ponedjeljak, 12. prosinca 2016.

Michael O'Brien 2. - Pornografska epidemija lišava nas naše čovječnosti




Ovo je drugi članak u nizu o čednosti u kulturi besramnosti. Prvi pročitajte ovdje.

U svojoj iscrpnoj studiji Svjetska seksualna revolucija: uništenje slobode u ime slobode, njemačka sociologinja Gabriele Kuby ističe da su oni koji gledaju pornografiju isprva slijepi na ozbiljnost njezine prirode, zatim su porobljeni u uzorke kliničke ovisnosti, zatim desenzitizirani i kasnije, ako se ta putanja ne obrne, nastave u smjeru provođenja u djelo seksualne nemoralnosti s drugima.

“. . . pornografija označava potpuno odvajanje seksualnih funkcija od osobe, čineći tako seksualnost anonimnom. Oni koji je koriste reduciraju sebe i druge na predmet požude i tonu sve dublje u degradaciju, poniženje, nasilje, nastranosti i opsesije. S vremenom, sve granice nestaju – čak i djeca i bebe mogu biti žrtve u tom paklu seksualne pohlepe puštene s lanca... 

Procjenjuje se da se 2 milijuna djece širom svijeta nudi na webu ili se prikazuje u seksualnom nasilju. Prema godišnjem izvješću ECPAT (End Child Prostitution, Pornography and Trafficking of Children for Sexual Purposes), samo u Europskoj uniji, nekoliko stotina tisuća djece uključeno je u trgovinu. Tisuće i tisuće djece nestaje i nikad ih se više ne nađe. Ta trgovina djecom služi za ponudu i potražnju na internetu.“ 

Velika većina porno “glumaca” živi u bijedi i/ili su mladići ili djevojke ovisni o drogi, prodajući svoja tijela da bi se prehranili ili kupili drogu. Njih kriminalci ili polukriminalne organizacije koriste i iskorištavaju kao potrošnu robu. Oni koji prodaju te slike i oni koji ih kupuju drže njihovu čovječnost s krajnjim prezirom. Kuby piše:

“Što ljudi rade kada gledaju porno filmove? Oni gledaju strance koji se upuštaju u seksualne čini, ljude koji se ponižavaju i degradiraju javno koristeći svoja tijela kao alat požude, dozvoljavajući si da ih se snima tako da mnoštvo stranaca može biti seksualno uzbuđeno zbog njih. To tijelo je tijelo žive osobe koja je nekoć bila nevina beba, koja ima oca i majku, sjećanje, osjećaje, osoba koja osjeća radost i tugu, koja ima dušu i čezne za srećom i ljubavi, iako vjerojatno u njoj ima jedva nešto preostale nade da će ikada ispuniti te težnje. Osoba pretežno mora biti nadrogirana ili opijena da može učiniti ono za što je plaćena da učini – i često su čak i prinuđeni na to što rade. Ona je možda jedna od milijun žrtava u trgovini ženama, djevojčicama i djecom iz siromašnih zemalja, od kojih kriminalne bande izvlače milijarde, koristeći ih kao prostitutke da zasite seksualne ovisnosti milijuna osoba u bogatim zemljama, bilo uživo ili na ekranu.
Zastanu li ikada ljudi koji sjede pred ekranom tražeći seksualno uzbuđenje da razmisle o tome kako bi to mogla biti njihova vlastita kćer, sestra, žena, majka ili čak njihov vlastiti sin, brat ili muž pred kamerom? Radi visoke smrtnosti u pornografskoj industriji, razmisle li ikada je li predmet njihove požude možda već tragično preminuo? Zašto konzumenti pornografije ne shvate da su to ljudska stvorenja kroz čije poniženje konzumenti ponižavaju i sami sebe?”

Dehumanizacija i žrtve i zlostavljača počiva na katastrofalnim obmanama koje udaraju na samu bit nečijeg bića. Gledatelj pornografije (pa čak i svatko tko pogleda drugu osobu sa požudom) je zapravo rekao sebi da predmet njegovog interesa mora biti žrtvovan za njegove želje – drugim riječima ima manje dostojanstvo i vrijednost nego on (ili ih uopće nema). Iluzija zadovoljavanja mora služiti njegovim „potrebama“, njegovoj osamljenosti, njegovoj dosadi, frustraciji ili nesposobnosti da formira prave ljudske ljubavne odnose. Predmet njegove želje je, za njega, manje prava osoba ili nije uopće osoba. 

