Ovo je prvi članak u nizu o čednosti u kulturi besramnosti.
Većina suvremene mode, pogotovo za žene, napad je na krajnje dobro onih koji nose takvu odjeću. Ona je lukavo osmišljena ne samo za privlačnost, već također i za izazivanje požude i zavođenje, osnažujući veliku laž koja dominira modernom sviješću. Ta laž nam kaže da je tijelo puki predmet koji mi posjedujemo i s kojim možemo činiti što nam se sviđa.
Polu – nagost je postala uobičajena na naslovnicama časopisa, reklamama, bazenima i plažama. Potpuna nagost postaje sve češća u medijima poput televizije i filmova i jako raširena u mnogo popularnijoj „privatnoj“ kulturnoj konzumaciji na internetu. Podredite tom univerzalnom fenomenu činjenicu da većina i sve veći broj brakova završi razvodom ili rastavom, da su samoodricanje i žrtvovanje postali uglavnom principi koji su izgubili ugled i da je potraga za srećom putem senzualnog zadovoljenja proizvela dubinski poremećeno društvo. Nikada u povijesti ljudski rod nije bio toliko bogato nagrađen zadovoljstvima, i nikada u povijesti ljudski rod nije bio toliko nesretan.
Slika elektronske kulture nudi nam alternativni svijet iskustva – osnovan na temeljnim ljudskim iskustvima koja su u prijašnje vrijeme vodile i štitile društvene tradicije i moralna pravila, zdrav obiteljski život i mudrost starijih generacija. U naše vrijeme, međutim, to vitalno jamstvo sve je više neutralizirano nametnutom društvenom revolucijom i nadvladavanjem svijesti (i savjesti) simultanom medijskom revolucijom. Seksualnost kao “virtualna stvarnost” postala je trenutno dostupna, trenutno zadovoljavajuća, nudi epikurejsku gozbu neobuzdane putenosti u koju se može upustiti bez odgovornosti prema drugih ljudskim stvorenjima (dok god to ostane tajna). To je toliko lakše nego truditi se sagraditi vezu od autentične ljubavi.
Prema studiji iz 2007. pornografska industrija u SAD-u skočila je od jedne milijarde dolara godišnje na 3 milijarde godišnje u periodu od dvije godine. Sada, osam godina kasnije, pornografska industrija zarađuje 97 milijardi dolara godišnje širom svijeta, uključujući 13 milijardi dolara samo u SAD-u. Od toga je tri milijarde od internetske prodaje pornografskih slika i videa. Dok su te statistike dovoljno zastrašujuće, treba znati da 90% svih korisnika pornografije ekskluzivno pristupaju materijalima na internetu, što znači da je obim konzumacije (i ovisnosti) daleko veći nego što novčane statistike pokazuju. Agencije koje prate korištenje interneta kažu da je traženje pornografije povećano za 542 milijuna u prva tri mjeseca ove godine, 2015.
Iako se razne studije razlikuju vrlo malo u postotku, sada se procjenjuje da 66% mladića gleda pornografiju barem jednom tjedno. Ti postoci su još više prema duljini jednog istraživanja: na primjer, koliko mladih gledaju pornografiju barem jednom mjesečno ili sporadično kroz godinu. Barem smo pretpostavljali da su oni, koji se smatraju kršćanima, imuni na njezinu moć, no brojne studije pokazuju slične rezultate: Familysafe Media, na primjer, izvješćuje da je 47% kršćana iz ankete reklo da je pornografija problem u njihovim domovima. Prema nedavnoj anketi na ChristiaNet, 50% svih kršćanskih muškaraca i 20% svih kršćanskih žena redovito gleda pornografiju.
Internet Filter Review i druge ankete o odgovornom ponašanju na internetu pokazuju da 17% do 25% kršćanskih žena u SAD-u redovito gleda pornografiju. U nedavnoj anketi Globalnog kršćanskog centra 50% ispitanih evangeličkih pastora priznalo je da su gledali pornografiju tijekom prethodne godine. Dok je pouzdanu studiju o korištenju pornografije među katoličkim i pravoslavnim svećenicima i protestantskim pastorima teško naći, klerički seksualni skandali u kojima je upletena pornografija pokazuju na raširen i rastući problem, čak i među ljudima jake vjere i morala. Takva je moć ovog medija i nagrizajuća atmosfera u koju smo svi uronjeni. Katolički svećenici kažu da je pornografija jedan od grijeha koji se najčešće spominje u ispovijedi i savjetovanju.
Ukratko, živimo usred epidemije epskih razmjera.
Izvor
Nema komentara:
Objavi komentar