"Nakon svog dolaska kući (iz Jeruzalema nakon što je Marija tamo začeta), Joakim i Ana su svima pričali o milosrđu Božjem s osjećajem radosti i pobožnosti. Otada su živjeli u savršenoj uzdržljivosti i u velikom strahu Božjem. U to vrijeme sam primila poduku o tome kako snažno utječe na djecu čistoća, uzdržljivost i mrtvljenje roditelja." (1.knjiga, str. 138.)
"Podučavao je žene o braku pokušavajući im utuviti u glave čednost i uzdržljivost. Prosuđivao je degeneriranost ljudi u tom mjestu i žalosno stanje djece, posljedica nezakonitih veza tako uobičajenih među njima. Govorio je o udjelu roditelja u pokvarenosti njihove djece i zaustavljanju zla pokorom, zadovoljštinom i drugim rođenjem u krštenju." (1. knjiga, str. 463)
"Na kraju svadbe, mladoženja je došao i razgovarao vrlo ponizno s Njim na samo. Rekao je kako osjeća da je sad umro svim tjelesnim željama i da, ako njegova mlada pristane, da bi prigrlio život u uzdržljivosti. I mlada je potražila Isusa na samo i izrazila mu istu želju te ih je Isus pozvao oboje k sebi. Govorio im je o braku, o tome kako je čistoća ugodna Bogu i o stostrukim plodovima duha. Spomenuo se mnogih proroka i svetaca koji su živjeli u čistoći, koji su prikazivali svoje tijelo kao žrtvu nebeskom Ocu. Tako su osvojili mnoge duše, zadobili ih kao svoju brojnu duhovnu djecu i stekli sebi brojno i sveto nasljeđe. Isus je sve to govorio u prispodobama o sjetvi i žetvi. Mladi par je položio zavjet čistoće kojim su se obvezali živjeti kao brat i sestra iduće tri godine. Zatim su kleknuli pred Isusa, a On ih je blagoslovio." (2. knjiga, str. 58)
"Isus je otišao u prenoćište koje je pripadalo poganima... Primljen je s velikom poniznošću i ljubavlju. Podučio ih je o pozivu pogana, govoreći im da je sada došao onima koje Izraelci nisu pobijedili... nikada nisam čula da govori poganima o obrezanju, ali uvijek je inzistirao na uzdržljivosti i obvezi da imaju samo jednu ženu." (2. knjiga, str. 336)
"Naučavao je uzastopce nekoliko grupa muškaraca i žena, koristeći svakakve usporedbe. Njegova tema bila je brak o kojem je govorio na vrlo lijep i duboko znakovit način. Počeo je govoreći da je u ljudskoj naravi mnogo zla pomiješano s dobrim, ali da molitvom i samoodricanjem to dvoje mora biti razdvojeno i zlo zauzdano. Onaj koji slijedi svoje nezauzdane strasti čini zlo. Naša nas djela slijede i ona će jednog dana ustati protiv svojih počinitelja. Naše tijelo je slika Stvoritelja, ali Sotona nastoji uništiti tu sliku u nama. Sve što je prekomjerno donosi sa sobom grijeh i bolest, postaje deformiranost i odvratnost. Isus je poticao svoje slušatelje na čistoću, umjerenost i molitvu. Uzdržljivost, molitva i disciplina su proizvele svece i proroke. Isus je sve to oslikao u usporedbama referirajući se na sijanje zrna, na uklanjanje kamenja i korova iz polja, na zemljište na ugaru i na blagoslov Božji na zemlju koja je pravedno stečena. Govoreći o bračnom staležu, uzeo je usporedbe od sadnje vinove loze i obrezivanju grana. Govorio je o plemenitom potomstvu, pobožnim obiteljima, unaprijeđenim vinogradima, o uzvišenim i oplemenjenim rasama. Govorio je o patrijarhu Abrahamu, o njegovoj svetosti i savezu zaključenom s Bogom obrezanjem i rekao da su njegovi potomci upali u rasulo upuštanjem u neobuzdane strasti i svojim čestim brakovima s poganima." (3. knjiga, str. 312.)
"Isus je naučavao o Padu, o kvarenju Adama i Eve, o Obećanju, o degeneriranosti muškaraca u divljake, o odvajanju manje iskvarenih, o straži postavljenoj nad brakom da se prenose kreposti i milosti s oca na sina, o posvećivanju braka držanjem božanskog zakona, umjerenosti i uzdržljivosti. Na taj način, Isus se obratio mladoj i mladoženji. Da bi oslikao bit, govorio je o određenom stablu na otoku koje može biti oplođeno čak i od stabala koja su udaljena od njega, da, čak i preko mora, te je izgovorio sljedeće riječi: 'Na isti način mogu nada, povjerenje u Boga, želja za spasenjem, poniznost i čistoća postati na neki način majka ispunjenja Obećanja.' To je navelo Isusa da se dotakne otajstva posvećenja braka, u smislu da simbolizira vezu između Utješitelja Izraela i Njegove Crkve. Nazivao je brak velikim otajstvom." (3. knjiga, str. 388. - 389.)
