Poštovani uredniče, Teologija tijela (TOB) i Christopher West često zaokupljaju moje misli koje mi izazivaju popriličan stres! Monica Ashour, (učiteljica teologije tijela) piše na IV. Forumu nacionalne teologije u Dallasu, Texas, 26. listopada 2007: "Razmislite o Misi. Svojim pritjelovljenjem s Kristom slavimo Boga kako bismo uronili dublje u potpunost otajstva s Njim i cijelom Crkvom; Papa Ivan Pavao II kaže da je 'bračni odnos, pored Mise, najmoćniji način suprostavljanja đavlu'." Ha?
Čemu sve ovo? Što je sada činiti, onima od nas koji nisu u braku, kad nikada 'nećemo moći' sudjelovati u ovom 'najmoćnijem načinu suprostavljanja đavlu'? Što će se dogaditi s nama? Što je s vječnim djevicama, Kristovim nevjestama, posvećenim dušama - stvarnim životima posvećenima Bogu, kroz rad i neprekidnu molitvu, jesu li oni doista, u tom sukobu s đavlom 'na začelju', iza oženjenih ljudi?
Čini se kako cijeli koncept Teologije tijela, na način koji osobito predstavlja Christopher West, jedan od najnovijih seksualnih gurua, nije ništa drugo nego promicanje sakramentalizacije seksa. To je apsurdno! Opet, bilo bi dobro kad bi oni koji srcem poimaju teologiju tijela (kao što to predstavljaju pojedini 'učitelji' u današnjoj katoličkoj crkvi) mogli biti kreposniji i u u svojem govoru i u svojim pisanim djelima. Možda bi tako mogli, i dublje proniknuti u TOS - 'Teologiju duše'.
Nancy Evers,
Tucson, AZ
Odgovor urednika:
Puno hvala na Vašem pismu. Premda zasigurno nisam stručnjak za teologiju tijela (TOB), dijelim vaše načelnu zdvojnost o ovom fenomenu, iako ne poričem da TOB može pružiti utočište od oluje nekim, nažalost zbunjenim izbjeglicama iz naše, o seksu ovisne, kulture smrti. Tijekom sveopće krize vjere i morala kao što je ova, bez obzira do koje mjere zagovornici TOB-a zaogrnu svoje nove koncepte u tradicionalno crkveno učenje o vjernosti u braku, čak i čamci za spašavanje koji propuštaju, mogu pružiti nadu utopljenicima.
Ipak, teško je shvatiti kako se pretjerana zaokupljenost teologije tijela svim seksualnim stvarima (unutar braka) može smatrati za išta manje nego radikalnim odstupanjem od tradicionalne moralne teologije. Sjećam se staroga isusovca koji je u svojim fakultetskim danima poučavao svoje učenike kako težnja za svetošću u braku mora neizbježno dovesti do udaljavanja od bračnog privilegija, a zamisao je da duhovna potraga mora imati prednost nad svim drugim stvarima dok starimo i pripremamo suočiti se sa Svemogućim, na Sudnji dan.
Još nisam vidio kako se takav zdrav razum i prastara učenja mogu uskladiti sa "seks-od-kolijevke-do-groba" stajalištem nekih zagovaratelja teologije tijela, od kojih je jedan nedavno otišao tako daleko da tvrdi kako se duhovne blagodati primanja Našega Gospodina u euharistiji u potpunosti ostvare tek nakon što se sasvim iskoristi bračno pravo. Ne sjećam se da sam čitao nešto slično u bilo kojem starom katekizmu, u 'Nasljeduj Krista', ili u 'My Catholic Faith'. A vi? Je li se u povijesti Crkve ikada čulo za takvu stvar? Uostalom, to je bio nitko drugi nego časna sestra mističarka i velika naučiteljica Crkve, sv. Terezija Avilska, koja je primijetila da "oni koji traže život duhovnoga trebaju biti radosni i slobodni i ne propustiti rekreaciju. Oženjeni ljudi moraju djelovati u skladu sa svojim pozivom – no, njihov će napredak nužno ići tek 'kokošjim korakom'." Smatram da to ne bi dobro primili naši prijatelji iz TOB-a.
"Što je još zabranjeno devetom zapovijedi?", propitkuje Douay katekizam. "Ne samo namjerna želja ili pristanak, već isto tako i svako dobrovoljno uživanje ili samodopadnost u požudnim ili nečistim mislima i pokretima tijela."