Fantazija je svjesno ili podsvjesno izbor nestvarnosti. I što više ta osoba “živi” na dijeti nestvarnosti, to je ona manje sposobna naći stvarnu ljepotu. Ona će sve više živjeti život laži. Pornografija je najočitija u tom pogledu. 

Manje očita je laž koja je podmuklija jer je postala sveprisutna u našem društvu i pravi se normalnom: Bez obzira gledali mi ili ne neskriveno pornografiju, mi smo neprestano bombardirani porukama koje nam govore da nemamo unutarnju vrijednost, da se naša vrijednost nalazi samo unutar ograničenog trajanja našeg života, a posebno u najvitalnijim godinama mladosti kada smo najjači, najprivlačniji i najproduktivniji. Mi smo, navodno, vrijedni onoliko puno ili malo koliko drugi odluče da vrijedimo. 

U društvu gdje se sve više usredotočuje na senzualne užitke, to znači da ćemo biti vrednovati tako koliko nas se smatra da smo seksualno privlačni. Privlačnost je, naravno, vrlo subjektivna stvar, i tako se većina ljudi nađe kao predmet interesa drugih u nekom trenutku svoga života. Općenito to znači da će biti predmet požude. A prvo “sučelje” te želje, da budemo iskreni, je tijelo.

Michael D. O’Brien je slikar, romanopisac i komentator o vjeri, obitelji i kulturi.

Izvor


petak, 9. prosinca 2016.

Michael O'Brien 1. – Živimo u vremenu epidemije pornografije epskih razmjera...i ona nas čini očajnima



Ovo je prvi članak u nizu o čednosti u kulturi besramnosti.
Većina suvremene mode, pogotovo za žene, napad je na krajnje dobro onih koji nose takvu odjeću. Ona je lukavo osmišljena ne samo za privlačnost, već također i za izazivanje požude i zavođenje, osnažujući veliku laž koja dominira modernom sviješću. Ta laž nam kaže da je tijelo puki predmet koji mi posjedujemo i s kojim možemo činiti što nam se sviđa. 

Polu – nagost je postala uobičajena na naslovnicama časopisa, reklamama, bazenima i plažama. Potpuna nagost postaje sve češća u medijima poput televizije i filmova i jako raširena u mnogo popularnijoj „privatnoj“ kulturnoj konzumaciji na internetu. Podredite tom univerzalnom fenomenu činjenicu da većina i sve veći broj brakova završi razvodom ili rastavom, da su samoodricanje i žrtvovanje postali uglavnom principi koji su izgubili ugled i da je potraga za srećom putem senzualnog zadovoljenja proizvela dubinski poremećeno društvo. Nikada u povijesti ljudski rod nije bio toliko bogato nagrađen zadovoljstvima, i nikada u povijesti ljudski rod nije bio toliko nesretan. 


Slika elektronske kulture nudi nam alternativni svijet iskustva – osnovan na temeljnim ljudskim iskustvima koja su u prijašnje vrijeme vodile i štitile društvene tradicije i moralna pravila, zdrav obiteljski život i mudrost starijih generacija. U naše vrijeme, međutim, to vitalno jamstvo sve je više neutralizirano nametnutom društvenom revolucijom i nadvladavanjem svijesti (i savjesti) simultanom medijskom revolucijom. Seksualnost kao “virtualna stvarnost” postala je trenutno dostupna, trenutno zadovoljavajuća, nudi epikurejsku gozbu neobuzdane putenosti u koju se može upustiti bez odgovornosti prema drugih ljudskim stvorenjima (dok god to ostane tajna). To je toliko lakše nego truditi se sagraditi vezu od autentične ljubavi. 

