Fatima: Rješenje Neba za svijet u krizi - kardinal Burke

 

Raymond Leo kardinal Burke

Rome Life Forum 2020.

15.svibnja 2020.

Fatima: Rješenje Neba za svijet u krizi 

Živimo u vrlo uznemirujućim i nesretnim vremenima. Virus (na lat.virus= virus, sluz, otrov, zloba) je na neki način oslobođen i putuje po svim krajevima svijeta. Uzrokovao je i dalje uzrokuje patnju radi zdravstvenih problema, u manjem ili većem stupnju, kod mnogih. Veliki broj ljudi je umro ili umire, ili direktno zbog te bolesti ili radi komplikacija povezanih s njom. Kao odgovor na širenje zaraze, mnoge vlade su nametnule stroga ograničenja na kretanje svojih građana, zarobljavajući ih u njihove domove i ukidajući sve aktivnosti osim najnužnijih. Posljedice za ekonomiju obitelji, lokalnih zajednica i nacija su razarajuće.

Porijeklo virusa je još nejasno. Izvještaji o njegovoj prirodi i tijeku su kontradiktorni. Trenutno postoji snažna rasprava o tome hoće li nam dopustiti da nastavimo s našim dnevnim aktivnostima ili ćemo zbog prijetnje od širenja zaraze morati i dalje biti zatočeni u svojim domovima. Primamo izvještaje od onih koji se drže stručnjacima koji su očigledno kontradiktorni. Postoji također i legitiman strah da će bezobzirne osobe iskorištavati ovu zdravstvenu krizu za svoje političke i ekonomske ciljeve.

Posebno neobičan aspekt ove internacionalne zdravstvene krize, koja se naziva pandemijom, taj da je većina zdravih ljudi stavljena pod stroga ograničenja, čak i u vezi svog prakticiranja vjere, zbog pretpostavke da se infekcija virusom skriva prije negoli se odjednom manifestira. Na neki način, svatko od nas kao da postaje moguća prijetnja drugima. U takvoj situacija, prirodna ljudska interakcija postaje iznimno ograničena. Kod nekih je ova situacija dovela do neprestane brige o mogućoj zarazi i gajenja iluzije da nekako možemo stvoriti savršeno sterilno okruženje u kojem nam neće prijetiti nikakva bakterija ili virus ili u kojem ćemo profilaktičkim mjerama, uključujući i univerzalno nametnutim cjepivom, biti zaštićeni sa sigurnošću od korona virusa.

Što se tiče cjepiva mora biti jasno da nije nikad moralno opravdano razviti cjepivo korištenjem stanica abortiranih fetusa. Pomisao na ubrizgavanje takvog cjepiva u nečije tijelo je opravdano odvratna. U isto vrijeme mora biti jasno da samo cijepljenje ne smije biti nametnuto, na totalitaristički način, građanima. Kada država poduzima takve mjere, ona krši integritet svojih građana. Dok država može dati razumne mjere za očuvanje zdravlja, ona nije konačni pružatelj ili davatelj zdravlja. A Bog je. Što god Država predlaže mora u tome poštivati Boga i Njegov zakon.

Nema sumnje da je život postao, u velikom dijelu, čudan. Postoje oni koji su htjeli okarakterizirati zatočenost u domovima gotovo kao nešto providonosno, odnosno kao priliku da se načini produljena duhovna obnova ili da se unaprijedi obiteljski život. Zasigurno smo pozvani da prihvatimo svako trpljenje koje nam dođe u životu, čineći od njega, s Božjom pomoći, izvor blagoslova za sebe i druge. Međutim, činjenica je da situacija ne odgovara načinu na koji nas Bog poziva da živimo i da, upravo zbog toga, je to patnja. Ne možemo ignorirati široke razmjere negativnih posljedica ove situacije kod depresije i drugih mentalnih bolesti, kod zloupotrebe alkohola i droga, itd. Dok smo pozvani prikazati Bogu svoje patnje iz ljubavi prema Njemu i prema bližnjemu, mi ih sigurno ne želimo poticati kao da su one u sebi dobre.

