subota, 6. siječnja 2018.

Nekoliko misli o prvom odgoju djece 1.


Dragi kršćanski roditelji!

Dobro uzgojiti djecu veća je umjetnost nego naslikati najljepšu sliku ili izdjelati najkrasniji kip. Dobro uzgojiti djecu više vrijedi nego sve zlato i srebro ovoga svijeta. Dobro uzgojiti djecu veća je dika i čast od svake svjetske slave.

Ali dobro uzgojiti djecu stvar je nada sve teška i mučna, i zato ima toliko djece, koja nisu dobro uzgojena, a to je veliko zlo i po djecu i po roditelje i po narod i po Crkvu. 

Evo zato sam s pomoću Božjom napisao ovo nekoliko stranica; hoću da pomognem roditeljima u odgajanju djece, hoću da im olakšam teški trud i da ih uputim, kako će pravo i s uspjehom odgojiti svoju djecu. Većinu stvari, što ću kazati, kršćanski roditelji znadu, ali se često događa, da na to ne misle: ova će ih knjižica na koješta upozoriti, što je potrebno i korisno u odgoju djece.

Znam, o odgoju se pišu debele knjige, no znam i to, da velika većina roditelja nema ni vremena ni volje da čitaju opširne knjige. Stoga sam ukratko iznio tek najnužnije. Ovo je također jedan razlog, što ova knjižica govori samo o prvom uzgoju djeteta, otprilike do sedme, osme godine. Doba prvih sedam, osam godina najvažnije je u odgoju čovjeka, pa se može kazati, kako se čovjek odgoji u toj dobi, takav obično i u glavnom ostaje za cijeli svoj vijek.

Koliko bi si jada i tuge uštedjeli roditelji, kad bi htjeli i umjeli pravo odgajati svoju djecu za prvih sedam godina! Koliko bi djece bilo radost i dika i pomoć svojim roditeljima, da su za prvih sedam godina imali pravi kršćanski odgoj! Mnogi su nesretni u svojem životu baš s ovog razloga, što nisu dobili pravog odgoja u prvim
svojim godinama. 

Kršćanski roditelji, nemojte misliti, da vi sve znate, što treba da se zna o odgoju, i nemojte podleći napasti da ovu knjižicu nepročitanu bacite na stranu. Nitko ne zna svega, a često se događa, da ne činimo onoga, dok nam toga netko ne kaže. Radi se o sreći vašoj i o sreći vaše djece: zato proučite pomno ovu sitnu knjigu. Ljubav k vama i vašoj djeci utisla mi je pero u ruku.

Miroslav Vanino, "Kako ću odgojiti svoje dijete" - Zagreb 1945. str. 5.-6.

Nema komentara:

Objavi komentar