Raspad brakova koji su utemeljeni na "tijelu" nisu u pozornosti, nego naprotiv raspad onih koji su bili "više duhovni" (nazovimo to tako). U ovome članku ću se osvrnuti na raspade onih brakova [tradicionalnih katolika] koji su se vjenčali svjesni što time čine i s pravom vjerskom formacijom.
Prava ljubav nije ona koja je ugodna, već ona koja je raspeta. Svaku krizu nadilazimo kada prigrlimo Križ.
Tomás A. Beroch 23. srpnja 2019.
Neki razlozi za raspad braka danas.
U vremenu koje mi je Bog dao da vršim svećeničku službu, vidio sam puno toga u brakovima, dobroga i lošega. Ali vidio sam supružnike koji su uništili svoje brakove i to je nešto žalosno, već time što uništenje braka nosi teške osobne i društvene posljedice. Neću u to sada ulaziti, možda nekom drugom prigodom ću to učiniti.
Jasno je da ima mnogo razloga koji se mogu smatrati uzrokom razvoda. Činjenica je da se danas većina vjenča u neznanju prvog cilja braka, i zbog toga postoje uvjerljivi razlozi za sumnju u valjanost mnogih brakova. Međutim nisam vidio da su samo loše formirani ljudi bili neuspješni u svom pozivu. Ono što me je najviše iznenadilo je bilo vidjeti neuspjeh parova koji su "poznavali 'Katekizam Sv. Pija X' i sudjelovali u tradicionalnoj Misi gotovo svakodnevno dok su bili samci".
Na pad bolesnog stabla nitko ne obraća pozornost. Ono što je jako odjekuje je pad snažnog i velikog stabla. Raspad brakova koji su ovisili o tjelesnosti ne odjekuje kao kad se dogodi pad onih koji su bili "više duhovni" (nazovimo to tako). U ovome članku osvrnut ću se na raspade onih brakove gdje su se vjenčali svjesni o tome što time čine i s pravilnom vjerskom formacijom - a to nije većina slučajeva. Loša formacija parova je također nešto o čemu se da pričati. I mi svećenici imamo veliku odgovornost u tome, ali to će biti tema drugog članka.
Koji su razlozi - a koje sam uočavao - raspada brakova mnogih dobrih katolika?
1) Nepoznavanje jedno drugog tijekom zaruka. Mnogi katolici misle da ako su neka djevojka ili neki mladić redoviti na misi sv. Pija V [Tradicionalna Misa] i poznaju latinski će biti dobra supruga/suprug. To naravno nije tako. Misa i latinski pomažu, ali potrebno je promatrati je li ta osoba osoba molitve, ako je dobrotvorna, ako ta osoba poštuje tvoju zdravu slobodu (zdravu, a ne grešnu), itd. Važno je vidjeti ako je budući suprug/supruga požrtvovna osoba ili samo misli na sebe i svoju dobrobit, ako čita i ako se poučava ili pak samo gleda televiziju, ima li vlastite kriterije ili na njih utječi drugi (obitelj, prijatelj, netko treći), brani li te ili te u teškim trenucima napušta, itd. Na kraju, nema magičnih formula kako znati neku osobu. Ali nije dovoljno da se netko predstavlja s vjerskom fotografijom na facebook profilu i krunicom oko vrata. To je dobro, ali to nije dovoljno. Poznajete li osobu preko interneta, budite još oprezniji.
2) Nedostatak molitve u obitelji. Obitelj koja zajedno moli, ostaje zajedno. Brak se sklapa radi zajedničkog posvećivanja. Supružnici si moraju pomagati u spasenju duša. Molitva je duhovna hrana svakog kršćanina, a ne moliti je kao ne jesti. Kada supružnici ne mole u obitelji - ne radi se samo o individualnoj molitvi, već o bračnoj - ostavljaju prostor zloduhu u svojim životima. Krunica je jedno moćno oružje protiv neprijateljevih smicalica i moliti je u obitelji pomaže u odbijanju đavoljih napada, budući da demon ima strah od Blažene Djevice Marije. Stoga ukoliko supružnici naiđu na poteškoće, moraju preispitati svoj unutarnji život. Molite li se? I ukoliko to činite, je li to u obitelji? Nikada ne odustajte od molitve! Ako je se napusti, onda će intimni odnos s Bogom biti izgubljen.