Također je jasno da pojedinci i grupe s određenim planom koriste ove velike patnje, u vezi zdravlja i ekonomske situacije obitelji, lokalnih zajednica i nacija da bi promovirale svoju agendu, bilo da se radi o promociji jedne svjetske vlade, promociji ekoloških ciljeva pa čak i radikalnih promjena u prakticiranju katoličke vjere. 

Usred ove dezorijentacije i zbrke koje generira ova interacionalna zdravstvena kriza moramo se, prije svega, uteći zdravom razumu i našoj vjeri baveći se krizom na dobrobit svih.

Od početka krize Crkva je podbacila kao jedno tijelo naviještati evanđelje i inzistirati na izvršavanju svoje misije, u skladu s evanđeljem, također i u vrijeme internacionalne krize. Pojedinačni svećenici i biskupi bili su mudri i hrabri te su pronašli načine kako ostati blizu Božjem stadu koje im je povjereno, posebno donoseći sakramente onima koji su bolesni ili umiru, ali nažalost opći dojam među vjernicima je taj da su im oduzeti njihovi svećenici ili da su ih oni napustili. Veći dio vjernika već je tjednima lišen sakramenata.

Tragično je slušati izvještaje vjernika koji mole svećenika da ih ispovijedi ili pričesti, samo da bi im on odgovorio da mu je zabranjeno ispovijedati ili pričešćivati izvan Mise. Posebno je tragično čuti izvještaje o vjernicima koji umiru bez pomoći svojih svećenika ili svojih najbližih iz obitelji i prijatelja te da su mnogi vjerni katolici sahranjeni bez ikakvih obreda. U nekim tim slučajevima tako je naredila Crkva, bez zahtjeva države ili nametnutih pravila, što je kršenje vjerske slobode.

Situacija je s pravom dovela do rasprava oko odnosa Crkve i Države. Kada nema dužnog poštovanja prema Crkvi i prema vjerskoj slobodi njezinih članova, Država preuzima autoritet samoga Boga, izdajući naredbe Crkvi u vezi njezinih najsvetijih stvarnosti poput svete misne žrtve ili sakramenata pokore. Ako smo imali ikakve sumnje u vezi gubitka takvog poštovanja, one su rastjerane slučajevima kad civilni autoriteti pokušavaju spriječiti svećenika koji prikazuje svetu Misu dovršiti tu svetu radnju.

Od samog početka postoji neuspjeh da se razjasni da je među svim potreba života ona primarna potreba zajedništvo s Bogom. Da, mi trebamo ono što nam je potrebno za hranu, zdravlje i higijenu, ali niti jedna od tih esencijalnih potreba ne može nadomjestiti našu najtemeljniju potrebu: da upoznamo Boga, da Ga ljubimo i da Mu služimo. Još davno su me ovo naučili, to je bila jedna od prvih poduka iz katekizma da je Bog stvorio čovjeka da bi upoznao Boga, da bi Ga ljubio i da bi Mu služio u ovom životu i tako postigao vječni život s Njim u Nebu.

Suočavajući se s ovom internacionalnom zdravstvenom krizom moramo se prvo okrenuti Bogu, moleći Ga da nas čuva sigurne od zaraze i svakoga drugoga zla. Okrečući se Bogu mi nalazimo usmjerenje i snagu da poduzmemo potrebne mjere da bismo se zaštitili, u skladu sa zahtjevima zdravog razuma i moralnog zakona. Inače ako počnemo pogrešno zamišljati da borba protiv zala ovisi posve o nama, poduzimat ćemo mjere koje vrijeđaju ljudsko dostojanstvo i iznad svega naš ispravan odnos s Bogom. 

