Evo ti dakle, draga Filotea, nešto zamašno. Heraklejski je med otrovan, a naliči zdravu medu. Veoma je pogibeljno zamijeniti jedan s drugim ili uživati pomiješan, jer pravi ne može prevladati štetnost otrovnoga. Treba paziti, da se čovjek ne prevari u prijateljstvu, pogotovo, kad ga sklapaju muško i žensko, pa bilo s kakvom nakanom, jer đavo prečesto prevari one, što ljube. Na početku se ljube kreposno. Nisu li dosta oprezni, primiješat će se tašta ljubav, onda sjetilna, pa putena. Dapače, i duhovna ljubav može biti opasna, ako čovjek nije veoma oprezan. No tu se teže prevare, jer se na njenoj čistoći i bjelini lakše upoznaju mrlje, što ih vrag hoće umiješati. Zato vrag tu i radi lukavije, pa nastoji gotovo neopazice prokrasti nečistoću.
Moći ćeš svjetovno prijateljstvo razlučiti od svetoga i kreposnoga, kao što je heraklejski med slađi od pravoga. Heraklejski je med na jeziku slađi od običnoga, jer mu nalip povećava slast. I u svjetovnom prijateljstvu ima redovito preobilje medenih riječi, strastvenog ulagivanja i pohvala dobroti, dražesti i sjetilnih svojstava. A sveto prijateljstvo govori priprosto i slobodno, hvali samo krepost i milost Božju, jedinu podlogu pravoga prijateljstva. Od heraklejskog meda nastaje vrtoglavica, a od krivog prijateljstva duševna vrtoglavica, koja uskoleba čistoću i pobožnost, jer potiče na ljubezne, nježne i neumjerene poglede, na sjetilno milovanje, na neuredne uzdahe, na jadikovke, što se ne ljube, na sićušne, ali vješte i privlačive kretnje i udvaranja, a onda dolaze cjelovi i drugi nepristojni znakove ljubavi i milovanja, sve izvjesna neudvoumna znamenja, da će poštenje uskoro propasti. U svetoga su prijateljstva oči bezazlene i stidljive, ljubav čista i slobodna, uzdasi samo za nebom, razgovori samo o duši, jadikovke samo, kad se Bog ne ljubi, samo neprevarljivi znakovi poštenja. Heraklejski med pomućuje vid, a svjetovno prijateljstvo pomućuje sud, te koji za nj prionu, rade zlo, misleći, da dobro rade, pa drže pravim razlozima svoje isprike i izlike. Boje se svjetla, a ljube tminu. A u pravoga su prijateljstva vedre oči, ne krije se, nego ide dragovoljno među poštene ljude.
Napokon heraklejski med zgrči jako usta. I krivo se prijateljstvo svršava i okreće u putene i gadne riječi i zahtjeve. Ako se na njih ne pristane, eto psovke, kleveta, lažu, tuge, stida i ljubomora, a sve to vodi prečesto do gluposti i bjesomučnosti. Često je prijateljstvo uvijek jednako pošteno, uljudno i blago, pa se može pretvoriti samo u savršeno i čisto jedinstvo duša, živu sliku prijateljstva blaženih na nebu. Sv. Grgur nazijanski veli, da paun, šireći rep, šepireći se te kričeći uvelike potiče paunice, što ga čuju, na pohotu. Kad vidiš čovjeka, gdje se kočepiri, kiti, te umiljava, šapuće i vrze oko žena i djevojaka, a nema nakane, da se pošteno oženi, znaj zastalno, da bi ih rado zaveo na bestidnost. Poštena će žena zatvoriti uši, da ne čuje krik toga pauna ni glasa toga čarobljaka, koji bi je rado lukavo začarao. Ako li ga sluša, o Bože, eto kobnoga znamenja; naskoro joj propadne srce!
Mladež, koja radi, krevelji se i miluje ili tako govori, te ne bi rado, da je zateče otac, mati, muž, žena ili ispovjednik, svjedoči, da se tu radi o drugom, a ne o poštenju ni o savjesti. Blažena se Djevica preplaši, kad opazi anđela u čovječjem liku, jer bijaše sama, a anđeo joj iskaza golemu, premda nebesku pohvalu. O, Spasitelju svijeta, čistoća se boji anđela u ljudskom oblika, pa kako da se ne boji nečistoća čovjeka, pa i u anđeoskom obliku, kad je obasiplje sjetilnim i ljudskim pohvalama!
Sv. Franjo Saleški, Filotea, str. 279. - 283.
Nema komentara:
Objavi komentar