oholost se otkriva kad se odbijaju pokorit čovjeku – legitimnom autoritetu i uputi mudrih. "Luđaku se čini pravim njegov put, a mudar čovjek sluša savjete." (Mudre izreke, 12,15)
Skroman čovjek čak može poniziti sebe pred zlim ljudima, kao što je to naš Gospodin učinio. Ali heretici nemaju poniznost prema ljudima. U stvarnosti, heretici pokušavaju nametnuti svoje osobno mišljenje bilo kojem autoritetu. Nemaju poniznost prema bilo kojem čovjeku nego su obuzeti samima sobom. Kao što je povijest protestantizma pokazala, lako je izigravati poniznost prema Bogu, dok se istodobno uzdiže iznad svakog čovjeka. To je put svih heretika.
Onaj tko je ponizan prema Mariji bit će ponizan i prema autoritetu. Marija posebno provjerava ponos heretika obznanjujući kako oni ne mogu imati svog privatnog, 'osobnog Isusa', budući da je naš Gospodin zauvijek povezan sa svojom Majkom svojim Utjelovljenjem. Na isti način kako je Utjelovljenje temelj našega otkupljenja - bez kojeg nema Muke ili Uskrsnuća - ljudska osoba Isusa Krista ne može postojati bez osobe Marije [2]. Kao što sam napisao na drugom mjestu, istinsko sjedinjenje s Kristom će dovesti do ljubavi prema Mariji kao našoj majci koja je bila i prvi naravni uzrok njegovog dolaska na svijet.
Pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji test je pravovjerja
S obzirom da je Marijanska pobožnost izvor poniznosti, postaje snažan test za pravovjerje. Na primjer, kad su skromne sposobnosti u učenju kod svetog Ivan Vianneya predstavljene kao prepreka za ređenje bio je ovako ocjenjen:
Generalni vikar pitao je nadređenog u sjemeništu: 'Je li mladi Vianney pobožan? Je li odan Blaženoj Djevici Mariji?' Nadređeni su ga uvjerili potpuno potvrdno za sva navedena pitanja. 'Onda', odgovorio je vikar, 'ću ga primit. Božja milost će učiniti ostalo.' [3]
I tako je Crkva zaredila budućeg zaštitnika župnika. Ponekad se sve može svesti na jednostavnu provjeru ima li osoba pobožnost prema Mariji. Ako čovjek ima pravu pobožnost prema Gospi, on ne može biti heretik. Sveti Ljudevit kaže:
"'Ako Nju slijedite', kaže sveti Bernard: 'ne možete zalutati.' Dakle, ne boj se, pravo Marijino dijete ne može biti prevareno od strane zloga ili zapasti u bilo koju herezu. Tamo gdje vodi Marija ni zli duh sa svojim obmanama niti heretici sa svojim lukavstvima ne mogu pristupiti - Ipsa tenente, non corruis." (Prava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, 209) [4]
Dakle, iznenađujuće je da kad čitamo u knjizi 'Building a Bridge ' p. Jamesa Martina, SJ., knjizi koja bi trebala svjedočiti o milosrđu i suosjećanju ne nalazimo ni na jednoj stranici da se spominje Majka milosrđa i suosjećanja. Naime, na stranici 130. se čak i pogrešno tvrdi da je kod Uskrsnuća prvi svjedok kršćanin bila Marija Magdalena što implicitno negira Gospu i cijelu tradiciju posvete subota Gospi kojima se časti i obilježava njena vjernost u Sinovljevo obećanje o uskrsnuću. Primjere ovih iskrivljenih ili manjkavih pobožnosti prema Mariji jako je lako naći [5].
Međutim, još je više uznemirujuće kada čitamo kako je skupina s Rajne na II. Vatikanskom koncilu uspješno suzbila dokument o Majci Božjoj, potiskujući ga, tijesnim glasovanjem, u zadnji dio koncilskog dokumenta Lumen Gentium (unatoč prosvjedu istočnih katoličkih biskupa i ostalih) [6]. Kada su njihovi napori za suzbijanje marijanske pobožnosti nailazili na otpor Pape Pavla V.I (što zaslužuje pohvalu), to vrijeme je postalo poznato kao „crni tjedan” [7]. Možda još više plaši što i sam Ratzinger priznaje u svojoj posljednjoj papinskoj katehezi kako je njegova marijanska pobožnost bila slaba i čini se kao da navodi na jednu pogrešnu pretpostavku kako pobožnost prema Mariji nije Kristocentrična [8]. Kako ne bi pali u grijeh brzoplete osude, ipak je znakovito da je ovaj nedostatak marijanske pobožnosti povezan s očitom oholosti mnogih 'reformatora' s II. Vatikanskog koncila.
Bez obzira na pravo stanje tih i drugih ljudi koji se očigledno opiru tome da vole i poštuju svoju vlastitu majku, možemo biti sigurni da je naša Blažena Gospa sigurno utočište od hereze. Kao što je p. Ripperger naveo, bez jake intelektualne formacije, svatko postaje modernist u našem iskvarenom društvu. Zato se moramo držati naše Gospe kao sigurnog utočišta od heretika i krivovjerja našeg vremena.
Prava pobožnost prema Mariji čuva nas od grijeha oholosti. Čak i više u današnjem vremenu, zato razmotrimo sljedeće: stajala je čvrsto, iako je bila svjedok Muke i smrti našega Gospodina. Mi također moramo stajati čvrsto, čak i kad svjedočimo muci i smrti Crkve. Štoviše, čini se jasno iz njenih čestih ukazanja od 19. stoljeća kako je naš Gospodin namijenio Majci posebnu ulogu u rješavanju ove krize. Molimo svaki dan Krunicu i napravimo pobožnost Prvih pet subota . Ostanimo s našom Gospom u muci Crkve i nikada ne gubimo nadu u slavno uskrsnuće.
Nema komentara:
Objavi komentar