Kada se okupe samci (muškarci i žene), zajedno s bračnim parovima (kao što je to često slučaj u razredima TOB) obrađuju teme o velikim duhovnim blagodatima raznih pokazivanja tih "tjelesnih pokreta", mada u granicama braka, (prema kazivanju svjedoka) često se svodeći na zadirkivanje zbog ovog ili onoga dijela te provokacije koje su se nekoć smatrale krajnje neprimjerenima za javnu raspravu. Stavimo njegove neukusna izlaganja na stranu za trenutak, nisu li barem potencijalno ti TOB razredi za neke ljude grješna prigoda? Jedna čitateljica mi je nedavno ispričala kako je TOB-ov laički "teolog", Christopher West, preuzeo na sebe raspravljati o tim privatnim i intimnim stvarima u njezinoj crkvi i to pred Presvetim sakramentom! Ona piše:
"Upravo tamo pred Presvetim sakramentom Christopher West tražio je da jedan mladić ustane i reče: 'Pogledajte Jimovo tijelo.' Kada se publika (muškarci i žene, udane i neudane) počela hihotati i osjećati se nelagodno, on reče kako je to pogrešna reakcija. Gospodin West smatra kako bismo trebali biti savršeno komotni s mišlju da gledamo nečije tijelo. Ne slažem se svim srcem s time jer sam osjetila kako je to bila naša prirodna čednost koja nas poziva da zaštitimo sebe i osobu koja stoji pred nama. Tip koji je tamo stajao zapravo je crvenio! Gospodin West je rekao da ako netko kaže 'pogledajte na Jima', da se nitko ne bi trebao smijati, te da smo stoga mi zapravo izvještačeni i stidljivi (u lošem jansenističkom / manihejskom smislu) kada smo se smijali njegovom prijedlogu da pogledamo njegovo tijelo."
Držati na ovaj način u bilo kojem okruženju je u najboljem slučaju problematično, ali u crkvi i to pred Presvetim sakramentom? Tko nadzire te "stručnjake"? Tko ih korigira kad pređu granicu i počnu sablažnjivati katolike, namjerno ili ne, svojim novim teorijama i neotesanim pristupom?
Imam u svojim dosjeima pregršt pisama od katolika s očito dobro formiranom savješću koja je na sličan način sablažnjena pristupom Christophera Westa - čovjeka koji očito vidi malo vrijednosti u Crkvenoj tradicionalnoj zabrani raspravljanja o nekim temama - npr. o seksualnoj intimnosti - u mješovitom društvu. Izgleda da gospodin West na to zna samo ljutito odgovarati: "Ovo je papa Ivan Pavao!" Ali papa Ivan Pavao je mrtav. Dakle, koliko daleko ide gospodin West u ime pape Ivana Pavla? Nadzire li netko doista ovoga momka?
Može li netko zamisliti biskupa Fulton Sheena kako raspravlja o 'in' i 'aut' aspektima seksualne intimnosti s muškarcima i ženama na bilo kojem javnom mjestu, a kamoli njegovom svetištu? A Padre Pia? Don Bosca? Čak i Majku Terezu? Moramo li, dakle, vjerovati da su moderni katolici postali tako "prosvijetljeni", tako oguglali na iskušenja tijela, da se o tim pitanjima sada može raspravljati otvoreno i u mješovitom društvu bez uvrede dostojanstva, čistoće ili skromnosti? Molim vas lijepo! Zar nismo naučili ništa od tsunamija seksualnih skandala koji su potresli Crkvu tijekom posljednjih četrdeset godina?
Možda bi ovdje dobro došlo upozorenje sv. Ivana Zlatoustog: "Jeste li možda od kamena ili od željeza? Ne, ti si čovjek podložan zajedničkoj slabosti naravi. Mislite li da nećete biti spaljeni ako uzmete vatru u ruke? Kako bi inače bilo? Stavite goruće svjetlo u sijeno i onda kažite da neće biti požara!" Naša narav je upravo poput sijena.
U nedavnoj kolumni pod naslovom "Iskupljenje rock glazbe", Christopher West zapravo okrivljuje "stidljivost i ograničenost" starih vremena za seksualnu revoluciju šezdesetih godina - i, opet, kao svog izvora koristi Ivana Pavla:
"Ivan Pavao II. upozorio je da ako se čistoća živi na represivan način, samo je pitanje vremena kada će seksualne želje eksplodirati (pogledaj 'Ljubav i Odgovornost', str. 170-171). Mislim da ovdje nalazimo ključ za razumijevanje seksualne revolucije 20. stoljeća. Bila je to tempirana bomba koja je čekala da detonira kao odgovor na stidljivost i represiju prethodne ere."
