Korizmeno razmatranje
Anđeo tješi Isusa
Gorka agonija našeg blaženog Otkupitelja dosegla je vrhunac. Isus se mora ili ojačati ili će podleći svojim unutarnjim patnjama. Nebeski Otac htio ga je ojačati i zato mu je poslao Anđela. "I javi mu se anđeo s neba, krijepeći ga." (Luka 22:43) Kakav zapanjujući prizor! Gospodar, Kralj anđela, ponizuje se i dobiva jačanje od Anđela! Ovim ponižavanjem Sebe naš blaženi Otkupitelj želio nas je izliječiti od zla ponosa.
Koliko je strašna agonija našeg dragog Spasitelja morala biti dijelom saznajemo iz Njegovih vlastitih riječi. Evanđelje kaže: "Počeo je tugovati i biti tužan." Tada reče Svojim učenicima: "Žalosna je moja duša do smrti." (Matej 26:37) Zatim je pao na Svoje lice i molio Svog nebeskog Oca, ako je bilo moguće, da Ga mimoiđe kalež patnje. No ovoj je molbi odmah dodao savršenom predanju: "Ali ne kako ja hoću, nego kako Ti hoćeš!'' (Luka 22:41) Isus se tako molio tri puta s sve većim žarom. "I bivajući u agoniji, molio se usrdnije." (Luka 22:43)
Dok je sveta Margareta Marija Alacoque jednom prilikom u molitvi pažljivo razmatrala tugu i tjeskobu našeg blaženog Otkupitelja u Getsemanskom vrtu, naš dragi Spasitelj rekao joj je: "Tamo sam više trpio iznutra," rekao joj je, "nego u cijeloj ostaloj Mojoj Muci. Vidio sam Sebe potpuno napuštenog od Neba i zemlje i vidio sam na Sebe natovaren grijeh cijelog čovječanstva. Pojavio sam se u svetosti Mojeg nebeskog Oca koji me je, ne obazirući se na moju nevinost, srušio u Svojem gnjevu. Dozvolio mi je da pijem taj kaleža u koji je ulio svu gorčinu Svog pravednog gnjeva, kao da je u potpunosti zaboravio Očevo ime, tako da me učini žrtvom Svojega gnjeva. Nijedno stvorenje ne može shvatiti veličinu mučenja koje sam tada podnio zbog ljudskog roda. "
Ta je agonija bila toliko strašna da je izazvala znoj krvi na Njegovom svetom tijelu. "I Njegov je znoj bio kao kaplje krvi, što su tekle na zemlju." (Luka 22:44) Tek nakon što je naš Gospodin po treći put molio: "Oče, ako želiš, neka Me mimoiđe ovaj kalež; ali ne kako je Moja volja, nego Tvoja volja. «(Luka 22:42), pokazao Mu se Anđeo. Iz toga, kršćanska duša, trebala bi naučiti ustrajnost u molitvi i nikako ne umišljati da Bog mora uvijek odmah čuti tvoju prvu molitvu.
Prije svega, uzmite u obzir tugu našeg Gospodina. Kako su grijesi cijelog čovječanstva bili na Njemu, kako ih je preuzeo na Sebe, i kako su Ga sada pritiskali kao da su Njegovi vlastiti grijesi! Kakav je neumoljivi užas za sve te grijehe ispunio Njegovu blagoslovljenu dušu! Kako je bila velika tuga Njegovog Srca, svog obasjanog ljubavlju prema Bogu, kad je vidio sve uvrede kojima svi ti grijesi vrijeđaju Njegovo božansko Veličanstvo! Kakav drhtaj Ga je morao uhvatiti na račun zloće svih tih grijeha! Koliko se duboko ponizio pred božanskim Veličanstvom pod teretom ove krivnje koju je preuzeo na sebe kako bi nas iskupio!
Uđi u Srce svog božanskog Otkupitelja, kršćanska dušo, i tamo nauči kakvo je grozno zlo grijeh pred Bogom. Doživi s božanskim Spasiteljem stid i tugu zbog grijeha koje si počinila. Probudi u sebi živi užas za svako djelo protiv Boga, i ne odustaj sve dok ne doneseš svečanu odluku da bi prije umrla nego ponovno uvrijedila Boga.
