Ako nas napadaju sa svih strana kada branimo čednost i čistoću našim djelima i principima, za to postoji razlog. Naš moderni svijet je tako zaražen nečednošću da prema modernom čovjeku svaki ostatak tradicije i morala treba izbrisati. Posebno kod mladih, te nove ideje „prihvaćanja svoga tijela“ i „izražavanja putem tijela“ imaju svrhu uništiti njihovo uvažavanje čednosti i potaknu njihovu želju da se odijevaju neprimjereno. Kako možemo braniti svoje pravo i dužnost da se odijevamo čedno kada čujemo takve argumente?
Kao prvo moramo sami biti posve uvjereni da je čednost ispravna stvar. Ako sumnjamo u nošenje suknji čitavo vrijeme i duboko u sebi žudimo nositi uske traperice, kako ćemo ikada moći primjereno braniti krepost čednosti? Čednost je prekrasna krepost gdje postavljamo standarde u vezi primjerenog odijevanja, ponašanja i govora, da bismo pokazivali poštovanje prema Bogu, sebi i svome bližnjem. Kada jednom ustanovimo taj standard ljepote u svojoj glavi, onda će nam biti puno lakše braniti ga kada nas upitaju o našem odabiru. Dolje se nalaze odgovori na nekoliko uobičajenih argumenata koji se mogu lagano uvježbati dok ne steknete dovoljno samouvjerenosti i znanja koji vam sada nedostaju.
“To je moj izbor, a ako se ljudima to ne sviđa neka ne gledaju.”
Taj argument postaje sve snažniji kako feminističke ideje sve više i više svakim danom truju naš svijet. One lažu da imaju pravo izabrati kako će se odijevati, a ako muškarci imaju s tim problem, da oni samo trebaju prestati gledati i raditi od žena predmet. Feministkinje ne shvaćaju da su one te koje od sebe rade predmet. Nečednost oduzima ljepotu i svetost ljudskog tijela i čini ga predmetom požude. Ako je to odabir za „osnaživanje“ koji žele učiniti, kako to pomaže ženama?
Ako se ikada susretnemo s tim argumentom, trebamo koristiti ljepotu čednosti kao protuargument. Kada se odijevamo čedno to nas daleko više osnažuje jer tako ne samo da pokazujemo poštovanje prema sebi, već i prema onima oko nas. Izabiremo ne pokazivati svoja tijela, jer smo kao ljudi s vječnim dušama mnogo više od njega!
Također, ideja da ljudi mogu negdje drugdje gledati je jedan vrlo neljubazan argument. Hoćemo li tražiti ljude da odvrate pogled kad počinjamo i druge grijehe, poput krađe ili ubojstva? Trebamo imati na umu kako utječemo na ljude, pogotovo ako ste mlada djevojka u društvu muškarca. Oni nas ne čine predmetom ako su zbog nas u kušnji, radi se jednostavno o prirođenoj osobini koju ljudi slijede. A budući da je prirođena i može biti napast, moramo biti uviđavne i pokazivati svoju ljepotu na čedan način radije nego otkrivajući previše. Čednost ne znači da se ne smije biti lijep, već to jednostavno znači odijevati se primjereno i prikladno da bismo istakli prirodnu ljepotu na najbolji način. Ljude koji se protive takvim principima treba udaljiti od sebe da ne bi loše utjecali na nas.
Sveti Franjo Saleški je jednom rekao: „Ne druži se s nečednim osobama, pogotovo ako su uz to još i nerazborite, kao što je obično slučaj;... te iskvarene duše i zaražena srca rijetko razgovaraju s nekim, bilo istog spola ili različitog, a da ga ne odvedu u nekom stupnju u grijeh nečistoće; one imaju otrov u svojim očima i u svojem dahu, poput baziliska. Zato baš suprotno tome, druži se s čistima i kreposnima; često razmatraj i čitaj svete stvari; jer je Riječ Božja čista i čini da i oni koji su čisti nalaze u njoj zadovoljstvo.“ Stoga ne dajmo da nas zavaraju oni argumenti koji pokušavaju prikazati stvari koje nam štete kao slobodu, jer će nas samo odvesti u nesreću i prazninu naših srdaca.
„Moram slijediti modne trendove, a čednost me ometa u mom stilskom izražavanju.“
Ako mislimo da nas čednost odvlači od našeg stila, možda trebamo ponovno promisliti što znači čednost. Čednost ne definiraju pretjerano duge suknje i vrećasti džemperi koji posve sakrivaju našu figuru. Ona nije odsutnost boja ili izraza, već je zapravo prava definicija ljepote i stila.
