Ovome eseju prethode dva nastavka - 1.dio, 2.dio
Vrijeme i trud
Mnoge žene koje imaju želju unaprijediti način kako se odijevaju obeshrabe se zbog strašnih tržišnih uvjeta. Na primjer, žena koja želi nositi dražesnu suknju dok obavlja svoje dužnosti hladnog zimskog dana pretražuje trgovine i trgovinske centre, internetske stranice i trgovine rabljenom robom. Nalazi obilje tankih poliesterskih maxi suknji s kričavim uzorcima ili nekoliko jednoličnih ravnih suknji dizajna koji nikome ne laska. Ali dražesna vunena okrugla suknja ili elegantna suknja A kroja od tvida joj potpuno izmiću. Nakon mnogih sati njezinog besplodnog lova, počinje očajavati i prisiljava se pomiriti se s još jednom sumornom zimom u trapericama i trenirci.
Situacija je manje ili više jednaka za sva godišnja doba i uvjete života. Bilo da se odijevamo za nabavke ili vjenčanje, u trenutku kada žena odluči potražiti odjeću od boljih materijala ili ljepšeg dizajna nego što se to uobičajeno nudi, ona se suočava s napadnom stvarnošću da u današnjem društvu ne postoji lak način da se dođe do takve odjeće. A s tom tmurnom mišlju ona odmahuje tužno glavom i odustaje od svog pothvata. Ona se ne osjeća opravdano da ulaže više vremena u tu stvar.
Ali ja tvrdim da je opravdano da ona uloži više vremena u tu stvar. Ona ne treba misliti kako samo slijedi svoj neozbiljan hir. Koji je god instinkt potiče da traži nešto bolje, koliko god beznadno pothvat djelovao, on je zasigurno dobar pothvat. Kako sam obrazlagala u svojim prethodnim esejima, prilagođavanje potpuno „normalnom“ odijevanju nije neutralan čin. Barem ne u današnje vrijeme. To neizbježno znači prilagođavanje ružnoći i često otvorenoj nečednosti.
Iako sve duše polažu pravo na pripadnost otajstvenom Tijelu Kristovom, žene posebno uživaju povlasticu utjelovljenja Crkve (koja je ženstvena, mistična zaručnica Kristova) i simbolike njezine same biti. Ta činjenica, umjesto da zastraši žene, treba obnoviti njihov žar i ohrabriti ih da krenu ponovno u onaj pothvat. Treba samo pogledati u Knjigu mudrih izreka o Vrsnoj ženi da bi se vidjelo kako nabavljanje dobre odjeće za sebe i svoje ukućane oduzima veliki dio njezinog vremena.
"Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim.
Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno.
Ne boji se snijega za svoje ukućane, jer sva čeljad ima po dvoje haljine.
Sama sebi šije pokrivače, odijeva se lanom i purpurom.
Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu."
(Mudre izreke 31:13, 19, 21, 22, 24).
... Njezina doslovna interpretacija ističe ljudsku, i to vrlo određeno žensku, brigu svetaca i može služiti da ohrabri sve žene da donesu ljepotu u svakodnevni život. Edith Stein (St. Teresa Benedicta od Križa) je napisala:
"Dio njezine [ženske] urođeno ženstvene brige za ispravan razvoj bića koji je okružuju uključuje stvaranje okruženja reda i ljepote pogodnog za njihov razvoj."
Nepotrebno je govoriti da je odijevanje temeljni dio tog okruženja, tog reda ljepote. Naravno, struktura današnjeg društva s njegovom industrijalizacijom, sistemima masovne proizvodnje i konzumerizmom sprječava značajan povratak starih zanata koje je prakticirala žena vrsna. Kako se onda poglavlje o ženi vrsnoj odnosi na žene u današnje vrijeme? U doslovnom smislu on pokazuje da čak i u današnje vrijeme, žena može i treba posvetiti vrijeme pribavljanju odjeće za sebe i svoje ukućane.