3) Iz nedostatka molitve proizlazi nedostatak milosrđe, kao domino efekt. Kao što smo već rekli, ne moliti je kao ne jesti. Ukoliko netko ne jede tjedan dana jedva će preživjeti. Ukoliko ne moli, teško će milost Božja preživjeti u duši osobe. Iz nedostatka molitve dolaze svi drugi grijesi, a iznad svega nedostatak milosrđa. Muž počne maltretirati ženu i obratno, a uzroci njihovih sukoba su i beznačajne stvari. Problem je što su pustili demona da prebiva u njihovim životima, a đavo zna kako "ubiti svinju plastičnim nožem" jer je stručnjak za stvaranje podjela i rascjepa. Nedostatak milosrđa se očituje na više načina. Na primjer: stalno gledanje nedostataka kod drugoga i stalno opravdavanje, čak i u stvarima koje su neopravdane; prigovori na prošle stvari kad su one već trebale biti oproštene (i jednom kad se oprosti, treba oprostiti zauvijek); ali jasno, kad se ne živi milosrđe, jedno kod drugog traži sve moguće načine kako povrijediti drugu osobu i ako to ne može sadašnjim stvarima učinit će to navodno oproštenim manama; tražit će stalno da nametne svoju volju; odbacivat će sve što drugi kaže, samo zato što dolazi od nje/njega, ne primjećujući je li to što kaže ispravno ili nije, itd. Na kraju, kada se ne živi milosrđe, Krist ne vlada u toj obitelji i to je jedan ozbiljan problem.
4) Iz nedostatka milosrđa slijedi nedostatak dijaloga, također kao domino efekt. Ukoliko nema milosrđa nema ni pouzdanja u drugu osobu, a zbog toga joj ne može otvoriti dušu. Nitko ne može započeti dijalog s osobom koju ne voli, budući da nema povjerenja. Ukoliko je netko od supružnika izgubio milosrđe, također je izgubio i pouzdanje, a s tim i dijalog. Ali ako nema dijaloga među supružnicima, završit ćemo razgovarajući s drugim ljudima, i to ne će uvijek biti u istom tonu. Neki ljudi se okrenu prijateljima i ako to nisu ljudi od vjere prvo što savjetuju je "razvedite se, nemaš što raditi s tim luđakom/tom luđakinjom". U nekim slučajevima je to i obraćanje psiholozima koji ne daju ništa bolje savjete. Naslušao sam se slučajeva kada su preporučili da si nađu ljubavnika/ljubavnicu. Patetično kad pogledate. Govorim o lošim psiholozima - postoje i dobri, ali njima se ne obraćaju u većini slučajeva.
U trenucima krize naša duša nailazi na "duhovnu turbulenciju", a loš savjet može učiniti puno štete, čak do ekstrema uništenja obitelji. Stoga je dijalog supružnika najvažniji i često je ono što najviše nedostaje. Postoje obitelji koje tijekom doručka i večere gledaju televiziju i to je mjesto gdje se postavlja zloduh. Ne razgovaraju jedno s drugim, nego s televizorom. Zbog toga ne rješavaju svoje probleme. Dijalog znači "govoriti" i "slušati". Kada jedno govori, izražava drugome svoje želje, ideje, pritužbe, itd. Kada netko sluša tada analizira govori li druga osoba istinu ili laž, pokušava shvatiti problem bližnjeg i naći način da ga riješi, itd. Ukoliko se dijalog u obitelji skrati, većinu vremena ga zamijeni savjet zloduha i to loše završi. Nije dobar znak kad muž i žena nemaju pouzdanja jedno u drugom sve reći.
5) Pretpostavka. Postoje žene i muškarci koji, jednom kad se vjenčaju s katolikom/ katolkinjom, više se ne brinu oko svakodnevnog osvajanja te osobe smatrajući: "nema drugog izbora nego ostati sa mnom". Stoga zanemaruju detalje, kako voditi brigu o krepostima i također o stvarima koje su više suvišne, kako voditi brigu o svom tijelu. Mnogo puta su supružnici hladni jedni prema drugima. Nikad ne koriste riječi "molim te", nikad ne razmjenjuju nježnost, nikad ne govore milijim i mirnijim glasom, itd. S druge strane, mnogi supružnici ne mare za tjelovježbu i očuvanje zdravlja. Iako tijelo nije najvažnije, jasno je da nismo anđeli i često Bog koristi osjetilne utjehe kako bi nas podigao na veći duhovni nivo. Čuo sam jednu analogiju, koja iako je uglavnom analogija za ženu, može se upotrijebiti i za muškarca. Kaže se da je žena poput cvijeta koji ako ga se njeguje i zalijeva cvjeta, a u protivnom se osuši i uvene. Tako se može reći i za brak. Ne znači ako ste nekoga osvojili jedanput to ne trebate činiti ponovno. Supružnike treba osvajati svaki dan ljubavlju, slatkošću, nježnošću i svim drugim sredstvima koje imate pri ruci. Također treba brinuti o zdravlju i o tijelu, jer ono pripada supružniku.