Po tom pitanju, Država mora brinuti o vjerskoj slobodi građana, tako da se u svakom trenutku i u svim stvarima može tražiti pomoć od Boga. Razmišljati drugačije značilo bi da od Države činimo svoga boga i da nas stvorenja, bez Božje pomoći, mogu spasiti.

Ako je nedostajalo poštovanja prema našem temeljnom odnosu s Bogom na početku ove internacionalne zdravstvene krize, postoji slično nepoštivanje u onome što se predlaže u budućnosti. Stalno možemo čuti mantru da naši životi više nikada neće biti isti i da se nikada nećemo moći vratiti životu kakav smo imali prije. Predlaže se, npr. da ćemo morati napustiti zauvijek staru gestu pružanja ruke u znaku prijateljstva i povjerenja. Također postoji određeni pokret koji inzistira da sada svi moraju biti cijepljeni protiv korona virusa i da se čak neka vrsta mikročipa treba staviti pod kožu svake osobe tako da je u svakom trenutku Država može imati pod kontrolom zbog zdravlja ili nekih drugih stvari koje samo možemo zamisliti. Također sugeriraju, pa čak i neki pastiri Crkve, da nas trenutna kriza treba navesti da ponovno razmislimo da li je nedjeljna Misa bitna za kršćanski život i jesu li obredi sahrane nužni za prakticiranje naše vjere.

Da, istina je da je iskustvo COVID-19 krize značajno označilo naše živote, ali ono ne smije preuzeti smjer naših života.

Naš Gospodin Isus Krist ostaje Kralj Neba i zemlje. Mi smo i dalje stvoreni na sliku i priliku Božju, s darovima vjere i razuma. Mi i dalje ostajemo sinovi i kćeri Božji, usvojeni u Bogu Sinu što je čudesno djelo Njegovog otkupljujućeg utjelovljenja. Mi živimo u Bogu, mi primamo Božji život u naša srca i duše i slavno probodenog Srca Isusova, da bismo činili ono što je ispravno i pravedno i dobro i za nas i za svijet. Moramo se vratiti životu u zajedništvu s Bogom, koristeći zdrav razum i prakticirajući sve istine naše katoličke vjere.

Nedjeljna obveza je, npr., dio naravnog i Božanskog zakona, treća zapovijed Dekaloga, koju moramo držati, osim ako ne postoje razlozi izvan naše kontrole. Za vrijeme trenutne krize govorilo se da biskupi mogu osloboditi vjernike od nedjeljne obveze, ali nema tog čovjeka koji može osloboditi od božanskog zakona. Ako je bilo nemoguće, za vrijeme krize, za vjernike da sudjeluju na Misi, onda ih obveza nije vezala, ali obveza je ostala. 

Zbog toga sam zabrinut u vezi takvog odgovora nekih, radi dugotrajne nemogućnosti pristupa sakramentima, koji su rekli da je zapravo dobro biti bez sakramenata da se možemo usredotočiti na onaj temeljniji odnos s Bogom. Neki su rekli da im je draže gledati svetu Misu na televiziji u komforu svoga doma. Ali sveta Misa nije neki ljudski prikaz. To je Krist sam koji silazi na oltare naših crkava i kapelica da učini sakramentalno prisutnim plod svoje muke, smrti, uskrsnuća i uzašašća. Što bi na zemlji moglo biti bolje i poželjnije od prisutnosti Krista među nama u toj sakramentalnoj radnji?!

Neki pastiri su čak korili vjernike koji su preklinjali da mogu primiti sakramente, optužujući ih da žele, iz sebičnosti, riskirati ozbiljnu povredu za zdravlje drugih. Nitko ne negira potrebu da se poduzmu potrebne sanitarne mjere, ali želja za sakramentima, pogotovo ispovijedi i svete Euharistije, je u središtu naše vjere. Naš odnos s Bogom zahtjeva da napustimo zatočeništvo u našim domovima; onoga što mi možda smatramo savršeno sigurnim okruženjem, da bi On, kroz svog jedinorođenoga Sina, mogao govoriti našim srcima, hraniti ih božanskom milošću. Zbog toga, kao što je savršeno normalno da osobe napuste zatočeništvo svojih domova da bi kupile, npr., hranu i lijekove, još je normalnije da vjernici napuste zatočeništvo svojih domova da mole i primaju sakramente.