Vrijedno je istaknuti da dok god se odijevamo na svakodnevnoj bazi trebat ćemo tome posvetiti neko vrijeme, bila ta odjeća ružna ili lijepa. Pribavljanje lijepe odjeće može zahtjevati neko vrijeme u tom procesu učenja, ali i to se može svladati. Nakon malo prakse, žene mogu naći da zbog količine online kupovine koje zapravo obavljaju (s malim proizvođačima koji proizvode robu koje nema u vodećim trgovinama) da zapravo uštede na vremenu. Više ne moraju stajati u garderobama i čekati u redu na blagajnama. Mogu samo uzeti svima mjere, pogledati tablice s veličinama i kliknuti mišem za kupovinu.
Mnoge online stranice će često imati bolju odjeću nego skupi trgovinski laci. Također i trgovine rabljenom robom mogu imati komade odjeće vrijedne nošenja iako žene moraju biti spremne provesti neko vrijeme istražujući po stalcima da bi našle to skriveno blago. Ukratko, zadatak je utjecati na pogane oko sebe, ali toliko dugo dok su ti pogani vrijedni tog truda.
Konačno, žene koje šiju trebaju prioritizirati njegovanje te vještine i nastojati je prenijeti svojim kćerima. Na taj način one će biti naoružane sposobnošću da prekroje gotovu odjeću da bi je učinile čednijom ili ljepšom ili da načine potpuno nova i uspješna umjetnička djela. Poznajem ženu koja je šivala ljupke trudničke haljine za sebe koristeći posteljinu iz trgovine rabljenom robom i mašinu za sto dolara. Poznajem djevojku koja je pretvorila maturalnu haljinu bez leđa u čednu haljinu za bal vrijednu jedne princeze. Niti jedna nije profesionalna krojačica, ali obje su bile spremne posvetiti malo vremena i svoju od Boga danu kreativnost za umijeće odijevanja.
Ulaganje
U katoličkim krugovima gdje je obilje prave pobožnosti i velikih obitelji, često se mogu sresti žene koje nemaju običaj platiti više od dvadeset dolara na bilo koji komad odjeće. Možda su odrastale sa starijim sestrama i nosile naslijeđenu odjeću cijelo svoje djetinjstvu i sada, podižući svoje vlastite obitelji, one nastoje uštediti svaki peni da bi mogle staviti hranu na stol. One bi možda željele da mogu naći bolje materijale i krojeve za sebe i svoju obitelj, ali čini im se neoprostivo i nepromišljeno platiti sto dolara suknju u online butiku kada mogu kupiti jednu za pet dolara u trgovini rabljenom robom.
Što se toga tiče, htjela bih naglasiti da iako je to već postao klišej, načelni princip „bolje kvaliteta nego kvantiteta“ ovdje se sigurno može primjeniti. Jedna lijepa suknja je sigurno bolja nego deset ružnih. Ideja da se mora svaki dan nešto drugo odijenuti nastala je u vrijeme industrijalizacije i održavaju je samo jeftine metode proizvodnje i upotreba sintetskih vlakana.
Puno je bolje uložiti u mali broj komada odjeće koji su kvalitetniji jer oni ne samo da će pridonijeti boljem umjetničkom uspjehu već će položiti i test vremena.
Uz to, štedljive žene mogu to sagledati drugačije ako prepoznaju da žena koja traži lijepu odjeću za sebe i svoje ukućane, traži za njih duhovnu hranu jednako kao i tjelesnu zaštitu za njih od vremenskih prilika. Čovjek ne živi samo od kruha već traži i duhovnu hranu i duboki osjećaj mira koji nepogrešivo donosi ljepota u svakodnevnom životu.
Odjeća je također i moćan pedagoški alat. Kao dio materjalnog svijeta koji dolazi u stalni izravan kontakt s našim tijelima, ona ima duboku moć podučiti nas utjelovljena bića tko mi jesmo. U pismu iz 1960., koje se odnosi na odjeću, kardinal Siri je istaknuo:
"Od postanka svijeta, odjeća koju osoba nosi tako određuje i uvjetuje geste, stavove i ponašanje da ona nameće, izvana, određeno raspoloženje i duhovno stanje."