Tko je bio taj Anđeo koji se pojavio našem blaženom Otkupitelju da ga ojača? Neki tumači Svetoga Pisma tvrde da je to bio Arkanđeo Gabrijel, "Anđeo utjelovljenja", čije ime označava Snagu Božju. Ovaj se Anđeo pojavio našem Gospodinu u vidljivom obliku i razgovarao s njim, ne unutarnjom inspiracijom, već zvučnim glasom; baš kao što se napasnik u pustinji obraćao Isusu ne unutarnjim prijedlozima, već zvučnim riječima.
Anđeo je poslan našem Gospodinu kako bi dokazao da Otkupitelj nije bio samo istinski Bog, već i istinski čovjek. "Da bi se pokazale obje Kristove naravi", kaže sveti Bede Prepodobni, "zabilježeno je da su anđeli služili Kristu, kao i da su ga ojačali." Kao Stvoritelj, nije imao potrebu za zaštitom svojih stvorenja; ali kako je čovjek, On koji je zbog nas postao žalostan, također je za nas bio bio i ojačan, "tako da'', kako kaže sveti Toma Akvinski, "naša vjera u Utjelovljenje može biti potvrđena."
Ovaj Anđeo s pravom je predstavljen s kaležom u ruci, kao znak da gorki kalež patnje ne treba mimoići našega Spasitelja. Utješne riječi Anđela vjerojatno su imale sljedeći sadržaj:
"Tvoja je molitva, sine Svevišnjega, najprihvatljivija za nebeskog Oca; jer, usprkos svim prirodnim strahovima od smrti, Ti sebe u potpunosti predaješ volji Oca svoga. Odbaci, dakle, svu tugu i marljivo nastavi dovršiti djelo Otkupljenja. Time ćeš silno proslaviti svog Oca i Sebe, razveseliti Anđele, izbaviti cijelo čovječanstvo od vječnog prokletstva i ljude odvesti u Nebesku slavu. Radi ove radosti koja je postavljena pred Tebe, izdrži na smrt na Križu. To će imati na umu da sveci koji će herojski slijediti Tebe kao mučenici, a ostali će vjernici slavno pobjeđivati svijet, tijelo i đavla. Znam dobro da me ne trebam ja Tebe utješiti, nego da ja trebam utjehu od Tebe; ali objavljujem ti to da se ispuni volja Nebeskog Oca. "
Isus je s dubokim poštovanjem i poniznošću slušao ove riječi Anđela. Tada je ustao i odlučno krenuo prema svojoj gorkoj Muci i Smrti.
Nemoj se iznenaditi, kršćanska dušo, ako nađeš poniznost u svakom događaju Muke našeg blaženog Otkupitelja. Isus nas želi naučiti da se čovječanstvo, koje se s ponosom odvratilo od Boga, Vrhovno dobro, mora vratiti Bogu putem poniznosti.
Poniznost mora pratiti sva naša dobra djela, jer u suprotnom neće imati vrijednosti pred Bogom. Nijedna vrlina nema sjaja, osim ako je ne prati poniznost. Vjera je uzvišena; ali ako vjera nema poniznost kao pratilaca, nije sigurna od zablude ni na trenutak. Nada je utješna; ali ako ju ne prati poniznost, pretvara se u nadutost ili očaj. Ljubav je izvrsna; ako se, međutim nema poniznosti, postaje bezbožna, neukusna i ništa drugo nego samoobmana. Predanost je šarmantna; ali ako ju ne prati poniznost, to nije ništa drugo nego licemjerje. Krasna je ljubav prema bližnjemu; ali ako nema poniznosti, to nije ništa drugo nego obmana. Čistoća je pravi ukras duše; ali ako ju poniznost ne prati, dolazi do jadnog pada.
Uzmite sve vrline: uz poniznost su istinske i predivne; bez poniznosti postaju varljive i bezvrijedne.
Molitva
O moj Isuse, koji si u Svojoj gorkoj agoniji ponizno prihvatio utjehu Anđela, ojačaj me svojim primjerom i svojom milošću u svim nevoljama, iskušenjima i bijedama ovog života. Daj mi istinsku poniznost, koja će moju dušu učiniti Tebi sličnom i Tebi ugodnom, i koja će za mene biti zalog Tvoje božanske pomoći. Jer se Tvoje milosrđe neće oduprijeti molitvi poniznog i skrušenog srca.
O vječno blagoslovljena Djevice, ti koja si najponiznija od svih sinova ljudskih, ujedini svoju molitvu s mojom molbom, tako da tvoj ljubljeni Sin, koji ti nikada ništa ne odbije, usliši moju molitvu. Amen.
p. Karl Clemens
Izvor: The Fatima Center facebook
Nema komentara:
Objavi komentar