"Nakon što je poslušao i opomenuo grješnike pojedinačno, Isus im je naredio da mu pošalju svoje žene. Kada su došle, svakoj je posebno ispričao o pokajanju njezinog muža, potaknuo ih na iskreno oproštenje i potpun zaborav prošlosti te ih pozvao da opozovu prokletstvo koje su zazvale. Ako se, rekao im je, ne budu ponašale iskreno u toj okolnosti, krivica za ponovljeni prekršaj njihovih muževa pasti na njih. Žene su plakale i zahvaljivale i sve obećavale. Isus je odmah pomirio nekoliko tih parova taj isti dan. Tražio je da dođu pred Njega, ponovno ih preispitivao i kao što je običaj u obredu sklapanja braka, sklopio im ruke, prekrio ih maramom i blagoslovio. Žena jednog od nevjernih muževa svečano je povukla prokletstvo koje je izgovorila nad nezakonitom djecom. Majka malih jadničaka, koje su odgajali Židovi u sirotištu, bila je poganka. Stojeći pred Isusom, povrijeđena supruga, ali koja je sada oprostila, stala je prekrštenih ruku sa svojim mužem iznad glava te djece, opozvala prokletstvo te ih blagoslovila. Isus je odredio onima krivima za preljub kao pokoru davanje milostinje, držanje posta, uzdržljivost i molitvu. Onaj koji je sagriješio s pogankom bio je posve transformiran." (3. knjiga, str. 406.)
"Isus ih je upozorio na isti način protiv takvih brakova s poganima kao i na one u kojima su obje strane ravnodušne prema vjeri, koji se sklapaju radi imovine i novca, veće slobode ili zadovoljavanja strasti." (3. knjiga, str. 408.)
"Isus ih je podučavao u prispodobama, ali se sjećam ovih riječi Njegova govora: 'Oni koji kažu da su čisti, ali jedu i piju samo ono što udovoljava njihovim apetitima su poput onih koji pokušavaju ugasiti vatru suhim drvom." (3. knjiga, str. 470)
"Isus je dao još jednu poduku o braku... u braku ne bi trebalo biti pitanja o senzulnom zadovoljavanju, već samo o pokori i mrtvljenju, stalnom strahu, neprestanoj borbi protiv grijeha i grješnih želja, a ta se borba najbolje vodi molitvom i pobjedom nad samim sobom. Takve borbe protiv sebe, takve pobjede nad sobom, osiguravaju slične pobjede i djeci." (3. knjiga, str. 504.)
"Zatim je opet naučavao o braku i to vrlo opširno. Rekao je da ako oženjeni budu živjeli zajedno čedno i čisto, ako će prepoznati svoje stanje kao pokorničko stanje da će onda voditi svoju djecu putem spasenje, da njihovo stanje neće biti sredstvo odvraćanja duša od njihovog cilja, već ono koje će dati bogatu žetvu za one stanove u kući Njegova Oca." (3. knjiga, str. 506.)
"Poduka se opet okrenula braku, koji, Isus je rekao, može proizvesti čisto slatko voće samo kad se čuva samokontrolom, mrtvljenjem i umjerenošću sjedinjenima s patnjom i trudom." (3. knjiga, str. 509.)
"Rekao je da moraju biti spremni žrtvovati se za Boga i bližnjega." (3. knjiga, str. 511.)
"On je rekao: 'Ti si dopustio da tvoje srce pokreće ljepota tvoje supruge! Ali zamisli kako je važna ljepota duše, kada Bog šalje svoga Sina na zemlju da bi spasio duše žrtvujući svoje Tijelo! Tko služi tijelu, ne služi duši. Ljepota raspiruje požudu, a požuda kvari dušu. Neobuzdanost je poput puzajuće biljke koja guši i uništava pšenicu i vinovu lozu.'" (3. knjiga, str. 514. - 515.)
"Isus je još jednom govorio o dužnostima bračnog staleža... Pokušao im je utuviti u glavu držanje čednosti i čistoće, naredio im da u svim svojim djelima paze na čistoću nakane, poticao ih je na molitvu i samoodricanje i strogo zapovijedao savršenu uzdržljivost nakon začeća." (3. knjiga str. 515.-516.)
"Isus im je objasnio da oni koji uživaju na zemlji trebaju položiti račun o tome poslije i da je ovaj život život pokore." (3. knjiga, str. 540.)
Nema komentara:
Objavi komentar