Prema studiji iz 2007. pornografska industrija u SAD-u skočila je od jedne milijarde dolara godišnje na 3 milijarde godišnje u periodu od dvije godine. Sada, osam godina kasnije, pornografska industrija zarađuje 97 milijardi dolara godišnje širom svijeta, uključujući 13 milijardi dolara samo u SAD-u. Od toga je tri milijarde od internetske prodaje pornografskih slika i videa. Dok su te statistike dovoljno zastrašujuće, treba znati da 90% svih korisnika pornografije ekskluzivno pristupaju materijalima na internetu, što znači da je obim konzumacije (i ovisnosti) daleko veći nego što novčane statistike pokazuju. Agencije koje prate korištenje interneta kažu da je traženje pornografije povećano za 542 milijuna u prva tri mjeseca ove godine, 2015.

Iako se razne studije razlikuju vrlo malo u postotku, sada se procjenjuje da 66% mladića gleda pornografiju barem jednom tjedno. Ti postoci su još više prema duljini jednog istraživanja: na primjer, koliko mladih gledaju pornografiju barem jednom mjesečno ili sporadično kroz godinu. Barem smo pretpostavljali da su oni, koji se smatraju kršćanima, imuni na njezinu moć, no brojne studije pokazuju slične rezultate: Familysafe Media, na primjer, izvješćuje da je 47% kršćana iz ankete reklo da je pornografija problem u njihovim domovima. Prema nedavnoj anketi na ChristiaNet, 50% svih kršćanskih muškaraca i 20% svih kršćanskih žena redovito gleda pornografiju.  

Internet Filter Review i druge ankete o odgovornom ponašanju na internetu pokazuju da 17% do 25% kršćanskih žena u SAD-u redovito gleda pornografiju. U nedavnoj anketi Globalnog kršćanskog centra 50% ispitanih evangeličkih pastora priznalo je da su gledali pornografiju tijekom prethodne godine. Dok je pouzdanu studiju o korištenju pornografije među katoličkim i pravoslavnim svećenicima i protestantskim pastorima teško naći, klerički seksualni skandali u kojima je upletena pornografija pokazuju na raširen i rastući problem, čak i među ljudima jake vjere i morala. Takva je moć ovog medija i nagrizajuća atmosfera u koju smo svi uronjeni. Katolički svećenici kažu da je pornografija jedan od grijeha koji se najčešće spominje u ispovijedi i savjetovanju. 
Ukratko, živimo usred epidemije epskih razmjera. 

Michael D. O’Brien je slikar, romanopisac i komentator o vjeri, obitelji i kulturi.

Izvor 


nedjelja, 4. prosinca 2016.

Sve iz ljubavi prema Isusu


Ljubav je nužna svakom ljudskom srcu. Čovjekom upravlja ljubav ili prema dobru ili prema zlu. Stoga je od najveće važnosti za svakog čovjeka, posebno za mladića, da aktivna, praktična, trajna, nepokolebljiva ljubav prema Bogu treba živjeti u njegovom srcu – to je od najveće važnosti za mladića, budući je borba protiv trostrukog neprijatelja – đavla, svijeta i požude tijela – najžešća i najodlučnija. 

Ako ti, dragi moj mladiću, dok se još raduješ zlatnim danima mladosti, ne uspiješ steći kontrolu nad đavlom, svijetom i požudom tijela, onda će pobjeda u kasnijem razdoblju života postati vrlo teška, možda čak i nemoguća, a u tom slučaju nikada nećeš osvojiti nebesku krunu koja je nagrada onima koji pobjeđuju. 
Ali kako i kojim sredstvima ćeš ti pobijediti? Samo i potpuno kroz moć ljubavi. 

Salomon – Pjesma nad pjesmama – Ljubav je jaka kao smrt. Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. 

Ali samo prava ljubav, ljubav prema Bogu, ima moć pobijediti đavla, svijet i požudu tijela. Stoga dozvoli pravoj, praktičnoj, trajnoj ljubavi prema Bogu i Kristu da bude tvoja zvijezda vodilja; neka ona bude glavni izvor tvog života; neka te ona pokreće i ohrabruje. 

Moraš naučiti reći iz svog srca s apostolom sv. Pavlom: „Jer ljubav Kristova nagoni nas.“ (2 Kor 5:14), jer samo tada ćeš moći govoriti o pobjedi. Bez ljubavi ne može se postići nikakva pobjeda ni u kakvom području. Mi učimo to iz svete i neprosvjećene povijesti svakog pojedinog čovjeka. Ljubav, kako je se uobičajeno razumije, pobjeđuje u dobru kao i u zlu.