Ovdje treba napomenuti da je naš Gospodin povjerio te svete stvarnosti svoje prisutnosti sa nama brizi naših pastira. Oni su ti koji su primili milosti da čuvaju te stvarnosti i da pruže vjernicima pristup njima. Njihovo znanje i iskustvo uvijek moraju biti usklađeni s istinama vjere, koje su nam predane neprekinutom linijom apostolske tradicije. U vrijeme zdravstvene krize stručnjaci za javno zdravlje mogu dati preporuke kako najbolje zaštititi zdravlje onih koji imaju pristup crkvama i kapelicama, ali biskupi i svećenici su ti koji moraju sprovesti takve preporuke na način koji će poštivati božansku stvarnost same vjere i sakramenata. Npr. predložiti da svećenik dijeli svetu Pričest dok nosi masku i plastične rukavice i da dezinficira svoje ruke više puta nakon što je posvetio svetu Hostiju možda može biti iz medicinske perspektive higijenska praksa, ali ona ne poštuje istinu da je to Krist koji nam se daje u svetoj Hostiji. U isto vrijeme zabrana dijeljena Pričesti na jezik i nalog da se prima sveta Pričest na ruku, iako je možda više higijenski, iako bi se o tome moglo raspravljati, može biti opravdano jedino ozbiljnim razlogom.

Istina je daje Crkva koristila različite svete instrumente za dijeljenje svete Pričesti nekome tko je vrlo zarazan, ali te metode za primanje svete Pričesti se nisu koristile za vjernike općenito. Nije se pretpostavljalo da su i svećenici i vjernici, općenito, svi zaraženi, kao što se izgleda danas pretpostavlja i da stoga ne mogu primiti svetu Pričest na najdostojanstveniji način. Medicinski stručnjaci i službenici za javno zdravlje mogu dati preporuke Crkvi, ali sama Crkva je ta koja treba odlučiti o praksama koje se dotiču najsvetijih stvarnosti naše vjere.

Pandemija koronavirusa je također potakle najozbiljnije pitanje za nas građane ove nacije. Uloga Narodne Republike Kine u čitavoj internacionalnoj zdravstvenoj krizi potiče mnoga ozbiljna pitanja. Dok mi kao kršćani volimo Kineze i želimo za njih ono što je za njihovo dobro, ne možemo ne vidjeti da je njihova vlada utjelovljenje ateističkog materijalizma ili komunizma. Drugim riječima, radi se o vladi koja nema poštovanja prema Bogu i Njegovim zakonima. Predsjednik Kine je puno puta jasno pokazao da je jedina prihvatljiva religija u Kini Kina. Njegova vladavina je utemeljena na idolatriji nacije, a njihovi brojni zakoni otvoreno krše najtemeljnije propise božanskog zakona zapisanih u srce svakog muškarca i žene, a formuliranih u Dekalogu. To je zli oblik vladavine koja, npr., prakticira prisilne abortuse i otvoreno krši vjersku slobodu ljudi. Jedino je ispravno upitati se koji su etički principi utjecali na uključenost kineske vlade na internacionalnu zdravstvenu krizu zbog koronavirusa.

