Kako možete stići od nesavršenog do savršenog pokajanja? Gabriella D iz Australije mi je danas postavila to pitanje na Twitteru i želim dati odgovor jer mislim da mnogi ljudi ne razumiju ono što podrazumjevamo kad govorimo o "savršenom pokajanju".
Savršeno pokajanje je tuga i mržnja na grijeh koja proizlazi iz ljubavi prema Bogu. Jedan od načina poticanja na ovakvo pokajanje u našim srcima je kroz razmatranje muke Isusa Krista i činjenje djela ljubavi prema njemu. Također možemo razmišljati o beskrajnoj ljubavi koju Bog ima za nas i izraziti tugu u našim srcima u prisustvu ove velike ljubavi koju smo uvrijedili.
Nesavršeno kajanje je tuga i mržnja na grijeh koje proizlazi iz razmatranja ružnoće grijeha ili iz straha od pakla. Gađenje na ružnoću grijeha je danas češći osjećaj nego strah od pakla. To je zato što mi ne propovijedamo dovoljno ili ne sa dovoljno uvjerenja o četiri posljednje stvari.
Ako osoba počini grijeh nečistoće, na primjer, možda namjerno gleda opscene slike na internetu, osoba može biti zgrožena nakon toga po ružnoći svoga grijeha. Takvo kajanje nije savršeno, ali je dovoljna žalost te osobe za poći na ispovijed kako bi primila Božji oprost. To je nesavršeno kajanje; dobro je, ali svakako može biti poboljšano.
Ako je osobi žao zato kada misle o Božjoj ljubavi koga je uvrijedila ili Kristovoj Muci kojoj je njezin grijeh pridonio, onda je osoba izvršila čin savršenog pokajanja.
To ne znači kako se ta osoba savršeno pomolila ili kako im je pokajanje apsolutno besprijekorno i ne može biti bolje. Riječ "savršeno2 u ovom kontekstu znači da je pokajanje pogodilo pravi i ispravni cilj, a to je žalost iz ljubavi prema Bogu. Nije promašena tako da je usmjerena na strah od pakla ili gađenje nad samim sobom.
Pa kako da se pomaknemo od nesavršenog do savršenog pokajanja? Važno je shvatiti kako je to svakodnevna mogućnost, nije nemogući san. Možemo u bilo koje vrijeme napraviti čin savršenog pokajanja umjesto čin nesavršenog kajanja. Ne tvrdim da se moguće savršeno moliti svaki dan ili imati najsavršeniju svetu tugu - to su stvari kojima mi težimo u svakodnevnom duhovnom životu. Kako bismo pokušali što je moguće jasnije objasniti, ne govorimo o "Savršenom djelu ..." (kajanja); govorimo o "Savršenom kajanju" (... kao djelu).
Upravo ovdje, upravo sada mogu učiniti ono što Crkva naziva čin savršenog pokajanja, usmjeravanjem svoga pokajanja ljubavi prema Bogu, a ne vlastitim osjećajima gađenja zbog grijeha ili straha od pakla. Najbolji način za većinu nas da to učinimo redovito je koristiti jedan od djela pokajanja koje su dio naše katoličke molitvene tradicije. Kao ispovjednik, potičem ljude neka učine čin pokajanja na vlastitom jeziku jer imamo veliko mnoštvo tih molitava na različitim jezicima. (Naravno, nisam ni na koji način protiv toga ako ljudi žele neka nauče i koriste čin pokajanja na latinskom.)
Ovdje navodim čin pokajanja koji smo naučili tijekom vjeronauka za prvu Svetu Pričest prije mnogo godina; uključuje motive straha od pakla, žalost zbog Kristove Muke i tuge zbog vrijeđanja Božje dobrote.
Bože moj, žao mi je i molim oprost za sve svoje grijehe koje mrzim iznad svega, jer oni zaslužuju Tvoje strašne kazne, jer su razapeli mog dragog Spasitelja Isusa Krista, a najviše od svega, jer vrijeđaju Tvoju beskrajnu dobrotu; čvrsto odlučujem, uz pomoć Tvoje milosti, da Te nikada više neću povrijediti i da ću izbjegavati sve grešne prigode.
Ako izgovorite molitvu i nakanu iz riječi primijenite onda ste napravili čin savršenog pokajanja.
Drugom prilikom ćemo razmotriti važnost savršenog kajanja, ako ikad budemo imali nesreću da počinimo smrtni grijeh.
Nema komentara:
Objavi komentar