6) Mačizam i feminizam. Često se mnogi oženjeni katolici jasno prisjećaju riječi Sv. Pavla koji kaže: "žene pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu" (Kol 3, 12-21). Ali zaboravljaju ono što slijedi iza toga kada apostol ističe: "muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima". Iako Sv. Pavao kaže da je muž glava obitelji, također apostol kaže da brak predstavlja zajednicu između Krista (Božanski Zaručnik) i Crkve (Jaganjčeva zaručnica). Što je učinio Krist za Crkvu? Umro na Križu i žrtvovao se za nju. Ako se na to promatra kao na neku funkciju šefa koji despotski čini što hoće sa svojim podređenima, to nije kršćanski način vođenja koje muž mora provoditi nad ženom. Despot ne vlada zbog dobrobiti svojih podređenih, nego iskorištava to kako bi uživao u vlastitim hirovima. Despot je poput crva koji siše krv svoje žrtve. Dokle god žrtva ima krvi da mu ponudi, on ostaje, ali kad završi ostavlja je mrtvu i ne mari više ni najmanje za nju. Tako vlada despot. Da bi se shvatila podložnost žene mužu, potrebno je promatrati Krista i Crkvu. Krist kaže "Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da služi". Gospodin je služio Crkvi tako da je dao svoju Krv za nju. Baš tako i muž mora vladati ženom. Ne može tražiti vlastitu korist u vodstvu, već mora vladati obitelji za dobro svoje žene i svoje djece. Muž mora zapamtiti da kao vođa u svojoj obitelji on mora biti prvi koji će se žrtvovati i prvi koji će umrijeti na križu. Kad između muža i žene postoji borba za moć, to često vodi do raspada braka, jer brak se ne sklapa za vladarske ambicije za moći, nego za bračnu ljubav koja se daje više nego što je ima.
7) Nepoznavanje ženske i muške prirode. Nerijetko žena zaboravlja da je udana za muškarca i obratno muškarac za ženu. Zaboravljamo ono što nam zdrav razum govori: muškarac nije žena i žena nije muškarac. Oba spola su komplementarna, takoreći, jedno daje drugome ono što drugome nedostaje. Ako se pretpostavlja da žena razmišlja kao i muškarac, a muškarac kao i žena, onda to znači da ne razumije apsolutno ništa o psihologiji ljudskog bića. Dati ću primjer: žena je više u detaljima, a muškarac je više u općenitim stvarima. Obično žena može vidjeti četiri nijanse crvene boje, nasuprot muškarca kojemu su sve nijanse te boje i dalje crvena boja. Također je normalno da žena ima sklonost biti osjećajna , a muškarac je više sklon biti racionalan, zbog čega muškarac ima više sklonosti prema pravednosti, a žena sklonost prema milosrđu (to se prije svega vidi kod djece. Obično mama pokušava opravdati djecu kad počine nešto loše, a otac ih želi kazniti kako bi naučili da se to više ne smije ponoviti). Žena koja je osjetljivija obično lakše izražava svoje emocije. Dok tako nije kod muškaraca koji su ponekad rezerevirani u pokazivanju emocija. Zato je često beskorisno da žena traži od muža da joj stalno govori „volim te”. Ako ju je muž već odabrao, oženio je, pokazao ljubav svakodnevno svojim djelima i vjeran joj je, već joj pokazuje time da je voli. Činjenica je da ne govori ništa ne znači, jednostavno takva je priroda muškarca (u mnogim okolnostima) da nije sklon biti tako otvoren pokazati svoje emocije. Mnogo bračnih sukoba nastaje jer muškarac ne poznaje žensku prirodu i obratno. Očito je da se muškarac mora prilagoditi ženi i žena muškarcu. Često muž mora pokušati biti pažljiviji prema potrebama žene i žena mora razumjeti muža. U svakom slučaju da bi se to dogodilo potrebno je poznavati razlike u prirodi jednog i drugog. Očito je da postoje stvari koje se ne mogu opravdati razlikama u spolovima. Ako je netko nepristojan, nemaran, zlostavlja, itd, to nema veze s muškom i ženskom prirodom. Ali postoje aspekti koji se tiču onoga što znači biti muškarac i što je žena, i zato je bitno to prepoznati razlike među spolovima kako si supružnici ne bi stvarali pritisak na stvarima koje uopće nisu toliko bitne.