U isto vrijeme ispravno se upitati kakva je bila i kakva je veza između nacionalnih i internacionalnih javnih zdravstvenih organizacija s kineskom vladom po pitanju virusa koji je zaprijetio mnogih životima i samoj stabilnosti suverenih nacija. Također je tu i ozbiljno pitanje pojedinaca koji imaju na raspolaganju bilijune dolara koji redovito i moćno podupiru agendu protiv života i protiv obitelji koji su javno uključeni u ovu krizu i imaju veliki utjecaj na javno mišljenje u vezi nje. Kao građani svoje nacije imamo dužnost postavljati pitanja i čvrsto inzistirati na iskrenim odgovorima na njih. Kad sam bio u školi imali smo predmet koji se zvao Građanska kultura, koji smo shvaćali jako ozbiljno. Radilo se o proučavanju toga kako funkcionira vlada naše nacije radi zaštite zajedničkog dobra, uključujući i pravedne odnose s drugim nacijama. Cilj tog predmeta je bio učiniti učenike, budućnost jedne nacije,odgovornima za vladu svoje nacije. Rekli su mi da se taj predmet već dugo ne naučava u mnogim školama. Ako je to tako, kako će učenici biti osposobljeni biti odgovorni građani? Korištenje te odgovornosti je nezamjenjivo za stabilnu demokratsku vladu. To je također dio naravnog zakona, posebno 4. zapovijedi Dekaloga, koja nas uči da poštujemo svoje roditelje i one institucije koje štite i promiču obiteljski život, konačno za dobro nacije. Trenutna kriza bi nas trebala navesti i da preispitamo ponovno obrazovni sustav, temeljni izraz naše kulture, i da pružimo učenicima ono što im nedostaje da bismo ih osposobili za temeljnu krepost domoljublja.

Trenutna je kriza također jasno ukazala na to koliko su ovisne mnoge nacije o Kini. Kompanije koje su desetljećima proizvodile potrebnu robu za naciju unutar te nacije sada proizvode te stvari u Kini u interesu ekonomske zarade. Kolike stvari koje svakodnevno koristimo na sebi imaju oznaku: "Made in China." Trenutna kriza mora nas navesti da se zapitamo zašto, u našoj naciji, mi sami ne možemo proizvoditi ono što nam je potrebno za zdrav i uspješan život ljudi nacije. To su kompleksna pitanja koja su postala bitna radi toga što su mnoge nacije, ovisne o Kini, vladi koja potpuno i radikalno zastupa ateistički materijalizam. 

Moje podugačko razmatranje ne bi nas trebalo voditi u obeshrabrenost već radije u hrabru potragu za našim katoličkim identitetom u Kristu život za nas u Njegovoj svetoj Crkvi, identitetu koji je po svojoj samoj definiciji za zajedničko dobro, dobro svih ljudi. Krist je došao spasiti svijet i On nas poziva na život u Duhu Svetome, da bismo mi mogli biti Njegovi suradnici u Njegovoj otkupljujućoj misiji koja se nastavlja do dana kada će se On vratiti na kraju vremena da utemelji "novo Nebo i novu zemlju, u kojima stanuje pravednost" (2. Petrova 3,13) da bi ustoličio vjenčano slavlje Jaganjca, svoje vjenčano slavlje na koje smo mi pozvani biti sudionici po milosti krštenja i svete Potvrde.

Naš Gospodin poslao je svoju Djevicu Majku u Cova da Iria blizu Fatime u Portugalu 1917. radi određene misije da nas dozove natrag u život k Njemu, snažnom katoličkom identitetu, uoči jačanja i širenja ateističkog materijalizma ili komunizma. Razgovarajući danas s vama o ovoj kritičnoj situaciji u kojoj se svi nalazimo nisam vam mogao dati bolji savjet od onoga koji nam je dala Djevica majka Božja, preko tri pastira u Cova da Iriji: svecima Franji i Jacinti Marto i službenici božjoj sestri Luciji od Isusa i Bezgrješnog Srca.

Ukazanja Gospe u Fatimi došla su u vrijeme kada je svijet bio u zastrašujućoj krizi, kriza koja je prijetila njegovoj čitavoj budućnosti, krizi koja, na mnoge i strašne načine, nastavlja u ove naše dane, prijetiti budućnosti čovjeka i svijeta. To je kriza koja je inficirala i život Crkve, ne, naravno, dotičući se objektivne stvarnosti Kristovog života u Crkvi radi našega spasenja već, radije zatamnjujući i manipulirajući Crkvu iznutra radi ciljeva koji su strani njezinoj naravi te stoga otrovnih za duše.

