Nedavno sam čula govor nadbiskupa Fultona J. Sheena o đavlu i svim načinima kako nas ranjava i obmanjuje. Možemo se tako zaplesti u život i stvari oko nas koje nam odvlače pažnju da prisutnost đavla počinje blijediti iz naše svijesti.
Nadbiskup Sheen počinje svoj govor objašnjavajući kako nas đavao pokušava uvjeriti da ne postoji:
“Malo ljudi danas vjeruje u đavla, što đavlu jako odgovara. On uvijek pomaže da se šire vijesti o njegovoj vlastitoj smrti. Bit Božja je postojanje i On Sebe definira: „Ja sam koji jesam.“ Bit đavla je laž i on se definira: „Ja sam onaj koji nisam.“ Sotona nema problema s onima koji u njega ne vjeruju, jer su oni već na njegovoj strani. On će nas prvo pokušati uvjeriti da ne postoji. Prvo šapće u uho modernih mozgova:
'Duhovno nikako ne može postojati! Još manje neko zlo biće koje smišlja vašu propast. Razmišljajte logično, vjerujte samo u ono što vidite i sve će biti dobro.'
On ih uvjerava da trebaju vjerovati samo u one stvari koje su vidljive i ukloniti one duhovne. To može biti u redu za moderan um, ali čovjek ne može živjeti od materijalnih stvari zauvijek. Razlog za to je što duša i um nisu materijalni i treba im više hrane od onoga što materijalni svijet nudi. Kada jednom ti ljudi shvate da je život više od materijalizma, đavao se vraća i šapće:
'Dobro, ako postojim, ja uopće nisam tako loš! Ako postoji tip s rogovima i repom poput vila, to je dovoljno smiješan koncept da ga ne treba shvatiti ozbiljno.'“
Fulton Sheen nastavlja dajući tri karakteristike demonskog, da bi nam pomogao znati na što trebamo paziti:
„Naš blaženi Gospodin jednom je posjetio kraj Gadarenski i tamo je susreo mladića opsjednutog zlim dusima (Lk 8:26-40). Evanđelje spominje tri karakteristike tog mladića. Prvo, bio je nag. Drugo, bio je nasilan i agresivan. Nisu ga mogli držati čak niti u lancima. A treće, njegov um bio je podjeljen, šizofren. Naš Gospodin ga je upitao: „Kako se zoveš?“ On je rekao: „Moje ime je Legija.“
Nadbiskup Sheen objasnio je da su nečistoća, nasilje i razaranje unutarnjeg mira sve đavolje karakteristike.
Danas možemo vidjeti sve te karakteristike u našem modernom svijetu. Kao prvo, svugdje oko nas imamo nečistoću – bila ona u reklamama, u načinu kako se ljudi odijevaju, u popularnoj glazbi, itd. Zatim je tu crta nasilja, koja se također može svugdje naći, posebno u zabavi za mlade. Na kraju, imamo odsutstvo mira. Bez mira, mi ne možemo funkcionirati. On nam pomaže da budemo motivirani i usredotočeni, on nam podiže oči prema nebu. Ako đavao može uzeti naš mir, ispuniti naše umove nasilnim i uzrujavajućim mislima, kao i iskvariti naše tijelo grijehom požude, bit će nas lakše odvući dolje u pakao.
Te stvari mogu biti u početku privlačne našoj paloj ljudskoj naravi, ali se naša duša u milosti odvraća od đavoljih stvari. Molite uvijek za milost čednosti, poniznosti i mir duše. Đavao možda ima moć iskušavati nas, ali nikad neće imati dovoljno moći odvesti nas u pakao bez našeg pristanka. Duša ide u pakao uvijek radi odluke koju je donijela, ne zato što je prevarena ili jer se slomila nedužna pod pritiskom. Bog dopušta da nas đavao kuša da bi nas osnažio i testirao naše duše. Napokon, da nikada nismo kušani i da nemamo priliku dokazati svoju ljubav prema Bogu, ljubav koju imamo prema Njemu otupjela bi i oslabila. Moramo odabrati koristiti kušnje na Njegovu veću slavu i spasenje svoje duše.
Ako se počnemo boriti protiv đavla i postanemo svjesni njegovih napada, on će pogotovo tada pokušati dokazati kako je on fin tip.
„To je u tvojoj prirodi, ti znaš da želiš počiniti taj grijeh“, šapće nam on, podsjećajući nas na grijehe s kojima se najviše borimo. Pretvara se da nam je prijatelj, da želi za nas postići sve što si želimo na ovoj zemlji.
Ako se dogodi da počinimo određen grijeh, on se odmah okreće od nas i pokušava nas uvjeriti da nema nade.
“Kako si opet mogao sagriješiti, nakon što ti je Bog toliko puno puta već oprostio? Sigurno nema načina da bi ti ponovno On mogao oprostiti.“
Đavao nam se može učiniti kao prijatelj dok nas kuša, ali pokazat će svoje pravo lice – svoju želju da gorimo u paklu – nakon što smo ispali iz stanja milosti. Naš Gospodin, pak, ima drugačiji pristup. Kada smo kušani, On nas ohrabruje svojom milošću da ostanemo vjerni da bismo stekli snagu i dokazali mu svoju ljubav i vjernost. Nakon pada, On nas ponovno poziva na svoju stranu, otvarajući svoje ruke u milosrđu prema nama. Ako imamo pravo pokajanje, On nas uvjerava da Njegovo milosrđe može izliječiti sve rane i slabosti.
Stoga moramo biti svjesni stvarnosti u kojoj živimo. Ne živimo samo u materijalnom svijetu, već živimo na duhovnom bojnom polju, boreći se za vječni život. To je ponekad lako zaboraviti, posebno kada smo mladi, ali ako imamo pouzdanja u Boga i Njegovu Providnost, On će nas zaštititi čak i onda kada zaboravimo. Slijedimo zapovijedi, primajmo sakramente, ispunjavajmo svoje svakodnevne dužnosti i sve će biti dobro. Pobijediti u ovoj duhovnoj borbi ne znači nužno da moramo neprestano moliti ili biti neprestano svjesni đavolje prisutnosti, već da jednostavno moramo slijediti našeg voljenog Pastira po uskom putu.
Molimo stoga za milost da budemo svjesni duhovnog i da uskladimo svjetovne dužnosti u ovom svijetu s onim duhovnima. Đavao je možda pametniji od nas i mrzi nas do srži, ali mi imamo Boga, Gospu i sve anđele i svece na našoj strani da nas brane. Što je sotona u usporedbi s neizmjernom Božjom dobrotom i svemoći? Đavolja moć je samo poput kapi vode prema oceanu Božje ljubavi. Ne trebamo se bojati, ili tjeskobno strepiti, već se trebamo hrabro boriti s mačem svetog Mihaela, kroz čitav svoj život da bismo porazili neprijatelja. Došli smo na ovu zemlju da bismo se borili za Krista u miru i radosti, jer to je borba radi dokazivanja naše ljubavi prema Nebeskom Ocu koja će nas učiniti istinski sretnima.
Izvor
Nema komentara:
Objavi komentar