Što je, na primjer, nadahnulo i potaknulo mnoge domoljube da marširaju neustrašivo u borbu i da čine sva ta besmrtna herojska djela o kojima čitamo na stranicama povijesti? Bila je to ljubav – ljubav prema svojoj domovini.

Što je to potaknulo Napoleona Velikog da nikada ne odmara, već da tjera svoja pobjednička bojna kola kroz sve europske zemlje? Bila je to ljubav – ljubav prema slavi.

Što je to navelo škrtca da se odupre najjačim instinktima, želji za hranom i pićem, i da se doslovno izgladni do smrti, dok posjeduje škrinju punu zlata? Bila je to ljubav – ljubav prema novcu.

Što je navelo invalida da pobijedi strah i muku i podvrgne se najbolnijoj i opasnoj operaciji? To je ljubav – ljubav prema svom vlastitom životu, zbog kojeg sve želi riskirati.

Što daje povod majci da se tako često odriče svoje vlastite lagodnosti i udobnosti, te žrtvuje novac, vrijeme, san, zdravlje i sve drugo što može nazvati svojim, za dobrobit bolesnog djeteta? To je ljubav – njezina velika ljubav prema svom djetetu.   

Što omogućava pobožnom bračnom paru da nadvladaju svoje sebične želje? Ljubav – ljubav koja bi trebala postojati između muža i žene.

Što je to navelo sv. Vinka Paulskog da postiže nad sobom herojsku pobjedu i da dozvoli da ga zatvore u tamnicu s otpadnicima ljudskog roda, s nesretnim robijašima osuđenima na galije? Bila je to ljubav - ljubav prema njihovim besmrtnim dušama. 

Kako je bilo moguće da neiskazani broj svetih mučenika, među kojima su bile i nježne djevice i mala djeca, odbace ne samo čast, slobodu, bogatstvo, zdravlje, radosti obiteljskog života, već da se odreknu i svojih života uz strašne muke? To je jedino bilo moguće snagom ljubavi – ljubavi prema njihovom Otkupitelju; oni su rekli s apostolom: „Jer ljubav Kristova nagoni nas.“

A kako je najveća i najslavnija pobjeda zabilježena u analima ljudskog roda postignuta, pobjeda nad grijehom, smrću i paklom, božanska pobjeda našeg Spasitelja, kada je on izdahnuo na Kalvariji? To je uistinu bila konačna pobjeda ljubavi – pobjeda božanske i beskrajne ljubavi prema jadnim Adamovim sinovima.

Takva je, dragi moj mladi čitatelju, svepobjeđujuća snaga ljubavi. A ako znaš da je ona strogo nužna za tebe da nadvladaš požudu očiju, požudu tijela i oholost života, da bi pobijedio i nosio pobjedničku krunu u Nebu, kako je utješna pomisao da ćeš to uspjeti snagom ljubavi, ljubavlju prema Kristu!

A On, Spasitelj svijeta, učinio je tako lakim za nas da Ga ljubimo, jer je On prvi ljubio nas i učinio je toliko za nas. Zar nije prije teško ne ljubiti tog božanskog Otkupitelja?



Stoga dozvoli pravoj i potpunoj ljubavi prema Bogu da uđe u tvoje srce i tamo prebiva. Ta ljubav teče iz svetohraništa, iz Sakramenta ljubavi. Ovoga trenutka Spasitelj kuca na vrata tvoga srca. Otvori mu vrata; dozvoli mu da uđe; neka u tebi zapali Svoju ljubav. Moli, moli: Srce Isusovo koje goriš ljubavlju prema meni, ražari moje srce ljubavlju prema Tebi!

Tako ćeš pobijediti snagom ljubavi; pobijedit ćeš svoje nečiste i zle strasti; ta grješna vatra bit će ugašena svetom vatrom prave ljubavi prema Bogu. Tama skriva tvoju budućnost; tko može ukloniti veo koji je krije? Možda je puna oluja i borbi; ali ako ljubav Kristova vlada u tvom srcu, sigurno ćeš proći kroz dugi dan života i tamnu noć smrti. 

Velečasni Francis Xavier Lasance - knjiga "Vodič za mladiće" Str. 80. - 84.