Izravan odraz krize bio je uspon ateističkog materijalizma ili komunizma u Rusiji i njegovo širenje po svijetu. Ateistički materijalizam ili komunizam je zao u svom korijenu, radi njegovog napuštanja Boga i božjeg plana za naše vječno spasenje kako je to On, od stvaranja upisao u prirodu i, prije svega, u svako ljudsko srce. On je napuštanje otajstva vjere, ravnodušnost, nepoštivanje pa čak i neprijateljstvo uzvišenoj stvarnosti otkupljujućeg utjelovljenja Boga Sina po kojem je On osvojio za čovjeka vječno spasenje, prebivanje Duha Svetoga, božanske milosti, tako da čovjek može živjeti u zajedništvu s Bogom, u skladu s Njegovim planom za Njegovo stvorenje. Krist je osvojio za ljude dar svog života, tako da oni mogu postići vječni život, dok priprema svijet za njegovu transformaciju, u skladu s Božjim planom za ustoličenje "novog Neba i nove zemlje, u kojima stanuje pravednost". Krist je vječni Jaganjac Božji na čijem smo vjenčanom slavlju pozvani imati svoje mjesto.

Bog je pripremio glasnike Djevice fatimske kroz tri ukazanja anđela Portugala koja su se dogodila u proljeće, ljeto i jesen 1916.godine. Za vrijeme prvog ukazanja dok je govorio djeci pastirima da se ne boje i uvjeravajući ih da je on "anđeo mira" naučio ih je moliti ovim riječima: "O moj Bože, ja vjerujem u Tebe, klanjam Ti se, uzdam se u Tebe i ljubim Te. Molim Te oprosti onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se ne uzdaju u Tebe i koji Te ne ljube." 

Božji glasnik djeci pastrima već je ukazivao na put koji će Majka Božja voditi svijet kako da se nosi s ozbiljnom krizom ateističkog materijalizma ili komunizma i njemu svojstvenog otpada od vjere: put vjere i molitve, pokore i zadovoljštine.

Otpad od vjere nije ograničen samo na odbacivanje vjere već on uključuje svaki aspekt vjere. Riječima Katoličkog teološkog rječnika: "apostazija(otpad) je grijeh protiv vjere, budući da odbacuje objavljeni nauk: protiv religije, jer lišava Boga istinskog klanjanja; protiv pravde jer gazi obećanja kršćanima." Referirajući se na suvremenog autora koji naziva apostaziju "duhovnim samoubojstvom", Rječnik kaže: "To 'duhovno samoubojstvo' je, nakon mržnje prema Bogu, najozbiljniji grijeh jer, potpunije i definitivnije nego grijesi koji su protivni samo moralnim krepostima, odvajaju od Boga sposobnosti ljudske duše, inteligencije i volje." Jasno je da apostazija, bilo eksplicitna ili implicitna, vodi srca daleko od Bezgrješnog Srca Marijina i tako i od Presvetog Srca Isusova, jedinog izvora našeg spasenja. Što se toga tiče, kako fatimska poruka jasno kaže, crkveni pastiri, koji surađuju s apostazijom također i kroz svoju šutnju, snose jako veliki teret odgovornosti.

Najcjenjenija proučavanja ukazanja Gospe u Fatimi smatraju da treći dio fatimske poruke ili tajne ima veze s dijaboličkim silama koje su puštene na svijet u ovo naše vrijeme i koje ulaze u sam život Crkve, što odvodi duše od istine vjere i, stoga, od božanske ljubavi koja teče iz slavno probodenog Srca Isusova. Gospa fatimska je jasno poručila da jedino vjera, koja stavlja čovjeka u odnos zajedništva srca s Presvetim Srcem Isusovim, kroz razmatranja njezinog Bezgrješnog Srca, može spasiti čovjeka od materijalnih i duhovnih kazni koje pobuna protiv Boga nužno donosi na njezine počinitelje, ali i na čitavo društvo i Crkvu, Ona stoga potiče na svakodnevno obraćenje života radi spasenja duša i radi spasenja svijeta.