Stoga se možemo pitati, jesu li sv. Terezija Djeteta Isusa i Sv. Marija Goretti – one koje su prakticirale tu istu "represivnu čistoću" prethodne ere - bile samo čistunke koje su čekale da se oslobode lanaca seksualne represije prema tumačenju Johna Christophera Westa Pavlove teologije tijela? Je li Alfred Kinsey bio u pravu? Sve što nam je trebalo je malo seksa i rock 'n' roll za oslobođenje tih mučenih duša?
Gospodin West nije samo "veliki obožavatelj" rock glazbe, nego je i ponosni rock bubnjar. Da, Christopher West je očito neka vrsta rock zvijezde:
"Kao rock bubnjar, ne mogu vam reći koliko sam puta udarao o kožu bubnjeva iz terapeutskih razloga. Svi imamo potisnute 'stvari' kojima treba ispušni ventil. Bubnjanje je za mene bilo sjajno u tu svrhu. Dobar, snažan ritam ne samo da drma zidove; on trese i dušu. 'Dajte mi ritam, momci i oslobodite moju dušu, želim se izgubiti u tvom rock 'n rollu i otplutati ...'
Siguran sam da gospodin West misli dobro, no njegov je osjećaj za katoličko očito toliko umrtvljen neispravnom katehezom i razvodnjenom teologijom da mu uopće ne pada na pamet da bi takvo maloljetničko eksponiranje 'katolicizma kul momka' moglo samo učiniti njegov status katoličkog 'teologa' pomalo sumnjivim.
On uživa u onome u vezi čega je kardinal Ratzinger/Papa Benedikt više puta upozoravao katolike - đavolske sposobnosti rocka da "oslobodi dušu" od tereta savijesti. To je vrlo jasno objašnjeno u Ratzingerovom slavnom izlaganju na Međunarodnom kongresu crkvene glazbe u Rimu iz 1985.:
"U mnogim oblicima religije, glazba je povezana s bjesnilom i ekstazom. Slobodno širenje ljudske egzistencije, prema kojoj je usmjerena čovjekova vlastita glad za Beskonačnim, trebalo bi postići svetim delirijumom potaknutim pomahnitalim instrumentalnim ritmovima. Takva glazba snižava barijere individualnosti i osobnosti, i u njemu se čovjek oslobađa tereta savjesti.
Glazba postaje ekstaza, oslobođenje od ega, spajanje sa svemirom. Danas doživljavamo sekularizirane varijacije ove vrste u rock i pop glazbi, čiji su festivali anti-kult s istom tendencijom: želja za uništenjem, ukidanje ograničenja svakodnevice i iluzija spasenja u oslobođenju od ega, neobuzdana ekstaza podivljale gomile. To su mjere koje uključuju oblik oslobađanja koji se postiže opijatima. To je potpuna antiteza kršćanske vjere u Otkupljenje.
Na način koji nismo mogli zamisliti prije trideset godina, glazba je postala odlučujuće sredstvo protiv religije i stoga poziva na razdvajanje naših puteva. Budući da rock glazba traži isključivanje kroz oslobođenje od osobnosti i svoje odgovornosti, to se može s jedne strane točno klasificirati među ideje anarhističke slobode koje danas na zapadu prevladavaju otvorenije nego na Istoku. Upravo zato je rock glazba tako potpuno suprotna kršćanskom konceptu otkupljenja i slobode, zapravo njegova suprotnost."
Upravo je prošlog mjeseca, otac Gabriele Amorth, glavni egzorcist Vatikana, nadodao ovom opažanju kada je priznao rastuću zabrinutost Crkve oko svjetskog interesa za sotonizam i okultno, što prema riječima o. Amortha nastoji prodrijeti k mladim ljudima kroz okvire rock glazbe.
Ali West voli rock glazbu, on je njezin veliki obožavatelj! U istom članku (Iskupljenje rock glazbe) piše:
"Zapravo pišem kao obožavatelj rock glazbe - veliki obožavatelj (barem velikog dijela toga). To je u mojoj krvi. To je 'moja' glazba. Još se uvijek sjećam svoje prve 'omiljene pjesme' s radija. - Ch-ch-ch-ch-changes… , David Bowieja. Bilo je to 1972., a nisam imao ni tri godine."
