Kako razgovarati sa svojom djecom o intimnim stvarima I.

Prije sad već dosta vremena je na jednom našem poznatom "katoličkom" portalu objavljen tekst '10 savjeta kako sa svojim djetetom razgovarati o seksu'. Vidjevši taj naslov prvo mi je palo na pamet - Nemojte koristiti takve riječi, riječi koje su u najmanju ruku nečedne. Iako je značenje riječi seks spol, odnosno skup obilježja po kojima se žene razlikuju od muškaraca, ona će nas danas odmah asocirati na određene grješne radnje. Tako da je bolje govoriti o spolnosti, o bračnom odnosu, o intimnim odnosima ili kad je potrebno biti precizniji koristiti neke stručne, znanstvene termine da bi se izbjegle grješne misli.

Nitko nema pravo podučavati djecu o intimnim stvarima osim njihovih roditelja. Oni jedini imaju ovlast od Boga za odgoj svoje djece. Oni također jedini imaju pravo i pristup posebnim milostima koje su vezane za njihov stalež. Jedna od milosti koju primaju sakramentom ženidbe je nadnaravna pomoć za odgoj djece. Ako roditelji osjećaju da nisu dobro pripremljeni za izvršavanje te svoje dužnosti, onda je njihova obaveza pripremiti se. Nije potrebno neko pretjerano školovanje za to, iako je potreban određeni trud.

Roditelji odgajaju djecu namjeravali oni to ili ne. Djeca upijaju stavove svojih roditelja prema politici, rasnim odnosima, iskrenosti, domoljublju, pa tako i o spolnosti. Vrlo često se može čuti od roditelja: "Moja djeca ne trebaju moju poduku. Ona su već sve naučila iz filmova, novina, časopisa, s interneta...." Takav pasivan stav je neispravan i poguban. Čak i da su saznala "sve", jesu li to pouzdani izvori? Nije toliko važno da nauče sve fiziološke činjenice, već je važno izgraditi kod djeteta stav o tim stvarima. Naravno djeca i mladi često ne dobivaju točne informacije iz spomenutih izvora. Stoga pokušavaju saznati što se krije u pozadini onoga o čemu čitaju (što slušaju, gledaju....). Dakle, ne samo da ti izvori nisu pouzdani, već oni i jako potiču njihovu znatiželju. Njihovi apetiti ih počinju mučiti iako ne znaju o čemu se tu točno radi. Primjećuju kako je gotovo potpuna razgolićenost uobičajena. Nečednost u odijevanju kod mladih smatra se potrebnom da bi bili prihvaćeni i popularni. Počinju misliti da se ljubav odnosi isključivo na tjelesnu privlačnost i emocionalnu romantiku. Mnogi adolescenti prakticiraju više ili manje ono što vide na ekranima. 

Sama činjenica da su djeca izložena svim tim utjecajima obvezuje vas, roditelje, da se aktivirate kako biste na pozitivan način odgajali svoje dijete u svim fazama čistoće i čednosti.

Dvije su stvari vrlo bitne koje roditelji moraju učiniti u ovoj poganskoj atmosferi u kojoj djeca odrastaju. Kao prvo, moraju neprestano promatrati i prosuđivati što utječe na njihovu djecu. Kao drugo, moraju postepeno naučiti svoju djecu  kritički prosuđivati te utjecaje. 

No prije svega da bi roditelji znali kakav trebaju dati odgoj svojoj djeci prvo moraju znati da je svrha pravog katoličkog spolnog odgoja, a to je:

1. Djecu potaknuti na apsolutno djevičanstvo do braka ili za cijeli život ako su pozvani na stalež koji uključuje celibat.

2. Djecu podučiti o pravilnom i čistom korištenju ljudske prokreativne moći u braku i nikako izvan braka.

Mislim da bi sada bilo dobro objasniti neke pojmove vezane za spolnost:

Što je to čistoća?

1. "Čistoća je moralna vrlina koja kod oženjenih kontrolira, a kod neoženjenih potpuno isključuje svaki dragovoljni izraz nagona za spolnim užitkom, odnosno isključuje svaki dragovoljni spolni užitak bilo u mislima, želji ili činu." (Davis Henry – 'Moralna i pastoralna teologija')

Čistoću treba prakticirati svaki čovjek. Oženjeni često pretpostavljaju kako ne trebaju posjedovati tu krepost jer samo redovnici polažu "zavjet čistoće". No naprotiv, postoji zakon čistoće i za oženjene. Taj zakon regulira korištenje spolnog užitka pa stoga tu krepost i oni moraju prakticirati. 

