Mi ponekad
stvari činimo previše zamršenima. Znamo li kako ljubav prema Bogu donosi
najveću sreću u ovom i sljedećem životu? Da, znamo! Tražimo onda od Njega tu
ljubav… tako jednostavno!
Kako
možemo steći Ljubav Božju? Prije svega, molitvom.
Molimo svakog
dana i u svakoj molitvi koju ikad izgovorimo za milost ljubavi prema Njemu.
Ponudimo svako dobro djelo koje činimo kako bi nam dao ovu, najveću od svih
milosti, ljubav prema Bogu.
U našim jutarnjim
i večernjim molitvama, u Krunici, na sv. Misi, u Pričestima, neka bude naša
prva i najiskrenija molitva da ljubimo Boga.
Nemojmo nikada
izgovarati molitvu u kojoj to nije naša izrazita želja i namjera. Naš Gospodin
je obećao iznova svaki put i na najjasniji način kako čuje naše molitve. On ne
može prekršiti Svoju riječ. Ništa nam Bog ne daje tako rado, tako velikodušno,
kao Njegovu ljubav. Želi nam pružiti ovu veliku milost mnogo više nego što je
mi želimo primiti. Sve što moramo učiniti je tražiti je stalno. Sigurno je da
će, ako to učinimo, naša srca, bez obzira koliko hladna bila, postupno rasti i
ljubiti Njega i to svom snagom. Biti će preplavljena ljubavlju i ljubit će Ga u
punom smislu te riječi.
Zar nikad prije nismo o tome razmišljali?
Zašto nismo molili Boga za ovaj najveći od svih darova i milosti? Često tražimo
beznačajne usluge i zaboravljamo najvažnije od svega. Odavno bismo postali
sveci da smo to prije činili. Počnimo odmah i molimo Boga svakog dana u našem životu sa neograničenim
pouzdanjem u Njegovu Svetu Ljubav.
Sljedeći događaj
pokazuje kako je molitva snažna u tome što upoznajemo i volimo Boga. Američki liberal
bio je željan vjerovati u Boga, ali premda je pažljivo slušao kardinala
Gibbonsa kako objašnjava dokaze Božjeg postojanja, nije se mogao uvjeriti. Kardinal je, vidjevši njegovu dobru volju, predložio neka
često izgovara sljedeću kratku molitvu: "O, Bože, ako postojiš, daj mi do
znanja." To je neko
vrijeme savjesno činio i zauzvrat je primio dar žive i čvrste vjere, a s tim i
najveću sreću svog života.
Kardinal Newman imao je slično
iskustvo. Dugi niz godina žarko se trudio da otkrije istinsku Crkvu čitajući
povijest, proučavajući riječi otaca, razgovarajući o toj temi sa svojim učenm
prijateljima, ali uzalud. Napokon
uzvikne: "Što sam radio? Tražio sam Istinu proučavajući i raspravljajući,
ali nisam uzeo dovoljno vremena i pažnje da od Boga tražim dar vjere u molitvi.
" Odmah je promijenio svoj način i počeo iskreno moliti
Boga da mu pomogne da pronađe istinsku Crkvu. Njegove molitve su bile brzo uslišane
i on ne samo da je ugledao svjetlo, već je postao sjajan primjer stotinama
drugih koji su se, slijedeći njegovo vodstvo, pridružili Katoličkoj crkvi.
I mi ćemo primiti dar i
utjehu Božje svete ljubavi ako je iskreno zatražimo u svojim svakodnevnim
molitvama.
Drugo, kako bismo voljeli Boga, moramo ga poznavati. Mnogi ljudi
imaju potpuno lažno poimanje Boga. Iako to ne izgovaraju u toliko mnogo riječi,
o Bogu razmišljaju kao o surovom, strogom Bogu, Bogu pravde koji kažnjava
grešnike. Za to su često krivi vjeroučitelji mladih ljudi. S najboljim
namjerama na svijetu usađuju u njih pretjerani strah od Svemogućeg kako bi ih
odvratili od grijeha. Ali ih ne uče voljeti Boga. Posljedica
toga je odrastanje dječaka i djevojčica koji žive cijeli život sa krivim pojmom
Boga; obožavaju lažnog Boga, Boga straha. Istina je kako je Strah
Božji početak mudrosti - ali to ne smije biti samo robovski strah, već se radi
o sinovskom strahu djece koja se žaloste ako bi uvrijedili i ražalostili svoje
roditelje. I mi se moramo plašiti uvrede našeg dragog Boga, bojati se da ga
ponovo ne razapnemo i izrugujemo mu se. Okorjeli grešnici, naravno, koji tvrdoglavo ustraju u
vrijeđanju Boga, dobro znaju kako njihovi grijesi zaslužuju kaznu. Imaju
razloga za strah.
Ali za običnog kršćanina, sveukupno shvaćanje Boga mora
biti o Bogu beskrajne dobrote, milosrđa i ljubavi, Boga samilosti koji nas želi
podići i obrisati mrlju grijeha iz naše duše. Iznad svega, moramo gledati na Boga kao na najdražeg Oca,
našeg najdražeg Prijatelja, Boga u kojeg imamo neograničeno pouzdanje, kome se možemo
obratiti u svim problemima i čiju pomoć možemo tražiti u svim našim potrebama. Moramo
služiti Bogu, ne kao sluge, već kao Njegova draga djeca. Mi se klanjamo
Bogu, ali s udivljenom ljubavi, poput anđela na nebu, koji izgaraju u plamenovima ljubavi. Vizija
Boga kakav On stvarno jest i dok ga vide preplavljuje ih oceanom radosti i
sreće. Taj Bog, koga anđeli i sveci vide na nebu, isti je onaj
Bog za koga se od nas traži neka ga ljubimo. Kad bismo ga vidjeli samo na
trenutak, naše bi duše bile toliko ushićene od radosti da bi se otrgnule od
naših jadnih tijela i odletjele k Njemu. Da je vrag vidio Boga samo na trenutak, čitavo njegovo biće bilo bi toliko
preplavljeno srećom da više nikada ne bi mogao osjetiti muke pakla.
Netko može
prigovoriti: Ali mi Boga ne vidimo onako kako to vide anđeli. To je istina, ali sve o Njemu znamo po našoj vjeri,
jednako kao što anđeli to čine u vizijama. Morali bismo se ponekad u duhu smjestiti
među Anđele i gledati u Boga, posebno kad izgovaramo Gloria Patri (Slava Ocu). Uskoro,
vrlo brzo, vidjet ćemo ga kao i oni, ali za sada iskoristimo i uživajmo u
svojoj vjeri i tako naslutimo sreću u Nebu. Kad netko čuje kako je naslijedio
veliko bogatstvo, vijest ga odjednom ispunjava radošću. Ne čeka dok bogatstvo dođe
u njegove ruke. Učinimo
isto i počnimo uživati u iščekivanju neizmjernih, neograničenih radosti koje
nas očekuju u kući našega Oca.
Nema komentara:
Objavi komentar