Korizmeno razmatranje

O veličini Isusove patnje kod uhićenja 

„Dok je Isus još razgovarao sa svojim učenicima i upozoravao ih neka budu budni i mole, skupina naoružanih vojnika i slugu koje su poslali poglavari svećenički i farizeji došli su da Ga zarobe. Na čelu im je bio izdajica Juda. " (Matej 26:47). Razmotrimo veličinu ove patnje našeg božanskog Otkupitelja da bismo iz nje mogli naučiti veličinu Njegove ljubavi.

1. Sada je stigao strašni trenutak kada se naš ljubljeni Spasitelj predao u ruke svojim neprijateljima. Najstrašnija slika se predstavlja našem pogledu. Tihi, usamljeni i mirni Getsemanski vrt, koji je bio posvećen molitvom Isusa i njegovih učenika, naizgled se pretvorio u divlju ratnu arenu. Velika skupina vojnika je stigla. Bio je to dio rimske vojarne s tvrđave Antonia u Jeruzalemu.
Sveti Ivan evanđelist ovaj je vojničku skupinu nazvao kohortom. Kohorta je bila deseti dio rimske legije. Cornelius Lapide i Salmeron kažu da se rimska legija sastojala od deset tisuća ljudi, tako da je tisuću rimskih vojnika pritisnulo naprijed u osamljeni Getsemanski vrt. Svoje računanje temelje na činjenici da je vođa takve kohorte, prema grčkom tekstu, bio određen kao zapovjednik tisuću ljudi. Ako ovoj tisući vojnika dodamo još nekoliko stotina slugu, koje su okupili svećenički poglavari i farizeji iz cijelog grada Jeruzalema, nesumnjivo se formirala velika skupina.
Pozivanje tako velike vojne sile protiv Isusa i Njegovih jedanaest apostola, koji nisu mislili na ikakav otpor, sigurno bi bilo glupo i smiješno da nije bilo straha od mogućeg pobune među ljudima koji bi se možda mogao uzdići u obrani Isuse. To je dovelo do ove mjere opreza.

2. Bilo je vrlo značajno kako su Isusovi neprijatelji izabrali tamu noći kao najbolje vrijeme za svoj bezbožan poduhvat. Snažno su podsjetili na riječi našega Spasitelja: "Svatko tko zlo čini mrzi svjetlost i ne dolazi ka svjetlu da njegova djela ne budu prekoravana." (Ivan 3, 20). Jer zli ljudi skrivaju nacrte pod okriljem mraka, tako da njihove žrtve ne bi imale nikakvu predodžbu o opasnosti koja im prijeti i neće biti u mogućnosti pripremiti se za samoobranu.
"Djeca tame", kaže sveti Lav Veliki, "jurišali su na  pravo svjetlo i  iako su nosili lampione i baklje, nisu izbjegli mrak nevjere; jer nisu prepoznali Stvoritelja svjetlosti. Oni su Ga uhvatili, Koji je već bio spreman da bude zarobljen; i odvukli su ga, koji je već imao volju dopustiti da bude smaknut. Da je htio pobjeći te bezobzirne ruke ne bi mu mogle učiniti nikakvu štetu: ali Otkupljenje svijeta bi bilo odloženo, a On, koji je trebao umrijeti za spas svih ljudi, da je bio pošteđen ne bi otkupio nijednog,. " (Propovijed 8.)

3. Ovaj napad Presveto Srce našega Otkupitelja je ispunio najdubljom tugom. Za njega bi uistinu bilo vrlo bolno kad bi ga zarobili i zbog najmanje sumnje čak i od jednog službenika pravde i kad bi ga odmah pustili. Ali morao je biti svjedokom kako je tisuću naoružanih vojnika i nekoliko stotina slugu, naoružanih mačevima i sulicama, izašlo da ga uhvate; kao da je najopasniji, ubojiti razbojnik od kojeg je cijeli okrug bio u strahu odveden u zarobljeništvo kako bi bio bezopasan.
Njega, Najnevinijeg i Najdražeg, Svetoga, istinskog Sina Božjega, zarobljavaju najzločestiji, najpodliji, neprijateljski ljudi; Vezan je poput životinje; Udaran, vučen, psovan, izrugivan i bogohuljen poput kriminalca. Isus je otkrio svoju tjeskobu zbog ovog nepravednog postupanja riječima: "Došli ste po mene s mačevima i batinama? Kad sam bio svakodnevno s vama u Hramu, niste ispružili ruke protiv mene; ali ovo je vaš sat i snaga tame. " (Luka 22:52).
Međutim, ono što je najviše ražalostilo Srce Isusovo, bio je bijeg njegovih ljubljenih učenika i izdaja Jude. Jao, na čelu te odmetničke skupine stajao je njegov odabrani apostol, Juda, koji je postao prezreni izdajnik! On je bio taj koji je vodio cijelu zavjeru. On je bio taj koji je za bijednu nagradu od trideset komada srebra ponudio otkriti ovoj zloglasnoj gomili mjesto boravka i izdati im svetu Osobu samog Isusa. On im je sada na čelu kao vođa da izvrši njegovu izdaju. Kakva dubina zlobe! Kakva tuga za ljubljeno Srce Isusovo! Ipak, ovaj mračni i žalosni sat nikada ne bi zadesio našeg dragog Spasitelja, da se On nije opteretio sa našim grijesima i bezakonjem.


Molitva
Ah, kako jako, Isuse, grijesi moji su pritiskali Tvoje Presveto Srce! Mogu li opet zaboraviti Tvoju beskonačnu ljubav? Nadam se da će me Tvoja milost sačuvati od takve nezahvalnosti. "Ti si raskinuo moje okove. Prinosit ću Tebi žrtvu zahvalnu i zazvat ću Ime Gospodinovo. " (Psalam 115:7).
Iskreno zahvaljujem Tebi što si iz ljubavi prema meni trpio tako okrutno i sramotno vezan i zarobljen. Ne dopusti mi da se ikad vratim u ropstvo grijeha. Molim Te, najsrdačnije Isuse, da me učiniš zarobljenikom Tvoje svete ljubavi. Daj neka živim i umrem u Tvojoj svetoj ljubavi. Moja jedina želja je voljeti Tebe najsavršenije i zauvijek.
O Marijo, pomozi mi Tvojim zagovorom. Amen.

p. Karl Clemens
Izvor: The Fatima Center facebook