Bogu što je Božje

U Parizu, uveče 24. veljače 1848., izbila je neočekivana revolucija i svrgnula s prijestolja kralja Luja Filipa, kralja-građanina. Bijesna rulja opustošila je Tuileries, uništila skupocjene vaze, skulpture i slike pobacavši ih kroz prozor. I dok se to događalo neki mladići su prolazili kroz dvorište Tuileriesa. Uspjeli su spasiti sveto posuđe i raspelo iz kapelice kraljevske palače. Grupa pijanih vojnika ih je zaustavila i pokušala preoteti od njih dragocjeni teret. ''Što'', izjavio je hrabri mladić, držeći raspelo visoko dok je govorio, ''Što, vi se borite za slobodu? Dopustite mi da vam kažem kako se ta sloboda može postići jedino po križu Isusa Krista!''

Transportirajmo se još jednom u Pariz, trideset i dvije godine kasnije. Ovoga puta nije izbila revolucija, sve je mirno. Ali vozilo prolazi kroz veliki grad, vozilo koje pripada vladi; njega je poslao ministar obrazovanja s uputama da se po službenoj odluci maknu iz svih učionica po gradu sva raspela i svaki prikaz Krista. Koji kontrast tu imamo! 

Ondje imamo čovjeka koji drži raspelo visoko, a ovdje koji ga lomi na komadiće! Ali to je i slika ljudi današnjice, koje tako često srećemo na mnogim mjestima. Oni su podijeljeni na dva velika tabora na one koji daju Bogu ono što je Božje i oni koji otimaju od Boga ono što mu pravedno pripada - odnosno, oni koji ne ispunjavaju svoje vjerske dužnosti.

Među prvim i najvažnijim dužnostima su sudjelovanje na  bogoslužju nedjeljom i blagdanom i to na prikladan način u vjerskom duhu. Jer nema ništa na svijetu što je ugodnije Bogu od misne žrtve na oltaru. Mi ne molimo sami na Misi, već sam Isus preklinje u naše ime i moli s nama. On prikazuje svom nebeskom Ocu sve što je učinio i pretrpio u svom čitavom životu da bi ga častio i proslavio; svoju poslušnost, svoju ljubav, svoju poniznost, ... On tamo prikazuje svoje Tijelo koje je bilo razapeto, svoju krv koju je prolio za naše spasenje, ukratko, On sada prikazuje za nas istu žrtvu koju je nekoć prinio na križu. 

Devetnaest stotina godina ljudi su hodočastili u svetu zemlju da bi uprli pogled, barem jednom u životu, u sveto mjesto gdje je sveta žrtva prinesena, da bi vidjeli brdo kalvariju gdje je predragocijena Krv Utjelovljene Riječi prolivena, gdje se naš blaženi otkupitelj, Isus Krist, udostojao umrijeti za naše grijehe. A sudjelovati na Svetoj Misi znači na neki način posjetiti mjesto gdje je naš Gospodin razapet, popeti se na brdo Kalvariju zajedno s našim trpećim Otkupiteljem. Otamo nas on posebno poziva u nedjelju: ''Dan otkupljenja je tu: Vidiš, ja idem prema Kalvariji, k oltaru, da bi obnovio žrtvu križa za dobrobit vaših duša. Ako me ljubite, ako mi želite iskazati zahvalnost za moju ljubav, dođite sa mnom i sudjelujte kod svete žrtve, žrtve Novoga Zavjeta. Ali to nije jedino što Bog može zahtijevati nedjeljom i blagdanima; postoji još nešto što mu dugujemo. Sam Spasitelj je rekao: ''Tko je od Boga, sluša Božje riječi.'' (Ivan 8, 47). Posebno nedjeljom i blagdanima treba slušati riječ Božju, kao što se objavljuje u propovijedima i vjerskoj poduci. Za sve kršćane, a posebno mladiće tvoje dobi, nužno je da ih se redovito podsjeća na istine vjere i navodi da čine dobro. Čak i ako si dobro upoznat s istinama vjere, njih se često previđa i ne uzima za ozbiljno. A kako se lako događa da lakomislen mladić, izgubi svoju revnost, zanemaruje vježbe pobožnosti, umori se gaziti putem kreposti i prestane mariti što je ispravno, a što je pogrešno. 

Biti nemaran u slušanju propovijedi i vjerske poduke je uvijek znak velike mlakosti. Naš Gospodin je rekao židovima: ''Tko je od Boga, sluša Božje riječi. Vi ih ne slušate, jer niste od Boga.'' (Ivan 8, 47). Iste riječi vrijede i za kršćane koji ne slušaju propovijedi; da su od Boga, dijete Božje, uživali bi slušajući njegove riječi; rado bi slušali propovijedi i pohađali katehetsku poduku. Sretni su oni mladići koji marljivo primaju sjeme Božje riječi: 

'''Na dobru zemlju' to su oni, koji čuju riječ i čuvaju je u dobru i plemenitu srcu i, u ustrajnosti, rode rod.'' (Luka 8, 15)

Za njih se može primijeniti Isusovo obećanje: 

''Još blaženiji, koji slušaju riječ Božju i drže je!'' (Luka 11, 28). 

Primijeti kako Isus ne kaže samo: ''Blaženi koji slušaju riječ Božju'', već kako odmah dodaje: ''Blaženi oni koji je drže!'' Stoga donesi odluku da držiš riječ Božju i da na taj način daš Bogu što je Božje.

Velečasni Francis Xavier Lasance - knjiga "Vodič za mladiće" str. 141. - 144.