8) Nebriga o ukusima druge osobe. Ovo nije neki nevažan detalj. Kad jedno voli drugo zanima se za iste stvari. Sjećam se kako je u jednoj svećeničkoj zajednici poglavar kupio Coca Colu, znajući da jedan od svećenika ne pije druga pića osim tog. Nitko mu nije rekao da to mora učiniti. Poglavar te zajednice je promatrao što koji od njih voli i na temelju toga je obavio kupnju. To je znak da mu je bilo stalo do podređenih. Isto bi trebalo biti između muža i žene, trebali bi brinuti o ukusima koje oboje imaju, jedno prema drugom, a to su sitnice koje im pomažu u poznavanju jedno drugog i također im pomažu da se bolje vole. Kad egoizam preuzme kontrolu nad brakom, a jedno se počne brinuti samo o svojim interesima, ne mareći za drugu, to može biti uzrokom krize u braku.
9) Ovisnosti. Ovo može biti u različitim oblicima, kao što su ovisnost o alkoholu, pornografiji, drogama, itd. Ovisnost obično počinje u osobnim frustracijama. Često kad netko nije sretan životom ili u braku počinje tražiti neki izlaz. Taj izlaz obično bude neki porok koji završava u ovisnosti. U takvim slučajevima puno puta se događa da se uništava brak jer ovisni supružnik nema želju ostaviti se poroka i čak poriče svoju bolest (to je tipično za ovisnike). Također ponekad ovisnik prizna svoju bolest i tvrdoglavo se bori da je izliječi, ali je zdrav supružnik grub prema njemu/njoj, te umjesto davanja podrške običava samo jako kritizirati padove i zastranjenja. Ni jedna ni druga stvar ne pomažu obiteljskom zajedništvu. Kad je supružnik ovisnik, treba to priznati i potražiti profesionalnu i duhovnu pomoć. U protivnom brak može biti kompletno uništen. S druge strane supruga/suprug ovisne osobe koja želi oporavak mora shvatiti da se oporavak ne događa preko noći. Zbog toga mora imati strpljenja. Već je velika stvar u tome što ovisna osoba priznaje svoju ovisnost i nastoji je prevladati. Normalno je da ponekad pada. U tom slučaju ono što treba gledati nisu padovi , već napor koji se ulaže u oporavak. To vrijedi više od samog pada. S molitvom, naporom i uz podršku supružnika može se krenuti naprijed.
10) Nedostatak intimnosti. Sveti Pavao jasno kaže da tijelo žene pripada mužu i da tijelo muža pripada ženi. Jasno je da seks ne može biti samo za užitak i da mora biti uređen za dobrobit potomstva. Međutim, nedostatak želje za intimnošću kod supružnika je zabrinjavajuća. Osim ako nema nekog valjanog razloga za apstinenciju, ako jedno ili oboje supružnika nemaju želje jedno za drugim to nije dobar znak. Ne željeti činiti bračni čin može biti prouzročeno nedostatkom ljubavi prema supružniku, zahlađenjem odnosa, ili može proizaći iz neke neoproštene zamjerke prema drugoj osobi. To je stvar koja se mora rješavati prisjećanjem da ako se kaže „da” zauvijek supruzi/suprugu to ne može biti predmet rasprave u bračnoj ljubavi. Može biti kriza, mogu biti problemi, ali istinita ljubav nije ona koja je ugodna nego ona koja je raspeta.
Krist je ljubio križ i bio razapet, iako je njegova bol bila snažna i naravno nije želio umrijeti. Svaka kriza se prevladava kada se prigrli križ i kad se prisjećamo da nakon muke i smrti dolaze uskrsnuće i slava. Ljubav uvijek pobjeđuje, ali samo ako je ta ljubav utemeljena na Kristu. Izvan Krista nema istinite ljubavi, jer sve čovječje pada samo od sebe. Dok božansko ostaje zauvijek. Supružnici su pozvani ljubiti se u ljubavi Božjoj koja nije ljudska nego nadnaravna, i stoga su pozvani da svakodnevno prigrle križ.
Samo tako netko može spasiti svoju dušu i dušu supružnika, s raspetom ljubavi Kristovom.
Ne želim iscrpiti temu ovim člankom. Moglo bi se još puno toga reći i obraditi. Dotakao sam se samo onih točaka koje su mi se činile važnima na poseban način.
Bog neka blagoslovi sve brakove i čuva ih od zla i neka ih Djevica Marija zaogrne svojim majčinskim plaštom.
Bog vas blagoslovio!
Nema komentara:
Objavi komentar