Svećenici i redovnici se obvezuju da će čuvati djevičansku čistoću i izbjegavati svaki dragovoljni spolni užitak u mislima, želji ili činu.

Muževi i žene moraju pak prakticirati čistoću primjereno svojem staležu pa trebaju izbjegavati sve čini, želje i misli koje su suprotne bračnim pravima odnosno trebaju koristiti svoje seksualne funkcije bez grijeha. U tom bračnom staležu spolni odnosi su posvećeni.

Osoba koja nije u braku, a živi čistoću, apstinirat će od svake dragovoljne spolne aktivnosti.

Što je čednost?

2. Čednost je ograda koja okružuje i štiti čistoću. Čednost je krepost koja kontrolira one čine koji, iako nisu zli sami po sebi, mogu izazvati u sebi ili drugima požudu ili spolni užitak. I čistoća i čednost spadaju pod 6. i 9. Božju zapovijed. Namjerna djela protivna čistoći uvijek su smrtni grijeh. Nečedna djela mogu biti smrtni ili  laki grijeh, a ponekad uopće nisu grijeh.

Koja je razlika između neupućenosti i nevinosti?

Malo dijete je i nevino i neupućeno u mnogim stvarima. Neupućeno je jer mu nedostaje određeno znanje. Nevino je jer je slobodno od osobnog grijeha i iskustva zla. No, dijete može biti neupućeno o mnogim stvarima na seksualnom području, ali ne mora biti i nevino. Iako ne zna sve funkcije svoga tijela može steći zlu naviku za koju zna da je grešna (npr. igranje svojim intimnim dijelovima tijela radi ugode). S druge strane, može biti upućeno i ostati nevino. Može znati sve činjenice o spolnom životu i ostati čisto. Iako neupućenost može pridonijeti zaštiti djetetove nevinosti u ranom djetinjstvu, u kasnijem ona može postati opasnost. Ako npr. dječak u višim razredima nije svjestan svete svrhe spolnih funkcija, njegova će nevinost zasigurno biti ugrožena. Takav dječak može steći zlu naviku koje će se teško osloboditi. Iz tog razloga dijete ne smije ostati neupućeno. Spolnost je u svojoj biti sveta jer je stvorena od Boga pa je time i izobrazba o spolnom životu poželjna, ali ona mora biti u skladu s djetetovim godinama. Dijete treba ostati neupućeno toliko dugo dok je to razumno moguće. Ne treba imati teoretsko znanje o spolnosti i spolnim grijesima dok takvo znanje ne postane potrebno. Sveti Toma nas upozorava da previše razmišljanja o pokvarenim stvarima može ometati u dobrim mislima, i da zbog naše pale ljudske naravi, misli o zlu mogu previše okupirati našu volju. Ako spolnost izdvajamo kao posebnu studiju (kao kod našeg zdravstvenog odgoja u školama) djetetova pažnja fokusira se na njegove najstrastvenije impulse bez zaštitne ravnoteže. Rezultat toga može biti dodatna znatiželja, opasno maštanje, uznemirene strasti i na kraju potpuni gubitak samokontrole. 

Najbolja priprema za sami brak pa i za čistoću u braku je življenje čistoće izvan odnosno prije braka. Ljudsko tijelo je dobro i sveto. Čovjek nije samo duša ili samo tijelo - ta dva elementa nužno ujedinjena tvore njegovo biće. Jedini realan pristup životu je suočiti s činjenicom postojanja dobra i zla. Svaki bi čovjek trebao biti sposoban razlikovati iste te djelovati u skladu s Božjim zakonima. Po pitanju spolnosti, nije realno ignorirati činjenicu o napasti i grijehu, ni pokušavati zlo prikazati dobrim ili dobro zlim. Potrebno ih je znati prepoznati  te se prema tome odgovorno ponašati.

Vi, roditelji, morate imati realno viđenje svoje  djece. Vaše dijete je sposobno i za zlo i za dobro. Ima iste seksualne kušnje i napasti kao i vi u tim godinama. Ono ima iste probleme, a sigurno i veće s obzirom na medijsku propagandu. Sva djeca imaju  mogućnost pobijediti grijeh ili izgubiti bitku! Objasnite svojoj djeci kako se život sastoji i od patnji i od užitaka. Objasnite im da život jest borba, ali vrijedna borba. Objasnite im da je brak avantura, test, izazov muževnosti i ženstvenosti. Drugim riječima, vaša  djeca moraju spoznati kompleksnost života i naučiti se suočiti s izazovima. Onaj koji prihvaća romantičnu ljubav, ali ne i patnju koja dolazi s njom, nije dobro pripremljen za ljubav. Život donosi ugodna i neugodna iskustva. To ne znači da treba gušiti dječju prirođenu romantičnost, već da ih treba pripremiti za suočavanje s teškoćama  koje život donosi. 