To razmatranje ne možemo dovoljno naglasiti. Odjeća ima moć oblikovati um. Sekularni svijet koji vode zle sile sigurno to koristi u svoju korist. Na nesreću, većina današnjih katolika to još nije shvatila i počela koristiti. Umjesto robe koja govori o lažima senzualnosti, „rodne neutralnosti“ i distopijske praktičnosti, katoličke žene trebaju nositi robu koja im pomaže shvatiti sebe u očima Božjim: ljupke haljine i suknje, ne nepraktične, ali niti samo praktične! Nepotrebno je reći, neukusna, ružna i nečedna odjeća suprotstavlja se ontološkoj vrijednosti i ljepoti nositelja/nositeljice i kao da kaže: „Nisi ni vrijedan/vrijedna nečeg boljeg.“
Kad se radi o odgoju djece preko odjeće, djevojčica kojoj je dana skupocjena garderoba će naravno postati razmažena ako je njeni roditelji ne nauče zahvalnosti i primjerenoj skrbi o njezinoj imovini. Ali djevojčica kojoj se ne daje ništa osim ružne rabljene robe bit će zbunjena na drugi način. Ona neće razviti primjeren pogled na svoje dostojanstvo u očima Božjim. Njezina ružna odjeća otežat će joj da shvati svoju vlastitu ontološku ljepotu. Ona neće naučiti kako uspješno prakticirati umijeće odijevanje, jer, poput slikara s vodenastim bojama, njezini manjkavi materijali će ometati njezinu sposobnost da stvori nešto lijepo, ostavljujući je umornom i frustriranom. Stoga je ključno da roditelji, kao primarni odgajatelji svoje djece, i svi kršćani koji trebaju svjedočiti istinu u svijetu i djelovati, da razmisle o poruci koju njihova odjeća odašilje.
Konačno, gledajući obiteljski krug izvana, trebamo priznati da ontološka ljepota koja zrači iz velikih katoličkih obitelji ushićuje kada su svi članovi dobro odjeveni. To je stoga jer vidljiva ljepota njihovog vanjskog izgleda stvara savršeni sklad s tonom ontološke ljepote koja pjeva iz njihovog jedinstva. U prevladavajućoj disonanci današnjeg svijeta koji promovira obiteljske razdore i ružnoću u svim mogućim domenama, oni stoje kao oaza obilja u goloj pustinji. Oni donose hranu nade svima koji ih vide jer oni odražavaju sliku trojedinog Boga. Iz tog razloga ulagati novac u bolju odjeću je zapravo čin velikodušnosti, djelo milosrđa, poput žene vrsne koja je "siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima".
Smijanje budućem danu
U svim raspravama o obnovi kršćanske kulture svatko se treba suočiti sa stvarnošću križa. Za svaku ljepotu sunčeve svjetlosti na bijeloj tkanini, trakici koja vijori na vjetru, djevojkama u pastelnim haljinama poput mnoštva cvijeća u polju, potreban je trud vrsne žene koja se "noću ustaje", a to se često može činiti kao nezahvalan zadatak. Odjeća naručena preko internete neće uvijek najbolje odgovarati, stvari će se zapraljati, zgužvati ili neće izazvati željeni učinik. Bit će razočaranja i nazadovanja i kušnji da se upitate je li taj stalan trud uopće vrijedan.
Pa opet, čitamo da se žena vrsna "smije budućem danu". Zašto se ona smije? Što je čini pobjedonosnom? Sv. Albert Veliki objašnjava da njezin smijeh proistječe iz njezine vjere u vječnu nagradu. Stoga sve – i naporno kupovanje preko interneta, sati uz mašinu, zastrašujući zadatak glačanja platna, konstantan trud uklanjanja mrlja – može postati čin vjere za ženu koja teži slaviti Boga.
Što je zamorniji zadatak, što je nedostižniji zemaljski dobitak, to ona više može vjerovati u nebesku pobjedu i smijeh u budućim danima. Ona koja je ustrajala u svom trudu da bi uzdigla umove ljudi k Nebu poniznim sredstvima koja su joj pristupačna, ona će sama biti uzdignuta da vidi Boga, a onda se više neće mučiti, već će počivati zauvijek, odjevena u Njegovu beskonačnu ljepotu.
Nema komentara:
Objavi komentar