Coleen Hammond, u svojoj knjizi Odijevanje s dostojanstvom govori o tome kako čednost utječe i kako u nama i drugima izvlači ono najbolje:
„U prošlosti sam primijetila da kada se odijenem na uredan, čedan i ženstven način da mi muškarci pridrže vrata, pomognu mi naći neke stvari u trgovini i često mi odnesu namirnice do auta. Međutim, kada otrčim do trgovine odjevena u svoju „radnu odjeću“, tretiraju me poput „jednog od momaka“. Nitko mi ne pridrži vrata. Nitko mi ne pomaže naći što tražim. Nitko se ne nudi da mi odnese drva do auta. Tako da sam prije nego što sam pošla u kupovinu pile, stavila na sebe lijepu haljinu, mrvicu maskare i popravila frizuru. I pogodite što se dogodilo?Momak u željeznariji mi je pomogao izabrati pilu. Nije da sam pecala njegovu pomoć ili da sam ga pokušala izmanipulirati, već se više radi o tome da je baš dobar osjećaj kad pomogneš izvući ono najbolje iz nekog drugog. Nije li lijepo vidjeti muškarce koji još uvijek znaju biti kavaliri i odnositi se prema ženi s poštovanjem?“
Ideja da čednost škodi našem stilu ili modnom izražaju je jednostavno smiješna. Je li lakše biti moderan u kratkim hlačicama ili u suknji? Hajdemo onda braniti našu kreativnost i mogućnost da budemo moderni kada ljudi govore da ne možemo biti čedni i imati stila. Pomoću čednosti možemo sebi vratiti vrijednost ljepote, a taj oblik ljepote može se lako izgraditi oko našeg stila i odabira boja, materijala, itd. Ništa nas ne može spriječiti da budemo moderni; ali moramo si postaviti određene principe i sve drugo će doći na svoje mjesto.
“Nosit ću suknju u crkvu, ali ostalo vrijeme nije bitno.“
Mnogi tradicionalni katolici upadu u ovu pogrešku čednosti. Vjeruju da trebaju biti čedni u crkvi i oko kolega tradicionalnih katolika, ali čim se vrate u pravi svijet misle da se više ne trebaju tako odijevati. Ako počnemo tako razmišljati, ustrajanje u vjeri će biti iznimno teško, ako ne nemoguće. Što smo stariji i moramo sve više sami donositi svoje vlastite odluke, čednost će biti sve udaljenija, dok jednoga dana posve ne nestane.
Kao katolici mi moramo odlučiti na kojoj smo strani: strani čednosti ili strani nečednosti. Nema tu neutralnog područja gdje Bog kaže da je u redu odijevati se u oskudnu odjeću u jednim okolnostima, ali ne u drugima. Kada počnemo tako razmišljati i drugi aspekti naše vjere dolaze u opasnost da ćemo s njima raditi kompromise. Možda će nečistoća ponekad biti ok, ili pijanstvo povremeno dopustivo – možda ćemo se naći u raznim zamkama koje će kompromitirati našu vjeru. Kao katolici moramo biti čvrsti u našem uvjerenju u principe, ili sve to nema nikakvog smisla.
Tih nekoliko argumenata su samo početak koji možemo čuti od svjetovnih ljudi kada odlučimo biti čedni. Pa opet ne trebamo se plašiti takvih pitanja, već ih vidjeti kao priliku da branimo našu vjeru i produbimo uvjerenje u svoje principe i standarde. Propitivanje je dio života od kojeg ne trebamo bježati. Ako sami sebe pitamo ta pitanja, ona će produbiti naše pouzdanje i pripremiti nas za trenutke kada se drugi budu čudili radi našeg načina življenja. Ako molimo za to pouzdanje, čednost će se pretvoriti u krepost koja nam mijenja život, umjesto da postane teret.
Sa svetim Padre Piom pomolimo se za pouzdanje u Božje svete puteve:
“O Gospodine, molimo Te za neizmjerno povjerenje i ufanje u Tvoje Božansko milosrđe i za hrabrost da prihvatimo križeve i trpljenja koji donose neizmjernu dobrobit našim dušama i Tvojoj Crkvi. Pomozi nam da Te ljubimo čista i skrušena srca, i da se ponizimo pod Tvojim Križem, dok se penjemo na planinu svetosti, noseći svoje križeve koji nas vode u nebesku slavu. Pomozi nam da Te možemo primiti s velikom vjerom i ljubavlju u svetoj Pričesti i da Ti dozvolimo da djeluješ u nama kako Ti želiš, na Tvoju veću slavu. O Isuse, najdivnije Srce i vječni izvore Božanske ljubavi, neka naša molitva bude uslišana pred Božanskim veličanstvom Tvog nebeskog Oca. Amen.“
Nema komentara:
Objavi komentar