Referirajući se na kazne koje su nužno povezane s teškim grijesima ovog vremena, Gospa je za vrijeme svog ukazanja 13. srpnja 1917. najavila mir koji Bog želi dati našim dušama i svijetu. Ona naš uči da će mir Božji doći na svijet preko dva sredstva: posvećenja Rusije Njezinom Bezgrješnom Srcu  i prakticiranjem Pričesti zadovoljštine na prve subote u mjesecu. Gospa je ovo rekla djeci pastirima: "Da bi spriječila to (kaznu svijeta 'radi grijeha ratovima, glađu i progonom Crkve i svetog Oca') doći ću tražiti posvećenje Rusije mom Bezgrješnom Srcu i Pričesti zadovoljštine na prve subote. Ako se moj zahtjev posluša, Rusija će se obratiti i bit će mir; ako ne, ona će proširiti svoje pogreške po svijetu, uzrokujući ratove i progone Crkve. Dobri će umrijeti kao mučenici, sveti Otac će puno pretrpjeti, mnogi narodi će nestati. Na kraju će moje Bezgrješno Srce pobijediti. Sveti Otac će posvetiti Rusiju meni i ona će se obratiti, a razdoblje mira bit će dano svijetu. U Portugalu će dogma vjere biti uvijek sačuvana..."

Gospa ukazuje na duhovni lijek za žalosnu situaciju u kojoj se svijet i Crkva nalaze. Ona je također najavila grozne fizičke kazne koje će doći radi neuspjeha da se posveti sredstvo širenja ateističkog komunizma Presvetom Srcu preko njezinog Bezgrješnog Srca i da se poduzme redovito prakticiranje zadovoljštine za tolike uvrijede počinjene protiv neizmjerne i neiscrpne ljubavi Boga koja se tako savršeno manifestira u slavno probodenom Srcu Isusovu.

Posvećenje Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu je danas potrebno više nego ikad. Kada svjedočimo kako zlo ateističkog materijalizma, koji ima svoje korijene u Rusiji, usmjerava na radikalan način vladu Kine, mi shvaćamo da veliko zlo komunizma mora biti iscijeljeno u svom korijenu posvećenjem Rusije, kao što je to Gospa naredila. Prepoznajući nužnost potpunog obraćenja od ateističkog materijalizma i komunizma Kristu, poziv Gospe fatimske da se posveti Rusija njezinom Bezgrješnom Srcu u skladu s njezinim preciznim uputama, ostaje imperativan. 

Pričest naknade na prve subote predstavlja srce usklađenog života življenog u Kristu, zajedništvo srdaca, s Bezgrješnim Srcem Marijinim i Presvetim Srcem Isusovim. Imamo jamstvo Gospe da će njezino Bezgrješno Srce pobijediti, da će istina i ljubav njezinog božanskog Sina pobijediti. Pozvani smo biti posrednici njezine pobjede svojom poslušnošću njezinom majčinskom savjetu. Nemojmo zaboraviti opis trećeg dijela tajne sestre Lucije, u kojem citira "anđela s vatrenim mačem" kojeg je vidjela uz Gospu: "Pokazujući na zemlju svojom desnom rukom, anđeo je glasno uzviknuo: 'Pokora, pokora, pokora.'" 

Sestra Lucija zatim opisuje mučeništvo onih koji će ostati vjerni Gospodinu, onih koju su jedno srce, u Bezgrješnom Srcu Marijinu, s Presvetim Srcem. 