Vama bi kao katolicima također trebalo biti važno što Crkva misli o spolnom odgoju.

Većina ljudi uopće ne razumije da postoji razlika između jedne i druge vrste spolnog odgoja. Oni su ili 100% za ili protiv. Crkva je, s druge strane, puno opreznija i preispituje ga sa svih strana, i onda ga odobrava ili ne odobrava. Zapravo je Crkva protiv krive vrste spolnog odgoja. Ona ne samo da nije neutralna u pogledu cjelovitog spolnog odgoja, ona ga čak i podržava! 

Papa Pio XI. u svojoj enciklici o kršćanskom obrazovanju mladih kaže:

"Druga vrlo ozbiljna opasnost je naturalizam koji danas okupira polje obrazovanja u tim najdelikatnijim stvarima čistoće i morala. Prečesta je pogreška onih koji s opasnom sigurnošću i pod ružnim nazivom propagiraju takozvani spolni odgoj pogrešno zamišljajući da mogu naoružati mlade protiv opasnosti senzualnosti samo uz pomoć samih prirodnih sredstava, poput drskog upoznavanja i predostrožnih instrukcija za sve bez iznimke, čak u javnosti; i još gore, izlažući ih od ranih godina prilikama da bi ih navikli, tako barem govore, kao da ih žele učiniti bezosjećajnima pred takvim opasnostima. 

Takve osobe ozbiljno griješe jer odbijaju prepoznati urođenu slabost ljudske prirode, zakon o kojem govori apostol, i bore se protiv zakona uma i također ignoriraju iskustvo činjenica iz kojih je jasno da su, pogotovo kod mladih ljudi, zle prakse posljedica, ne toliko nepoznavanja, koliko slabosti volje koja je izložena opasnim situacijama i koja je bez podrške sredstava milosti... U toj ekstremno delikatnoj stvari, ako sve sagledamo, ponekad je privatno savjetovanje zaista potrebno i korisno, od onih koji od Boga imaju ovlast da podučavaju i koji imaju milost staleža, te uz poduzimanje svakog opreza."

Papa Pio XI. tu ne osuđuje spolni odgoj, već ističe da su upoznavanje i instrukcije predostrožnosti (koje se ne mogu zapravo nazvati odgojem) još gori ako se naučavaju javno (u razredima, školama...). On osuđuje svaki pokušaj da se djecu "čeliči" tako što ih se izlaže napasti. Postoji velika razlika između takvog pogrešnog odgoja i osuđivanja spolnog odgoja kao takvog. Postoje još mnogi dokumenti koji govore o tome kako roditelji moraju izbjegavati razgovore s djetetom o različitim grijesima koji se mogu počiniti protiv spolnog morala u braku i izvan njega. No, određene i jasne informacije o bitnom karakteru bračnog odnosa nisu nebitan detalj. Savjetuje se također izbjegavanje tema o svim mogućim grijesima bluda pa i detaljnog opisa bračnog čina. Tek u odraslijoj dobi djeteta potrebno je objasniti pažljivo i čedno bračni čin (opet podsjećam da bi roditelji morali biti razboriti i u tome koje riječi i pojmove koriste, da izbjegavaju vulgarne i proste moderne riječi koje se danas uobičajeno koriste već da nastoje uvijek i u odabiru riječi pobuditi u djetetu strahopoštovanje prema prokreativnoj funkciji čovjeka).

Papa Pio XI. također govori da je predmet kršćanskog odgoja cijeli čovjek, dušom ujedinjenom s tijelom u prirodnom jedinstvu sa svim njegovim sposobnostima, prirodnim i natprirodnim. Treba uvijek imati na umu da je čovjek pao iz svog izvornog stanja, iako ga je Krist otkupio i vratio mu nadnaravno stanje posvojenog sina Božjega, no on više nema nadnaravnih privilegija tjelesne besmrtnosti ili savršene kontrole apetita na ovom svijetu. U njegovoj ljudskoj naravi ostaju posljedice istočnog grijeha, od kojih su glavne slabost volje i neuredne sklonosti. Spolni odgoj koji isključuje ili oslabljuje nadnaravnu  kršćansku formaciju u odgoju mladih je pogrešan i manjkav. 

