Poglavlje 5.
Trebamo se posvetiti Bogu od naših najnježnijih godina.
"Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom oca svog! Zaželi li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je on gospodar tvoj." (Psalmi 45, 10-11)
Marija je rano poslušala božanski glas koji ju je zvao na povučen život. U najnježnijim godinama Ona je napustila očinski dom da bi se posvetila Bogu u Njegovom hramu.
Ništa ju nije moglo zadržati, niti nježnost Njezinih godina, slabost Njezine konstitucije niti privrženost roditelja.
Sve je što odgađa žrtvu pobožne osobe koja traži Boga i ljubi samo Njega prilika za žalost, jer odgađanje odlaže njezinu radost.
Povučena u hramu, Marija se predala, sa svakom savršenošću za koju je bila sposobna u skladu sa svojom dobi i snagom, izvršavanju poslova koji su joj bili povjereno.
"O, kćeri kneževska, kako su krasni koraci tvoji!" (Pjesma 7,1)
Tvoj primjer treba nasljedovati. Po Tebi će mnoštvo djevica biti dovedeno Kralju kraljeva koje će se posvetiti Njegovoj službi u Njegovom hramu s radošću i veseljem.
Prinošenje njihovih srdaca, njihove mladosti, njihove slobode i čitave osobe Bogu, bit će savršena počast dana Njegovom Suverenom Veličanstvu i privući će na sebe neiscrpan izvor blagoslova za vrijeme svog smrtnog postojanja.
Oh, kako su zavedeni oni koji ne smatraju mladost prikladnim vremenom za prakticiranje kreposti.
Marija i svi sveci iskusili su kako je dobro za čovjeka da od mladosti nosi jaram Gospodinov.
Je li to odnos prema Bogu kakav On zaslužuje da sačuvamo za Njega samo jadne ostatke svog života, koji nam je On dao da bude potpuno posvećen Njegovoj službi?
Kakvu žrtvu činimo za Boga kada čekamo na posvećenje Njegovoj službi dok ne izgubimo snagu i okretnost radi svijeta?
Treba se plašiti da ćemo nositi nestrpljivo jaram Gospodinov, kada ga odlučimo ponijeti, nakon što smo se iscrpili noseći jaram ovoga svijeta.
Kažemo da ćemo se predati Bogu kada sazrijemo. Ali hoćemo li ikada dostići staru dob kojoj se rado nadamo? I ako hoćemo, hoćemo li se lako popraviti kao što mislimo?
Žalosno iskustvo nam pokazuje da ako sa starošću i dođe više znanja, rijetko to znači više mudrosti.
"Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: 'Gospodine! Gospodine! Otvori nam!'A on im odgovori: 'Zaista kažem vam, ne poznam vas!'" (Matej 25, 11-12)
Sretan je čovjek koji se od svog djetinjstva priprema pojaviti se pred Suverenim Sucem, koji će od nas zahtjevati strog račun o tome kako smo iskoristili svoj život, bez obzira na dob i situaciju.
Onaj, koji se ne posveti Bogu od početka svog života, treba se bojati da ga Bog, da bi ga kaznio, ne liši preranom smrću.
O, moj Bože, kako sam dugo živio, a da Te nisam ljubio! Trebao bih biti neutješan radi takve nezahvalnosti. A ako se lako utješim, mogu li reći iskreno, da sam Te barem počeo ljubiti.
Kad bih se barem mogao vratiti u dane svojeg djetinjstva! Moje srce, moju dušu, moje misli, moju privrženost, sve što je moje ja bih posve Tebi posvetio.
Udostoj se primiti moju najveću zahvalnost radi Tvog neopisivog milosrđa jer si me sačuvao na životu dok sam Te ja neprestano vrijeđao.
Potpomognut pomoći Tvoje milosti za koju molim iz dna svoga srca, ja ću Ti služiti od sada nadalje do mog posljednjeg daha i s toliko više vjernosti koliko sam kasnije počeo djelo svog obraćenja.
Nema komentara:
Objavi komentar