Nemojmo propustiti prigrliti sve patnje koje nam dođu tako što ćemo biti vjerni svjedoci za Njega koji je istinsko blago naših srdaca, za Njega koji je Kralj Neba i zemlje.

Stvarnost otpadništva od vjere, koja se manifestira kroz širenje ateističkog materijalizma u naše vrijeme, s pravom nas iskreno plaši. Naša ljubav prema Kristu i Njegovom otajstvenom Tijelu, Crkvu, čini nam jasnom ozbiljnost zla koje nas želi lišiti našeg vječnog spasenja u Kristu. Nemojmo se obeshrabriti već se sjetimo da Bezgrješno Srce blažene Djevice Marije, koja je slavno uznesena, ne prestaje kucati s ljubavlju prema nama, djeci koju joj je dao njezin božanski Sin. dok je umirao na križu. S majčinskom ljubavlju ona privlači naša srca svom slavnom Bezgrješnom Srcu da bi donijela naša srca božanskom Srcu, Presvetom Srcu Boga Sina, koji je sin Marije, koje nikada nije prestalo kucati s ljubavlju prema nama i našem svijetu. Ona nas savjetuje, kao što je savjetovala i sluge na vjenčanom slavlju u Kani: "Učinite, što vam kaže." Hajdemo uz pomoć majke Božje Djevice biti spremni prihvatiti patnju koja se traži od nas, da bismo bili vjerna braća i sestre Kristove, vjerni vojnici Krista, jedinorođenoga Sina, postojani suradnici s Njegovom milošću.

Molimo svakodnevno za obraćenje Rusije i krenimo putem molitve, pokore i zadovoljštine, kako nas uči Gospa fatimska. Neka bude to i naša molitva, ona koju je anđeo Portugala naučio djecu pastire kod prvog ukazanja: "O moj Bože, ja vjerujem u Tebe, klanjam Ti se, uzdam se u Tebe i ljubim Te. Molim Te oprosti onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se ne uzdaju u Tebe i koji Te ne ljube." 

Moleći tako nemojmo zaboraviti riječi samog anđela, Božjeg glasnika djeci da bi ih pripremio za ukazanja Majke Božje: "Molite tako. Srce Isusovo i Marijino su obazrivi na glasove vaših molbi."

Nemojmo nikada sumnjati da su  Srce Isusovo i Marijino uvijek otvorena primiti naše molitve i pomoći nam u svim našim potrebama.

Što se tiče našeg dijela, slijedimo savjet istog anđela, koji je dao djeci kod svog drugog ukazanja: "Prikazujte molitve i žrtve Bogu." Činimo tako kako je anđeo nastavio savjetovati djecu: "Učiniti od svega od čega možete žrtvu i prikažite je Bogu kao čin zadovoljštine za grijehe kojima je On vrijeđan i kao molitvu za obraćenje grješnika. Tako ćete dozvati mir na vašu domovinu. Ja sam njezin anđeo čuvar, anđeo Portugala. Prije svega, prihvatite i podnosite s pokoravanjem patnju koju će vam Gospodin poslati."

Hajdemo nasljedujući svetu djecu pastire radosno prihvatiti trpljenje radi oproštenja grijeha i popravljanja nereda koji grijeh uvijek unosi u naše osobne živote i u svijet. Budimo realistični u vezi velikih zala koja su snašla svijet i Crkvu i, u isto vrijeme, budimo puni nade u pobjedu Presvetog Srca Isusova kroz Bezgrješno Srce Marijino za koje se borimo svaki dan s veličanstvenim duhovnim naoružanjem molitve i pokore i zadovoljštine za počinjene grijehe.

Budite sigurni kako u svojim svakodnevnim molitvama, molim Gospodina preko zagovora Gospe fatimske, svetih pomagača i svetog Roka da vas sačuva sigurnima od korona virusa i svakoga drugoga zla. Neka Bog blagoslovi vas i vaše domove!

Izvor