Crkva stoga daje smjernice u odgoju mladih za čistoću prema kojima se posebna briga treba posvetiti potpunoj, solidnoj i trajnoj vjerskoj instrukciji mladih oba spola koja će probuditi u njima poštovanje, želju i ljubav prema anđeoskim krepostima. Od presudne je važnosti podučavati ih da ustraju u molitvi, da koriste sakramente Pokore i Svete Euharistije, da časte svetu čistoću Blažene Djevice Majke sa sinovskom pobožnošću, i da se predaju bezrezervno pod Njenu zaštitu. Osim toga ne smije ih se propustiti podučiti da se pažljivo čuvaju opasnog štiva, nemoralnih scenskih nastupa, krivih razgovora i svih drugih grješnih prilika. 

Važno je, s pogledom punim ljubavi i riječima upozorenja, djecu naučiti da se ne povode za drugima. Treba ih naučiti prepoznati i nadvladati hirove svojih osjeta. 

Da bi u tome bili uspješni potrebno je pažljivo analizirati dijete od najmanjih nogu. Ako svoje dijete dobro poznajete, vjerojatno ćete ga dobro i odgojiti. Upoznat ćete njegov karakter pa ćete i razumjeti njegove postupke. Lakše ćete procijeniti kada mu treba popustiti, a kada treba biti strog. 

Važan dio njihovog odgoja čini treniranje njihovih umova. Ali osim uma treba trenirati i njihova srca i volju. U vremenu kušnje jaka volja će se oduprijeti  napadima zla i podmuklim iskušenjima strasti. Za vrijeme prijelaza iz nesvjesne čistoće djetinjstva prema trijumfalnoj čistoći mladenaštva potrebno je izvršiti zadatak od najveće važnosti. Morate pripremiti vaše sinove i kćeri kako bi prošli kroz to odlučnim korakom. To je vrijeme kriza i burnih fizičkih promjena, a oni kao da prolaze između zmija otrovnica. Trebaju proći sigurno, a ništa ne izgubiti od svoje nevinosti. Prirođeni instinkt za čednost, kojim ih je Proviđenje ogrnulo, treba čuvati nedirnutim jer im služi kao obrana za zalutale strasti. Majke, trudite se kako ne biste kod djece uzrokovale gubitak čednosti nepristojnom odjećom ili pretjeranim ukrašavanjem, kroz neprikladne intimnosti ili nemoralne spektakle. Dapače trebate poticati čednost kako bi ona postala još istančanija i budnija, ispravnija i iskrenija. 

Nad dječjim koracima potrebno je bdjeti. Trebate ih inspirirati poštivajući ih. Uzgojiti u njima ljubomornu ljubav prema čistoći, utječući se pod sigurnu i majčinsku zaštitu Bezgrešne Djevice. Ako djeca zadobiju mrlje na svojim dušama zbog lošeg i kvarnog društva, teško će patiti. 

Diskrecijom roditelja i odgojitelja prepoznat ćete trenutke kada se u dječju glavu uvuku određena pitanja. Bliskošću i međusobnom ljubavi kojom ste poticali svoju djecu, bit ćete uz njih i kada im se pojave poteškoće s čulima. Tada će to biti majčina dužnost prema kćerima, a očeva dužnost prema sinovima. Pažljivo i delikatno otkrit ćete djeci istinu koliko je to potrebno u datom trenutku. Davat ćete im razborit i istinit, odnosno kršćanski odgovor na ta pitanja i umiriti njihove umove. Ako tom zadatku priđete u pravo vrijeme, na pravi način, s pravom mjerom i s potrebnim predostrožnostima, tajanstveni i čudesni zakon života djeca će prihvatiti s poštovanjem i zahvalnošću. Daleko je manja opasnost biti tako poučen nego o tim temama čuti slučajno, a pogotovo kroz neko neugodno iznenađenje. Iskustva stečena tajnim razgovorima sa starijim kolegama ili iz tajnog štiva, opasna su i pogubna. Tajnovitost osim toga potpaljuje maštu i opterećuje čula. U takvim razgovorima uvijek ih treba upućivati na prakticiranje samosvladavanja, askezu i sakramentalni život.

Nastavlja se...

Prema knjizi vlč. Henrya Sattlera "Patents, children and the facts of life"