Christopher West je slušao "Ziggy Stardust" u dobi od dvije godine? To barem objašnjava mnogo toga! Evo osobe koja svim silama želi biti teolog, a koja veselo priznaje utjecaj u ranom djetinjstvu od strane nikog drugog do kralja glam-rocka s upitnim rodnim identiteom, čija je androgena kazališna osobnost često bila previše kontroverzna čak i za grubu scenu iz 1970-ih. Kada pomislim na to, možda će pjesma Davida Bowiea "Sex and the Church" na albumu Buddha Suburbia biti relevantna za ovu raspravu. Ovdje je tekst:
"Though the idea of convulsion/confession
Is said to be the union of christ and his bride
The christian
It’s all very puzzling
Sex and the church (x3)
And the church...and the church
All the great mystic religions
Put strong emphasis, on
The redeeming spiritual qualities
Of sex...of sex
Christianity
Has been pretty modern
About sex
Of sex (x4)
I think there is a union
Between the flesh and the spirit
Sex and the church (x2)
All religions’ mother (spoken)
Give me the freedom of spirit
And the joys of the flesh
And sex...sex...
Sex and the church
Sex and the church (x3)
And the church...and the church
Sex , Sex
Sex and the church (x3)
Sex...sex...sex
Sex, sex and the church (x3) Sex...sex"
To je Teologija tijela prema Ziggy Stardustu!
Ne krivim Christophera Westa za njegovu dezorijentaciju, niti sumnjam u njegovu dobru volju. Kao i većina nas, on je proizvod doba koji se bori - još jedna žrtva rata protiv Crkve koji je bjesnio čak i prije negoli je rođen. Cijenim njegovu ozbiljnu želju da ljude odvrati od pornografije i preljuba. Ali, ovo se mora reći, još uvijek mu nedostaje kvalitetna kateheza i formacija potrebna za taj posao. Potreban mu je tradicionalni svećenik i moralni teolog koji će njega voditi prije nego što će on moći voditi druge. U ovom trenutku, upozorio bih svoga sina protiv bilo kakve povezanosti s gospodinom Westom ili njegovom 'teologijom' nakon tako djetinjaste demonstracije alarmantnog nedostatka osjećaja za katoličko.
O "podučavanju" o pornografiji Christophera Westa, nedavno sam primio još jedno pismo:
"Slučajno sam slušao 'Relevant radio' kada je on [West] bio gost (prije 2-3 mjeseca). Uhvatio sam samo nekoliko minuta, ali on je ovo rekao onima koji se bore s pornografijom: 'Kada se slike ponovno jave u umu, ne treba ih potiskivati jer će se pojaviti samo negdje drugdje. Ne, ono što treba shvatiti je da je pornografija laž i da sve laži u sebi imaju nešto od istine. Tu istinu treba otkriti na toj slici i otkupiti je.'
Mislim da je ovom izjavom Christopher West nagovijestio početak svog kraja.
Od rock'n'rolla do filmova, glavni glasnogovornik Teologije tijela ima nešto za svakoga. On sada izdaje moralne savjete posuđene, ako možete vjerovati, iz filma Spider-Man 3! Evo s njegove vlastite internetske stranice:
"Poveo sam svoja dva starija dječaka pogledati Spidermana 3 ovog vikenda. Gledanje svih nabrijanih akcija imalo je isti učinak na njih kao i 2-litarska boca Coca Cole. Nakon što im se smirila 'šećerna groznica' te su progovorili, imali smo sjajan razgovor između oca i sina o mnogim moralnim poukama filma.
Već se gotovo tri godine nadahnjujem moralnim poukama iz Spidermana 2. Doc Oc, osmeroruki superzlikovac iz tog dijela, bio je slika i prilika divljih strasti. Kada su naše strasti izvan kontrole, čovječanstvo se - kao što je film nezaboravno prikazao - nalazi u vlaku koji neminovno hrli k uništenju. Samo nas Spiderman, koji je ovdje lik Krista, koji se žrtvuje u obliku raspela, može spasiti."
Christopher West, čest gost na EWTN-u i znanstveni suradnik i član nastavnoga zbora Instituta za teologiju tijela u West Chesteru, PA (koji je on osnovao), smatra se autoritetom za teologiju tijela Ivana Pavla. No,unatoč svim dobrim namjerama gospodina Westa, što to govori o Teologiji tijela kada je jedan od njegovih najvećih stručnjaka - čovjek koji to najbolje razumije! - "veliki obožavatelj" rock 'n' rolla koji tri godine skuplja moralne pouke iz filma Spider-Man 2 i voli 'lupati po bubnju cijeli dan'?
Koliko dugo, Bože, koliko još dugo!
Nema komentara:
Objavi komentar