Odijelo ipak čini čovjeka

Odjeća je vanjski znak čovjekove nutrine. Katolici koji žive kreposno oblikuju svoju osobnost, integritet koji se jasno odražava na svim područjima života pa tako i odijevanju. Živimo u vremenu u kojem se katolicima nameće čitav niz liberalnih ideja koje se mogu kratko opisati kao one koje mnogo obećavaju, malo daju a sve uzimaju. 

Mnogi ostaju zbunjeni i na kraju prihvaćaju mentalitet svijeta, a posljedica toga je neosjetljivost za svetost i gubitak moći razlikovanja dobra i zla, jer pristajanjem uz svijet sve postaje relativno. Nešto može biti i ne mora, i jest i nije, što dovodi do tolike nejasnoće da čovjek sam sebi postavlja pravila. 

Zanimljivo je vidjeti kako su kraljevi i plemići bili raskošno odjeveni. Njihova odjeća je bila znak njihovog ugleda i moći. A katolici imaju dostojanstvo veće od svih zemaljskih kraljeva, i zato bi i naše odijevanje trebalo biti odraz bogatstva koje nosimo. Mi nismo slučajni prolaznici koje mijene svijeta vuku na svoje strane, nego Djeca živoga Boga, koje je On sam otkupio od propasti, ne novcima ili nečim što gubi vrijednost, nego Krvlju svoga Sina.

Još jedna usporedba o kraljevima i plemićima koju vrijedi istaknuti. Dakle ovi su uvijek bili odjeveni u najljepše haljine, dok su robovi i mnogi obespravljeni, bili skoro pa goli i njihova golotinja je bila znak da su ljudi bez slobode. Kada napravimo usporedbu s današnjim vremenom vidimo kako se upravo bogataši pokazuju u golotinji, i to nije slučajno jer i danas je nečija golotinja znak  ropstvu grijeha.  

I ove nedjelje je nekoliko žena na nedjeljnu  svetu  misu  došlo u dekoltiranim majicama,  golih ramena, prekratkih haljina, preuskih hlača, a veći dio muškaraca u sportskom ležernom izdanju. Početak je ljeta i ovakvi prizori će se ponavljati. Odlučili smo putem bloga podijeliti razmišljanja o ovoj temi i potaknuti druge da više obraćaju pažnju na svoj način odijevanja. Svijet privlači svojim sjajem a mi znamo kome smo povjerovali i čiji zakon slijedimo. Zato se trebamo oduprijeti i ne suobličavati sa svijetom, nego i u najmanjem biti i ostati vjerni Gospodinu. Neka nas i po odijevanju prepoznaju kao Njegove.

Uzor u tome nam je Presveta Djevica koja nas sve obasjava svojom Čistoćom i Ljepotom, i Majčinski nas poziva da slijedimo Krista i nauk koji je povjerio svojoj Crkvi.